Književnost Odlomci iz knjiga

"U životu u zemlji kao što je naša, čiji glavni dokumenti redom govore o emancipaciji, koji su usmereni na garantovanje individualne slobode, u životu u slobodnom sistemu koji je u osnovi ravnodušan prema ponašanju čoveka sve dok je to ponašanje zakonito, beda koja vas zahvati nastaje vašim ličnim izborom. Druga bi stvar bila da živimo u Evropi pod okupacijom nacista ili u Evropi pod vlašću komunista ili u Mao Ce Tungovoj Kini. Tamo mogu da vam napakuju bedu; ne morate da napravite nijedan pogrešan korak pa da poželite da više nikad ne ustanete. Ali ovde, u zemlji slobodnoj od totalitarizma, čovek kao ti mora sam sebi da natovari bedu na vrat."

Filip Rot "Životinja na izdisaju"
 
„Ja sam najsrećnije stvorenje na svetu.
Možda su drugi ljudi već rekli takvo nešto, ali niko nije imao ovakvo pokriće.
Ja sam srećnija čak i od Jane; ona se samo smeši, ja se smejem.“

Jane Austen, Ponos i predrasude
 
"Uznemiren sam ukoliko je svaki dan ne čujem preko telefona, zatim sam uznemiren posle razgovora.
Žene koje su u prošlosti zahtevale redovne telefonske razgovore odmah bi ih se otarasio - a sada sam ja od nje tražio to: svakodnevno fiksanje telefonom."

Filip Rot "Životinja na izdisaju"
 
„Ne možeš to da joj daš!“, vrisnula je. „To nije bezbedno!“
„ To je mac“, rekao je Smrt. „Oni nisu napravljeni da bi bili bezbedni.“
„Ona je dete!“,
„Edukativno je.“
„Šta ako se poseče?“
„ To ce onda biiti vazna lekcija.“

Teri Pacet iz knjige Hogfather
 
„Ne! Molim te! Reći ću ti šta god želiš!“, vikuno je čovek.
„Stvarno!“, rekao je Vajms. „Kolika je orbitalna brzina meseca?“
„Šta?“
„O, želiš nešto jednostavnije?“

Teri Pacet- Night Watch
 
Hiljadama i hiljadama godina postojao je svet, a nije mu bio potreban čovek, ni da ga oseća, ni da misli o njemu, nisu mu bili potrebni ni čovekova osećanja, ni ideje, ni radosti, ni bolovi njegovi; i svet će opet postojati hiljadama i milionima godina bez čoveka, i njegove civilizacije, i njegova uma, ne potrebujući to nimalo; onome što postoji nije potrebno da se zna o njemu i misli o njemu; stvarima nisu potrebne ljudske reči, izrazi, misli i zakoni. Čovek je potreban samo čoveku i ničemu drugom.

Božidar Knežević - Misli
 
"Ja sam do guše umoran,gazda,od bola koji čujem i osećam.I umoran od života na ulici,sam kao vrabac na kiši.I nikad ni prijatelja da mi kaže odakle dolazimo,gde idemo ili zašto .Umoran od ljudi koji se ružno ponašaju jedni prema drugima.To mi je kao da imam smrvljeno staklo u glavi.Umoran od toga koliko sam puta hteo da pomognem,a nisam mogao.Umoran od života u mraku.I skoro sve je to bol.I previše.Da sam mogao prekinuti to,prekinuo bih. Ali ne mogu."

"Zelena milja "-Stephen King
 
"Počnite sve više cijeniti životna iskustva: užitke jednostavnog prijateljstva, kreativnost, pomaganje siromašnima, čitanje dobre knjige, smijanje s nekime do koga vam je stalo. Zvuči dosadno zar ne? To je zato što su te stvari obične. Ali možda su obične s razlogom: zato što su stvarno važne.”

“E zabole me - suptilna umetnost življenja", Mark Manson
 
“Ne treba se plašiti samoće. Ona je plemenita, ona je dio našeg života, baš kao i okupljanje. Ali nju ne može svako da izdrži! Ona nije za slabe, koji neprestano moraju da budu okruženi drugima da bi zaboravili koliko su slabi. I ne može svako iz svoje samoće, poput školjke, oblikovati biser i pokloniti ga drugima. Jer, poznato je: ne pravi svaka školjka biser.”

