Od [h]ad[es]-a do pakla (gehene), i [obratno!]

vcbccbc vcbcvb

Iskusan
Poruka
6.887
Hristos je sisao u AD (tamnicu, carstvo mrtvih, seol, podzemlje, grob), u utrobu zemlje. Tim mrtvima je tada propovedao Jevandjelje, i po vaskrsenju ce i oni primiti sud zajedno sa zivima (1. Petrova 4,5-7).
Na drugoj strani PAKAO je mesto, mozda je bolje reci stanje VECNIH: muka, prekora, pogibli, OSUDJENIH.
Dakle, prevodioci Pisma su se pod uticajem grckog jezika, a ovaj, opet pod uticajem grcke mitologije (nisam je dovoljno proucavao, ali nema druge, pa bih voleo info, paralele, influence da neko predoci) nasli u izvesnoj nedoumici, pa tako imamo dvostruk prevod, ili zbunjuju citaoce:
Матеј 11,23 И ти Капернауме! Који си се до неба подигао до пакла ћеш сићи: јер да су у Содому била чудеса што су у теби била, остао би до данашњег дана.
Лука 10,15. И ти, Капернауме! Који си се до неба подигао до пакла (nas, SINODA SPC prevod: DO ADA) ћеш се сурвати.

Dakle, ravnajuci se nasim, pravoslavnim prevodom, mozemo zakljuciti da je pakao i ad jedno te isto jer se koriste oba termina za isti, 1 kontekst sudbine Kapernauma.
Ili, mozemo zakljuciti da survavanje i silazak nije isto, ako su dva nadovezujuca, a razlicita konteksta: kod Luke mu preti najdonjim krajevima zemlje, gde je i sam kasnije sisao (Efescima 4,9), u ad da propoveda, a kod Mateja mu preti vecnim paklom jer nema opravdanja okretanju ledja cudesima koja bi cak i Sodom obratila. Takodje, ako razlikujemo lokacije ada (najdonji kraj zemlje, utroba) i pakla (3. nebo, vidi nize), onda je jasno da se kod Luke mora survati, a kod Mateja spustiti (sici).

Medjutim, posto ja nisam onaj koji huli na Crkvu, naprotiv, pun sam hvale, ja cu vam naglasiti, da je u ruskom, takodje pravoslavnom prevodu i kod Mateja, i kod Luke, termin: АД, mada Rusi imaju i rec ПЕКЛО, ali, vidi ispod, vrlo su jasni kad koriste rec gehena.

Drugi primer je kod Luke 16,24 govoreci o mukama bogatasa:
SPC prevodi - u paklu, a RPC - u adu. Naravno, Rusi su akcentovali sahranjivanje, a mi muke bogatasa, svi imajuci u vidu prethodni stih, ali to je onda ocigledno navlacenje projektovanog rezultata. Isto imamo i kod Mateja 16,18, kod nas je prevod: vrata pakla, a kod njih - vrata ada.
No, kod Mateja 5,22 Rusi prevode: ognjena gehena, sto se moze prihvatiti kao i nas SPC prevod istog mesta: pakao ognjeni; a takodje i dalje, 5,29-30: pakao, tj. gehena (vidi ispod).

BTW, kod Engleza, KJV, svuda je HELL, tako da od te strane nema pomoci u ovoj zavrzlami, a i daleko su mnogo od lica mesta, tj. jezika originala; mada razlikuju PRISON kod 1. Petrove.

Sta to znaci, jer sto je mnogo mnogo je?
U starom zavetu ne postoji termin, grcka rec ad, no jevrejska seol. Rec ad je preuzeta iz grcke mitologije, a prevodioci kao da su hteli da pokazu da je grcki jezik zamenio aramejski i jevrejski, medjutim, doveli su do konfuzije i pretnje grckom mitologijom, na jednoj strani, a na drugoj jednostavno izjednacili recju hell, svuda kao Englezi, ili delimicno, kao mi, recju pakao. Mi, SPC, smo tu napravili sendvic (50-50%), znamo za grcki jezik i/ili prevod sa aramejskog na grcki, pa ne mozemo bas da se pravimo Englezi (ili Djura Danicic, vidi nize).

Pakao (rec prevedena, simbolizovana Gehenom) je mesto vecnih muka, a ad (zapravo seol) ne. Ne znam, ima li danas duhova u tamnici, podzemlju, kojima nije propovedano Jevandjelje? Oni, kojima nije propovedano su kasnije umrli, POSLE Gospodnjeg vaznesenja vise svih nebesa, i sigurno ne govore grcki (ni jevrejski), no neke druge zabacenije jezike, s krajeva planete.

