Paulo Koeljo i 3 saveta za usamljene žene

Manga Hilux

Legenda
Moderator
Poruka
69.759

Šta može očekivati usamljena žena u starosti - 3 veoma moćne izjave Paula Coelha​

Kad djeca odu od kuće, kad muž ode.. Ne radite samo jednu stvar: ne ostavljajte sebe, morate nastaviti voljeti sebe. Ljudi dobija neverovatnu snagu kada postane zadovoljan sobom



Usamljenost počinje kada izgubiš sebe

Osjećaj usamljenosti može se javiti i kod ljudi koji imaju oko sebe druge ljude, poput supružnika, djece ili prijatelja, ali se osjećaju kao da im nedostaje bliskosti i razumijevanja. Neki se osjećaju usamljeno jer ne dobivaju dovoljno vremena i pažnje od drugih, dok drugi pokušavaju pronaći rješenje u nekom drugom, kriveći druge za svoje osjećaje.

Međutim, kad se osjećaš usamljeno, važno je da slušaš sebe i da naučiš kako provoditi vrijeme sa samim sobom. Mnogi ljudi ne poznaju sebe dovoljno dobro i nisu sigurni što im se sviđa, a to je prvi korak ka pronalaženju lične slobode. Kad počneš cijeniti svoje vrijeme i naučiš biti sretan sam sa sobom, osjećaj usamljenosti će nestati. Zato je važno da se počne što prije, kako bi se uživalo u sretnijem životu i u kasnijoj dobi. Ako ne nađete snage da budete sretni sami sa sobom - uvijek ćete biti sami i zavisni

Ako ne možete pronaći unutrašnju sreću, bit ćete usamljeni i ovisni o drugima.

Važno je da se povežete sa sobom i da upoznate svoju osobnost bez utjecaja drugih. To može biti izazovno, ali vrlo zanimljivo. No, mnogi ljudi se boje krenuti tim putem. Ako se ne upoznate sami sa sobom, tražit ćete sebe u drugima i bit ćete skloni kriviti druge za svoj život.

Ovo je poput pokušaja da se odrasla ptica pretvori u pile, ili kao da se odgovornost za vlastitu sreću prebacuje na druge ljude. Žena koja traži muškarca da joj omogući sreću postaje ovisna o tom muškarcu i osjeća se inferiorno ako nije u blizini. Ako veza ne uspije, ona će kriviti partnera umjesto da preuzme odgovornost za svoje osjećaje i ponašanje. Važno je da oboje partnera upoznaju sebe iznutra kako bi imali snažnu i zdravu vezu.

Osoba koja se osjeća dobro sama sa sobom zaštićena je od grešaka

Žena koja se osjeća usamljeno može se naći u nezavidnom položaju ispred muškarca. Takva žena može žudjeti za partnerom kako bi premostila svoju usamljenost i vratila boje života. Međutim, kada joj je pogled zamagljen od bola, može izabrati pogrešne prijatelje i partnere, a čak i vršiti prevelik pritisak na svoju djecu. Kao rezultat toga, ona iskopava rupu ispod sebe.

S druge strane, žena koja je zadovoljna sobom i upoznala sebe na dubljem nivou neće birati pogrešne prijatelje i partnere iz straha da će izgubiti njihovu naklonost. Umjesto toga, ona neće držati svoju djecu uz sebe i daće im slobodu koju žele. Ona je pronašla način da bude sretna sama sa sobom, što joj omogućava da ima čist pogled i ne upada u zamku zavisnosti. Kada se osjeća zadovoljnom sobom, ona neće se bojati samoće ni u starosti, a to joj daje nevjerojatnu snagu da počne živjeti i ne bojati se.
 
Meni su stvarno tragi-komične žene, koje "drma" taj "sindrom praznog gnezda", gore nego klimaks.
Deca odu od kuće ili u inostranstvo, pa roditelji kontaju kako da i oni idu tamo,...da im se "nađu".
Meni je dovoljno, kad se prisetim same sebe u tim godinama, koliko mi je bilo potrebno da se osamostalim u životu.
P.S. Ako su deca pobegla od vas, znači da ne žele da idete za njima! Deal with it.
Osmislite sebi dalje život, kako znate i umete.
 
