Oprostiti sebi...

1 Pitanje- Kako oprostiti sebi? (sto smo ispali naivni/glupi/zaludjeni...)
2 I zasto je to nekad gotovo nemoguce-oprostiti sebi? (drugome ok)
3 I zasto se javlja taj osjecaj? (pogotovo kad ga aktivira neka druga/treca osoba)
4 Koliko treba vremena- Od trenutka svijesti-ok priznajem sebi, do-u redu je, oprastam sebi i zaista hladne glave idem dalje...

Ako ko ima volju/zelju da odgovori, zahvaljujem se.

1 jednostavno upoznati sebe
2 moguce je uvek i svuda ali treba hrabrost za sebe i iskrene spoznaje sebe
3 javlja se kao i svi osecaji usled ljudskih tripova i uverenja
4 kako kome nekom dani,nekom meseci,nekom godine sve sa mogucnostima persone
pozzzz
 
S obzirom da je postojalo bezbroj nacina da utrosis vreme u tom periodu, kako kreativno, tako destruktivno, verovatno je samo nijansa u pitanju u odnosu na to kako bi sazrela do sada.

Ova prica kako bi sad trebalo da se hvatas za racio da bi prebrodila emocije ne pije vodu. Verovatno je poenta da uspes da vezes svoje emocije za sebe, a to se svakako ne radi racionalnim putem. Babe i zabe se ne mesaju.

Ono sto znam, po sebi, je da nije meni zao nicega do onog dase koji sam bio nekada, pre nego se pojavio deda u ogledalu. A sranje je zivo sto izgleda nema nacina da sam izvedem tu estetsku hirurgiju. Mada, ne odustajem. Zaigracu se ponovo punim plucima, taman mi to bio poslednji uzdah.
 
Ja ne shvatam sta ima sebi da oprastas? To sto nisi savrsena, sto si se zaljubila u pogresnog? Sto si ga idealizovala?
Mozda nisam pazljivo procitala sve, ali ne vidim gde si ti pogresila..
Ako volis sebe, oprostices bez problema...

Samo bih da dodam. Mesta na koje smo isli sa bivsima bi trebalo da budu potpuno zabranjena za odlazak sa novim partnerima?
Dakle ko je imao nekoliko veza, pola mesta na gradu su mu zabranjena, mora uvek neka nova da smislja? :think:



Ne, nisam toliko iracionalna. :)
Samo ovaj lik je u ovom gradu proveo godinu dana, nikad ne usavsi u bioskop, pozoriste, biblioteku, muzej, itd. ... od kafica se zabijao u neke "svoje"...
Ja sam ga doslovce vukla za rukav, da vidi nesto novo, da upozna grad...on je isao, kao da me ispostuje, ali preko volje...i sta sad, naprasno prosirio vidike?
I da oslovljava neku sa nadimkom koji sam ja za njega smislila?! (Nije to onaj opstenarodni-maco, kuco, i ostale zivotinje, dragi, mili...itd.) Hbg, ne ide...
"Nije mi zao sto kradu moje ideje,vec sto nemaju svoje. "
 
[/I]

Ne, nisam toliko iracionalna. :)
Samo ovaj lik je u ovom gradu proveo godinu dana, nikad ne usavsi u bioskop, pozoriste, biblioteku, muzej, itd. ... od kafica se zabijao u neke "svoje"...
Ja sam ga doslovce vukla za rukav, da vidi nesto novo, da upozna grad...on je isao, kao da me ispostuje, ali preko volje...i sta sad, naprasno prosirio vidike?
I da oslovljava neku sa nadimkom koji sam ja za njega smislila?! (Nije to onaj opstenarodni-maco, kuco, i ostale zivotinje, dragi, mili...itd.) Hbg, ne ide...
"Nije mi zao sto kradu moje ideje,vec sto nemaju svoje. "

Pozitivno je sto si coveku prosirila vidike. Svi mi pokupimo svesno ili nesvesno nesto iz veza u kojima smo. Menjamo se neminovno.
Recimo da nije bio nikad u operi pre tebe, ti si ga povela tamo, covek se odusevio, i od sad ide redovno. Sa novom devojkom, ili sam.
Ispada da nema prava da ide tamo, ako ne ide sa tobom, jer si ga ti tamo povela?
Ne zelim nista licno da se petljam, nego sam te uzela kao primer, da bih objasnila, jer si me asocirala na ovu temu.
A ljudi generalno misle da njihovi bivsi treba da se odreknu svega sto su poprimili/stekli/naucili u vezi sa njima, i da u narednu vezu ne unose apsolutno nista od toga. Da sve bude drugacije.
A to nije moguce. Mozda je deo tebe postao deo njega.

Sto se tice namernog zvanja istim nadimkom, jeste bezveze..verovatno covek nema maste
 
Poslednja izmena:
Pravo u centar :ok:

Sama si sebi odgovorila :)

Osobe koje su izuzetno stroge prema sebi najcesce su visoke standarde usvojili zahvaljujuci strogom moralnom/etickom vaspitanju. Mislim da bi psiholozi rekli da je u pitanju dominantan superego koji "terorise" ego i id previsokim zahtevima.
Jedan post na nekoj mojoj staroj temi me zainteresovao da izanaliziram samu sebe u svetlu ovog tvog problema. Tu se spominje stid kao preteca krivice (interesantno kako nikada osecaj krivice nisam direktno i svesno vezala za osecaj stida). dalje pise da "postidjena licnost" stvara visok"ego ideal" na osnovu kojeg ravna svoje postupke i porive u buducnosti. A da se ubuduce javlja krivica za sve situacije zbog kojih bi bili postidjeni. Na taj nacin osoba sebi namece neracionalnu odgovornost za dogadjaje koji su van njene kontrole.
Valjda odatle ta strogoca prema sebi.
Osecaj krivice je jedan od osecaja koji najvise razaraju licnost, samopouzdanje, osecaj licne vrednosti i zadovoljstva sobom.
Da li zvuci pretenciozno ako kazem da ne treba da se stidis sto neko (s kim si bila bliska ali za koga nisi odgovorna) postupa na nacin zbog kojeg bi se ti stidela? On je on, ti si ti.
Zbog cega osecas krivicu? Sto neko tamo nesto radi? Sto je izdao poverenje? Sto si mu na kraju ti dopustila, svojom neopreznoscu?
Neke stvari su prosto van nase kontrole, uz svu mogucu opreznost s nase strane.
Ako prezivimo, znacemo sledeci put bolje da procenimo, i znacemo kako da budemo oprezniji. Eto cemu te trebalo nauciti to iskustvo.
Da postoji ljudska sujeta, bahatost, neodgovornost, a da to ipak ne mora da ima veze s tobom...tj da nije tvoja greska sto to nisi prepoznala jer na kraju krajeva ne nosis to u sebi. Pa si zbog toga naivna? Glupost.

+ za "Sanju"...bas je pogodila pesmu.

E, ovo boldovano je odgovor koji mi izgleda treba... osjecaj krivice po principu "s kim si, takav si.."... Kao da sam i ja bila losa, "saucesnik"...
Jutro je definitivno pametnije od veceri... :)
Sinoc mi drugarice (a znamo se 15 god.) sa kojima sam bila, pocese nabrajati situacije kad sam ih "ispalila" zbog njega...sta sam sve propustila, i kad sam eto prije bila s njim...i njegovim problemima.
A on ispao kakav je ispao...
Sve mi se valjda skupilo sinoc...jos pred NG i sumiranje utisaka protekle godine. Licni godisnji obracun.
Naravoucenije i valja dalje...nema druge.
 
Pozitivno je sto si coveku prosirila vidike. Svi mi pokupimo svesno ili nesvesno nesto iz veza u kojima smo. Menjamo se neminovno.
Recimo da nije bio nikad u operi pre tebe, ti si ga povela tamo, covek se odusevio, i od sad ide redovno. Sa novom devojkom, ili sam.
Ispada da nema prava da ide tamo, ako ne ide sa tobom, jer si ga ti tamo povela?
Ne zelim nista licno da se petljam, nego sam te uzela kao primer, da bih objasnila, jer si me asocirala na ovu temu.
A ljudi generalno misle da njihovi bivsi treba da se odreknu svega sto su poprimili/stekli/naucili u vezi sa njima, i da u narednu vezu ne unose apsolutno nista od toga. Da sve bude drugacije.
A to nije moguce. Mozda je deo tebe je postao deo njega.

Sto se tice namernog zvanja istim nadimkom, jeste bezveze..verovatno covek nema maste

Ne, ne za pozoriste, ili kako ti rece operu...to mi je ok. Nemam problem s tim. Ne polazem pravo ni na sta :)
Ali imam problem kad od citavog grada on se nadje na 2 kafica gdje ja najcesce sjedim.
I imam problem kad taj neko cuti ili se pravi mutav ili lud.
Kao da se nikad nista nije desilo...I ne zna da nazove stvari ptravim imenom.
Nista drugo.
 
Ne, ne za pozoriste, ili kako ti rece operu...to mi je ok. Nemam problem s tim. Ne polazem pravo ni na sta :)
Ali imam problem kad od citavog grada on se nadje na 2 kafica gdje ja najcesce sjedim.
I imam problem kad taj neko cuti ili se pravi mutav ili lud.
Kao da se nikad nista nije desilo...I ne zna da nazove stvari ptravim imenom.
Nista drugo.

Ok, ja sam bila malo presla na drugu temu izgleda...
Pa verovatno to namerno radi onda..da li da ti napakosti ili zeli da te vrati, ne znam..
 
E, ovo boldovano je odgovor koji mi izgleda treba... osjecaj krivice po principu "s kim si, takav si.."... Kao da sam i ja bila losa, "saucesnik"...
Jutro je definitivno pametnije od veceri... :)
Sinoc mi drugarice (a znamo se 15 god.) sa kojima sam bila, pocese nabrajati situacije kad sam ih "ispalila" zbog njega...sta sam sve propustila, i kad sam eto prije bila s njim...i njegovim problemima.
A on ispao kakav je ispao...

Sve mi se valjda skupilo sinoc...jos pred NG i sumiranje utisaka protekle godine. Licni godisnji obracun.
Naravoucenije i valja dalje...nema druge.
Znači, ti si na neki način žrtvovala prijateljstva da bi te on više cenio i da ne biste raskinuli jednog dana i da to jednog dana upotrebiš kao argument da si se žrtvovala za vašu vezu? Možda u tom grmu leži zec. Video da može da radi s tobom šta hoće, pa si mu prestala biti interesantna? Da li je on ispaljivao drugove zbog tebe? Ne verujem. Sledeći put nemoj da prekidaš život kad nađeš novog dečka. :ok:

Izvini ako grešim, ali meni se čini da si ti povređena što se on na neki način vratio u tvoj život, a ne da ne možeš da oprostiš sebi. ;)
 
Znači, ti si na neki način žrtvovala prijateljstva da bi te on više cenio i da ne biste raskinuli jednog dana i da to jednog dana upotrebiš kao argument da si se žrtvovala za vašu vezu? Možda u tom grmu leži zec. Video da može da radi s tobom šta hoće, pa si mu prestala biti interesantna? Da li je on ispaljivao drugove zbog tebe? Ne verujem. Sledeći put nemoj da prekidaš život kad nađeš novog dečka. :ok:

Izvini ako grešim, ali meni se čini da si ti povređena što se on na neki način vratio u tvoj život, a ne da ne možeš da oprostiš sebi. ;)

Hvala za misljenje.
Nisam zrtvovala prijateljstvo. Ta recenica da su mi nabrajale "ispale" je vezana za onu-sve mi se skupilo... Konkretno te "ispale" su bile kad je on vec otisao, tj. kad se radjizosmo...Meni je prosto bio potreban period "tihe" aklimatizacije, a ne lumpovanja, druzenja...itd.
Svi imamo razlicit tajming i mehanizam odbrane.
Ja nikog ne vucem za rukav da me cijeni (voli, postuje...) niti nabijam na nos sta cinim. Stvarno nisam iz te price.
Niti mi je zivot bio prekinut, prosto je on bio ukljucen u isti :)

Ova situacija s njim je bila samo kap koja je prelila casu...

A tema-mislila sam uopsteno situacije kad i kako se oprasta sebi. No dobila sam vec neke odgovore i zahvaljujem, koji su mi trebali...
 
I zasto je to nekad gotovo nemoguce-oprostiti sebi?
I zasto se javlja taj osjecaj? (pogotovo kad ga aktivira neka druga/treca osoba)


Ne znam za: pogotovo.

Druga/treća osoba može imati milion razloga da aktivira neoprost (krivicu?); što ne znači da isto tako ima i zadnje namere.

Međutim, neretko se dešava da ih stvarno ima.

U principu ne verujem u odgovornost za loša dela koja (ti) neko drugi imputira.

Kao i sve ostalo u životu; i pravdu i krivdu zaista pojmiš tek kad je pojmiš sam; od svoje glave. I utrobe.

U tom je slučaju oprost logična posledica.
 
Ne priznajem da si bilo šta imam za oprostiti, ne kajem se, na žalim... i ne vidim čemu komplikovati sve savešću.

