ranjeni Zoro
Elita
- Poruka
- 21.566
Kolko je ovde bila bolja rasprava 2009-e
kako to misliš 2009-te, kad vreme ne postoji..?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kolko je ovde bila bolja rasprava 2009-e
kako to misliš 2009-te, kad vreme ne postoji..?
Uzeo sam vreme liniju


) vise na onomatopeju...



Linija tebi I Oziju vreme???
Nemoj molim te...Valjda linea...
HEJ TABE-TEBE ZOVUUUU! ! !![]()
Sad kad bih ti pokušao objasniti šta važi umesto Euklidove geometrije-ne bi ni jednu rečenicu razumeo ,a o relacijama da neLinija je tebi i ostalima. Nisi valjda zaboravio sta zastupas? Al razumem treba ostaviti lufta i za to smejanje na brasno.
Sad kad bih ti pokušao objasniti šta važi umesto Euklidove geometrije-ne bi ni jednu rečenicu razumeo ,a o relacijama da ne
pričam...Eno ti Krepto ilustrovao kako memorišeš algoritamski niz događaja u sećanju I formiraš liniju...
Funkcijama mozga koga jedva da imaš dovoljno za tu "prostu" operaciju memorisanja-kontempliranja...![]()
Овај видео клип путем односа дводимензионалог и тродимензионалног света може приближити разумевању питање појаве и ствари по себи или света сенки на зиду пећине и света изван ње.

Carstvo Oca je poput trgovca koji je imao zalihu robe i naišao na biser. Trgovac beše mudar. Prodade svu robu, i kupi samo biser. Tražite i vi blago koje ne propada i koje je trajno, tamo gde moljac ne dolazi da jede ni crv da uništava.
– Evanđelje po Tomi, 76
)...Pa jesu ti ratovi i švaleracije napredak u odnosu na naše SlovenskeDa li se nasa individualna volja nalazi na zidu Platonove pecine zajedno sa ostalim senkama? Individualna volja kao senka naseg inteligibilnog karaktera koji je metafizicki entitet?
Овај видео клип путем односа дводимензионалог и тродимензионалног света може приближити разумевању питање појаве и ствари по себи или света сенки на зиду пећине и света изван ње.
- romana o mnogim dimenzijama".
Auuu Ozi-ovo očigledno nije Šopenhauer pisao-ovo si ti smislio...Ispalo bi ,naime da je ,najmanje bio Jungov savremenik i da jeИндивидуална воља није пука појава попут осталих сенки на зиду пећине, већ залази у "ствар по себи". Колико и како трансцендентно је питање.
То је Шопенхауер описао овако:
"Posle mog spisa о moralnoj slobodi nijedna misao ni covek ne mogu sumnjati da nju ne treba traziti nigde u prirodi, vec samo izvan nje. Ona je nesto metafizicko, nesto sto u fizickom svetu nije moguce. Prema tome, nasi pojedinacni cinovi nikako nisu slobodni; medjutim, individualni karakter svakog pojedinca treba shvatiti kao njegov slobodan cin. On sam je takav jer on jedino zeli da bude zauvek takav. Jer, sama volja postoji po sebi, i kada se pojavljuje u pojedincu, ona njegovo prahtenje, njegovu osnovnu teznju, cini nezavisnom od svakog saznanja - jer svakom saznanju prethodi.
Iz ovoga dalje sledi da individualitet ne pociva samo na principu individuacije, i da zbog toga apsolutno nije puka pojava, vec da svoj koren ima u stvari po sebi, u volji pojedinca. Jer njegov karakter je individualan. Medjutim, koliko su njegovi koreni duboki, to spada u pitanja na koja ne nastojim da odgovorim."
Шопенхауер



