Ovisnička ljubav

Loni2912

Početnik
Poruka
43
Pozdrav svima.
Nova sam na forumu jer mi treba drugo mišljenje, savjet, iskustva....

Sama sam sebi našla dijagnozu, i mislila sam da sam s tim riješila sve probleme, ali nisam. Tek se sad nalazim u začaranom krugu.

Ukratko, u vezi sam skoro 14 godina. Imali smo uspona i padova kao u svakoj vezi. Bilo je i dobrih i loših dana. Zadnje dvije godine ništa više ne štima.

Shvatila sam da je većina problema samo u mojoj glavi i da sam iz ničega stvarala velike drame.
Zbog toga se odnos jako narušio, i više stvarno nije dobro nikome.

On ne želi odustati od nas, samo želi da se promijenim i "budem normalna".
Koliko god htjela, vidim da ne mogu i da sam sve gora i gora.

Da li je netko imao sličan problem?
 
Zasitili se jedno drugog.Drugo,cemu vodi ta veza?

Ma naravno da ima i toga poslije toliko vremena.

Samo, puno problema sam ja prouzrokovala, sa svojim hirovima, impulsivnosti, ljubomorom,..
Iako vidim da uništavam vezu, ne mogu se kontrolirati i prasnem na svaku sitnicu, gdje se osjećam manje voljena nego prije.

Problem je postao baš jake psihičke prirode, jer se meni svijet ruši i na najbanalniju sitnicu, za koju sutradan vidim da nije imala veze ni s čim. Ali u tom trenutku mi je bila smak svijeta. I točno tako reagiram.

Prije smo zbog sitnice raspravljali satima, i onda bi se smirila kad bi mi objasnio sve... Sada samo kaže, da se neće pravdati ni dokazivati, a onda u meni bijes još više raste.
Idući dan vidim da nisam imala razloga uopće se ljutiti. 🤦‍♀️
 
Brak,planirate li?Pa ok,nije nista strasno.Reci mu nervozna sam,izvini mu se.
Ne mogu mu se više "naizvinjavati"... Previše često se dešava.
Kad se ne javi prvi, kad se javi kratkom porukom, kad ne odgovori ono što sam ja očekivala da će reći, kad me ne zove da izidjem s njim, kad ostane do kasno vani ,.... Užasna sam postala.

Ne, ne planiramo brak, pogotovo ne u ovakvim okolnostima.
 
Dojadilo mu objasnjavat i pravdat se.Jadan nezna gdje skrivio.
Baš tako. Smatra da nakon toliko godina trebam znati što misli i osjeća, a ne da se svaki put iznova dokazuje.
Razumijem ga potpuno. Znam da je 90% problema zbog moje glave, ali ne mogu sebi pomoći.
Mislim da mi treba stručna pomoć. Pročitala sam literature i literature na tu temu. Pronalazim se u svakoj rečenici, ali riješenje ne mogu da nadjem.
Svaki put kažem da neću više, da ću se strpiti, ali čim mi dodje neka sumnja - nema povratka, osjećaji su jači i ja ih ne znam kontrolirati.
Divim mu se kako je još uvijek tu. Prekidala sam više puta, jer nisam to htjela ni sebi ni njemu, ali bi me on svaki put na neki način vratio.
 
hmm, iskreno bojjim se da od toga nema ništa i da treba da se raziđete...ma kako boljelo...ta veza nije za tebe...umorila si se u njoj...
I ja tako mislim... Ovako ne možemo dalje.

Samo mi je žao da sve ovo nestane jer ja ne mogu kontrolirati svoje emocije. Dok ja nisam počela histerizirati oko svake sitnice, veza je bila savršena.
Čim je 1% savršenstva popustilo, ja sam počela paničariti, napadati, tražiti razloge što više nije savršeno... I s tim sam uništila sve ostalo.

Nama je i sada dobro... Sve dok se meni nešto ne uvrti u glavu, pa onda prvo sebe mučim, pa onda njega.
I naravno da se poslije takvih scena, stvari teško vraćaju na staro.
 
zato napravi taj korak i ostaj pri tome...to stanje je imalo razloga, ne dođe to samo tako...stvar je samo kako se s tim pomiriti i riješiti...to je tvoj problem...

ti si se u biti vrtila u krug...sebe ne možeš promijeniti i ne trebaš...stvar je kompromisa...obostranoga...ti si u biti udovoljavala njemu...ali to ne ide u nedogled...

zato se i sve ponavlja i opet će...
 