Ја од овог човека ништа нисам читала. Не знам јел то срамота?
Морам се сложити са Манастирком.
Имамо два велика проблема, две крајности. Отуђеност, саможивост и неспособност да се буде сам.
 
знам јел то срамота?
nije sramota ne znati , sramota je ne priznati to , nego :vzagrljaj: :zag::ortaci2:
maxresdefault.jpg
 
Морам се сложити са Манастирком.
Имамо два велика проблема, две крајности. Отуђеност, саможивост и неспособност да се буде сам.
[/QUOTE]

Zadnje što bi trebalo, jeste pos.ti se sopstvenoj deci u život!
Znači,...naći sebi bolju zanimaciju.😁
 
Морам се сложити са Манастирком.
Имамо два велика проблема, две крајности. Отуђеност, саможивост и неспособност да се буде сам.

Zadnje što bi trebalo, jeste pos.ti se sopstvenoj deci u život!
[/QUOTE]
posvetutiu de deci ne znači i mešati im se u životu
 
Meni su stvarno tragi-komične žene, koje "drma" taj "sindrom praznog gnezda", gore nego klimaks.
Deca odu od kuće ili u inostranstvo, pa roditelji kontaju kako da i oni idu tamo,...da im se "nađu".
Meni je dovoljno, kad se prisetim same sebe u tim godinama, koliko mi je bilo potrebno da se osamostalim u životu.
P.S. Ako su deca pobegla od vas, znači da ne žele da idete za njima! Deal with it.
Osmislite sebi dalje život, kako znate i umete.

:(

pitanje je shta ostane kad djeca odu!?
 

Šta može očekivati usamljena žena u starosti - 3 veoma moćne izjave Paula Coelha​

Kad djeca odu od kuće, kad muž ode.. Ne radite samo jednu stvar: ne ostavljajte sebe, morate nastaviti voljeti sebe. Ljudi dobija neverovatnu snagu kada postane zadovoljan sobom



Usamljenost počinje kada izgubiš sebe

Osjećaj usamljenosti može se javiti i kod ljudi koji imaju oko sebe druge ljude, poput supružnika, djece ili prijatelja, ali se osjećaju kao da im nedostaje bliskosti i razumijevanja. Neki se osjećaju usamljeno jer ne dobivaju dovoljno vremena i pažnje od drugih, dok drugi pokušavaju pronaći rješenje u nekom drugom, kriveći druge za svoje osjećaje.

Međutim, kad se osjećaš usamljeno, važno je da slušaš sebe i da naučiš kako provoditi vrijeme sa samim sobom. Mnogi ljudi ne poznaju sebe dovoljno dobro i nisu sigurni što im se sviđa, a to je prvi korak ka pronalaženju lične slobode. Kad počneš cijeniti svoje vrijeme i naučiš biti sretan sam sa sobom, osjećaj usamljenosti će nestati. Zato je važno da se počne što prije, kako bi se uživalo u sretnijem životu i u kasnijoj dobi. Ako ne nađete snage da budete sretni sami sa sobom - uvijek ćete biti sami i zavisni

Ako ne možete pronaći unutrašnju sreću, bit ćete usamljeni i ovisni o drugima.

Važno je da se povežete sa sobom i da upoznate svoju osobnost bez utjecaja drugih. To može biti izazovno, ali vrlo zanimljivo. No, mnogi ljudi se boje krenuti tim putem. Ako se ne upoznate sami sa sobom, tražit ćete sebe u drugima i bit ćete skloni kriviti druge za svoj život.

Ovo je poput pokušaja da se odrasla ptica pretvori u pile, ili kao da se odgovornost za vlastitu sreću prebacuje na druge ljude. Žena koja traži muškarca da joj omogući sreću postaje ovisna o tom muškarcu i osjeća se inferiorno ako nije u blizini. Ako veza ne uspije, ona će kriviti partnera umjesto da preuzme odgovornost za svoje osjećaje i ponašanje. Važno je da oboje partnera upoznaju sebe iznutra kako bi imali snažnu i zdravu vezu.

