Funny!
Buduća legenda
- Poruka
- 37.524
Bem ti Stojane...
A izvini...preterna reakcija, samo ne volim kad niko nece da pomogne i jos naprave salu na sve to...
Izvini.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Bem ti Stojane...
Ja sam se samo malo nasalila uz dozu ironije.Ajde ne kenj.ajte! Ako necete da im pomognete onda ne serite!
Kao da vi ne biste voleli da neku stvar dobijete na gotovo!
A izvini...preterna reakcija, samo ne volim kad niko nece da pomogne i jos naprave salu na sve to...
Izvini.
Stastavi su uglavnom izmisljanje, to cak i nastavnici kazu. Da je tema "Upoznao sm boga" sta bi ti pisala? Rekla bi da ga nisi upoznala i cao, a?
Ovako, sastavi su nepresusni izvori bisera...
Ja imam dva tri sastava koj sam iskopao sto neki moji drugovi iz osnovne pisali...
Ako vi imate tako neki sastav, posaljite ih...
p.s
mozda nesto od toga postavim i na sajt
A ok.
Nego, htedoh reci, izgledalo je kao da zahteva nesto.
U odeljenju imam par drugarica kojima rodjake, tetke, strinke i ostala rodbina napisu sastav one dodju, prepisu i to je to.
To mi smeta.
Evo da se pohvalim:
"Iskazao si svoje neslaganje sa materijalistički orijentisanim svetom."
Pisao o tome kako je ovaj svet sjeban zbog kapitalista koji ga uništavaju prilikom svog bogaćenja i ljudi koji su suviše glupi da shvate da takve stvari ne moraju da trpe i da mogu da žive sasvim lepo bez svih stvari koje nude kapitalisti sadašnjice.
Inače dobio sam 3, ali to je manje važno.
Život bez nade i volje nije nikakav život
Čovek živi u proseku sedamdeset godina, svaka godina ima tristašezdesetpet dana, svaki dan ima dvadesetčetiri časa, svaki čas ima šezdeset minuta.Svaki minut ima šezdeset sekundi. Ovo znaci da u proseku živimo 220 milijardi 752 miliona sekundi.
Sve te sekunde ne znače ništa, samo otkucaje sata koje čujemo kada ostanemo sami sa sobom, kada je jedino što čujemo tišina, ali opet... Opet mi od njih moramo načiniti život, onaj jedini koji nam je dodeljen i za koji znamo. Ništa, sekunde, prezne, jednolicne, otkucaje sata moramo pretvoriti u sve... u prošlost, sadašnjost i budućnost. A uprvo ta dva imena Nada i Volja, upravo one čine sve to.
Budimo se, zaspivamo, dišemo, hranimo se... sve to činimo mahinalno, naviknuto, a opet...zašto?Zašto svet o radimo? Zar smo poput životinja, nesvesni, teraju nas nagoni, nerazmišljajuci ili nas opet nešto izdvaja? Da, izdvaja nas... izdvaja nas upravo želja za životom, snaga kojom se borimo za sitne trenutke u istom, ubrzani puls kada vidimo osobu koju volimo. Izdvaja nas gordost, volja da budemo bolji, nada da ćemo to i postati...Izdvajaju nas greške, nada da ćemo ih ispraviti, volja kojom ćemo to učiniti. Volja koja će nas naterati da ne učinimo nešto što će povrediti osobu koju volimo, nagone ćemo zbog toga sprečiti. Volja, volja da delimo, da dajemo, da primamo, nada da će nam davati, da će sa nama deliti.....
Koliko se puta samo ujutru probudimo sa nadom za bolje, i tako ispunimo te prve sekunde tog našeg dana. Volja da dobijemo ono što želimo, trenutci iščekicanja, nadanja, treperenja svakog dela našeg tela, to je ono što nas čini. Sam čin ispunjenja i nije toliko bitan. Važno je ono pre i posle, a najmanje sreće nam priušti ispunjenje želje.
Budimo se ujutru zato što volimo, želimo, mrzimo....a sve to činimo u nadi da ćemo učiniti dobro, loše, velikodušno...
Čovek se nada dok živi ili je bolje reći živi dok se nada? Čoveka pokreće volja, čovek je upravo veličanstven zbog te dve dame koje ga nikada ne napuštaju. One su njegove životne saputnice, ljubavnice, drugarice... One su one zbog kojih sam ja potrošio 5400 sekundi svog života, 5400 praznih otkucaja sata u želji da dobijem pet iz ovog pismenog. One su one koje mi neće dozvoliti da spavam kada se budem pripremao za upis na fakultet. One su, a ne neka treća te zbog kojih ću sutra ustati.
Sastav je pisan u muškom rodu jer sam ga radila za brata jednom mog druga...onako osrednji je, ali i nešto najsvežije što sam napisala...Ima nekih grešaka koje su napravljenje u prekucavanju sastava sa papira...mrzi me da ih ispravljam...
Imas mnogo dobu misao,ali mi se cini kao da nisi uspela skroz da je realizujes,,nekako je sastav isuvise iseckan,i malo mi je tesko da pratim recenicu do kraja
A mozda je razlog i moj umor,videcu sutra ponovo
dok ti ne nadjesh bolji sistem od kapitalistichkog, nemash pravo da ga pljujesh
kapitalizam ima dobre i loshe strane, mislim da bi bolje reshenje bilo da se kapitalizam u nekim merama promeni, nego da se menja celokupni sistem
Zanimljiva ideja, promeniti iživljavanje kapitalista na jadnom narodu tako da i njima bude lepo dok bivaju eksploatisani.
To nije samo krivica kapitalista, to je i greška naroda koji sve to trpi, kao što napisah u prethodnom postu.
To je moje mišljenje, ako ti se ne sviđa, šta da ti kažem...
Nećemo o tome ovde.
"Kud me vode misli moje"
Mene moje misli vode kada sam hteo da se zaljubim u jednu devojku a to se desilo juche.
Otishao sam kod svoje najbolje drugarice Milice da je posetim. Kada sam doshao kod nje je bio Cjira. Malo smo se zafrkavali dok nije doshla Maja u koju sam se zaljubio. Kada sam je ugledao odmah sam pomislio da mi se samo prichinjava, ali nije tako bilo. Ja sam se odmah uozbiljio. Ali Cjira je primetio da sam se ja zaljubio. Odmah je izveo Maju da se neshto dogovore. Ja nisam znao zashto je pozvao, ali sam neshto predosecjao da cje se neshto dogoditi. Kada su doshli Milica je pozvala Maju. Nakraju je pozvala i mene. Kada sam doshao ona mi je rekla da se Maja zaljubila u mene. Ja sam bio presrecjan dok ja nisam rekao Maji da sam se zaljubio u nju. Kada sam je pitao ona je rekla ne zato shto se zaljubila u nekog Acu. Ali htela bi da bude samnom. Kada je ona rekla ja sam se odmah rastuzhio. Ali i ja se nisam tolko zaljubio u nju vecj u jednu devojchicu koja je tako lepa da neznam kako da je opishem.
Ali ja neznam kada cju prestati da mislim o tome jer me vishe izludjuje.
I da, ovo je napisano u 8.razredu (sa sve pravopisnim i gramatichkim greshkama)!:-|8)