- Momo Kapor
 
“Da li bi poverovala da su svi bogovi koje su ljudi ikada zamislili još sa nama danas?”
Možda.”
“I da postoje novi bogovi tamo negde, bogovi kompjutera i telefona i čega već, i da svi oni misle da nema mesta za obe vrste na svetu. I da je neka vrsta rata veoma verovatna?”
“Sloboda da veruješ znači slobodu da veruješ u pogrešnu stvar. Kao što ti sloboda govora daje pravo da ćutiš.”

Nil Gejmen "Američki bogovi"
 
“U celoj Bibliji Isus je samo jednom tipu obećao mesto pored sebe u raju. Ne Petru, niti Pavlu, nikome od tih tipova.
Bio je to osudjeni lopov na gubilištu. Zato nemoj da omalovažavaš tipove koji čekaju smrtnu. Možda oni znaju nešto što ti ne znaš.”

Nil Gejmen "Američki bogovi"
 
"Sloboda koju mi ti priznaješ je tvoja sloboda. Sloboda nije razmena, ona je sloboda!"
Kio je patio od bola koji najviše unižava, od bola zbog koga covek sebe prezire što ga oseca. Ona je bila slobodna da se da kome hoce. Odakle je onda dolazila ova patnja na koju on sebi nije priznavao nikakvo pravo? Pa ipak, ljubomora je postojala, utoliko nejasnija ukoliko je seksualna želja koju mu je ona ulivala počivala na nežnosti. Osećao je da mu ona potpuno izmiče. I možda ga je zbog toga zaslepljavalo besomučno traženje snažnog dodira sa njom, ma kakav bio."

Andre Malro "Ljudska sudbina"
 
"U pogledu žena, ja znam šta činimo sa ženama kada one hoće i dalje da nas poseduju - živimo sa njima. Ali nijedan čovek ne može da govori o ženama, jer nijedan čovek ne može da razume da svaki nov način šminkanja, svaka nova haljina, svaki nov ljubavnik - nude novu dušu.Hteti upoznati ženu uvek je jedan način da je posedujemo ili da joj se svetimo. Rane najdublje ljubavi dovoljne su da stvore prilično veliku mržnju."

Andre Malro "Ljudska sudbina"
 
Capture.JPG


Antologija kineske proze XX veka.
 
Alhemičar je poznavao legendu o narcisu, lepom mladiću koji je išao da posmatra sopstvenu lepotu koja se ogledala u jezeru.
Toliko je bio opčinjen samim sobom da je jednog dana pao u jezero i utopio se. Na mestu gde je pao nikao je cvet koji su nazvali narcis.

Ali Oskar Vajld nije tako zavšio ovu priču.
On je napisao da su, kada je Narcis umro, došle šumske nimfe i zatekle dotle slatkovodno jezero pretvoreno u krčag slanih suza.

- Zašto plačeš? upitaše šumske nimfe.
- Plačem za Narcisom - reče jezero.
- Ah, nimalo me ne čudi što plačeš zbog Narcisa - nastaviše one. I pored toga što smo mi sve stalno trčale za njim po šumi, ti si bilo jedino koje je imalo priliku da izbliza posmatra njegovu lepotu.
- Pa zar je Narcis bio lep? - upita jezero.
- A ko bi osim tebe mogao to bolje da zna? - odgovoriše iznenadjene nimfe. - Na kraju krajeva, on se svakoga dana s tvojih obala naginjao nad tebe.''

Jezero je na trenutak zaćutalo. Najzad reče:
- Ja plačem za Narcisom ali nikad nisam primetio da je narcis lep. Oplakujem Narcisa zato što sam, uvek kada bi se on nagao nad mene, moglo u dnu njegovih očiju da vidim odraz svoje sopstvene lepote.
- Lepe li priče - reče Alhemičar.