Iskreno super za tebe, ako ne priznajes i verbalni cinjenicno. Tj. ako se zaista tako smireno i osjecas. Uvijek.
Ja bih katkad voljela da mogu na duze staze da se "iskljucim" i mozak na pasu, i savjest i emocije i sve...
Ali ne ide. Dzaba. Jace od mene. Katkad.
 
Iskreno super za tebe, ako ne priznajes i verbalni cinjenicno. Tj. ako se zaista tako smireno i osjecas. Uvijek.
Ja bih katkad voljela da mogu na duze staze da se "iskljucim" i mozak na pasu, i savjest i emocije i sve...
Ali ne ide. Dzaba. Jace od mene. Katkad.

Dovoljno sam u sukobu sa sobom i sopstvenim karakterom da bih komplikovala i osećajem krivice. Ne osećam se uvek smireno, kada ne mogu da nađem mir, okrivim nekog drugog za uzrok, pa lakše prihvatim i posledicu. Jer realno, nikada isključivo jedan nije kriv, osim ako se ne radi o konstantnom ponavljanju grešaka. U tom slučaju je pitanje gluposti, ne savesti.
Ko kaže da ja mogu uvek? Ali se trudim... I imam običaj da kažem: bilo je jače jače od mene... u stvari, to je samo opravdanje, pasivna predaja, ništa nije jače od tebe i samo sebe se treba plašiti, jer sam sebe najviše yebeš u životu, drugi su tu kao manje, ili više aktivni posmatrači. Niko od tebe neće očekivati da budeš savršena, tako da, nemoj si bespotrebno tovariti taj teret.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Dovoljno sam u sukobu sa sobom i sopstvenim karakterom da bih komplikovala i osećajem krivice. Ne osećam se uvek smireno, kada ne mogu da nađem mir, okrivim nekog drugog za uzrok, pa lakše prihvatim i posledicu. Jer realno, nikada isključivo jedan nije kriv, osim ako se ne radi o konstantnom ponavljanju grešaka. U tom slučaju je pitanje gluposti, ne savesti.
Ko kaže da ja mogu uvek? Ali se trudim... I imam običaj da kažem: bilo je jače jače od mene... u stvari, to je samo opravdanje, pasivna predaja, ništa nije jače od tebe i samo sebe se treba plašiti, jer sam sebe najviše yebeš u životu, drugi su tu kao manje, ili više aktivni posmatrači. Niko od tebe neće očekivati da budeš savršena, tako da, nemoj si bespotrebno tovariti taj teret.

Da, najveci neprijatelj je, kako rece Orvel, onih nekoliko kubnih cm sopstvene sive mase...
To stoji. sam covjek odlucuje sta i kako i postupa po sopstvenom nahodjenju. I snosi posljedice.
Nismo svi isti.
Meni je lakse da nesto prevazidjem cim znam sta je u biti. Samo to mi treba-da znam zasto?
Kad ne znam zasto, onda sumnje u sve zivo. Pocev od sebe. Kako i zasto se desilo, gdje mije pamet bila, jesam li svjesno zatvorila oci? ... itd.
I onaj momenat kad sam bila ubjedjena da sam rascistila sa sobom, pa planula u momentu, znaci nisam...samo me zanimao uzrok.
I manje vise skontah...
 
Da, najveci neprijatelj je, kako rece Orvel, onih nekoliko kubnih cm sopstvene sive mase...
To stoji. sam covjek odlucuje sta i kako i postupa po sopstvenom nahodjenju. I snosi posljedice.
Nismo svi isti.
Meni je lakse da nesto prevazidjem cim znam sta je u biti. Samo to mi treba-da znam zasto?
Kad ne znam zasto, onda sumnje u sve zivo. Pocev od sebe. Kako i zasto se desilo, gdje mije pamet bila, jesam li svjesno zatvorila oci? ... itd.
I onaj momenat kad sam bila ubjedjena da sam rascistila sa sobom, pa planula u momentu, znaci nisam...samo me zanimao uzrok.
I manje vise skontah...

Rekoh li ti ja ono veče. Kišobran pa u šetnju, sluške na uši i klizi ulicama pa ćeš polako zaboravljati. Nešto opuštajuće.... :lol:


 
Da, najveci neprijatelj je, kako rece Orvel, onih nekoliko kubnih cm sopstvene sive mase...
To stoji. sam covjek odlucuje sta i kako i postupa po sopstvenom nahodjenju. I snosi posljedice.
Nismo svi isti.
Meni je lakse da nesto prevazidjem cim znam sta je u biti. Samo to mi treba-da znam zasto?
Kad ne znam zasto, onda sumnje u sve zivo. Pocev od sebe. Kako i zasto se desilo, gdje mije pamet bila, jesam li svjesno zatvorila oci? ... itd.
I onaj momenat kad sam bila ubjedjena da sam rascistila sa sobom, pa planula u momentu, znaci nisam...samo me zanimao uzrok.
I manje vise skontah...

