Platon - Alegorija pećine

Sta je važno u životu?
Društvo nam je od detinjstva usadilo "vrednosti" koje trebamo slediti. One se sastoje otprilike u ovome: Završiti škole, zaposliti se,izgraditi kucu, zaradjivati novac, zatim traziti bracnog partnera sa kojim izroditi decu, raditi za tu decu dok deca ne postanu punoletna i dok ona sama ne preuzmu "štafetu" i ponove tu vec hiljadama puta ispricanu pricu. Eto to su "vrednosti" koje bi trebalo da budu vazne u zivotu.
Ali u celoj ovoj prici koju vecina uzima kao apriori ispravnu i vrednu zivljenja, nailazimo na jednu veliku ništavnost koja zrači. Sve što u ovoj priči steknemo na sebi nosi pecat prolaznosti i uništenja. Od kuce, porodice, posla, dece., tela, sve ide ka uništenju i nestanku. Ništa od toga nije postojano. To je gradnja kula od karata i filozofija ne moze tako nesto opravdati kao suštinsko ma koliko ljudi gonjeni svojim nagonima i isntiktima to voleli. Oni su poput insekata gonjenih svojim nagonima a koji ne znaju, niti ih interesuje sta je cilj te igre. Pauk plete mrezu ne znajuci zasto...ali covek nije pauk. On ima zahvaljujuci svom intelektu moc da pitanje zašto postavi, pa i da umnogome na njega da odgovor.
Treba pronaci prave vrednosti i nikada ne zaboraviti na njih. Treba pronaci ono Platonovo sto ne postaje i ne nestaje vec uvek jeste. Potraga za tim .. Potraga za Sopstvom ..potraga za transcendentnom suštinom izvan pojave ,...jedino moze biti ozbiljan zivotni put...i za nas i za nasu decu ..... sve ostalo je gradnja kula od karata.
.

O tome i mislim,lepo si to srocio.
 
Mislim da je vredna pomena Platonova Teorija ideja, koja datira još iz doba antičke filozofije. Zapravo. on je vidljivoj stvarnosti dodao posebnu duhovnu stvarnost. PO njemu, ideje su objektivno postojeći entiteti i modeli prema kojima je usmereno stvaranje i predstavljaju suštinu stvari. Taj odnos ideja i stvari je opisan u alegoriji, čije je autor sam Platon, Mit o pećini.

Ukratko - ideje su vidljive i dostupne samo umu i predstavljaju mnogo više od stvarnosti. One su zapravo oslikavanje uma. Pozdrav!


Платоново учење о идејама добило је своје разрешење тек са идеалистичком филозофијом новијег доба. Оно што је Платон имао само у интуицији постало је знање тек када је дефитнивно доказана идеалност опажајног света, или када смо дошли до поделе на појаву и ствар по себи.

Алегорију пећине требамо посматрати на тај начин..као алегорично објашњење те идеалне природе опажајног света, стим да онај ко никада није чуо за Барклија, Канта или Шопенхауера а држећи се само Платона, не може из њеогве илозофије доћи до тог знања. За алегорију пећине важи исто оно што је Шопенхауер рекао за хиндуистичке Упанишаде.

"Svaka posebna izreka uzeta sama za sebe ,a koje sacinjavaju Upanisade moze da se izvede kao zakljucak misli koje ja saopstavam , mada obrnuto nikako nije tacno , to jest moja misao se ne nalazi vec u Upanisadama.
 
Sta je važno u životu?
Društvo nam je od detinjstva usadilo "vrednosti" koje trebamo slediti. One se sastoje otprilike u ovome: Završiti škole, zaposliti se,izgraditi kucu, zaradjivati novac, zatim traziti bracnog partnera sa kojim izroditi decu, raditi za tu decu dok deca ne postanu punoletna i dok ona sama ne preuzmu "štafetu" i ponove tu vec hiljadama puta ispricanu pricu. Eto to su "vrednosti" koje bi trebalo da budu vazne u zivotu.
Ali u celoj ovoj prici koju vecina uzima kao apriori ispravnu i vrednu zivljenja, nailazimo na jednu veliku ništavnost koja zrači. Sve što u ovoj priči steknemo na sebi nosi pecat prolaznosti i uništenja. Od kuce, porodice, posla, dece., tela, sve ide ka uništenju i nestanku. Ništa od toga nije postojano. To je gradnja kula od karata i filozofija ne moze tako nesto opravdati kao suštinsko ma koliko ljudi gonjeni svojim nagonima i isntiktima to voleli. Oni su poput insekata gonjenih svojim nagonima a koji ne znaju, niti ih interesuje sta je cilj te igre. Pauk plete mrezu ne znajuci zasto...ali covek nije pauk. On ima zahvaljujuci svom intelektu moc da pitanje zašto postavi, pa i da umnogome na njega da odgovor.
Treba pronaci prave vrednosti i nikada ne zaboraviti na njih. Treba pronaci ono Platonovo sto ne postaje i ne nestaje vec uvek jeste. Potraga za tim .. Potraga za Sopstvom ..potraga za transcendentnom suštinom izvan pojave ,...jedino moze biti ozbiljan zivotni put...i za nas i za nasu decu ..... sve ostalo je gradnja kula od karata.
.