Baš tako. Smatra da nakon toliko godina trebam znati što misli i osjeća, a ne da se svaki put iznova dokazuje.
Razumijem ga potpuno. Znam da je 90% problema zbog moje glave, ali ne mogu sebi pomoći.
Mislim da mi treba stručna pomoć. Pročitala sam literature i literature na tu temu. Pronalazim se u svakoj rečenici, ali riješenje ne mogu da nadjem.
Svaki put kažem da neću više, da ću se strpiti, ali čim mi dodje neka sumnja - nema povratka, osjećaji su jači i ja ih ne znam kontrolirati.
Divim mu se kako je još uvijek tu. Prekidala sam više puta, jer nisam to htjela ni sebi ni njemu, ali bi me on svaki put na neki način vratio.
 
iz iznesenoga fali odlučnost...
Odlučnost, ponos, samopoštovanje... Fali meni svega.

Bili smo zajedno 6 godina, veza je bila... Dobra i burna. Imali smo svoje ispunjene živote, uživali zajedno, svađali se često... Sasvim normalno.

Nakon 6 godina je došlo do zasićenja, živjeli smo različite živote i imali drugačije ciljeve u životu i prekinuli smo.

Godinu dana nismo bili zajedno.

Nakon toga smo se pomirili i sve je bilo drugačije. Savršenstvo. Razumjeli smo se, uživali, život nam je postao gotovo zajednički. Nismo se razdvajali. Sve smo zajedno radili.

I dalje smo stalno zajedno, svi su nam prijatelji zajednički. Ne mogu reći da imamo ikakvih većih problema...
Voli me, poštuje, cijeni. Najbolji mi je prijatelj.

Ali ja nisam ista. Stalno sam u strahu da će se nešto promijeniti, pokvariti i onda ja sama to kvarim neprestano.

Čini mi se da bi mi najlakse bilo prekinuti i sve zaboraviti. Ali mi žao sve odbaciti... Jer mi nije poslao poruku kad sam ja mislila da se trebao javiti, ili kad mu kažem nedostaješ mi, a on kaže, a lažeš 🙄🤦‍♀️

Smiješno, a žalosno.

Rekla sam. Imam dijagnozu. 🤷‍♀️
 
prijatelji, to možete samo i biti i to ćete i ostati na kraju...

dijagnozu nemaš nego je stvar da nisi mogla sebi priznati pravu želju, a znala si je...skužila si davnooo da to nije više to...falio ti je samo korak da kreneš...

od sažaljenja nema ništa...
 
Baš tako. Smatra da nakon toliko godina trebam znati što misli i osjeća, a ne da se svaki put iznova dokazuje.
Razumijem ga potpuno. Znam da je 90% problema zbog moje glave, ali ne mogu sebi pomoći.
Mislim da mi treba stručna pomoć. Pročitala sam literature i literature na tu temu. Pronalazim se u svakoj rečenici, ali riješenje ne mogu da nadjem.
Svaki put kažem da neću više, da ću se strpiti, ali čim mi dodje neka sumnja - nema povratka, osjećaji su jači i ja ih ne znam kontrolirati.
Divim mu se kako je još uvijek tu. Prekidala sam više puta, jer nisam to htjela ni sebi ni njemu, ali bi me on svaki put na neki način vratio.


drugarice, tebi treba neki mladi koji ce da iskara boga iz tebe.
posle visestrukog orgazma ces manje da histerises po kuci.

eno, odkad mi zena nasla ljubavnika prestala da gundja :cool:
 
zato napravi taj korak i ostaj pri tome...to stanje je imalo razloga, ne dođe to samo tako...stvar je samo kako se s tim pomiriti i riješiti...to je tvoj problem...

ti si se u biti vrtila u krug...sebe ne možeš promijeniti i ne trebaš...stvar je kompromisa...obostranoga...ti si u biti udovoljavala njemu...ali to ne ide u nedogled...

zato se i sve ponavlja i opet će...

A znam to, u pravu si donekle.
Ali mene takva stanja prate u svim vezama.
Postajem najgora onda kad mi je najbolje.

Prije toga sam imala vezu od 4 godine. Skoro se sve isto dešavalo. Prvo sve dajem od sebe da uspije. Kad uspije onda sam ljubomorna i posesivna. Smeta mi svaka sitnica koja remeti moj ideal. Moja sranja dovode do hlađenja odnosa, i na kraju ja odustajem od svega jer nije po mome.

To je strah od napuštanja. Kad je najljepše, onda je najveći strah da će prestati.
I onda počinjem tražiti dokaze, da budem sigurna da se to neće dogoditi. A nitko normalan to ne može pratiti.
 
drugarice, tebi treba neki mladi koji ce da iskara boga iz tebe.
posle visestrukog orgazma ces manje da histerises po kuci.

eno, odkad mi zena nasla ljubavnika prestala da gundja :cool:
Mlađi je, i dobar je 😎
Na to jedino nemam prigovora.

Mada... I tu sam zadnji put našla manu. 😒
Nije me grlio onako jako kao što je to prije radio. 🤔 Za mene je to već bilo tisuću upitnika?!? 😣
 

Back
Top