Милунка Савић
Buduća legenda
- Poruka
- 36.021
INTERVJU, DIVNA LJUBOJEVIĆ: Odricanjem od prošlosti, sebi smo noge isekli
MUZIKA SCENA 19.04.2017. Autor: Mirjana Mitrović
Foto: Nemanja Jovanović
Srbi su imali sve, od teritorije, države, kulture, umetnosti, i od svega najznačajnije – imali su svetitelje koji su sobom osveštali tu bogatu, lepu i tešku istoriju. Nepristojno je, a povrh svega je i glupo negirati prošlost kada znamo da je ona naša budućnost
Misiju koju je sebi odredila pre četvrt veka, Divna Ljubojević, dirigent i pojac, ispunjava u skladu sa svojim imenom – na divan način upoznaje svet s najstarijim i najvrednijim u pravoslavnoj i vizantijskoj tradiciji, a srpski narod podseća na bogato duhovno i kulturno nasleđe kojeg se, što voljno, što nevoljno, odricao u prošlosti. S horom „Melodi”, koji je osnovala 1991. godine u spomen na vizantijskog pojca Romana Meloda, obišla je svet i svojom muzikom, kako su primetili kritičari, učinila „da nas vole i oni koji nas ne vole”. Za to što su zapad i istok čitavu deceniju pre Srbije prepoznali u Divninom pojanju, koje je Isidora Žebeljan opisala kao zemaljski isečak muzike s neba, „nebesku svetlost koja pomera granice poimanja lepog, harmoničnog i duhovnog”, umetnica je davno prestala da traži objašnjenje. Izgradila je zavidnu inostranu karijeru, koja je započela u Francuskoj, gde je objavila osam albuma, a njen nesvakidašnji dar prepoznali su i u Njujorku, gde je izdala jedan album.
Divnino delovanje kao čuvara pravoslavne baštine krunisano je i ordenom počajevske ikone Majke Božje „za propoved pravoslavlja pojanjem”, koji joj je uručio poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve (2010), i ordenom „Vernost i vera”, kojim je odlikovana u Belorusiji za „istaknuti doprinos delu duhovnog preporoda” (2014). Magiju stvorenu glasom kao jedinim instrumentom, u pratnji ansambla „Melodi”, ljubitelji duhovne muzike imaće priliku da osete na Vaskršnjem koncertu u Sava centru, koji je zakazan za 20. april.
Vaši koncerti povodom Vaskrsa postali su tradicija. Treću godinu zaredom nastupate u Sava centru.
– Vaskrs je praznik nad praznicima, praznik ljubavi, renesansa čoveka… Nešto što svi mi, praktično svakodnevno, doživljavamo u malom kad se probudimo posle sna, „male smrti”, i ustanemo s postelje… Protekle dve godine datum koncerta je bivao u dane pred kraj vaskršnjeg posta, pa se koncert prošle godine, na primer, zvao „Beograd u susret Vaskrsu”. Ove godine datum održavanja je u samoj Svetloj sedmici.
Naslovili ste ga „Slovo ljubavi u Bogorodičinom gradu”.
– Živim u Beogradu, koji je odlukom despota Stefana Lazarevića posvećen Bogorodici, a on je napisao najlepše od poezije što imamo – „Slovo Ljubve”. Divna sa „melodima” peva najlepšu, večnu muziku. Muzika je naše slovo ljubavi, njome govorimo… Pa kako da iz ovih činjenica ne prožubori ovo „Slovo ljubavi u Bogorodičinom gradu”…
Davno ste izjavili da želite da duhovnoj muzici vratite mesto koje zaslužuje, a koje joj je nepravedno oduzeto. Koliko ste u tome uspeli posle 25 godina rada s horom „Melodi”?
– U početku sam se duhovnom muzikom i misijom njenog povratka na mesto koje joj pripada bavila spontano, samo radeći to za šta imam dar. Kasnije, naravno, zahteva se i neka strategija radi ostvarenja namera i ciljeva koji su veliki. Ubeđena sam da se stvari pomeraju ako ih radite čistim srcem i s velikom ljubavlju, naravno uz pomoć Boga. Evo, recimo, prošle godine je CD „Antologija najlepše duhovne muzike pravoslavnog istoka”, koji je izdao PGP RTS, inače 25. album koji sam uradila sa svojim ansamblom „Melodi”, dobio titulu najprodavanijeg izdanja u 2016. godini, što formalno pokazuje da je bio i najslušaniji. Zar to nije jedno lepo i značajno pomeranje u pravom smeru?
Istakli ste jednom kako je nepoznavanje sopstvene tradicije i korena jedna od najvećih mana našeg naroda.
– Ne mogu da kažem da je to naša mana, pre bih rekla da je to naša rana. Kada smo se odrekli svoje prošlosti, kao da smo sebi odsekli noge, a u toj situaciji, u kojoj je temelj razoren, šta može da drži kuću? A Srbi su imali sve, od teritorije, države, kulture, umetnosti, i od svega najznačajnije – imali su svetitelje koji su sobom osveštali tu bogatu, lepu i tešku istoriju. Nepristojno je, a povrh svega je i glupo negirati prošlost kada znamo da je ona naša budućnost.
Sukobljavanje veronauke s građanskim vaspitanjem nešto je najgore što se desilo u našem školskom sistemu. Da li to znači da onaj ko je verski opredeljen nije građanski vaspitan?
Vaša porodica nije želela da se odrekne prošlosti i zato je stradala od komunističkog režima.
– Bili smo izloženi istrebljenju i sa očeve i sa majčine strane. Velika mi je želja da rehabilitujem svog dedu Tihomira Ljubojevića, uz čije su ime komunisti prikačili razne laži, a nema osobe koja ga je poznavala da nije govorila da je bio dobar čovek. Deda je bio na položaju pre rata, a pošto je na prvom mestu bio Srbin, verujući čovek i pripadnik ideja koje se ne odriču srpstva, predstavljao je trn u oku onima koji nisu imali ništa osim pripadnosti komunizmu. Kao što danas mnogi zameniše novcem, uz podršku svih mogućih poluga vlasti, sve kvalitete ličnosti koje nemaju snagu, ideju, pamet, plemenitost, lepotu, talenat, znanje, tako slično beše i u komunizmu. Preko ideologije se dolazilo do novca, položaja, „pameti”, profesura, ugleda. A potomci tako etabliranih predaka su i sadašnji „krem” ovog društva, čini mi se. Mog dedu su komunisti streljali 1944. godine, kao i mog deda-ujaka i tetku Emiliju, po kojoj je moja sestra dobila ime, a koja je pre toga dugo bila zatvorena i mučena. Svi su streljani na našu krsnu slavu – Svetog Jovana.
....
https://www.ekspres.net/scena/intervju-divna-ljubojevic-odricanjem-od-proslosti-sebi-smo-noge-isekli
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Уистину продуховљена, побожна и родољубива жена, која говори суштину...
Догод се не вратимо Богу и монархији, и темељном, конкретном раду на свим пољима, правога спаса нам не може бити...
Poslednja izmena od moderatora: