Nego ovaj, da se prebacim u liniju za inteligentne:
Još nekada davno dok je eksperimentisao sa svojim pravilom, Pitagora je uočio nešto što mi je jako kvarilo koncepte. Naime kako god da je složio pravougli trougao čije su katete bile dužine jedan, nije mogao da uklopi hipotenuzu kao racionalan broj, a to se kosilo sa njegovim učenjem da osnova svega broj. Ovo je očito sa danšnje tačke gledišta, jer mi znamo za iracionalne brojeve, koji su grcima bili nepoznati u to doba.
Ovo pitanje dužine hipotenuze je dugo mučilo matematičare starog veka, jer je po nekom nepisanom pravilu taj broj morao biti racionalan. Zaista, približna aproksimacija bi bila 99/7, ali smao do četvre decimale. Koliko god su decimala dodavali, kvadrat tog broja se nikako nije uklapao u 2. Onda su posumnjali da takav broj i ne postoji, odnosno da decimalnih mesta ima beskonačno. Naravno, i ovo je trebalo dokazati jer su se cifre iza zareza ređale bez ikakvog vidljivog redosleda, pa se uvek moglo desiti daposle nekog konačnog broja decimalnih mesta dođemo do kraja.
Prvi dokaz je ponudio Aristotel u svom delu Anal, i ja ću ga u celini predstaviti ovde:
1. Pretpostavimo da je √2 racionalan broj, što znači da postoje neki celi brojevi a i b takvi da je a / b = √2.
2. Tada se √2 može napisati kao prost razlomak a / b (a i b nemaju zajedničkog delitelja) takav da je (a / b)[SUP]2[/SUP] = 2.
3. Odatle sledi da je: a[SUP]2[/SUP] / b[SUP]2[/SUP] = 2 odnosno a[SUP]2[/SUP] = 2 * b[SUP]2[/SUP]. ( (a / b)[SUP]n[/SUP] = a[SUP]n[/SUP] / b[SUP]n[/SUP] )
4. a[SUP]2[/SUP] je paran broj jer je 2 * b[SUP]2[/SUP] uvek paran broj. (jer su parni brojevi uvek umnošci broja 2.)
5.Odatle sledi da a takođe mora biti paran broj (jer kvadrat neparnog broja nikada nije paran broj).
6. Ako je a paran broj, mora postojati neko k takvo da je zadovoljena jednakost: a = 2k.
7. Zamenjujući 2k iz (6) u drugu jednačinu iz (3) dobijamo: 2b[SUP]2[/SUP] = (2k)[SUP]2[/SUP] što je ekvivalentno sa 2b[SUP]2[/SUP] = 4k[SUP]2[/SUP] , odnosno sa b[SUP]2[/SUP] = 2k[SUP]2[/SUP].
8. Pošto je 2k[SUP]2[/SUP] deljivo sa 2 i shodno tome paran broj,i zbog toga što je 2k[SUP]2[/SUP] = b[SUP]2[/SUP], sledi da je b[SUP]2[/SUP] takođe paran broj štoiz čega sledi da i b mora biti paran broj.
9. Na osnovu (5) i (8) a i b su oba parni brojevi, što je kontradiktorno sa polaznom pretpostavkom (2).
Q.E.D
Ovaj dokaz iracionalnosti kvadratnog korena broja 2 se prvi put pojavljuje u Aristotelovom radu Analitika Prima, a kasnije ga je Euklid uvestio u svoje delo Elementi.
Ovaj dokaz može biti uopšten: bilo koji koren bilo kog prirodnog broja ili prirodan broj ili iracionalan.
Sličan dokaz se može da ti i preko fundamentalne teoreme aritmetike koja glasi da se svaki ceo broj veći od jedan može zapisati na jedinstven način kao umnožak celih stepena prostih brojeva. Na primer: 6936 = 2[SUP]3[/SUP] * 3[SUP]1[/SUP] * 17[SUP]2[/SUP]
Kreće se od iste pretpostavke:
1. Pretpostavimo da je √2 racionalan broj, što znači da postoje neki celi brojevi a i b takvi da je a / b = √2.
2. Tada se √2 može napisati kao prost razlomak a / b (a i b nemaju zajedničkog delitelja) takav da je (a / b)[SUP]2[/SUP] = 2.
3. Odatle sledi da je: a[SUP]2[/SUP] / b[SUP]2[/SUP] = 2 odnosno a[SUP]2[/SUP] = 2 * b[SUP]2[/SUP]. ( (a / b)[SUP]n[/SUP] = a[SUP]n[/SUP] / b[SUP]n[/SUP] )
4. vrednost b ne sme biti jedan, jer je jasno da ne postoji ceo broj čiji je stepen 2.
5. stoga mora postojati prost broj koji deli b, ali ne deli a, jer u suprotnom razlomak ne bi bio prost.
6. kvadrat broja a se može faktorisati kao proizvod stepena prostih brojeva kao i broj a, s tim što su stepeni duplo veći
7. stoga svaki prost broj koji deli b, a takođe i njegov kvadrat ne sme deliti a.