Alhemicar- Paulo Kueljo
 
Čovjek se slobodno sjedini samo sa samim sobom, samo se sebi potpuno predaje, jer se jedino sebe ne boji. Čovjek se posve daje samo onome kojega se ne boji, zato onaj koji dolazi odande prijeko mora biti on sam. Sva su druga predavanja djelomična. Prilikom svakog takvog sjedinjenja ostane unutra skrivena straža, naoružana spremna za proboj i za zagrljaj, koja zna da se ne može predati bez ostatka. Ima u njemu straha, slabosti, opreznosti, suzdržanosti, brane, zida, krutosti, odstojanja, procjepa. A gdje je strah, tamo je slabost, tamo se u tajnosti grade bedemi i zidine, stanice se ukrute, tamo se sve ostakli i lomi, tamo je snaga:

Čvrsto i jako pripada smrti,
Maleno i slabo životu.

Kao što kaže Lao-Ce:

Slabi pobijedi jakog,
mekani pobijedi tvrdog.
Svi to znaju na zemlji,
ali se ne usude po tome postupiti.

- osim stabala. U njima se spolovi omekšaju i postaju blagi, vječno slabi, slabi prepuni života, poput pupa i dojenčeta, slabi, svježi, mekani, stalno se kupaju u međusobnom soku, miris svojeg spola znoje jedno u drugo, znaju da ne pobjeđuje onaj koji ostane tvrd, nego onaj koji se razmekša i popusti, primi i preda se, i rastopi se; znak da sebe predaje nije znak slabosti, nego snage. Zna da ja užasna ludost misliti kako je gospodar situacije onaj koji manje voli, koji više očuva svoju pamet, koji ostane hladniji, koji ostane udaljeniji – to je zabluda na kojoj se slomi svaka sudbina: pobjeda pripada onome koji više voli, koji izgubi svoju snagu, koji se više uzbudi, koji je bliži, koji se može rastopiti, koji može nestati. Dijete dobiva spol onoga koji se više preda u trenutku zagrljaja – to je biljeg na njemu. Ako je žena umjela biti slabija i blaža, dijete će biti djevojčica, ako muškarac – dječak, spol djeteta ovisi o predanosti izgubljenoj u sjedinjavanju, dijete dobiva spol onoga koji je bio slabiji jer je taj bio jači. Uvijek pobijedi onaj koji može predati svoje ja.

Stabla to ne znaju. Samo onaj zna koji ne zna. To je egzistencija stabala. To je osobnost stabala. To je u njima iznad svega umirujuće. To su bića koji se životni plan, od svih živih bića, najviše temelji na predavanju u zagrljaju. Ti koji grle zemlju, hranu, i ti u kojima se dva spola stalno drže međusobno i tope svoj med jedno u drugom. To je duboka erotičnost stabala – zato je u njima zavođenje, zato mir, zato slabost, zato snaga, zato to tiho, mekano gajenje, život koji plavi – two ways and one will – dva puta i jedna volja.

Bela Hamvaš, Jasmin i maslina
 
Sa Savom Šumanovićem sam se često družio u Parizu. Hranili smo se u istom malom restoranu (i Sava mi je prvo veče dosta mrzovoljno primetio da sam kelneru dao suviše mali bakšiš, kaže, treba petnaest, a ne deset odsto). Sava, inače nije bio vedar čovek, retko je bio nasmešen. On je tada radio dekoracije za jednu kafanu na bulevaru Monparnas. Možda je tada slikao i „Pijani brod”, ali ga ja nisam video. Kasnije, u Beogradu, dolazio je da mu pomognem da kupi jednu staru ručnu mašinu za krunjenje kukuruza. On je posle iz nje izdvojio sve što mu je trebalo i prepravio je u mašinu za mlevenje boje. To mu je trebalo jer je slikao veoma mnogo (na izložbi u Beogradu 1939. godine izložio je 400 slika, od kojih neke velikog formata). Sa bojama kupljenim u tubama to bi bilo preskupo, pa je Sava bio praktičan, ekonomičan, pa i ekonom. On je gajio vinograd i pravio vino traminac, točio ga u buriće i prodavao. Tome poslu posvećivao je celo popodne; posle podne je slikao. Nekoliko dana prvo je pripremao boje (mleo, mešao, punio u tube koje je prazne dobijao iz Minhena, a zatim je na njima lepio etikete sa nazivima i ređao tube na police, sve vrlo metodično). Zimi je više dana samo crtao aktove, za šta mu je pozirala Betica, on je govorio „gospođica Betica” - mislim tamburašica ili pevačica iz kafane u Šidu. Potom je na red dolazilo samo slikanje. Poslednja izložba mu je bila 1939. godine u Beogradu. Usred otvaranja (to je bilo 3. septembra) ušao je neko i doneo vest da su Engleska i Francuska objavile rat Nemačkoj. Ubrzo su Hitlerovi saveznici u našoj zemlji, ustaše, ubili Savu.”

