Pa i nije samo na papiru. Ako se distanciras i pogledas sa strane, kako se mi (ovi sto pljujemo po svome

) ophodimo prema drugacijem, zasto ocekivati bolje od drugih? Kako se nas narod ophodi prema Romima recimo, a kad se drugi tako ophode prema nama, onda boli, naravno. Sto puta sam cuo da neko kaze (i ovde je pisano), da zeli da zivi medju Englezima, Ozijima, u krajevima gde preovladjuju "beli", verovatno ti ljudi i ne razmisljaju da ima jos faktora za disriminaciju - jezik, kultura - ima za svakog zasto moze neko drugi da ga ne voli.
Meni recimo prija raznolikost okolo, mada moram da priznam, ispred nekih skola kad je kraj nastave ne mos videti belo dete

Ljudi se odvajaju svesno i idu za svojima i ka svojima.
U nasoj zemlji gde smo svi bili jednaki, opet je bilo razloga za odvajanje, seljaci i gradjani, netrpeljivost prema "nepravoslavcima", "stranac u Beogradu" sindrom (ovo sam sad iskovao) - Beogradjani uglavnom misle da su najlepsi i najpametniji od sviju

.
To sto smo svesno izabrali da budemo stranci, iako smo mozda mislili da necemo biti, moze znaciti da smo prihvatili ovu novu sredinu kao nasu, pa sad pljujemo po njoj, sto potvrdjuje gornji post od Ravel, ili da nismo ni prihvatili ovu sredinu kao nasu, sto znaci opet da ni sredina nas ne moze da prihvati, tako da ostajemo stranci i dalje.

Ovo cistom 0-1 logikom, bez ulazenja u kvantnu fiziku.
Te stvari nisu ono sto ce mene opredeliti gde cu ziveti, jer toga ima svuda. Cak i da se vratim u kraj gde sam se rodio, posle ovoliko vozanja okolo po svetu, necu vise biti isti kao oni koji odande nikad nisu otisli. Da nema interneta i TVa mozda bih mogao skupiti decu oko vatrice uvece i pricati im o strasnim i zanimljivim zivotinjama i drugacijim ljudima koji zive negde na drugom kraju sveta, ovako sve animalne i/ili ljudske prirode vec su odgledali uzivo na pinkovima i velikim bratovima.
