Neverovatno topao februarski dan. Nepodnošljivo vreme. Umesto da bude hladno, i sa snegom, vani užasna vrućina. I još je bio dan, negde popodne, jule, kad sam u Zmaj Jovinoj ulici ugledao jednog s uma sišlog čoveka, koga viđam par puta mesečno kako polako korača ulicom i peva na sav glas. Ljudi vide da je prolupao, ne diraju ga, samo mu se smeju, rugaju ili ga snimaju. Ali juče, svojim glasnim pevanjem na sebe je navukao neka tri Cigančića, od kojih najstariji nema više od devet godina. Kako je išao i pevao, tako su oni trčali iza njega, provocirali ga, vređali, pljuvali, šutirali... I u jednom momentu taj najstariji iz jakne je izvadio kratku palicu i tresnuo ga po leđima toliko jako da je ovaj jauknuo i zastao, a onda se okretao oko sebe da vidi šta ga je snašlo. Cigančići su se povukli na bezbednu razdaljinu i vikali mu, naočigled zabezeknutih prolaznika: „Majmune! Puši ga! Majmune!“ Deca, ogrubela od boravka na ulici, budući razbojnici i kriminalci, nastavili su da ga prate i vređaju. Ako je lud - ne treba niko da ga bije. O ovome danas možete čitati na ovoj temi. Ali, kako stvari stoje, ne daj bože, mogli biste uskoro pročitati u crnoj hronici kako su tri klinca prebila neku staricu i otela joj sav novac. Pamet u glavu i bavite se uzrocima a ne posledicama. Ili, pak, ne treba da vas bude briga šta se događa oko vas? Ma šta vas se tiče...