Primedbe o odgovornosti
dogU Srbiji je tačno nedelju dana na snazi vanredna situacija (a ne vanredno stanje, kao što su neki mediji uporno prenosili). Voda se polako povlači sa poplavljenih područja, sve je manje životno ugroženih. Sa povlačenjem vode, sudeći po nešto malo nezavisnih medijskih prostora, nailazi jedna druga bujica – bujica pitanja koja se odnose na odgovornost za ono što se odvijalo u poslednjih sedam dana.
Iz izveštaja sa terena bilo je jasno da su odgovorni u potpunosti bili zatečeni novonastalom situacijom – evakuacija, spasavanje i briga o ugroženima odvijali su se haotično. Čini se da su se zvaničnici – premijer i ministri u prvom redu – utrkivali u pokazivanju svojih veština “improvizacije” u vanrednoj situaciji. Primera radi, premijer je u kritičnim momentima istovarivao vodu i ćebad za ugrožene, a ministar unutrašnjih poslova je pomerao stabla i granje s puteva. Obaveštavani smo da je zemlja pogođena prirodnom katastrofom, da se protiv toga ništa nije moglo uraditi i da je u novonastaloj situaciji potrebno da svako uradi koliko može i spasi što se spasiti da.
Da improvizacija u slučaju elementarne nepogode nije isključivo nužna, već da je posledica ozbiljnog propusta, svedoče najmanje dva dokumenta: Zakon o vanrednim situacijama i Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama. Zakon precizno određuje ko je nadležan za zaštitu ljudi, imovine i životne sredine pri elementarnim nepogodama, odnosno ko snosi odgovornost za donete odluke, ali i za one koje su morale biti donete a nisu. Zakon i Strategija jasno govore i o tome ko je i na koji način odgovoran za ono što se u Srbiji dogodilo. Krenimo redom.
Šta je vanredna situacija
Vanredna situacija na teritoriji Republike Srbije se proglašava odlukom Vlade, odmah po saznanju da postoji neposredna opasnost od elementarne nepogode ili druge nesreće u najmanje dve opštine u Srbiji. Tek izuzetno, vanredna situacija se može proglasiti nakon što se elementarna nepogoda ili druga nesreća dogode, ako se opasnost nije mogla unapred predvideti. Kao primer opasnosti koja se nije mogla predvideti možemo navesti udar velikog meteora u Srbiji ili sličan događaj koji se redovnim merenjima nije mogao predvideti niti preduprediti. Praćenje padavina i vodostaja ne spada u takve događaje.
Tako je već na prvom koraku jasno da je Vlada Srbije vanrednu situaciju morala proglasiti u trenutku kada je saznala da postoji neposredna opasnost od poplava u opštinama i gradovima u Srbiji, a ne u četvrtak, 15. maja u poslepodnevnim satima, u trenutku kada se već najmanje dve opštine nalaze pod vodom (Koceljeva i Ub). Isto važi i za lokalne samouprave koje su same morale proglasiti vanrednu situaciju na teritoriji njihovih opština, odnosno gradova, odmah po saznanju o neposrednoj opasnosti od poplava i nezavisno od odluke Vlade. Opasnost od obilnih kiša i poplava kao njenih nužnih posledica, bila je tema novinskih izveštaja, kao i izveštaja Hidrometeorološkog zavoda još od utorka, 13. maja. Tada je jasno prognozirano da će mnoge reke, ali i Kolubara u Obrenovcu „prevazići redovnu granicu odbrane od poplava” u četvrtak 15. maja.
Činjenica da vanredna situacija nije proglašena na vreme nije od formalnog, već od suštinskog značaja, jer nakon njenog proglašenja na snagu stupaju obaveze zaštite ljudi, imovine i životne sredine i konkretni koraci koji se na tom putu moraju preduzeti – što je precizno određeno Zakonom o vanrednim situacijama.
Javnost i preventivno reagovanje: odgovornost državnih organa
NASTAVAK