Pomaganje roditeljima?!

pa ja dosta radim u kuci.....msm bolje reci da u nasoj kuci ja swe radim i najwise radim......owako usisawam skoro swaki dan,sredjujem dnewnu sobu,brisem pasinu,stalno idem u prodawnicu,postawljam sto kada se jede,ranije sam i sudje prala,sada hwala bogu imamo masinu,ribam kupatilo.....maltene swe ja radim....ali me roditelji opet najmanje wole,i uwek gowore da nishta ne radim
 
pa ja dosta radim u kuci.....msm bolje reci da u nasoj kuci ja swe radim i najwise radim......owako usisawam skoro swaki dan,sredjujem dnewnu sobu,brisem pasinu,stalno idem u prodawnicu,postawljam sto kada se jede,ranije sam i sudje prala,sada hwala bogu imamo masinu,ribam kupatilo.....maltene swe ja radim....ali me roditelji opet najmanje wole,i uwek gowore da nishta ne radim

Pa, to je maltene jos gore od mog slucaja!
 
Moje obaveze-prosetati psa 3-4 puta dnevno,i briga o njemu,cesto i sudove operem(od svih poslova u kuci,to najvise volim),mrzim da usisavam i perem prozore,ali zato super sredjujem kupatilo:).

I naravno,ko svaki roditelji,i moji kazu da se nisam bas pretrgla.

I smaraju me za sredjivanje sobe,al im kazem-moja soba,moja stvar,iako oni to ne kapiraju bas.:confused:
 
ja ne radim mnogo bas po kuci....samo nekad odem u prodavnicu,izvedem psa ili ako se smilujem pa nekad usisam ili operem sudje....ili tako neke sitnije poslove....ali stvarno"retko"radim nesto po kuci zato sto sam musko i keva mi ne da da radim a + imam sestre pa one rade:super:.....:mrgreen:;)
 
Auuu...
Ja i moja sestra moramo da idemo u socijalno, u banku, u postu, u bolnicu po neke knjizice, po rezultate...
Pa ja imam da okacim ves, da popeglam, da spremim roocak, uglavnom, ovaj... kantu da izbacim, prasinu da obrisem.....
To se zovu vredna deca bre -.-
 
Naravno...Uvek kad dodjem iz skole,moram da spremam svoju sobu,dnevnu...To je previse za mene.:cry:
O bože. Pa svoju sobu možeš da konstantno držiš u redu i onda se spremanje svodi na brisanje prašine i usisavanje što je petnaestak minuta posla, a isto važi i za dnevnu. Razmaženko.
Sve u svemu, ne dobijem maltene nista, za ono sto dajem! :(
:eek: :eek: :eek: KAKO ništa ne dobijaš?!
Ko tebe hrani?
Ko te oblači?
Ko ti obezbeđuje krov nad glavnom, ko ti daje pare za piće s drugovima/devojkom subotom uveče?!

Misliiiim.... :eek:
A ako tako reaguješ zato što, eto, znaš neke svoje drugove koji ništa ili skoro ništa ne rade - zapitaj se malo ko je tu ustvari lud.
Treba mi pomoc! ;) Stignem tako sto moram sve to da uradim! Njemu kada to padne na pamet, ja moram da mu doletim! Nista drugo ne smem da radim dok to ne zavrsim, osim WC i da pijem vode. ;) Donekle i jeste tako; ja odem u sobu, uvece, kad se vratim iz skole, i ne dolazim do jedno 23h kada dodje da mi s*re da moram na spavanje, kao da sam mala beba! ***, cekam da napunim 18 i bezim od kuce, samo dalje od njega i pravila! :confused: :)
Pa, dobro: jeste blesavo da ti neko naređuje da ideš na spavanje, ali s iskustvom od nekoga ko poslednjih mesec dana sanja otvorenih očiju jedan doooooooooooooooobar san od dvanaest sati i nekog je večito neispavan i izgleda i hoda kao zombi i spava u troli, mogu ti reći da je u pravu. ;)
Druga stvar: šta vi očekujete da će se promeniti kad napunite osamnaest?! NIŠTA! Okej, neko će otići na faks u drugi grad, i to je stvarno fantastično, ali u isto vreme vi umnogome zavisite od roditelja, pre svega finansijski, a to povlači za sobom i neke druge aspekte (recimo, ja samim tim što mi oni plaćaju školovanje i život u drugom gradu koji je MNOGO skuplji nego moj osećam neku obavezu da odrađujem fakultet kako treba. Mislim, zbog sebe pre svega, ali bi me jednako sramota bilo i pred njima ako okinem godinu. Neću to sebi da dozvolim, mislim da je klasično iskorišćavanje i takođe mislim da to moji roditelji nikako nisu zaslužili).
Pa, ima toliko stvari, da me i mrzi da sve nabrajam... Npr., necu braniti deci da izlaze kada hoce, necu ih terati da rade kao ja nego to malo spremanje po kuci i ovako neka ponasanja koja nisu bas za javnost.;)
Auuuuu... :lol:
Nema šanse, videćeš kad budeš otac, a tek kad budeš otac ženskog deteta... :lol:
ovo se odnosilo na izlaske. I momke i slično.
Što mi reče drugarica - ''Ocu se nikada neće svideti ćerkin dečko. A ako mu se i svidi, nikad to neće priznati'' :lol:



i @tema....
Svaki vikend cimerka i ja sređujemo kompletan stan, i mogu da kažem da baš uživam u tome i u tome kako se sija posle, slatkiš mali (mada nikad nije neuredan, jedino što je, sad kad učimo, sto u kuhinji pretrpan knjigama i skriptama). A kad sam bila kod svojih, stalno sam nešto radila, sređivala dnevnu sobu, kuhinju, stepenice, sestrino i moje kupatilo (jedan vikend ona, jedan ja), peglala veš, jedino se u kuvanje nikad nisam petljala. Spremanje svoje sobe mi je smešno i navoditi. To je nešto što se podrazumeva.
 