O tome i mislim,lepo si to srocio.
Nije slučajno! To je šema evolucije životinjskog svijeta. A, eto, čovjek je njegov najtipičniji predstavnik. E, sad, svrha svega toga je i dalje nepoznanica. Vjernicima ostaje (bar) nada. :D
 
Kad bi izašao iz Platonove pećine-jednostavno ne bi znao se snaći...
Jer ono što vidiš kao svetlost je glupo kvantno titranje i kvarenje nepostojanja...
U tzv.svemiru još i paketići krnjih kvanta zasipaju zračenjem (neutrini i tahijoni)
prolazeći mimo i kroz...Zvuk je doživljaj slabe vibracije u troposferi-slaba slabu menja malo...:confused:
Ništa od svetla i zvuka-mrki mrak i samo duše bezglavo u nevid...Čist ego povrediv...Jad i strava...:(:mrgreen:
(Mi smo,ljudi,samo poremećeno kvantno polje ničeg u sed poremećaja ničeg-polja četvornog,petornog...)
 
Poslednja izmena:
Kad bi izašao iz Platonove pećine-jednostavno ne bi znao se snaći...
Jer ono što vidiš kao svetlost je glupo kvantno titranje i kvarenje nepostojanja...
U tzv.svemiru još i paketići krnjih kvanta zasipaju zračenjem (neutrini i tahijoni)
prolazeći mimo i kroz...Zvuk je doživljaj slabe vibracije u troposferi-slaba slabu menja malo...:confused:
Ništa od svetla i zvuka-mrki mrak i samo duše bezglavo u nevid...Čist ego povrediv...Jad i strava...:(:mrgreen:
(Mi smo,ljudi,samo poremećeno kvantno polje ničeg u sed poremećaja ničeg-polja četvornog,petornog...)
Ti si mlad i jošt nevješt, vladiko! :zcepanje:
 
Ствар по себи не познаје никакву непокретност. И кретање и непокретност појмови су који се односе само на појаву. И изван појаве немају важења.

Право кретање је у трајању... а трајање је квалитативна множина што значи да не познаје делове и кретaње предмета из тачке а у тачку б. Нити пак мировaње истог.

Tакође, каузалитет је форма опажања нашег разума и везана је за свест.... тако да изван свести нема каузaлитета. Цео каузaлни низ ствaрамо ми .... пропушатајући метaфизичку идеју , кроз ту форму нашег сазнaња....kauzalitet
Шопенхaуeр је то лепо објаснио аналогијом о калеидоскопу и цвету:

Kroz kaleidoskop (ili forme opazanja razuma) videcemo od ideje jabuke ovo:
Slika kao da je stvorena za Sopenhaurovu analogiju

Cvet vidjen kroz kaleidoskop
kaleidoskop.jpg


Zamislimo da su na ovoj slici ne samo cvetovi, vec i pupoljci, seme, i ne samo to.. vec sve ono in infinitum sto je prethodilo i sto apirori zamisljamo kao nuzne antecedense (prethodnike) koji su na nacin smene uzroka i posledice uzrokavali i pojavu biljke.
Sada, ako ostavimo kaleidoskop na stranu, sa njim ostavljamo i njegovu sliku...sve objekte koje smo opazili a samim tim i mogucnost sukcesije stanja objekata, koja je moguca samo u pojavi. Ono sto nam tada ostaje jeste ono sto se pojavljivalo," stvar po sebi" ali o njoj ne mozemo znati nista.. ona je transcendentna. Ali mozemo znati da stvar po sebi nije objekat, pojava, i da samim tim zakon kauzaliteta za nju nema vazenja. Sto znaci da tu imamo slobodu.. u smislu nepotpadanja pod nuznost.
Ako sada opet uzmemo svoj kaleidskop(forme opazanja razuma) stvar po sebi pokazuje se opet kao smena uzroka i posledica objekata , smena stanja a sve na nuzan nacin.
 
Hegel se vratio svom sopstvu zaokruživši put svog razvoja,nije zastao na pola puta misli o sebi
gde subjekat zagledan u svoje bezdane stoji pred nedokučivim...Transcedentnim...
To je bavljenje sobom. Verovanje u sebe.
Verovanje u društveno biće vodi u usvajanje komparativnih istina o realnom svetu...
Takođe,iz realnog sveta stižu iskustva kao potvrde kompariranih istina ili demanti zabludnih neistina...
I sve subjektivne predstave su tragovi iskustava u subjektivnim umovima...
Vreme ili trajanje kako to uzvišeno se pokušava mistificirati je prebiranje po sećanjima...

