Osveta i psihologija osvetnika

Sigurno ste nekada naleteli na neku osobu koja vam se za nesto sveti, na bilo koji nacin.
Mene zanima sta pokrece te osvetnike da se svete, da li im je to poluljan ego, pa moraju da izravnaju racune na ovaj nacin ili onaj ili sta je u pitanju?
Kapiraju li ti osvetoljubivi ljudi samo tako sebe koce i ponizavaju umesto da zive svoj zivot normalno oni se opterecuju nekom osvetom.

Zašto misliš da osvetoljubivi ljudi koče sami sebe?


Da li, možda, zato što ulažu truda u osvetu?


Pa, šta znam. Naprimer, šta je ono što ti smatraš vrednim ulaganja truda? Nešto što doživljavaš vrednim da na njeg potrošiš svoje misli, emocije, želje, vreme? Naravno, ne znam odgovor; ali postoji mogućnost da bi mi odgovorio nečim što bih ja smatrala skroz jalovim i nepraktičnim.

Kako je to tvoj život, i tvoje vreme, imaš pravo raspolagat s njim kako god nalaziš za shodno.

Ne postoji ništa što te koči i ponižava, osim onoga što lično kao takvo doživljavaš. Sve je ostalo tuđ pogled i sud, koji, čak i kad deluje sto procenata logičan, opravdan, human, mudar i šta god oćeš; opet ostaje tuđ.

Ja volim da se svetim. Štaviše, uživam u tome kao u retko čemu. Bilo je situacija u mom životu u kojima nisam bila u stanju da funkcionišem s ljudima pre nego sam im vratila milo za drago. A morala sam među njima da funkcionišem u tom trenutku u vremenu. Naravno, bilo bi mnogo bolje da mi je trenutna situacija omogućavala da funkcionišem mimo njih; mada sumnjam da bi me čak i to smirilo. Pre nego bih otišla, ja bih se svejedno naplatila.

Zašto? Verujem, u životu, u akciju i reakciju. Takođe, verujem u kosmičku pravdu. Seratori najposle pojedu gov.no; mada možda ne u ovom životu. E, pa, ja nemam dosta strpljenja da čekam da vidim druge živote i svetove. Šta znam, bog je da prašta, ti ne smeš. I ako nekome ko se o mene ogrešio bog nađe za shodno da se sveti; to opet nema ništa sa mnom. Tome neću prisustvovati pre Armagedona; a smak sveta mi je, da prostiš, malo dugo da čekam. Ja bi da trampim plaćanje bogu, za plaćanje meni. Eto, nek mu bog oprosti.

Ionako se nije bogu zamerio, pa šta sad?


Opet, zašto to želim i tomu stremim? Zato što volim gledat ljude koji pate i plaču? Ne sve ljude, i ne svakog čoveka.

Ako si na moju dobru nameru odgovorio zlim, plač i patnja sasvim su mi mala satisfakcija. Da li me to čini budalom koja troši svoj život na besplodne gluposti? Taman koliko me čini i sadistom.

Volet bol kod nekoga nije isto što i volet bol kod svakog. A besplodne su gluposti i poniženje subjektivni termin.

Jedino što ja želim, to je da svako požanje šta je sejao. :mrgreen:
 
Simpaticna mi je tvoja iskrenost. :)


Ali ovo sto sam izdvojila mi je bilo veoma zanimljivo. :)

Zašto? Verujem, u životu, u akciju i reakciju. Takođe, verujem u kosmičku pravdu. Seratori najposle pojedu gov.no; mada možda ne u ovom životu. E, pa, ja nemam dosta strpljenja da čekam da vidim druge živote i svetove. Šta znam, bog je da prašta, ti ne smeš. I ako nekome ko se o mene ogrešio bog nađe za shodno da se sveti; to opet nema ništa sa mnom. Tome neću prisustvovati pre Armagedona; a smak sveta mi je, da prostiš, malo dugo da čekam. Ja bi da trampim plaćanje bogu, za plaćanje meni. Eto, nek mu bog oprosti.

Ne verujem u kozmicku pravdu. To je koncept koji su ljudi sami za sebe izmislili. Lakse je prihvatiti svet koji je uredjen, u kojem postoje pravila, jednakost, u kojem dobro uvek pobedi zlo, ali su svet i zivot zapravo nepravedani i pravila nema. Kako je u haosu tesko funkcionisati ostaje nam da se tesimo time da "neko to od gore gleda sve".
 