Zato što moraš. Svi ostali razlozi će te vući nazad.
Shvatam da ovo obrazloženje, moje, iako je iskreno ne ide u prilog ni savesti, ni moralu, ali ti opet kažem... samoj sebi dželat nemam nameru da budem.
Napraviš rez, sahraniš, i ne osvrćeš se više nikad. Inače će to nešto tebe živu da sahrani.
 
Zato što moraš. Svi ostali razlozi će te vući nazad.
Shvatam da ovo obrazloženje, moje, iako je iskreno ne ide u prilog ni savesti, ni moralu, ali ti opet kažem... samoj sebi dželat nemam nameru da budem.
Napraviš rez, sahraniš, i ne osvrćeš se više nikad. Inače će to nešto tebe živu da sahrani.

Tacno.
Surovo tacno.
Inace tako ferceram u zivotu.
Samo katkad manjka snage...pa otuda procjep i-pitanja/potpitanja, analize/smonanalize...dok "ne isplivam"...
Casa meda/casa zuci...nema druge...
 
Saveti tipa: radi ono što ti se ne radi, ne bi li potusnula, ti baš i ne trebaju... ako misliš da rešiš problem trajno. Osim ako sam previdela da si u depresiji. :mrgreen:
U svakom slučaju, sačekaće te savest kada se vratiš iz te šetnje. :lol:
 
Tacno.
Surovo tacno.
Inace tako ferceram u zivotu.
Samo katkad manjka snage...pa otuda procjep i-pitanja/potpitanja, analize/smonanalize...dok "ne isplivam"...
Casa meda/casa zuci...nema druge...

Kakve crne samoanalize, pa to me izbedači još više, tek tada ne vidim izlaz. :lol:
Ne kažem da je lako i da svaki put uspeva, ali vredi pokušati. Sebe radi... a ostali, po sostvenoj savesti.
 
Saveti tipa: radi ono što ti se ne radi, ne bi li potusnula, ti baš i ne trebaju... ako misliš da rešiš problem trajno. Osim ako sam previdela da si u depresiji. :mrgreen:
U svakom slučaju, sačekaće te savest kada se vratiš iz te šetnje. :lol:

Saceka savjest, ali kad "je" povedes na maratonsku setnju, izmori se i ona i pava... :mrgreen:
Nisam u depresiji, koliko znam. :lol: Nemoj, pocecu da dumam i na tu temu...
Shalu na stranu-sto ne ubije, ojaca...Bice da sam se uljuljala, pa me ovo spucalo kao grom iz vedra nema i najmanje spremnu.
Ako nista, u svakom zlu neko dobro, te progledah po pitanju nekih stvari...

Kakve crne samoanalize, pa to me izbedači još više, tek tada ne vidim izlaz. :lol:
Ne kažem da je lako i da svaki put uspeva, ali vredi pokušati. Sebe radi... a ostali, po sostvenoj savesti.

Samoanalize mene ne ubedace. Mislim, ne toliko. :lol: Ubedaci me kad ne ispostujem svoja obecanja, sebi data.
Kad se uljuljam, i ne ispostujem zlatno pravilo reda&rada&discipline...
 
Veceras sam nekako van sebe. A to rijetko priznajem. Vladam uglavnom situacijom, drzim se, da li je gard ili ponos, ili nesto trece, ne znam...tek zanima me, bas,a nikako ne mogu da "nadodjem" na odgovore...

Pitanje- Kako oprostiti sebi? (sto smo ispali naivni/glupi/zaludjeni...)
I zasto je to nekad gotovo nemoguce-oprostiti sebi? (drugome ok)
I zasto se javlja taj osjecaj? (pogotovo kad ga aktivira neka druga/treca osoba)
Koliko treba vremena- Od trenutka svijesti-ok priznajem sebi, do-u redu je, oprastam sebi i zaista hladne glave idem dalje...

Ako ko ima volju/zelju da odgovori, zahvaljujem se.
Lepo, ne vracaj se unazad... ispravi gresku za koju se kajes ne cini je vise...
Kao sto drugima prastas oprosti i sebi...
I ides dalje...
Uvek ces iznova nailaziti na situacije zbog kojih ces kasnije misliti da si trebala drugacije...
 

Back
Top