Pa hajde...

Zovne ti mene komšinica da preorem bašticu.
Odem, preorem, svrati me na kafu.
Ponudi mi kompot, iznese kompot, dobar, od breskvi.
Udarila proletnja vrućina, ugušila me prašina, kompot u tegli, mami.
Smazah jednu čašu, ona ponudi drugu.
Uzmem i drugu, vidim odmaklo podosta niz teglu (od 1l) i neću više, nema smisla.
Posle mi ona reče da je to donela pešice , iz drugog sela, dala joj sestra.
Meni beše krivo i za ono što sam uzeo.

Hahaha, svašta. Pa kao da si mogao znati odakle joj. A ona je blesava što ti je i nudila uopšte.
A i da je kulturna, ne bi ti to ni rekla. :roll:
 
Hahaha, svašta. Pa kao da si mogao znati odakle joj. A ona je blesava što ti je i nudila uopšte.
A i da je kulturna, ne bi ti to ni rekla. :roll:

Nije rekla sa prekorom, nego kroz razgovr, a ona ti je takv, juri za tobom da ti pošalje kolače, voće ili nešto tako, ako ne umeš- ne valja, ako uzmeš, opet imaš osećaj da si dužan...
Mani me se, ženo.
 
pa to je bas otudjenje kad stalno premeravas sta ti je neko dao, ok prema nekim ljudima mozda tako osecas, ali ako je svuda onda smo i prsli

Kod mene nije.
Kada dam nešto, dam od srca, i ne mislim u sebi, Bože neka uzme što manje da ostane za mene, ili za nas posle.
Ako imam malo nečega, ni ne nudim to.
Nego mi se desilo hiljadu puta, da kada mi dođu gosti, otvorim frižider, ili ormarić, da uzmem sok, ili nešto.
A kada tamo kolači. :hahaha:
I onda taj neko ko mi je došao obavezno gleda u kolače tužnim psećim pogledom, i sve misli u sebi, da mi je probati to. :hahaha:
A ti kolači ili za mamu, brata, nekoga, pa se sve pravim blesav da mu/joj nisam uhvatio taj pogled, i bude mi neprijatno. :roll:
 
Ja sa nisam uvredila, samo sam bila momentalno ljuta (i to sam ljuta pet minuta: ponudila/on rekao/ja postavila temu, sve u roku tih 5 minuta). Ali mi je drago što sam postavila temu, zato što vidim da smo 50 % - 50 % što se tiče džema i stavova (i vaspitanja) o uzimanju i davanju. Ja sam opisala kako bih ja, a zanimljivo je da neki ljudi i takvu sitnicu shvataju kao obavezu. Ja to tako ne shvatam, tegla džema ili kutija kiflica je ništa, imam - ponudim - dam, i odmah zaboravim.

U nekoj istočnjačkoj knjizi sam pročitala da je stvarno svet (ili tako neki uzvišen izraz) onaj koji prima, a ne onaj koji daje.
Kao i sve istočnjačke mudrosti, zvuči blesavo, ali kada malo bolje razmislim, uopšte nije: lako je biti šmeker koji daje, ali koliko stvari obuhvata primanje (to pokazuje i ova tema) - ispada da je mnogo teže primiti nego dati :)

(Bokte, koliko filozofije oko tegle džema.)
 
:lol: i ja isto tako kazem, cak i kada mi je drago zbog necega. pri tom ne kazem ''hajde'', nego jos crnje i gore ''ajde''. nekako ne znam da se odusevim kada mi neko nesto poklanja, nekako mi izgleda to odusevljenje gnjecavo. a i ne znam da iskazem, ako mi je bas drago.

neformalan tip. :lol:
 
Ja sa nisam uvredila, samo sam bila momentalno ljuta (i to sam ljuta pet minuta: ponudila/on rekao/ja postavila temu, sve u roku tih 5 minuta). Ali mi je drago što sam postavila temu, zato što vidim da smo 50 % - 50 % što se tiče džema i stavova (i vaspitanja) o uzimanju i davanju. Ja sam opisala kako bih ja, a zanimljivo je da neki ljudi i takvu sitnicu shvataju kao obavezu. Ja to tako ne shvatam, tegla džema ili kutija kiflica je ništa, imam - ponudim - dam, i odmah zaboravim.

U nekoj istočnjačkoj knjizi sam pročitala da je stvarno svet (ili tako neki uzvišen izraz) onaj koji prima, a ne onaj koji daje.
Kao i sve istočnjačke mudrosti, zvuči blesavo, ali kada malo bolje razmislim, uopšte nije: lako je biti šmeker koji daje, ali koliko stvari obuhvata primanje (to pokazuje i ova tema) - ispada da je mnogo teže primiti nego dati :)

(Bokte, koliko filozofije oko tegle džema.)


upravo to. ako odlucis da das cista srca i iz zelje da das i obradujes nekoga (opet ta rec dati u istoj recenici sa obradovati nekoga :lol:) dajes i ne razmisljas o tome. taj ko prima mozda mu je neprijatno da uzme dzem, jer zna koliko si se trudila itd.
 
Meni se hiljadu puta desilo da su i pomogle malene stvari, mnogo više nego velike, od kojih sam sve i svašta očekivao.
Mislim da je to zbog toga što su ljudi postali halapljivi, i sebični, i žele sve više i više, i male stvari ne mogu da ih zadovolje.
Eto i one, ja mu dam prst, on hoće celu ruku. :roll:
 

Back
Top