Ja volim da se svetim. Štaviše, uživam u tome kao u retko čemu. Bilo je situacija u mom životu u kojima nisam bila u stanju da funkcionišem s ljudima pre nego sam im vratila milo za drago. A morala sam među njima da funkcionišem u tom trenutku u vremenu. Naravno, bilo bi mnogo bolje da mi je trenutna situacija omogućavala da funkcionišem mimo njih; mada sumnjam da bi me čak i to smirilo. Pre nego bih otišla, ja bih se svejedno naplatila.

Zašto? Verujem, u životu, u akciju i reakciju. Takođe, verujem u kosmičku pravdu. Seratori najposle pojedu gov.no; mada možda ne u ovom životu. E, pa, ja nemam dosta strpljenja da čekam da vidim druge živote i svetove. Šta znam, bog je da prašta, ti ne smeš. I ako nekome ko se o mene ogrešio bog nađe za shodno da se sveti; to opet nema ništa sa mnom. Tome neću prisustvovati pre Armagedona; a smak sveta mi je, da prostiš, malo dugo da čekam. Ja bi da trampim plaćanje bogu, za plaćanje meni. Eto, nek mu bog oprosti.

Ionako se nije bogu zamerio, pa šta sad?


Opet, zašto to želim i tomu stremim? Zato što volim gledat ljude koji pate i plaču? Ne sve ljude, i ne svakog čoveka.

Ako si na moju dobru nameru odgovorio zlim, plač i patnja sasvim su mi mala satisfakcija. Da li me to čini budalom koja troši svoj život na besplodne gluposti? Taman koliko me čini i sadistom.

Volet bol kod nekoga nije isto što i volet bol kod svakog. A besplodne su gluposti i poniženje subjektivni termin.

Jedino što ja želim, to je da svako požanje šta je sejao. :mrgreen:

Čitam i čudim se koja gomila besmislica.
Ali sam u isto vreme i zadovoljan kad ovako nešto pročitam jer mi postaje jasno zašto je ovaj svet u ku..cuž
Kao ti se svetiš ...
Ko ti daje za pravo da se svetiš ?
Odakle znaš gde se tačno nalazi granica tvoje osvete ?
Sve to o čemu ti govoriš je tvoj subjektivni osećaj.
Šta to ti u stvari naplaćuješ nekome ?
Kada bi se svi svetili na taj način ,oko nas bi bila gomila mrtvih.
Ustvari možda si samo neka tinejdžerka a ja sam te preozbiljno shvatio :)
Valkire su sakupljale ranjene junake ali se nisu svetile.
 
Postoje ljudi, koji iz samo njima znanih razloga, ti se ne skidaju sa kičme.....u početku misliš, slučajno....posle uvidiš imaju neki problem....pa shvatiš da su zli i osvetoljubivi, za gluposti ili ljubomorni....pa patiš, boli te i ne znaš kako to da rešiš...i onada dođe maca na vratanca....oooodvratan izraz....i ti isti ti se u odeđenoj prilici nameste da ih ******, onako slatko i spontano natenane....e sada da li je to osveta ili nije nemam pojma....samo se setim koliko sam bila glupa, slepa i što da ne.....
Desilo mi se da povredim nekog ko je sasvim ok....svojom neopreznošć ili šta već....onda se živa pojedem, a koje skot....nema baš uvek razloga za brigu...i naravno ne bi trebalo biti idiot i to stalno raditi....
 
Sigurno ste nekada naleteli na neku osobu koja vam se za nesto sveti, na bilo koji nacin.
Mene zanima sta pokrece te osvetnike da se svete, da li im je to poluljan ego, pa moraju da izravnaju racune na ovaj nacin ili onaj ili sta je u pitanju?
Kapiraju li ti osvetoljubivi ljudi samo tako sebe koce i ponizavaju umesto da zive svoj zivot normalno oni se opterecuju nekom osvetom.

Ako se na nekoga covek moze ljutiti, moze samo na sebe, sve ostalo je put u nowhere.
 
