Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.514
Mislim da postoje ozbiljni problemi oko tumačenja ovog pojma, kao i mnogobrojne zablude, te nije loše otvoriti zasebnu temu o ovoj diskusiji.
Prvi put u istoriji reči konstitutivni narod u ovim krajevima koristi se u pravnoj iteraturi koja se bavila objašnjenjem nastanka Jugoslavije, kao objašnjenje da 5 naroda sačinjava Jugoslaviju (oni su njeni konstitutivni narodi): Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci i Slovenci. Kao konstitutivni narodi Jugoslavije, dobili su 5 narodnih republika kao federalnih jedinica u kojoj svaki sačinjava većinsko stanovništvo. Jedino Bosna i Hercegovina, imajući u vidu složenost etničke strukture stanovništva, nije bila formirana na temelju principa konstitutivnih naroda.
To nije bio pojam koji je bio zakonski definisan, već pojašnjenje u literaturi. Nikada se nije govorilo o konstitutivnim narodima pojedinačnih članica-država federacije, već samo u kontekstu naroda cele Jugoslavije.
Godine 1992. pojam se javlja kod nove hrvatske vlasti u jednom novom kontekstu. Jedan od hrvatskih ustavnih eksperata, koji je bio i angažovan oko ustavnih pitanja; Zdravko Tomac:
Tomac je izneo prvi tezu, i to tek nakon 1990. godine, da je Hrvatska imala 2 konstitutivna naroda - odnosno Bosna i Hercegovina 3 - kako niko nikada nije pominjao pre toga, u toku postojanja same SFRJ, uključujući i njega samog. On je pojam konstitutivnog naroda iskoristio da opravda derogiranje koje su Srbi doživeli u novom ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine i da objasni kako je Titova Jugoslavija bila suštinski velikosrpska tvorevina, u kojoj je nacionalna suverenost Hrvata bila, navodno, oštećena.
I Srbi će tad preuzeti tu interpretaciju i tvrditi da su Srbi konstitutivni narod Hrvatske i Bosne, kako bi time opravdali jednostranu secesiju pojedinih delova tih republika.
Obe priče su fikcija, stvorena u svetu 1990-ih godina, a ne Jugoslaviji samoj. To će zaključno evoluirati u pojam konstitutivnog narod koji postoji u današnjoj Bosni i Hercegovini i koji ima nezakoniti status, uključujući i sudsku presudu u Strazburu.
Prvi put u istoriji reči konstitutivni narod u ovim krajevima koristi se u pravnoj iteraturi koja se bavila objašnjenjem nastanka Jugoslavije, kao objašnjenje da 5 naroda sačinjava Jugoslaviju (oni su njeni konstitutivni narodi): Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci i Slovenci. Kao konstitutivni narodi Jugoslavije, dobili su 5 narodnih republika kao federalnih jedinica u kojoj svaki sačinjava većinsko stanovništvo. Jedino Bosna i Hercegovina, imajući u vidu složenost etničke strukture stanovništva, nije bila formirana na temelju principa konstitutivnih naroda.
To nije bio pojam koji je bio zakonski definisan, već pojašnjenje u literaturi. Nikada se nije govorilo o konstitutivnim narodima pojedinačnih članica-država federacije, već samo u kontekstu naroda cele Jugoslavije.
Godine 1992. pojam se javlja kod nove hrvatske vlasti u jednom novom kontekstu. Jedan od hrvatskih ustavnih eksperata, koji je bio i angažovan oko ustavnih pitanja; Zdravko Tomac:
Tako, na primjer, poznata izreka Dobrice Ćosića da su Srbi dobitnici u ratu, a gubitnici u miru, morala bi zapravo glasiti obrnuto: Srbi su gubitnici u ratu, a dobitnici u miru. Dobili su Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju, kao najveću moguću veliku Srbiju, iako nikada njihova vojska nije osvojila Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, nego ih je Versajskim mirovnim ugovorom dobila na "tanjuru". Izgubili su i Drugi svjetski rat jer su nakon sloma Užičke republike srpsku vojsku činili četnici, a njihova je vlada bila Izbjeglička vlada u Londonu. Ipak, ponovno su u avnojskoj Jugoslaviji Srbi, kao gubitnici u ratu, postali pobjednici u miru. Dobili su Vojvodinu, koja je priključena Srbiji, a koja nikada u povijesti nije bila srpska zemlja, niti su Srbi bili u njoj većinsko pučanstvo. Dobili su i Kosovo i Metohiju. Dobili su i federaciju u kojoj su dominirali, u kojoj su i vojska i policija, i diplomacija, drzavna uprava, i partija, bili u rukama Srba. Iako nisu bili većinsko pučanstvo u Bosni i Hercegovini, dobili su svu vlast. Čak i u Hrvatskoj, u kojoj ima samo 12 posto Srba, dakle, iako su nacionalna manjina, dobili su status ne samo ravnopravnog naroda Hrvatima, nego zapravo status naroda tutora, dominantnog naroda koji, iako u velikoj manjini, drži sve funkcije vlasti i pod starateljstvom cijeli hrvatski narod. Ustavnopravno Hrvatska je odlukama ZAVNOH-a konstituirana kao država ne samo hrvatskog naroda nego i država srpskog naroda. U praksi je ta formulacija o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, kao dva konstitutivna naroda Republike Hrvatske, ostvarivana na štetu hrvatskog većinskog naroda, ne samo zbog dominacije Srba u federalnim organima, vojsci, policiji, diplomaciji i Partiji u Jugoslaviji, nego i zbog njihove dominacije u Hrvatskoj.
Tomac je izneo prvi tezu, i to tek nakon 1990. godine, da je Hrvatska imala 2 konstitutivna naroda - odnosno Bosna i Hercegovina 3 - kako niko nikada nije pominjao pre toga, u toku postojanja same SFRJ, uključujući i njega samog. On je pojam konstitutivnog naroda iskoristio da opravda derogiranje koje su Srbi doživeli u novom ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine i da objasni kako je Titova Jugoslavija bila suštinski velikosrpska tvorevina, u kojoj je nacionalna suverenost Hrvata bila, navodno, oštećena.
I Srbi će tad preuzeti tu interpretaciju i tvrditi da su Srbi konstitutivni narod Hrvatske i Bosne, kako bi time opravdali jednostranu secesiju pojedinih delova tih republika.
Obe priče su fikcija, stvorena u svetu 1990-ih godina, a ne Jugoslaviji samoj. To će zaključno evoluirati u pojam konstitutivnog narod koji postoji u današnjoj Bosni i Hercegovini i koji ima nezakoniti status, uključujući i sudsku presudu u Strazburu.
