loraloralai
Zainteresovan član
- Poruka
- 221
Tvrdim da je pitanje u mom gornjem postu barem 10 puta pametnije od Platonove "alegorije pecine".
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Sta je važno u životu?
Društvo nam je od detinjstva usadilo "vrednosti" koje trebamo slediti. One se sastoje otprilike u ovome: Završiti škole, zaposliti se,izgraditi kucu, zaradjivati novac, zatim traziti bracnog partnera sa kojim izroditi decu, raditi za tu decu dok deca ne postanu punoletna i dok ona sama ne preuzmu "štafetu" i ponove tu vec hiljadama puta ispricanu pricu. Eto to su "vrednosti" koje bi trebalo da budu vazne u zivotu.
Ali u celoj ovoj prici koju vecina uzima kao apriori ispravnu i vrednu zivljenja, nailazimo na jednu veliku ništavnost koja zrači. Sve što u ovoj priči steknemo na sebi nosi pecat prolaznosti i uništenja. Od kuce, porodice, posla, dece., tela, sve ide ka uništenju i nestanku. Ništa od toga nije postojano. To je gradnja kula od karata i filozofija ne moze tako nesto opravdati kao suštinsko ma koliko ljudi gonjeni svojim nagonima i isntiktima to voleli. Oni su poput insekata gonjenih svojim nagonima a koji ne znaju, niti ih interesuje sta je cilj te igre. Pauk plete mrezu ne znajuci zasto...ali covek nije pauk. On ima zahvaljujuci svom intelektu moc da pitanje zašto postavi, pa i da umnogome na njega da odgovor.
Treba pronaci prave vrednosti i nikada ne zaboraviti na njih. Treba pronaci ono Platonovo sto ne postaje i ne nestaje vec uvek jeste. Potraga za tim .. Potraga za Sopstvom ..potraga za transcendentnom suštinom izvan pojave ,...jedino moze biti ozbiljan zivotni put...i za nas i za nasu decu ..... sve ostalo je gradnja kula od karata.
.
O tome i mislim,lepo si to srocio.
Mislim da je vredna pomena Platonova Teorija ideja, koja datira još iz doba antičke filozofije. Zapravo. on je vidljivoj stvarnosti dodao posebnu duhovnu stvarnost. PO njemu, ideje su objektivno postojeći entiteti i modeli prema kojima je usmereno stvaranje i predstavljaju suštinu stvari. Taj odnos ideja i stvari je opisan u alegoriji, čije je autor sam Platon, Mit o pećini.
Ukratko - ideje su vidljive i dostupne samo umu i predstavljaju mnogo više od stvarnosti. One su zapravo oslikavanje uma. Pozdrav!
"Svaka posebna izreka uzeta sama za sebe ,a koje sacinjavaju Upanisade moze da se izvede kao zakljucak misli koje ja saopstavam , mada obrnuto nikako nije tacno , to jest moja misao se ne nalazi vec u Upanisadama.
Nije slučajno! To je šema evolucije životinjskog svijeta. A, eto, čovjek je njegov najtipičniji predstavnik. E, sad, svrha svega toga je i dalje nepoznanica. Vjernicima ostaje (bar) nada.Sta je važno u životu?
Društvo nam je od detinjstva usadilo "vrednosti" koje trebamo slediti. One se sastoje otprilike u ovome: Završiti škole, zaposliti se,izgraditi kucu, zaradjivati novac, zatim traziti bracnog partnera sa kojim izroditi decu, raditi za tu decu dok deca ne postanu punoletna i dok ona sama ne preuzmu "štafetu" i ponove tu vec hiljadama puta ispricanu pricu. Eto to su "vrednosti" koje bi trebalo da budu vazne u zivotu.