(Bože Bergsone-ša s prevrčeš...:mrgreen:)

Euklidova geometrija -takođe...(Malo složenije za objasniti šta rade sive,ali-to je građenje predstave od sećanja)...
Inače...Šopenhauerova predstava o svetu je dobra,samo što je veoma uprošćena I banalizovana...To neurolozi
veoma objašnjavaju strahom od fiziologije koji je u osnovi egzistencijalni strah...Inače interakcija sivih stvara
slike veoma sličnih hologramskim-trodimenzonalnim,ali plitke treće dimenzije-skoro kao na platnu...
Danas je ta nauka prilično dostupna-kad vidim kako drugar druguje s netom I šta sve razmenjuje,zavrti mi se u glavi...
Zahvaljujući netu,uhvatili su I naši neurolozi priključak...
Filozofija je nekoliko vekova zaostala...
 
" тако да изван свести нема каузaлитета"

vidi ovaj biser..v.i.d.i. ovaj b.i.s.e.r.

pa KAKO si nastao ako nema kauzaliteta?

jel znaš ti onu pesmu odaaakle nam ruje, rodila ih majka, ooodakle nam oči..rodila ih majka...odakle nam ...
SVE na svetu rodila je maaaajkaa..

leti pesma preko sveta..mm..mmm
lepa lepša nego baajkaa..mm..mm..
nema deteta ni cveeetaa...
nema doknerodi maajkaa..

dakle?
 
" тако да изван свести нема каузaлитета"

vidi ovaj biser..v.i.d.i. ovaj b.i.s.e.r.

pa KAKO si nastao ako nema kauzaliteta?

jel znaš ti onu pesmu odaaakle nam ruje, rodila ih majka, ooodakle nam oči..rodila ih majka...odakle nam ...
SVE na svetu rodila je maaaajkaa..

leti pesma preko sveta..mm..mmm
lepa lepša nego baajkaa..mm..mm..
nema deteta ni cveeetaa...
nema doknerodi maajkaa..

dakle?

Kauzalitet samo u sivim!
Izvan je interakcija različitog intenziteta zavisno od dejstvujućih sila I tenzija,a koje čine kvantne tenzije
u skupovima dešavanja...
Russellova kritika Hegelove dijalektike se ,ukratko,zasniva na tom da kad bi želeo da znaš samo jednu pojedinost,
morao bi znati sve pojedinačno I skupno o svemiru...
Naravno,Okamova oštrica redukuje ove potrebe što govori da dijalektika ima ograničeno područje!
Nalazi se u subjektu I važi samo za njega!
(Vi filozofi teško razumete nas mudrace...:hahaha:)
A inače ...Na drugoj temi sam razmišljao o mislima jedne stene...Te misli su mi uvek bile značajne...I nisu dijalektične
-algoritamske...
 
" тако да изван свести нема каузaлитета"

vidi ovaj biser..v.i.d.i. ovaj b.i.s.e.r.

pa KAKO si nastao ako nema kauzaliteta?

Узрок и последица, каузалитет, јесте априорна форма моћи сазнања. Баш попут простора.
И простор и каузалитет јесу форме које егзсистирају само у свести као њене форме.
Сада, све што из света ствари по себи делује на ту свест..мора проћи кроз те форме. И указати се као нешто просторно, као слика која мења своја стања кроз низ узрока и последица који сежу у бесконачност у оба смера.
Дакле. Ја нисам настао. Оно што зовем ЈА и што представља моју вољу, моју идеју, јесте метафизичко биће. Тек у мојој свести то биће се указује као спољашњи објекат у простору који има свој узорк, и тако ин инфинитум у прошлост и будућност.

Међутим, , као што примећујеш, овде говоримо о времену у смислу линије. А време линија није!
То ти може појаснити ово питање у вези каузалитета. Јер ЛИНИЈА КОЈУ СТВАРА НАША СВЕСТ НИЈЕ ИСТО ШТО И ВРЕМЕ.

Право време не познаје појмове као што су прошлост, садашњост, будућност, настајање и нестајање.
Тек у свести уз помоћ каузалитета и форми простора добијамо једну линију ...коју ћеш ти онда звати "време" и ређати по тој линији стања која ћеш звати "каузалитет"..
 
Узрок и последица, каузалитет, јесте априорна форма моћи сазнања. Баш попут простора.
И простор и каузалитет јесу форме које егзсистирају само у свести као њене форме.
Сада, све што из света ствари по себи делује на ту свест..мора проћи кроз те форме. И указати се као нешто просторно, као слика која мења своја стања кроз низ узрока и последица који сежу у бесконачност у оба смера.
Дакле. Ја нисам настао. Оно што зовем ЈА и што представља моју вољу, моју идеју, јесте метафизичко биће. Тек у мојој свести то биће се указује као спољашњи објекат у простору који има свој узорк, и тако ин инфинитум у прошлост и будућност.

Међутим, , као што примећујеш, овде говоримо о времену у смислу линије. А време линија није!
То ти може појаснити ово питање у вези каузалитета. Јер ЛИНИЈА КОЈУ СТВАРА НАША СВЕСТ НИЈЕ ИСТО ШТО И ВРЕМЕ.

Право време не познаје појмове као што су прошлост, садашњост, будућност, настајање и нестајање.
Тек у свести уз помоћ каузалитета и форми простора добијамо једну линију ...коју ћеш ти онда звати "време" и ређати по тој линији стања која ћеш звати "каузалитет"..

hoćeš da kažeš da nisi ni rođen?
 

Back
Top