[QUOTE]Kreditni, menjaki i založni poslovi postojali su ve u starom veku kod starih
Sumera, Asiraca, u Vavilonu, na Kipru, kod Egipana i starih Grka. Ove aktivnosti su
bile vezane za religiozne hramove antikog sveta, što je sa svoje strane doprinosilo razvoju
trgovine i poljoprivrede. U periodu od VII –V veka p.n.e.u Vavilonu su se pojavile prve
privatne kue Igibi i Murašu, koje su se bavile poslovima skladištenja i uvanja roba (žita,
hrane, zlata i dragocenosti), kao i davanja u zajam robe drugim licima. Potvrde o
deponovanim proizvodima služile su kao sredstvo obrauna i plaanja, a pozajmice su
vršene uz visoku (zelenašku) kamatu. Ove kue su nazivane tezauri, pa otuda i potie
odomaeni naziv za povlaenje, skladištenje i uvanje robe i novca (tezaurisanje).
U antikoj Grkoj došlo je do daljeg razvoja bankarskih poslova, u koje su bili
ukljueni sveštenici i gradjani. Karaketristino je bilo postojanje velikog broja gradova -
državica koje su kovale svoj sopstveni novac. Otuda su se razvili poslovi menjaa -
sarafski poslovi, a ljudi koji su vršili zamenu novca – trapezari(od trapeza – sto za kojim
je zamena vršena). Oni se istovremeno javljaju i kao zajmodavci. Kasnije su formirane
velike menjanice, koje su davale zaloge na založnice, primale novac na štednju i
obavljale poslove prenosa novca.
U starom Rimu je došlo do daljeg razvoja poslova koji predstavljaju preteu
bankarskih, kao i do administrativnog regulisanja finansijskih institucija i prakse. Rimski
bankari imali su naziv argentarius – lice koje se bavi primanjem depozita i uloga,
davanjem zajmova i posredovanjem u novanom prometu. Pri tom vei broj autora ukazuje
na veliki stepen razvijenosti ovih poslova, kao i na povezivanje, odnosno uticaj
argentariusa ne samo na privredne, ve i na državnike poslove.