Ali u celoj ovoj prici koju vecina uzima kao apriori ispravnu i vrednu zivljenja, nailazimo na jednu veliku ništavnost koja zrači. Sve što u ovoj priči steknemo na sebi nosi pecat prolaznosti i uništenja. Od kuce, porodice, posla, dece., tela, sve ide ka uništenju i nestanku. Ništa od toga nije postojano. To je gradnja kula od karata i filozofija ne moze tako nesto opravdati kao suštinsko ma koliko ljudi gonjeni svojim nagonima i isntiktima to voleli. Oni su poput insekata gonjenih svojim nagonima a koji ne znaju, niti ih interesuje sta je cilj te igre. Pauk plete mrezu ne znajuci zasto...ali covek nije pauk. On ima zahvaljujuci svom intelektu moc da pitanje zašto postavi, pa i da umnogome na njega da odgovor.
Treba pronaci prave vrednosti i nikada ne zaboraviti na njih. Treba pronaci ono Platonovo sto ne postaje i ne nestaje vec uvek jeste. Potraga za tim .. Potraga za Sopstvom ..potraga za transcendentnom suštinom izvan pojave ,...jedino moze biti ozbiljan zivotni put...i za nas i za nasu decu ..... sve ostalo je gradnja kula od karata.
.
O tome i mislim,lepo si to srocio.



Ti si mlad i jošt nevješt, vladiko!Kad bi izašao iz Platonove pećine-jednostavno ne bi znao se snaći...
Jer ono što vidiš kao svetlost je glupo kvantno titranje i kvarenje nepostojanja...
U tzv.svemiru još i paketići krnjih kvanta zasipaju zračenjem (neutrini i tahijoni)
prolazeći mimo i kroz...Zvuk je doživljaj slabe vibracije u troposferi-slaba slabu menja malo...
Ništa od svetla i zvuka-mrki mrak i samo duše bezglavo u nevid...Čist ego povrediv...Jad i strava...
(Mi smo,ljudi,samo poremećeno kvantno polje ničeg u sed poremećaja ničeg-polja četvornog,petornog...)

Mi smo,ljudi,samo poremećeno kvantno polje ničeg u sed poremećaja ničeg-polja
)platon je sve objasnio, ako se dodje do jednog istinitog zakljucka on porice sve ono prethodno i ono sa cime smo poceli, ko razume shvatice.
" тако да изван свести нема каузaлитета"
vidi ovaj biser..v.i.d.i. ovaj b.i.s.e.r.
pa KAKO si nastao ako nema kauzaliteta?
jel znaš ti onu pesmu odaaakle nam ruje, rodila ih majka, ooodakle nam oči..rodila ih majka...odakle nam ...
SVE na svetu rodila je maaaajkaa..
leti pesma preko sveta..mm..mmm
lepa lepša nego baajkaa..mm..mm..
nema deteta ni cveeetaa...
nema doknerodi maajkaa..
dakle?
)Russellova kritika Hegelove dijalektike se ,ukratko,zasniva na tom da kad bi želeo da znaš samo jednu pojedinost,
morao bi znati sve pojedinačno I skupno o svemiru...
" тако да изван свести нема каузaлитета"
vidi ovaj biser..v.i.d.i. ovaj b.i.s.e.r.
pa KAKO si nastao ako nema kauzaliteta?
Узрок и последица, каузалитет, јесте априорна форма моћи сазнања. Баш попут простора.
И простор и каузалитет јесу форме које егзсистирају само у свести као њене форме.
Сада, све што из света ствари по себи делује на ту свест..мора проћи кроз те форме. И указати се као нешто просторно, као слика која мења своја стања кроз низ узрока и последица који сежу у бесконачност у оба смера.
Дакле. Ја нисам настао. Оно што зовем ЈА и што представља моју вољу, моју идеју, јесте метафизичко биће. Тек у мојој свести то биће се указује као спољашњи објекат у простору који има свој узорк, и тако ин инфинитум у прошлост и будућност.
Међутим, , као што примећујеш, овде говоримо о времену у смислу линије. А време линија није!
То ти може појаснити ово питање у вези каузалитета. Јер ЛИНИЈА КОЈУ СТВАРА НАША СВЕСТ НИЈЕ ИСТО ШТО И ВРЕМЕ.
Право време не познаје појмове као што су прошлост, садашњост, будућност, настајање и нестајање.
Тек у свести уз помоћ каузалитета и форми простора добијамо једну линију ...коју ћеш ти онда звати "време" и ређати по тој линији стања која ћеш звати "каузалитет"..