Čitam i čudim se koja gomila besmislica.
Ali sam u isto vreme i zadovoljan kad ovako nešto pročitam jer mi postaje jasno zašto je ovaj svet u ku..cuž
Kao ti se svetiš ...
Ko ti daje za pravo da se svetiš ?
Odakle znaš gde se tačno nalazi granica tvoje osvete ?
Sve to o čemu ti govoriš je tvoj subjektivni osećaj.
Šta to ti u stvari naplaćuješ nekome ?
Kada bi se svi svetili na taj način ,oko nas bi bila gomila mrtvih.
Ustvari možda si samo neka tinejdžerka a ja sam te preozbiljno shvatio
Valkire su sakupljale ranjene junake ali se nisu svetile.


Ono što je smešno jeste šamarat se svojim rođenim stavovima, a ja se trudim da uvek naglasim kako iznašam samo svoje i ničije tuđe. Svoje i, shodno tome, subjektivne.


Izvinjavam se.


Pomislila sam da se pitanje ovde tiče ličnog stava o osveti; ne kvazi-romanističkih postulata na kojima se temelji kompletno zapadnjačko zakonodavstvo. Govorila sam lično, i subjektivno, o načinu na koji ordiniram svoj sopstveni život.


Ocena koju sam od tebe dobila, i koja ima veze s uvodnim postom ko i bilo koja druga lična i subjektivna; mogla bi, isto tako, navest mene da se upitam jesi li ti hipi, ili malouman.


Ali naravno da to neću uraditi. Jesi li malouman ili ne, ide samo na tvoju dušu. Ja ću probati da odgovorim.


Pravo za osvetu daje mi kapacitet uloženog truda i angažovanja. Ako pristupim čoveku otvoreno i pošteno, ne krijući svoje namere i sklonosti; i ako ih je on sposoban razumeti - što znači da nije sakat ni malouman - i ukoliko mi obeća podjednako angažovanje, i namerno me i sa svrhom izneveri - to je akcija.


Sve što mu se vrati u lice, samo je reakcija. Ono o čemu je trebao misliti ranije. Pre nego je prezreo moju dobru volju, emotivno angažovanje i poverenje; i doneo odluku da titra mud.ima tako što će pokušat da se sa mnom igra.


Lažima, kao prvo, zato što, na sreću, ne spadam u one žene koje imaju posla sa kućnim zlostavljačima i pedofilima. Tako da moja osveta relativno nemoguće uključuje sekiru u čelo; mada, kad bi dotle došlo, verovatno bi je bilo.


Odakle mi pravo? Odande odakle je i druga strana dobila svoje. Ko mu ga je dao? Bog? Genetika? Frojd? Odakle bilo kome na svetu pravo da prezre dobru nameru bilo koga i vrati mu u lice šamarom? Šta je to što naplaćujem?


Naplaćujem svoju dobru volju. Svoju želju da uložim ovo malo smtničkog kapaciteta u živog čoveka. Iz kog si filma ti ispao ako veruješ da su to stvari koje nemaju cenu? Kojem hipičkom kultu pripadaš, pa da sad svi krenemo da prikupljamo oduševljene donacije, a koji te uči u bezuslovnu ljubav i drugi obraz?


U principu, upoznala sam samo tri vrste ljudi koji su zagovarali anatemu osvetoljubivosti. Jedna je vrsta bila idealistička i smešna. Oni nikad nisu doživeli bilo kakvu povredu na svojoj koži; živeći pod staklenim zvonom situiranog porekla i zaštićenog bitisanja. Takvi nisu bili sposobni da shvate rukavicu u lice zato što je nikad nisu dobili.

Druga je vrsta ona koja nije u stanju da uzvrati. Tu spadaju maloletnički brakovi u tradicionalnim porodicama i društvima, oni u kojima žensko nema pravo da se vrati ocu čak ni kad joj svakog dana lupaju glavom o plug; naprimer. Tu spadaju bogobojažljive žene čiju decu siluju njihovi rođeni očevi, a one su žestoko izdriblane da je muško kućni bog, naprimer. Tu spadaju glupače rasle devedestih koje su nekad negde čule da muško ne bi trebalo da ih bije, ali koje ne znaju kako drukčije, osim muškom zaštitom, da kupe svoje manikire, pedikire i VIP separee. Tu spada jedan golemi dijapazon žalosnih verovanja, imperativa i društvenih tekovina o kojem nemam prostora da trenutno lamentiram.


