Jos u starom Rimu omrazena je bila rec DIKTATOR, upravo zbog toga su se birala 2 konzula, da niko ne bi imao neogranicenu vlast, vec da bi se ona delila. Cak i kasnije kada se Cezar uzdigao svojim sposobnostima, koje su daleko prevazilazile sve svoje savremenike (i do dan danas samo Aleksandar Makedonski i mozda Napoleon po svom vojnom geniju moze da se meri sa njim), on sebi nije uzeo titulu diktatora, ali je zivot izgubio, jer su republikanci procenili da to pocinje da lici na diktaturu i da se vlast senata umanjuje i pretace u ruke jednog coveka. Treba naglasiti da je medju zaverenicima bilo dosta Cezarovih bliskih prijatelja. Sada zasto je Boris Tadic bolji od jednog Cezara? Meni se ne cini ni mudrijim, ni sposobnijim, ni talentovanijim, a opet treba da mu se pokloni apsolutna podrska, kao da bez njega ne znamo ni da disemo. I bez Borisa Tadica na celu Srbije i dalje ce Sunce izlaziti svakog jutra...