Osoba koja se osjeća dobro sama sa sobom zaštićena je od grešaka

Žena koja se osjeća usamljeno može se naći u nezavidnom položaju ispred muškarca. Takva žena može žudjeti za partnerom kako bi premostila svoju usamljenost i vratila boje života. Međutim, kada joj je pogled zamagljen od bola, može izabrati pogrešne prijatelje i partnere, a čak i vršiti prevelik pritisak na svoju djecu. Kao rezultat toga, ona iskopava rupu ispod sebe.

S druge strane, žena koja je zadovoljna sobom i upoznala sebe na dubljem nivou neće birati pogrešne prijatelje i partnere iz straha da će izgubiti njihovu naklonost. Umjesto toga, ona neće držati svoju djecu uz sebe i daće im slobodu koju žele. Ona je pronašla način da bude sretna sama sa sobom, što joj omogućava da ima čist pogled i ne upada u zamku zavisnosti. Kada se osjeća zadovoljnom sobom, ona neće se bojati samoće ni u starosti, a to joj daje nevjerojatnu snagu da počne živjeti i ne bojati se.


obozhavam ga :)
 
Ја од овог човека ништа нисам читала. Не знам јел то срамота?
Морам се сложити са Манастирком.
Имамо два велика проблема, две крајности. Отуђеност, саможивост и неспособност да се буде сам.

Nije sramota, Koeljo nije kvalitetan pisac nego je teška komercijala. Uzme opšte principe iz psihologije i/ili filozofije, pa to umota u oblande i pospe šećerom da bude privlačno širokim narodnim masama, naročito ženama. Zato on jeste interesantan ali nikad neće dobiti Nobela.
 
Ако си похађао правно биротехничку, уколико не желиш да траћиш време на читање књига, уколико ти је класична филозофија увек била досадна и неразумљива, Коељова инстант филозофија је добитна комбинација за тебе.
 
Ако си похађао правно биротехничку, уколико не желиш да траћиш време на читање књига, уколико ти је класична филозофија увек била досадна и неразумљива, Коељова инстант филозофија је добитна комбинација за тебе.
Džek London bolje radi.
Ipak ništa bez Marka Aurelija.

Usamljenost se, naposletku, leči samo na jedan način
 
sve ove "mudrosti" , svako od nas ih itekako dobro zna , ali u ovo vreme kada ne hodamo dan nego ga trčimo zabiravljamo na te životne mudrosti, i ne samo njegove nego i drugih ljudi koji napišu neku "mudrost" iz svikidnevice uzete moramo ih se potsetiti na ovaj način

Izvini molim te, a kad je bilo opušteno?

Svima je ludnica oduvek bila i biće. Seljaci su oduvek ustajali u 4h ujutru da nahrane stoku, radnici po fabrikama su oduvek imali rad u smenama često i opasan, lekari i sestre rade danju i noću…jedino prosvetari opušteno kukaju sa regulisanim radnim vremenom i 3 meseca godišnjih odmora, ali realno kad se to u ljudskoj istoriji nije trčalo? Kad smo prali veš na ruke, u potoku?

Možda je u onih 10-15 komunističkih godina bilo opušteno, ali pre ni posle nije, a nekima ni onda.
 
Izvini molim te, a kad je bilo opušteno?

Svima je ludnica oduvek bila i biće. Seljaci su oduvek ustajali u 4h ujutru da nahrane stoku, radnici po fabrikama su oduvek imali rad u smenama često i opasan, lekari i sestre rade danju i noću…jedino prosvetari opušteno kukaju sa regulisanim radnim vremenom i 3 meseca godišnjih odmora, ali realno kad se to u ljudskoj istoriji nije trčalo? Kad smo prali veš na ruke, u potoku?

Možda je u onih 10-15 komunističkih godina bilo opušteno, ali pre ni posle nije, a nekima ni onda.

Ovo vreme koje mi sad živimo poslednjih, možda, 15 godina, ne može da se poredi ni sa jednim vremenom od postanja čoveka. Ni po čemu.

Neuporedivo se brže i napetije živi, pusti ti ustajanje u 4 i pranje veša na ruke.

Koliko se ti puta dnevno prepipaš po džepovima da proveriš samo da li ti je telefon tu? Pa se secneš, ih, mogla sam izgubiti telefon, šta ću onda! Jer bez te klinčeve sprave nam nema života. Pa kreneš nešto da vidiš na internetu a ono neće da otvori pa se iznerviraš i kreneš da vrndžaš telefon, a što neće sad da mi otvori jebemuoca! Pa zovneš nekog a on se ne javlja pa se brineš, kako to može neko da mi se ne javi, kako je moguće da mu telefon nije kod njega, zar postoji čovek danas kom telefon non stop nije ili u ruci ili u džepu!