Aleksandar Deroko - „A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom”
 
Osećaj ozdravljenja, posebno ako je bolest koja mu je prethodila uticala na nerve, nosi sa sobom nekakvu tužnu radost. Postoji neka jesen u mislima i osećanjima, ili pre neko rano proleće koje, osim što ne pada lišće, po vazduhu i po nebu podseća na jesen.
Umor ima prijatan ukus, a ta prijatnost pomalo boli. Osećamo se kao da smo pomalo izdvojeni od života, iako smo još u njemu, kao na tremu kuće u kojoj živimo. Zamišljeni smo a da i ne razmišljamo, emotivni smo a da ne osećamo ništa što bi se moglo definisati. Naša se volja smiruje, jer za njom nema potrebe.
I upravo tada izvesna sećanja, izvesne nade, neke neodređene želje lagano isplivaju na prag svesti, kao jedva razaznatljivi putnici viđeni s vrha planine. Sećanja na beskorisne stvari, nade u stvari za koje nije šteta što se nisu dogodile, želje koje nisu bile dovoljno nasilne po svojoj prirodi i načinu ispoljavanja, koje nikada ne bi mogle ni poželeti da se ispune.

Fernadno Pesoa - Knjiga nespokoja
 
"Ustala je i spustila čašu na kuhinjski sto. Iscepala je list iz kalendara i bacila ga u kesu za djubre. "Ja moram da znam čoveka", rekla je.
Ti se pokrivaš nečim... ti si u stvari, sasvim drugi čovek od onoga o čemu pišeš. Volela bih da mogu da te znam, onako kako ja to hoću, samo pet minuta..."
"Izvoli", rekao sam, računajući da je ostalo još desetak minuta do njenog polaska.
"Jednoga dana ćeš opet doći na moja vrata i susedi će reći da ja više nisam tu. Zbog ljudi kao što si ti. Ja se zbog njih selim iz mesta u mesto...
"Jean", rekao sam, "reći ću ti gde leži greška. Jedina. Ti isuviše erotizuješ muškarca da bi ovaj posle mogao da dodje kod tebe, pije, i recituje Lorku... "

Milan Oklopdžić "CA Blues"
 
"One noći smo bili, rekao sam mu, ispred neke kuće na Florin bulevaru... Lynn je želela da hoda bosa, skinula je cipele i stavila ih u tašnu. Šetali smo tako ispred te kuće... Onda je ulicom prošla neka dečurlija sa maskama na licu. Vraćali su se sa nekog karnevala. Jedan od njih je prišao Lynn i upitao je:

- Zbog čega vi hodate bosi?

Zaustavili su se i napravili krug oko nas. Svi zajedno su imali godina koliko i mi.

- Tako se brže hoda, odgovorila im je.

- Stvarno?, rekli su svi u glas.

- Da, rekla je Lynn, skineš cipele samo onda kad odlučiš kuda želiš da ideš. Kuda vi želite da idete?

- U Diznilend, rekli su

- Skinite onda cipele, rekla je Lynn. Bićete tamo za pet minuta.

Klinci su stvarno poskidali cipele i pojurili ka Diznilendu.

- Pogledaj ih, rekla mi je, žure da stignu svoj san."

Milan Oklopdžić "CA Blues"
 

Back
Top