Treća je vrsta najžalosnija. Ona je svesna, obrazovana i dalekovida. Nju nisu u stanju zaslepit ružičaste naočari. Ali oni su politički korektni, i zapitaće se kojem humanom cilju to teži. Treba ukinut azijske kazamate od zatvora za dilere heroina zato što u njima nije omogućen zasebni wc-e. Koji je humanodina tekovina. Ono što je potrebno, to je da se omogući reality show u kojem će majka silovane i delimično pojedene devojčice doći u lice sa počinocem; ne bi li joj on u lice izrazio svoje pokajanje i nadu u bolje sutra, za oboje. Njega, pedofila i kanibala; i nju; majku žrtve.

Nakon čega će svi sudionici proliti krokodilske suze, amerikanski se izgrliti i poći u bolje sutra. Neko u kojem silovatelji dobijaju uslovne kazne, i policija ne nosi pištolje, i u kojem se dešavaju masakri. Po skorašnjem norveškom scenariju. Naprimer?


Ostavljam tebi da vidiš u koju ćeš se kategoriju svrstati. Ne trudi se, nemoguće je da mi iznedriš četvrtu. I kad mi budeš, ako budeš, mrčio o razlici između primera koje sam navela, i subjektivnog doživljaja kojem sam rob; navodeći kako oni nisu na mestu jer sam se izražavala lično; i kritikujući moje lično; i dalje nećeš moći da iznađeš - četvrtu.


Jer ne postoji.


Inače, drago mi je što si se potrudio u nordijskoj mitologiji dovoljno za komentar. To je bio vrlo lep touch, mada, ako ćeš pošteno, skroz nevezan za temu. Ne zovem se kako se zovem zato što sam se prvi put pojavila na ovoj temi, ili ovom forumu ili gde god.


A, znaš, da stvarno jesam; oko nas bi već odavno bila gomila mrtvih.:zcepanje:
 
Испаде да се овде нико не би светио....
...сви ми имамо у себи тај Ген који нам не да мира и који нас тера да се светимо...али често нисмо ни свесни да се са неким својим поступцима,делима и причама , светимо неком....када говоримо ружно и оговарамо некога,зар то можда није нека наша освета према томе некоме....није освета узети пушку и заћи редом и нанети неком зла...то је већ патологија-...али оговарање,аброви,препричавања,лагање,мешање у туђе животе причама...зар то није освета према томе некоме???
Немам разлога да будем фин и добар према некоме ко ми је нанео зла,јер стара Српска пракса је показала да је добар исто што и магарац...не бих се светио,али бих добро упамтио...и сваки следећи пут када бих срео ту особу имао бих то имао на уму...по принципу ''Спуштавах се ја низ ваше уже...
А исто има и она стара Владике Србскога Рада ''Зло радећи,од зла бранећи,туна нема никакога греха'' у преводу ''Ако посегнете за злом бранећи се од зла,ту нема греха''
Е сада...бити или не бити...
 
Poslednja izmena:
Zavisi zbog čega se sveti. Nemam ništa protiv osvete, gaženja ljudi, uživanja u njihovoj patnji....ali samo ako su to zaslužili. Sa druge strane, svetiti se zbog banalnih stvari je detinjasto i sigurno nema nekog efekta.

Kljucna rec je zbog cega. Sad ja trebam da se svetim nekom ko me je maltetirao u osnovnoj ili srednjoj skoli, tako sto cu da ga sacekam kada se bude vracao iz kafane sa nozem u ruci? Banalno, da ne pominjem neke druge razloge, tipa, neko ti nabije rogove ili nesto.
Meni je osveta gubljenje vremena, da ja smisljam kako cu nekom da vratim da bi zadovoljio pravdu zbog neke banalnosti, cemu to?

Opet, drugacije je recimo da neko ubije nekog koga znas, ili neka takva ekstrema, onda je tesko reci, "pa dobro, desilo se". Ne volim nesto da uzivam u patnji drugih, cak i onih koji su me presli ili naneli zlo, jednostavno prema takvim ljudima potpuno apaticno i nista vise.
Oko za oko, zub za zub, pa cemo svi biti krezavi i coravi.
 
