...нешто четовао са једном клинкицом (непуних 20)...права цица-бомбица...али баш-баш, слала неке сличице...привукла ме чисто физички, отресао бих је као дете звечку...
...и она се наложила, али је имала дечка...озбиљна веза као...нисам хтео да улазим у те комбинације, а ни она...а и плашио сам се виђања, себе, па и ње...и шта би било ако крене да нас носи...
...онда она раскине, ја се заљубим у једну девојку...а онда је постало зјбно...
...одједном се наши врући разговори свесно са моје стране претворе у нешто друго...онако опуштено, па све више и више...почне она да се отвара, прича ово, прича оно...скоро све знамо једно о другом...имамо телефоне...али и даље избегавам виђање...
...мислим није да ме чини срећним као моја девојка и јасно сам разграничио да не желим ништа, али ми је јако драга, прија ми...само је сад зјбаније...јер нисам сигуран у њене емоције...ни колико је паметно уопште имати такав однос.
Није то баш платонски, јер је јако секси, сваки слободан мушкарац би добио жељу свашта да јој ради...али је јако близу тога...цео тај однос...прилично невин онако...
...мада мислим да је тако нешто немогуће остварити ...поготово ако су обоје јако сензуални...ако воле да их ради хемија, да носи, да се препусте томе спонтано...
...најближе том односу је управо овако нешто, значи без виђања и без могућности да се распали страст...
Apsolutne te razumam. Moj "slucaj" nema veze sa internetom. Vidjali smo se zbog posla. Pokusavam da se prisetim da li sam se tako ikada osecala. Ta neverovatna povezanost, osecaj potpunog kapiranja i bez reci, neizreciva sreca i pozitivna energija, nalet najrazlacitijih nenormalno jakih emocija, osecaj lebdenja, znas ono, kad mislis da mozes sve i da bi ostavio-la sve i otisla sa osobom na kraj sveta... jednostavno smo se prepoznali... I oboje smo svesni toga... Magnetizam i privlacnost od koje ti se vrti u glavi, a pritom, postoje (naravno) okolnosti zbog kojih je ostvarenje nasih zelja, za sada, nemoguce. Sto je najsmesnije, znas onu pesmu "Mi smo jedno drugom govorili vi" (ima li neki smajli koji se "kiselkasto" smeje? Nisam ga pronasla)

.... "Vi", kao da bi zadrzali tu "prividnu" distancu, iako smo se cak i poljubili....
Trebalo je da se vidimo ponovo zbog posla, ali ja odlazem taj susret, i... ne znam da li cu uopste otici. Tesko mi je, i cekam da vreme (varka) ucini svoje, i da to sve jednostavno prodje... Volela bih da prodje. Za sada nije. Znamo se dve godine, a videli smo se samo nekoliko puta (opet, zbog posla), i svaki put je sve intezivnije..... Sto znaci, postaje opasno... Volela bih da ga nikada nisam srela....
p.s. Da li poljubac negira platonsku ljubav? Izgleda....
Pronasla sam negde na netu:
"Platonska ljubav u savremenu značenju je izraz koji se koristi za aseksuslni odnos ljubavi i privrženosti prema nekoj osobi, pogotovo u slučaju kada se pretpostavlja suprotno. Najjednostavniji primjer platonskog odnosa je duboko prijateljstvo prema nekoj osobi koje je potpuno lišeno seksualnih žudnji.
Takvo tumačenje platonske ljubavi se temelji na pogrešnom tumačenju platonskog ideala ljubavi, koja je u svom originalnom obliku bila
kreposna ali strastvena ljubav , temeljena ne na nedostatku žudnje nego na duhovnoj pretvorbi seksualnog nagona koji je otvarao vrata za suptilnije užitke od seksa. U svojoj originalnoj platonskoj formi, ova vrsta ljubavi je ljubavnike trebala približiti mudrosti ui platonskom obliku Ljepote. Detaljno je obrađena u Platonovom Fedru i Simpoziju....."
Sustina ljubavi je da nikad nije uzaludna, a taman posla da je stetna, ona nas izgradjuje. Vecina joj to u stvari ne dozvoli, i to je jedino sto je tuzno i mucno. Sto je covek slab. I to ne vazi samo za platonsku.
U ljubavi se najvise priblizavamo i upoznajemo sebe i ucimo
Svidja mi se ovo sto ste napisale