Auuu Ozi-ovo očigledno nije Šopenhauer pisao-ovo si ti smislio...Ispalo bi ,naime da je ,najmanje bio Jungov savremenik i da je
zajedno s njim bio koautor ljudskog procesa individuacije!
Fantastićno!
Inače,proces individuacije teče kao reflektovanje i akumulacija refleksija sadržaja društvenog života u kom
individua učestvuje! Drugim rečima -čime nadograđuje svoj superego-moralne stavove ega! I ta individuacija
se dešava "lomljenjem" ega kompromisima dokle je ego samo "pun sebe"...Tako da Ozi i ne možeš shvatiti
to kao društveni proces jer se to kod tebe dešavalo u niskom intenzitetu-ego ti se baš i nije "lomio"...
Baš te briga-volja ti ostala jaka...mada introvertna-okrenuta sebi!
Moja volja-reagovanje mog ega prolazi "cenzuru" superega i prilično je usklađeno s društvenim interesima i očekivanjima...
Naravno,tu je i moja veština reli vožnje po krivinama...Mogu da ti pozajmim moj avtić da malo vežbaš-svejedno je kasko...![]()
Volja, kao stvar po sebi, sasvim se razlikuje od svoje pojave i posve je slobodna od svih pojavnih formi u koje prelazi tek prilikom svog ispoljavanja; stoga se pojavne forme tiču samo njenog objektiviteta, dok su njoj samoj strane. Čak i najopštija forma svake predstave - forma objekta u odnosu prema subjektu - ne tiče se volje; još manje je se tiču one forme što su potčinjene najopštijoj formi i koje sve odreda svoj zajednički izraz imaju u načelu razloga. Kao što znamo, načelu razloga takođe pripadaju vreme i prostor, te, shodno tome, i mnoštvo koje postoji i biva moguće jedino zahvaljujući njima. U ovom potonjem smislu, ja ću vreme i prostor da nazovem principium individuationis, koristeći tako izraz pozajmljen iz stare i prave sholastike, izraz, koji valja zapamtiti jednom zasvagda. Jer, jedino su vreme i prostor ti, posredstvom kojih se ono što je - po svojoj suštini i pojmu - isto i jedno pojavljuje kao različito, kao mnoštvo naporednih i sukcesivnih stvari. Sledstveno tome, vreme i prostor su principium individuationis.
Шопенхауер
) i ti i taj tvoj Šopi ste u teškoj 
Vreme i prostor jesu umne tvorevine ( od reči "tvor" cors) i ti i taj tvoj Šopi ste u teškoj
i poglupoj zabludi da to ima veze s psihičkim reakcijama-to je "samo" apriorna ,naučena sistematska
šema raspoznavanja pojava
zabluda da je volja nešto vanvremeno i vanprostorno:
Identitet subjekta htenja sa subjektom spoznavanja, po kojemu rec JA oba ukljucuje, jeste cvor sveta, a stoga je i neobjasnjiv. Samo su nam odnosi izmedju objekata shvatljivi; ali medju njima mogu dva biti jedan, ukoliko su delovi jednog celog. Ovde naprotiv gde je govor o subjektu, ne vrede vise pravila za spoznavanje objekata, a istinski identitet spoznavajuceg sa onim, sto se spoznalo kao htenje , dakle identitet subjekta sa objektom , neposredno je dat. Ko sebi neobjasnjivost toga identiteta pravo predoci , taj ce ga sa mnom nazvati čudom svoje vrste.
Sopenhauer .
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."
Šopenhauer


Šopi ostao u autu...![]()
" Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ona sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje su oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, koji uopšte nikad ne mogu da se shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."
Šopenhauer
Mnogi su od tada razumeli,samo ti nisi obavešten...![]()
"Za sva ta postavljena pitanja ne samo sto je saznanje nemoguce za nas,
vec je ono uopste nemoguce, zauvek i svugde; naime, da su odnosi
o kojima je rec neispitljivi, nedokucivi, ne sarno relativno
vec apsolutno; ne samo da ih niko ne zna, vec da su oni po sebi
sasvim nesaznatljivi jer uopste ne ulaze u oblik saznanja."
Sopenhauer
Evo ti primer kako si daleko od istina i ti,i bio Šopi,a tek Platon...
Феноменолошки методски приступ је примјењен и у оквиру класичног социолошког симболичког интеракционализма, који заснива Џорџ Мид. По тој теорији „појединац“ и „друштво“ нису одвојени реалитети. Савремена теорија симболичке интеракције полази од тога да друштво није ништа друго него мрежа положаја и улога које играју појединци. С друге стране, појединци увијек играју преузете друштвене улоге на себи својствен начин. Тако се истиче значај појединаца за друштво, који се пренебрјегава у оквиру варијаната савременог социологизма које пренаглашавају важност глобалног система за друштвени живот људи. Неоспорна је чињеница да стварно друштвено међудјеловање и понашање не зависи само од глобалног друштвеног система него и од психосоцијалних обиљежја актера свако на свој начин врши своју друштвену улогу (брак је сваки по нечему посебан).
Феноменолшки гледано друштвена реалност није некакав објекат који постоји у спољном свијету, независно од искуства људи као субјеката. Друштво је особена симболичка реалност у којој људи живе и којој придају одређено значење. На тај начин појединци, уважавајући своје лично и колективно искуство, не само што тумаче него и стварају друштвену ситуацију.