Osobe koje (ne)slave svoj rođendan

Rodjendan mi ne znaci nista narocito, slavio sam ga nekad, i nemam neku potrebu- nisam siguran zasto je tako, niko iz mog drustva takodje ne slavi rodjendan.
Slično je i kod mene, suštinski i ne vodim neku evidenciju kada mi je rođendan, a i čini mi se da gotovo niko od mojih ne zna kada sam rođen.
Sa druge strane, gotovo svi ljudi sa kojima se družim slave rođendane (a i kače to online iz nekog razloga)
Znam možda 2-3 osobe sa kojima sam bliži da takođe slave svoje rođendane.
Ko zna možda su rođendani danas postali nešto kao statusni simbol?
 
Poslednja izmena:
Rođendan sam slavila dugi niz godina, sa prijateljima a kada sam bila mala, dolazili su i rođaci na rođendan.

1993.godine, moj otac je preminuo 15 dana uoči mog rođendana i od tada..ne mogu da kažem da ne volim svoj rođendan, ali osećam neku tugu tog dana.

Na poslu sam donosila nešto slano, nešto slatko kolegama ili smo odlazili na piće i roštilj u obližnjem restoranu. Svi su slavili svoje rođendane, kupovali smo jedni drugima nešto za rođendan.

Poslednjih godina na ručak povodom mog rođendana dolaze sestra i zet, a kasnije ili sutradan jedna komšinica koja je malo mlađa od mene i sa kojom se družim.

Rođendan slave gotovo svi ljudi koje poznajem, nevažno koji je po redu. Znam samo par osoba koje ne slave rođendan.

Kada sam ih pitala zašto ne slave, rekli su da im taj dan ništa ne znači.
 
Svi zdravi treba da slave jer je život dar i treba da bude lep, koliko, toliko. Došli smo ni iz čega, vraćamo se u to isto "ništa". Ali lepo je da malo budemo i nešto, kad već jesmo. :) Zato treba da budemo zahvalni i da mi poklanjamo kao znak zahvalnosti.
Pričam za ljude koji su (delimično) zdravi. Jako mi je žao mi je zbog onih koji nisu...
Nadam se da medicina svima može da pomogne. Ili da će moći.
 
Cini mi se da je glumac Bogdan Diklic u nekom intervjuu dao najbolju definiciju rodjendana i proslava, ide otprilike ovako:

Kada sam bio dete, jedva sam cekao rodjendane i proslave, jer je to znacilo da sam porastao,
Onda kada sam porastao, prestao sam da ih slavim, jer sam se deprimirao sto sam tim danom sve stariji i udaljeniji od mladosti,
Kada sam skroz ostario, zagazio u trece doba i uspeo da prebrodim teske zdravstvene probleme, poceo sam ponovo da slavim rodjendane, jer sam srecan sto sam docekao jos jednu godisnjucu rodjenja ziv i kako-tako zdrav.

Ja sam trenutno jos uvek u drugoj fazi.
 
Cini mi se da je glumac Bogdan Diklic u nekom intervjuu dao najbolju definiciju rodjendana i proslava, ide otprilike ovako:

Kada sam bio dete, jedva sam cekao rodjendane i proslave, jer je to znacilo da sam porastao,
Onda kada sam porastao, prestao sam da ih slavim, jer sam se deprimirao sto sam tim danom sve stariji i udaljeniji od mladosti,
Kada sam skroz ostario, zagazio u trece doba i uspeo da prebrodim teske zdravstvene probleme, poceo sam ponovo da slavim rodjendane, jer sam srecan sto sam docekao jos jednu godisnjucu rodjenja ziv i kako-tako zdrav.

Ja sam trenutno jos uvek u drugoj fazi.

Upravo i ja tako mislim ali s obzirom da nisam zagazio u staracke godine tako nisam ni dosao do tog treceg zakljucka pa ako budem videcu, mada se iskreno nadam da ne zivim vise od 55 recimo kad ovim tempom i poslovima na crno itd necu ni steci uslov za penziju itd...Jedino ako nas placaju i daju nam penziju sto smo samo uspeli da doguramo 60 i neku sto bi trebalo da bude fer...
 
Poslednja izmena:
to i ima logike kad je duboka starost, onda se slavi što je preteko još jednu godinu,
to mu dođe - život na kredit

U dedinoj porodici su svi živeli po 100 i malo više godina. I on bi želeo da dođe do broja 100 na svojoj torti.

U Australiji i u Kanadi i Rusiji, članovi moje šire porodice slave svoje rođendane.

Imaju rođendanske proslave u stilu " surprise party".
 

Back
Top