8. Stoga zaključujemo da se kvadrat prostog razlomka ne može svesti na ceo broj.
9. Stoga zaključujemo da se koren broja 2 ne može svesti na racionalan razlomak.
Q.E.D
I ovaj dokaz se lako može uopštiti na sve brojeve: koren svakog celog broja je ili ceo broj ili iracionalan.
Sledeći interesantni za dokazivanje iracionalnosti jesu logaritmi: log[SUB]2[/SUB]3
1. Pretpostavimo da je log[SUB]2[/SUB]3 racionalan
2. ovo znači da postoje celi brojevi a i b takvi da je log[SUB]2[/SUB]3 = a/b gde je a/b prost rzlomak.
3. ovo znači da je: 2[SUP]a/b[/SUP]=3 što je ekvivalentno sa 2[SUP]a[/SUP] = 3[SUP]b[/SUP]
Kako je stepen parnog broja uvek paran, a stepen neparnog broja uvek neparan, sledi da je početna pretpostavka pogrešna.
Q.E.D
Još jedan vrlo zanimljiv dokazano iracionalan broj jeste φ, odnosno osnova zlatnog preseka:
Njegovu iracionalanost je lako dokazati, jer bi u suprotnom i √5 morao biti racionalan, što smo već dokazali da nije tačno.
Konstanta Koupland-Erdoš 0.235711131719232931374143 dobijena spajanjem prostih brojeva u niz je takođe iracionalan broj.
Neke vrlo bitne napomene:
Iracionalne brojeve ne treba mešati sa transcedentnim. Transcedentan broj (realan ili kompleksni) je broj koji se ne može dobiti kao koren bilo kog polinoma sa realnim koeficijentima. Najbolji primeri transcedentnih brojeva su π i e. Transcedentni brojevi su uvek i iracionalni, jer su racionalni brojevi uvek i algebarski ali ne mora da važi obrnuto. √2 je iracionalan ali nije transcedentan.
Eto, toliko od mene za večeras, družićemo se opet kad dobijem neku novu inteligentnu inspiraciju.
Još nekada davno dok je eksperimentisao sa svojim pravilom, Pitagora je uočio nešto što mi je jako kvarilo koncepte. Naime kako god da je složio pravougli trougao čije su katete bile dužine jedan, nije mogao da uklopi hipotenuzu kao racionalan broj, a to se kosilo sa njegovim učenjem da osnova svega broj. Ovo je očito sa danšnje tačke gledišta, jer mi znamo za iracionalne brojeve, koji su grcima bili nepoznati u to doba.

Ovo pitanje dužine hipotenuze je dugo mučilo matematičare starog veka, jer je po nekom nepisanom pravilu taj broj morao biti racionalan. Zaista, približna aproksimacija bi bila 99/7, ali smao do četvre decimale. Koliko god su decimala dodavali, kvadrat tog broja se nikako nije uklapao u 2. Onda su posumnjali da takav broj i ne postoji, odnosno da decimalnih mesta ima beskonačno. Naravno, i ovo je trebalo dokazati jer su se cifre iza zareza ređale bez ikakvog vidljivog redosleda, pa se uvek moglo desiti daposle nekog konačnog broja decimalnih mesta dođemo do kraja.
Prvi dokaz je ponudio Aristotel u svom delu Anal, i ja ću ga u celini predstaviti ovde:
1. Pretpostavimo da je √2 racionalan broj, što znači da postoje neki celi brojevi a i b takvi da je a / b = √2.
2. Tada se √2 može napisati kao prost razlomak a / b (a i b nemaju zajedničkog delitelja) takav da je (a / b)[SUP]2[/SUP] = 2.
3. Odatle sledi da je: a[SUP]2[/SUP] / b[SUP]2[/SUP] = 2 odnosno a[SUP]2[/SUP] = 2 * b[SUP]2[/SUP]. ( (a / b)[SUP]n[/SUP] = a[SUP]n[/SUP] / b[SUP]n[/SUP] )
4. a[SUP]2[/SUP] je paran broj jer je 2 * b[SUP]2[/SUP] uvek paran broj. (jer su parni brojevi uvek umnošci broja 2.)
5.Odatle sledi da a takođe mora biti paran broj (jer kvadrat neparnog broja nikada nije paran broj).
6. Ako je a paran broj, mora postojati neko k takvo da je zadovoljena jednakost: a = 2k.
7. Zamenjujući 2k iz (6) u drugu jednačinu iz (3) dobijamo: 2b[SUP]2[/SUP] = (2k)[SUP]2[/SUP] što je ekvivalentno sa 2b[SUP]2[/SUP] = 4k[SUP]2[/SUP] , odnosno sa b[SUP]2[/SUP] = 2k[SUP]2[/SUP].