Ono što je smešno jeste šamarat se svojim rođenim stavovima, a ja se trudim da uvek naglasim kako iznašam samo svoje i ničije tuđe. Svoje i, shodno tome, subjektivne.


Izvinjavam se.


Pomislila sam da se pitanje ovde tiče ličnog stava o osveti; ne kvazi-romanističkih postulata na kojima se temelji kompletno zapadnjačko zakonodavstvo. Govorila sam lično, i subjektivno, o načinu na koji ordiniram svoj sopstveni život.


Ocena koju sam od tebe dobila, i koja ima veze s uvodnim postom ko i bilo koja druga lična i subjektivna; mogla bi, isto tako, navest mene da se upitam jesi li ti hipi, ili malouman.


Ali naravno da to neću uraditi. Jesi li malouman ili ne, ide samo na tvoju dušu. Ja ću probati da odgovorim.


Pravo za osvetu daje mi kapacitet uloženog truda i angažovanja. Ako pristupim čoveku otvoreno i pošteno, ne krijući svoje namere i sklonosti; i ako ih je on sposoban razumeti - što znači da nije sakat ni malouman - i ukoliko mi obeća podjednako angažovanje, i namerno me i sa svrhom izneveri - to je akcija.


Sve što mu se vrati u lice, samo je reakcija. Ono o čemu je trebao misliti ranije. Pre nego je prezreo moju dobru volju, emotivno angažovanje i poverenje; i doneo odluku da titra mud.ima tako što će pokušat da se sa mnom igra.


Lažima, kao prvo, zato što, na sreću, ne spadam u one žene koje imaju posla sa kućnim zlostavljačima i pedofilima. Tako da moja osveta relativno nemoguće uključuje sekiru u čelo; mada, kad bi dotle došlo, verovatno bi je bilo.


Odakle mi pravo? Odande odakle je i druga strana dobila svoje. Ko mu ga je dao? Bog? Genetika? Frojd? Odakle bilo kome na svetu pravo da prezre dobru nameru bilo koga i vrati mu u lice šamarom? Šta je to što naplaćujem?


Naplaćujem svoju dobru volju. Svoju želju da uložim ovo malo smtničkog kapaciteta u živog čoveka. Iz kog si filma ti ispao ako veruješ da su to stvari koje nemaju cenu? Kojem hipičkom kultu pripadaš, pa da sad svi krenemo da prikupljamo oduševljene donacije, a koji te uči u bezuslovnu ljubav i drugi obraz?


U principu, upoznala sam samo tri vrste ljudi koji su zagovarali anatemu osvetoljubivosti. Jedna je vrsta bila idealistička i smešna. Oni nikad nisu doživeli bilo kakvu povredu na svojoj koži; živeći pod staklenim zvonom situiranog porekla i zaštićenog bitisanja. Takvi nisu bili sposobni da shvate rukavicu u lice zato što je nikad nisu dobili.

Druga je vrsta ona koja nije u stanju da uzvrati. Tu spadaju maloletnički brakovi u tradicionalnim porodicama i društvima, oni u kojima žensko nema pravo da se vrati ocu čak ni kad joj svakog dana lupaju glavom o plug; naprimer. Tu spadaju bogobojažljive žene čiju decu siluju njihovi rođeni očevi, a one su žestoko izdriblane da je muško kućni bog, naprimer. Tu spadaju glupače rasle devedestih koje su nekad negde čule da muško ne bi trebalo da ih bije, ali koje ne znaju kako drukčije, osim muškom zaštitom, da kupe svoje manikire, pedikire i VIP separee. Tu spada jedan golemi dijapazon žalosnih verovanja, imperativa i društvenih tekovina o kojem nemam prostora da trenutno lamentiram.


Treća je vrsta najžalosnija. Ona je svesna, obrazovana i dalekovida. Nju nisu u stanju zaslepit ružičaste naočari. Ali oni su politički korektni, i zapitaće se kojem humanom cilju to teži. Treba ukinut azijske kazamate od zatvora za dilere heroina zato što u njima nije omogućen zasebni wc-e. Koji je humanodina tekovina. Ono što je potrebno, to je da se omogući reality show u kojem će majka silovane i delimično pojedene devojčice doći u lice sa počinocem; ne bi li joj on u lice izrazio svoje pokajanje i nadu u bolje sutra, za oboje. Njega, pedofila i kanibala; i nju; majku žrtve.

Nakon čega će svi sudionici proliti krokodilske suze, amerikanski se izgrliti i poći u bolje sutra. Neko u kojem silovatelji dobijaju uslovne kazne, i policija ne nosi pištolje, i u kojem se dešavaju masakri. Po skorašnjem norveškom scenariju. Naprimer?


Ostavljam tebi da vidiš u koju ćeš se kategoriju svrstati. Ne trudi se, nemoguće je da mi iznedriš četvrtu. I kad mi budeš, ako budeš, mrčio o razlici između primera koje sam navela, i subjektivnog doživljaja kojem sam rob; navodeći kako oni nisu na mestu jer sam se izražavala lično; i kritikujući moje lično; i dalje nećeš moći da iznađeš - četvrtu.


Jer ne postoji.


Inače, drago mi je što si se potrudio u nordijskoj mitologiji dovoljno za komentar. To je bio vrlo lep touch, mada, ako ćeš pošteno, skroz nevezan za temu. Ne zovem se kako se zovem zato što sam se prvi put pojavila na ovoj temi, ili ovom forumu ili gde god.


A, znaš, da stvarno jesam; oko nas bi već odavno bila gomila mrtvih.:zcepanje:

Ne patim ja ni od kakvih kvazi-romanističkih postulata,ali ti patiš od arogancije.
Iz tvoje priče o prezrenju tvoje dobre volje i emotivnom angažovanju zaključujem da pričaš o emotivnim osvetama, što je ipak malo neozbiljno da bi imala kompletan pogled na osvetu.
Prevara, emotivno iskorišćavanje ili neki drugi oblik životnog iskustva koji si mogla imati.
Već si se vidim potrudila i da me svrstaš u pripadnike raznih pokreta i religija. :))
Čovek koji je ozbiljno povređen, ugrožen ,ima želju samo da se spasi, da ga ostave na miru, on nema snage ni želje za osvetom.
Slažem se sa onim - Oko za oko i ceo svet je slep.
Nema to veze sa romantičarskim nadrogiranim pogledima,okretanjem drugog obraza ili bilo čime što si ovde pokušala da ismeješ ,nego sa katarzom u kojoj je čovek sit nasilja,sit loših ljudi i njihovih dela.

,,Jedna je vrsta bila idealistička i smešna. Oni nikad nisu doživeli bilo kakvu povredu na svojoj koži; živeći pod staklenim zvonom situiranog porekla i zaštićenog bitisanja. Takvi nisu bili sposobni da shvate rukavicu u lice zato što je nikad nisu dobili.,,

Lepo si navela, sve mi se čini da ti spadaš u ovu prvu vrstu i upravo su takvi najviše željni osvete ;)
 
Poslednja izmena:
Osveta je najbolja servirana hladna...to vec rece iznad mushki...nisam bash Zoro osvetnik :lol:ali pamtim ko slon...ni ne smishljam osvetu,ali je prepoznam u delicu sekunde i onda u sebi kazem e to ti je za to...i super mi je...nekako tako stvari dodju u red,a dotle su bile u ne redu :lol:
 
Испаде да се овде нико не би светио....
...сви ми имамо у себи тај Ген који нам не да мира и који нас тера да се светимо...али често нисмо ни свесни да се са неким својим поступцима,делима и причама , светимо неком....када говоримо ружно и оговарамо некога,зар то можда није нека наша освета према томе некоме....није освета узети пушку и заћи редом и нанети неком зла...то је већ патологија-...али оговарање,аброви,препричавања,лагање,мешање у туђе животе причама...зар то није освета према томе некоме???
Немам разлога да будем фин и добар према некоме ко ми је нанео зла,јер стара Српска пракса је показала да је добар исто што и магарац...не бих се светио,али бих добро упамтио...и сваки следећи пут када бих срео ту особу имао бих то имао на уму...по принципу ''Спуштавах се ја низ ваше уже...
А исто има и она стара Владике Србскога Рада ''Зло радећи,од зла бранећи,туна нема никакога греха'' у преводу ''Ако посегнете за злом бранећи се од зла,ту нема греха''
Е сада...бити или не бити...

