„Живим у Ораховцу, имам још две сестре и брата и ми смо срећни, јер нисмо напустили свој град. Наша слободна територија је око 300-400 метара, и ако ме питате као се живи ја ћу вам рећи и лепо и тешко. Лепо и лако се живи јер живим са својим народом и веома смо сложни и управо нас то држи у Ораховцу. Тешко нам је јер у комшилуку су нам Албанци и они нама не сметају, али нас провоцирају својом музиком и погрдним речима које упућују мени и мојим другарима”, каже Павлина за РТВ Грачаница.
Наводи да је једино место за игру било игралиште где су се српска деца окупљала и то им је одузето, па се сада играју у црквеном дворишту јер је ту најсигурније.
https://www.tvmost.info/post/pavlina-radovanovic-i-da-bude-najgore-necu-napustiti-moj-orahovac
Срам да буде сваког коме бар мало није жао
U Orahovcu živi Pavlina mlada,
Sa sestrama, bratom, sreća joj blaga.
300-400 metara, sloboda mala,
Ali srce puno, čvrsta im stala.
Život lep i težak, takva sudbina,
Sa svojim narodom, ljubav dubina.
Složni su u Orahovcu, snage im daju,
Drže se zajedno, srce im kaju.
Al' u komšiluku, Albanci su tu,
Ne smetaju im, al' stvaraju struju.
Muzika i reči, pogrde se šire,
Pavlina se bori, duša joj gori.
Igralište oduzeto, deca bez igre,
U crkvi se sada, traže im se stige.
Bezbednost tamo, u dvorištu svetom,
Samo zajedno, osećaju letom.
Sram da bude svakog, ko ne ume da vidi,
Kroz srce Pavline, suza da slika svidi.
Orahovac hrabro, nek' opstane u srcu,
Sreća u zajednici, nek' bude njihov darču.