8. Pošto je 2k[SUP]2[/SUP] deljivo sa 2 i shodno tome paran broj,i zbog toga što je 2k[SUP]2[/SUP] = b[SUP]2[/SUP], sledi da je b[SUP]2[/SUP] takođe paran broj štoiz čega sledi da i b mora biti paran broj.
9. Na osnovu (5) i (8) a i b su oba parni brojevi, što je kontradiktorno sa polaznom pretpostavkom (2).
Q.E.D
Ovaj dokaz iracionalnosti kvadratnog korena broja 2 se prvi put pojavljuje u Aristotelovom radu Analitika Prima, a kasnije ga je Euklid uvestio u svoje delo Elementi.
Ovaj dokaz može biti uopšten: bilo koji koren bilo kog prirodnog broja ili prirodan broj ili iracionalan.
Sličan dokaz se može da ti i preko fundamentalne teoreme aritmetike koja glasi da se svaki ceo broj veći od jedan može zapisati na jedinstven način kao umnožak celih stepena prostih brojeva. Na primer: 6936 = 2[SUP]3[/SUP] * 3[SUP]1[/SUP] * 17[SUP]2[/SUP]
Kreće se od iste pretpostavke:
1. Pretpostavimo da je √2 racionalan broj, što znači da postoje neki celi brojevi a i b takvi da je a / b = √2.
2. Tada se √2 može napisati kao prost razlomak a / b (a i b nemaju zajedničkog delitelja) takav da je (a / b)[SUP]2[/SUP] = 2.
3. Odatle sledi da je: a[SUP]2[/SUP] / b[SUP]2[/SUP] = 2 odnosno a[SUP]2[/SUP] = 2 * b[SUP]2[/SUP]. ( (a / b)[SUP]n[/SUP] = a[SUP]n[/SUP] / b[SUP]n[/SUP] )
4. vrednost b ne sme biti jedan, jer je jasno da ne postoji ceo broj čiji je stepen 2.
5. stoga mora postojati prost broj koji deli b, ali ne deli a, jer u suprotnom razlomak ne bi bio prost.
6. kvadrat broja a se može faktorisati kao proizvod stepena prostih brojeva kao i broj a, s tim što su stepeni duplo veći
7. stoga svaki prost broj koji deli b, a takođe i njegov kvadrat ne sme deliti a.
8. Stoga zaključujemo da se kvadrat prostog razlomka ne može svesti na ceo broj.
9. Stoga zaključujemo da se koren broja 2 ne može svesti na racionalan razlomak.
Q.E.D
I ovaj dokaz se lako može uopštiti na sve brojeve: koren svakog celog broja je ili ceo broj ili iracionalan.
Sledeći interesantni za dokazivanje iracionalnosti jesu logaritmi: log[SUB]2[/SUB]3
1. Pretpostavimo da je log[SUB]2[/SUB]3 racionalan
2. ovo znači da postoje celi brojevi a i b takvi da je log[SUB]2[/SUB]3 = a/b gde je a/b prost rzlomak.
3. ovo znači da je: 2[SUP]a/b[/SUP]=3 što je ekvivalentno sa 2[SUP]a[/SUP] = 3[SUP]b[/SUP]
Kako je stepen parnog broja uvek paran, a stepen neparnog broja uvek neparan, sledi da je početna pretpostavka pogrešna.
Q.E.D
Još jedan vrlo zanimljiv dokazano iracionalan broj jeste φ, odnosno osnova zlatnog preseka:

Njegovu iracionalanost je lako dokazati, jer bi u suprotnom i √5 morao biti racionalan, što smo već dokazali da nije tačno.
Konstanta Koupland-Erdoš 0.235711131719232931374143 dobijena spajanjem prostih brojeva u niz je takođe iracionalan broj.
Neke vrlo bitne napomene:
Iracionalne brojeve ne treba mešati sa transcedentnim. Transcedentan broj (realan ili kompleksni) je broj koji se ne može dobiti kao koren bilo kog polinoma sa realnim koeficijentima. Najbolji primeri transcedentnih brojeva su π i e. Transcedentni brojevi su uvek i iracionalni, jer su racionalni brojevi uvek i algebarski ali ne mora da važi obrnuto. √2 je iracionalan ali nije transcedentan.
Eto, toliko od mene za večeras, družićemo se opet kad dobijem neku novu inteligentnu inspiraciju.
Pagankova teorema: kumarevo ne zna matematiku.
Dokaz: Predpostavimo da kumarevo zna matematiku.
1. Odatle sledi da ne postoje iracionalni brojevi.
2. Odatle sledi da je koren broja 2 racionalan broj.
3. To je kontradiktorno sa gore iznesenim dokazima
4. Stoga sledi: polazni stav je netačan.
Q.E.D
Dokaz: Predpostavimo da kumarevo zna matematiku.
1. Odatle sledi da ne postoje iracionalni brojevi.
2. Odatle sledi da je koren broja 2 racionalan broj.
3. To je kontradiktorno sa gore iznesenim dokazima
4. Stoga sledi: polazni stav je netačan.
Q.E.D
Poslednja izmena: