Nikada ranije nisam obraćala pažnju na snove možda zato što se svojih snova uglavnom ne sećam pa ih zato i ne povezujem sa nekim narednim ili prethodnim događajima. Situacije poput pomislim na nekoga koga dugo nisam videla i čula pa ga slučajno sretnem su se dešavale, ali ja takođe nisam tome pridavala značaj, ne zato što ne verujem u šesto čulo. Čak naprotiv, baš verujem, ali jednostavno mi mozak ne ide u tom pravcu da sve to lepo saberem u svojoj glavi pa povežem sa nečim. Meni se pre par meseci dogodilo nešto što neko zove paranormalno iskustvo ili što bi psiholozi objasnili kao naši strahovi ili potajne želje. Bilo kako bilo, ja verujem da nešto postoji.
Moj dečko je poginuo u 20:45, a ja sam ga pozvala par minuta kasnije iako smo se čuli sat vremena pre toga i rekla sam mu da idem da spavam jer sam bila jako bolesna sa visokom temperaturom. Tu vest su meni javili nešto posle ponoći, a tek sad čitajući sve gore napisano, shvatam da od trenutka kad sam rekla da ću na spavanje do momenta kad su mi javili, nisam mogla da zaspim iako sam bila iscrpljena od temperature.Napominjem da moje nespavanje nije bilo zbog toga što je on bio nedostupan, a ja kao ljubomorna devojka pitam se gde je i šta radi (to mi nije ni palo napamet).
Dvadesetak dana nakon njegove pogibije u jednom trenutku sam utonula u neki polusan i posle par minuta probudio me je neki čudan osećaj kod grudi, kao neka težina (teško je objasniti). Zapravo, mi smo spavali tako što ja sklupčam ruke malo iznad grudi, a njegovu ruku obavezno prigrlim između. Pošto je on bio krupne građe vrlo često se u toku noći dešavalo da mi ta njegova ruka bude jako teška. Kada sam se probudila iz tog polusna shvatila sam da ne mogu da pomerim ruke iz tog položaja, a sve vreme sam imala osećaj kao da je njegova ruka između mojih. Sledeća situacija je bila noć pre 40 dana. Inače sam ateista po opredeljenju, ali sam te noći bila jako uplašena saznanjem da duše žive sa nama 40 dana, a da posle odlaze. Ležala sam u krevetu i razmišljala o tako nekim stvarima kad odjednom, osetim blago golicanje na usnama, znate onaj slatki osećaj kada vas neko ljubi. To je trajalo neko vreme, ne sećam se više tačno (meni prekratko u svakom slučaju) i više nisam imala ni jedno takvo iskustvo, a prošlo je skoro šest meseci.
Takođe, desilo se da sam sedela sa njegovim bratom u njegovoj sobi i potpuno smo bili sigurni da su teška i tapacirana vrata bila zatvorena (koja nije moguće otvoriti tako lako). U jednom trenutku su se ta ista vrata otvorila taman koliko bi neko mogao da uđe i to baš kada je on počeo da mi priča nešto vezano za bivšu devojku mog dečka (koju ja nisam baš nešto volela). Oboje smo se začuđeno pogledali, proverili i shvatili da nikog nije bilo u blizini, a i promaju smo odmah isključili. Zaključili smo da je možda bolje da mi ne ispriča do kraja jer on to sigurno ne bi želeo da čujem pa nas je sprečio. Mi smo tako to sve povezali, a šta je istina ko će ga znati.
Još uvek ga nisam sanjala iako to očajnički želim, nadam se da će mi reći nešto ... bilo šta.