Nanice,bas mi je zao sto se to desava
Ali ako moze da te utesi, bolje je dok si tu.
I ja sam od tih koji bas i nisu imali dobre karte. Samo sto se kod mene pokrenulo sve sutradan kad sam stigla kuci.
A onda krecu uputi, domovi zdravlja kojekakvi lekari i nazovi lekari...Jer nista ne mozes drugo posto sam kao super brzo oporavljena otisla kuci sestog dana.
Jedva sam se docepala Dedinja posle tri meseca
Sve u svemu posle tri meseca smo shvatili jedan od problema, posle godinu drugi a tek krajem druge godine konacno dobila holter i onda su se svi drzali za glavu. Nije nikome a ni meni jasno kako sam sve prezivela.
Ali evo me ovde i kuckam. I imala sam neverovatno lepih trenutaka cak i u to vreme
Tako da - ne odustaj! Trazi lekara koji te je operisao (e tu sam imala neverovatnu srecu sa nasim dr Micovicvicem) a, ako i nije neki, sad je vreme da trazite poznanike prijatelje..
Samo budi svesna da je bolje sve dok si tu, ne ide ni njima u prilog da te puste a da nisi kako treba..Znam da bi ti najradje kuci svojima i da bi celu bolnicu digla u vazduh. Ali nekad jednostavno ne ide sve onako kako bi i mi i oni zeleli

Bolje da budes tu jos koji dan a da posle nastavis lep i ispunjen zivot.
Svi ti mi drzimo palceve