A to je samo jedna od stvari koja nama pravi život 100 puta brži u odnosu na neka prethodna vremena. Da ne pričam o tome kako funkcionišu posao, prijateljstva i međuljudski i porodični odnosi.
 
Izvini molim te, a kad je bilo opušteno?

Svima je ludnica oduvek bila i biće. Seljaci su oduvek ustajali u 4h ujutru da nahrane stoku, radnici po fabrikama su oduvek imali rad u smenama često i opasan, lekari i sestre rade danju i noću…jedino prosvetari opušteno kukaju sa regulisanim radnim vremenom i 3 meseca godišnjih odmora, ali realno kad se to u ljudskoj istoriji nije trčalo? Kad smo prali veš na ruke, u potoku?

Možda je u onih 10-15 komunističkih godina bilo opušteno, ali pre ni posle nije, a nekima ni onda.
a zašto da trčimo , dali je potreba za trčanje izrazito egzistencijalna ili i mi sami doprinosimo sa zahtevnim željama koji u datom trenutku nas nagone da trčimo kroz život, čisto samo onako, dali ova moja Motorola od telefona je toliko škart u odnosu na tvoj iPhone, samo onako kao usporedba , s druge strane imamo ljude kojima je Bogom dano sa prave novac jednostavno rođeni su takvi
zašto ne na samo pojedno pivo i ćaskanje, nasuprot skupih in kafića
bar ja tako msm , da u većini slučajeva sami sebi namećemo tu trku
 
Ovo vreme koje mi sad živimo poslednjih, možda, 15 godina, ne može da se poredi ni sa jednim vremenom od postanja čoveka. Ni po čemu.

Neuporedivo se brže i napetije živi, pusti ti ustajanje u 4 i pranje veša na ruke.

Koliko se ti puta dnevno prepipaš po džepovima da proveriš samo da li ti je telefon tu? Pa se secneš, ih, mogla sam izgubiti telefon, šta ću onda! Jer bez te klinčeve sprave nam nema života. Pa kreneš nešto da vidiš na internetu a ono neće da otvori pa se iznerviraš i kreneš da vrndžaš telefon, a što neće sad da mi otvori jebemuoca! Pa zovneš nekog a on se ne javlja pa se brineš, kako to može neko da mi se ne javi, kako je moguće da mu telefon nije kod njega, zar postoji čovek danas kom telefon non stop nije ili u ruci ili u džepu!

A to je samo jedna od stvari koja nama pravi život 100 puta brži u odnosu na neka prethodna vremena. Da ne pričam o tome kako funkcionišu posao, prijateljstva i međuljudski i porodični odnosi.

a zašto da trčimo , dali je potreba za trčanje izrazito egzistencijalna ili i mi sami doprinosimo sa zahtevnim željama koji u datom trenutku nas nagone da trčimo kroz život, čisto samo onako, dali ova moja Motorola od telefona je toliko škart u odnosu na tvoj iPhone, samo onako kao usporedba , s druge strane imamo ljude kojima je Bogom dano sa prave novac jednostavno rođeni su takvi
zašto ne na samo pojedno pivo i ćaskanje, nasuprot skupih in kafića
bar ja tako msm , da u većini slučajeva sami sebi namećemo tu trku

Dva posta u kojima se spominje moj telefon i težak život savremenog čoveka zbog telefona.

Dakle moj život je neuporedivo lakši i opušteniji od života moje majke (a o babi i prababi da ni ne pričamo) te imam mnogo više slobodnog vremena za sebe.

To je zato što nemam fejsbuk, instagram, tinder plus ne perem veš ni sudove na ruke, ne kuvam sarme i zimnicu, ne čistim metlom, ne vučem cegere sa pijace… Mojih slobodnih 50 sati nedeljno koristim za knjige, netfliks, prirodu, putovanja, druženje…

To što neko leti ko muva bez glave i bulji non-stop u telefon nema veze sa vremenom u kome živimo.
 

Back
Top