Pa jel' znas tumacenje Otkrovenja? Niko ga ne zna i ne usudjuje se da ga otkrije, jer je i nemoguce.
Ali JS su najdalje otisli u tome, cini mi se najlogicnije njihovo tumacenje (mada ne mora biti tacno), a ne kazem da svi treba posto-poto da se drzimo tog tumacenja. Samo kazem da itekako razjasnjava neke stvari iz Otkrovenja, ionako teskog.
A sta ce stvarno biti - druga je stvar...!
Ne mogu sad da pišem, ukočila mi se ramena...

Samo ću reći, da ima ko je znao i predao nam tekstove sa proročanstvima koja se poklapaju i sa otkrivenjem, a to su bili neki sveti oci kojima je Duh Sveti objavljivao šta će biti. Tu spadaju sv. Nil mirotočivi, sv. Ipolit rimski, sv. Leontije černigovski, a najupečatljivije meni je bilo javljanje sv. Serafima Sarovskog sv. Jovanu kronštadskom, u kome mu je pokazao sve što će se desiti do samog drugog dolaska Hristovog, i to po godinama(!), ali je ovo proročanstvo, (naravno) cenzurisano i samo su navedene godine do 1945-te. A viđenje koje je imao sv. Jovan se zbilo negde 1904-te. Uglavnom, blizu je na vratima...
A što se tiče bezdana, nije to ništavilo, jer ništavilo ne postoji, a ono što ne postoji ne može biti spoznato, jer nema ni jednu karakteristiku projavnog bića. Ništavilo je ono što je kontra od bića; biće ima za svoju glavnu osobinu život, a postojanje nečega se ogleda u tome koliko je to nešto ispunjeno bićem, tj. životom. Dok ne biće ili ništavilo ne postoji, jer je potpuno suprotna kategorija od života, što znači da bi moralo biti ispunjeno ne-životom, a to je apsurd.
Bezdan je duhovna kategorija, i označava nekakvo bespuće, u duhovnom smislu lišenost Božijeg prisustva, i označava se da je "dole" da bi se shvatio odnos prema Bogu koji je "gore". Dakle, duše će se nakon druge smrti*, a to je fizička smrt tela (prva smrt je duhovna smrt, ili umrtvljenost duše grehom), naći u paklenom ognju, koji je slika onih muka kako duša reaguje na Oganj Božanski kada se nađe nasuprot Bogu, tj. kada je svojim životom činila suprotno Božijim zapovestima, jer je tada Oganj Božije ljubavi, umesto da je zagreva i hladi istovremeno predstavljajući blaženstvo za dušu, počinje da je peče i muči.
* smrt se ovde na shvata kao potpuni nestanak ili poništenje duše, jer duša ne može umreti, već lišavanje duše Božije blagodati koji je ispunjava, dok se svest duše i dalje ne promenjeno nastavlja u večnosti.