KAKO ništa ne dobijaš?!
Ko tebe hrani?
Ko te oblači?
Ko ti obezbeđuje krov nad glavnom, ko ti daje pare za piće s drugovima/devojkom subotom uveče?!
Pa, cisto da znas pare dajem sam sebi. Tata mi ih nikada skoro nije dao, osim 100 din ponekad, a sta sa tim mogu da uradim?????
Druga stvar: šta vi očekujete da će se promeniti kad napunite osamnaest?! NIŠTA! Okej, neko će otići na faks u drugi grad, i to je stvarno fantastično, ali u isto vreme vi umnogome zavisite od roditelja, pre svega finansijski, a to povlači za sobom i neke druge aspekte (recimo, ja samim tim što mi oni plaćaju školovanje i život u drugom gradu koji je MNOGO skuplji nego moj, osećam neku obavezu da odrađujem fakultet kako treba. Mislim, zbog sebe pre svega, ali bi me jednako sramota bilo i pred njima ako okinem godinu. Neću to sebi da dozvolim, mislim da je klasično iskorišćavanje i takođe mislim da to moji roditelji nikako nisu zaslužili).
Pa, ja ne ocekujem nista. Mozda necu otici posle 18., jer ne znam kada mi se draga seli, ali kada god to da bilo, ja idem od njega, DA NE MORAM DA ZAVISIM vise od njega! Sam cu zaradjivati pare, nije ni to tesko, ako radis ono sto zelis! ;)
Auuuuu... :lol:
Nema šanse, videćeš kad budeš otac, a tek kad budeš otac ženskog deteta... :lol:
Ovo se odnosilo na izlaske. I momke i slično.
Pa, cerka mi nece biti sponzorusa, pa nece ni biti potrebe da branim. Dobijace u svakom slucaju normalno, koliko treba i vise nego ja! ;)
 
Auuu...
Ja i moja sestra moramo da idemo u socijalno, u banku, u postu, u bolnicu po neke knjizice, po rezultate...
Pa ja imam da okacim ves, da popeglam, da spremim roocak, uglavnom, ovaj... kantu da izbacim, prasinu da obrisem.....
To se zovu vredna deca bre -.-

Otici u bankiu, postu i ta s.anja, to je sve setnja. A da spremim rucak, znami ja, iako sam musko! ;)
 
Pa, cisto da znas pare dajem sam sebi. Tata mi ih nikada skoro nije dao, osim 100 din ponekad, a sta sa tim mogu da uradim?????
Okej, a odakle tebi te pare? Od majke, tetke, bake? Ako je odgovor potvrdan, onda je smešno što se žališ. Jedino je u redu ako te pare sam zarađuješ. Ali čime sa petnaest-šesnaest godina?
Pa, ja ne ocekujem nista. Mozda necu otici posle 18., jer ne znam kada mi se draga seli, ali kada god to da bilo, ja idem od njega, DA NE MORAM DA ZAVISIM vise od njega! Sam cu zaradjivati pare, nije ni to tesko, ako radis ono sto zelis! ;)
Svaka tebi čast ako već sa osamnaest budeš zarađivao dovoljno da živiš sam, da jedeš i da se pristojno oblačiš, da ne pričam o nekim sitnim ili krupnim zadovoljstvima koja prate život uz roditelje, i tu mislim na materijalno koliko i nematerijalno.
Pa, cerka mi nece biti sponzorusa, pa nece ni biti potrebe da branim. Dobijace u svakom slucaju normalno, koliko treba i vise nego ja! ;)
Joj, da te pitam nešto: da li su roditelji onih koje nazivaš ''sponzorušama'' želeli ili znali da će im ćerke to biti? :)
 
Joj, da te pitam nešto: da li su roditelji onih koje nazivaš ''sponzorušama'' želeli ili znali da će im ćerke to biti? :)

E, sve je to stvar vaspitanja, ako neko vaspita svoje dete normalno, ono ce takvo i biti, a ti roditelji koji "zele i znaju" da im dete nece biti takvo i takvo, a pritom se ne trude nego se oslanjaju na gene koje su preneli toj deci... mislim...
 
E, sve je to stvar vaspitanja, ako neko vaspita svoje dete normalno, ono ce takvo i biti, a ti roditelji koji "zele i znaju" da im dete nece biti takvo i takvo, a pritom se ne trude nego se oslanjaju na gene koje su preneli toj deci... mislim...
Pa činjenica jeste da se najviše vuče iz porodice, ali ima slučajeva da su roditelji sasvim okej i da su sasvim korektno vaspitavali svoju decu a opet je iz njih ispalo - ništa. To bar u ovoj državi nije teško - pogrešni modeli na sve strane. :roll:
 

Back
Top