Nije tačno. Jer ako se neko već ogrešio o tebe, ti činiš duplo gori i veći greh, duboko nesrazmernijih visina ako nekome "naplaćuješ" za isti. Kada odlučiš da vraćaš. Svi mi imamo taj poriv, to nije sporno. Nije. Čovek si od krvi mesa. Imam i ja taj poriv, svako ima, ali je ključ u tome, ko to može zauzdati. U kojoj meri ćeš i na koji način iskanalisati. Shvataš? I kada bih htela da se svetim, ja nikada u toj meri, ne bih uspela da "vratim" onaj bol, koji je mene boleo, kada me je neko uništavao, shvataš? Nema te mere, jer "to" ti zapravo želiš da vratiš, taj osećaj nekome kako boli, kada je na tvojoj koži, čin je manje bitan, na koji je način. Ja znam da ja imam savesti, da ja en bih mogla da spavam sa tim, da mrtva Ladna legnem u krevet i zadovoljno cerim, kako nekoga "nema", kako se negde tamo previja od bolova, histerije, depresije ili kako sam ga lako i u puno smrvila. Patologija, ljudi. I ogromna. Znači, svi mi imamo mračnu stranu svoje ličnosti, i an svakome je ko će u nama to zauzdati, a koga ćeš "probuditi". Jer u svakome čoveku spavaju dva. Djavolčić i Andjelak. A, upoznaćeš onog kojeg zaiskaš. Znači, naglasak je na tome, možeš li nešto da "ubiješ" bez pardona, sa predumišljajem, ili ništa od navedenog, čak i po cenu, da si cena...Ti. Kao biće. E, tu se jasno iskristališe, ko je kakav. Sada. I doveka. Šta god radio. Koga god voleo. Ili mrzeo. ♥
 
. ako se neko već ogrešio o tebe, ti činiš duplo gori i veći greh, duboko nesrazmernijih visina ako nekome "naplaćuješ" za isti. Kada odlučiš da vraćaš. Svi mi imamo taj poriv, to nije sporno. Nije. Čovek si od krvi mesa. Imam i ja taj poriv, svako ima, ali je ključ u tome, ko to može zauzdati.

Oprostiti, to je dobro, covek se ne zamara i ne rasipa se energija. Uspeh obuzdavanja lezi u kolicini vremena provedenog rada na sebi ali i u kvalitetu tehnike koja se primenjuje.

Ako znas neki recept kako ne vratiti a pritom zadrzati balans mozes podeliti, psihologija ovo obradjuje.
 
Mene uvek nekako mrzi da se svetim. Kad me neko zavrne, brzo oprostim. Kad se posvađam, ja se čim pre pomirim. Ako postoji reč suprotna od reči "zlopamtilo", onda sam to ja... (naivčina?) :mrgren:

Nekako mi se čini da je planiranje osvete čisto gubljenje vremena koje se da potrošiti na lepši način...
 
Ne bih se slozio sa tobom. Po duhovnim sistemima nula je simbol. Da bi se steklo kakvo takvo poimanje mora se transcendentirati intelekt. To prevazilazi mogucnosti glupih, ali su im date neke druge svari, u skladu sa njihovom psihofizikalnosti.

CowboyUpHellYeah.png
 
Bik se rita i skace jer mu vezu jaja. Slika je u skladu sa temom, predstavlja odraz nemoci coveka i ispunjenje pervezno osvetnickog zadovoljstva ljudi koji nisu u stanju ispoljiti svoj potencijal i zadovoljiti istnske potrebe svoje duse koja trazi nacin da se izrazi a sputana je.

Time se tone jos dublje u psihicki haos.
 
Sigurno ste nekada naleteli na neku osobu koja vam se za nesto sveti, na bilo koji nacin.
Mene zanima sta pokrece te osvetnike da se svete, da li im je to poluljan ego, pa moraju da izravnaju racune na ovaj nacin ili onaj ili sta je u pitanju?
Kapiraju li ti osvetoljubivi ljudi samo tako sebe koce i ponizavaju umesto da zive svoj zivot normalno oni se opterecuju nekom osvetom.

individualno.
negde je to obrazac, vid malte ne etichkog kodeksa.
recimo krvna osveta.
i ne tiche se njega kao jedinke vec njega kao pripadnika nekog klana, odanosti istom...
 

Back
Top