Mnoge svrbe usi za grckom mitologijom, naravno treba je upoznati, ali i PREPOZNATI Pismom, bas kao i grcki jezik, ali, sta da vam kazem, kad se Proroci moraju ispuniti: ... podignuce Gospod sinove Siona na sinove Javana, ...



Medjutim, vec sada treba razjasniti da ad i pakao nije isto:

AD (jevrejski seol-praznina, pustos; grcki hades-nevidljivo)
Podzemno carstvo smrti (Psalam 16,10 pise pakao po Djuri Danicicu, a treba ad kao i u Delima 2,27-31, jer verujemo Sinodu SPC, tj. znamo da je Gospod u ad silazio da bi propovedao Jevandjelje mrtvima), po drevnom verovanju mesto dusa pokojnika, koje prebivaju u zaboravu, bez kretanja i zvukova, bez prokletstva i blagoslova u ocekivanju Strasnog suda (Jov 10,21-22; 17,16; Psalam 94,17).

GEHENA (Matej 5,22,29,30; 10,28; 18,9; 23,15; Marko 9,43,45,47; Luka 12,5; Jakov 3,6) - grcki naziv doline sinova Enomovih (jevrejski Ge-Hinom), proteze se na juznoj strani Jerusalima, u kojoj su se na mestu, imena Tofet, za vreme careva Ahaza i Manasije prinosile decije zrtve Molohu, i/ili ih samo provodili kroz vatru (28.3; 33.6; Psalam 106,37-38). Car Josija, unistavajuci idolopoklonstvo, oskvrnio je to mesto (2 Carevima 23,10), praveci djubriste od njega, na kome je, po predanju, svagda goreo oganj. Po Reci Gospodnjoj, Gehena je, znaci, simbol mucenja osudjenih, stvarnim ognjem paklenim (Matej 18,8...OGANJ VECNI; Luka 16,), neugasivim...


Dakle, praveci prelaz sa starog na novi ZAVET, napravljen je i prelaz sa jevrejskog i aramejskog na grcki JEZIK, ali potrebno je i dijagnostikovati prelaz iz vere u VERU (Rimljanima 1,17), gde nam Biblija svedoci za Judejce (judaizam) podrobno, ali ne i za Grke, osim u medjusobnom poredjenju, ili kroz prizmu prvih...

Ranohriscanski sveti oci su za apologiju slavljenja nedelje (vaskrsenija) uzimali 2. knjigu Enohovu (sa grckog prevedena na staroslovenski) kao dokaz za 8. dan-eshatoloski (jer subota je 7.; pominje se 8. dan i u SZ), a Enohovo proricanje je potvrdjeno i Novim Zavetom, cak citirano Judinom poslanicom (1. knjiga Enohova).
Da li neko moze sada da porekne 2. knjigu Enohovu i 3. nebo u kome su i raj i pakao, po njoj? Ne, nego cak postoje pokusaji plagiranja i prepisivanja iz iste kao tudja (neki kazu svoja, ali tako ne pise) iskustva, a na drugoj strani pretnja grckom mitologijom, te ja, prosto, ne znam sta je losije, gore ili dole. E, bas zato sam na postu pre (link na vrhu), obrazlozio da je sad vaseljenski koncept, svetlost-tama, a ne gore-dole, ... obarajuci pomisli, i svaku visinu (SPC: oholost, RPC: превозношенie) koja ustaje protiv poznanja Bozijega, i pokoravajuci svaku pomisao na poslusnost Hristu (2. Kor. 10,5; Tema 3. .../lukavi.htm ) makar (i bas zato) hijerarhija postojala do sudnjega dana. Da li sam ja na spoticanju bilo kome, samo zato sto ne prenebregavam sve relevantne cinjenice, navode?...


Trebalo bi da razumemo da je grcki jezik, onovremeni svetski jezik, bio neophodan za prodor hriscanstva, i mi kod apostola Pavla imamo propovedanje epikurejcima i stojicarima, cak svim radoznalim Atinjanima u Areopagu njima neznanog, a postovanog Boga (Dela 17,23), pozitivisticko-idealistickim pristupom, tako da kad ja danas dodjem do teoloske, a i lingvisticke problematike meni svakako dalje, mogu samo da zakljucim njegovim recima (17,26...) da je Gospod Bog neba i zemlje unapred postavio odredjena VREMENA i MEDJE boravljenja covecanstva; da trazimo Gospoda, mada On nije daleko od nas, jer u Njemu zivimo, i krecemo se, i jesmo... Koji sebe dade u otkup za sve, svedocanstvo u naznacena vremena (1.Timoteju 2,6). Za nadu vecnog zivota koji pre vecnih vremena obeca Bog koji ne obmanjuje (Titu 1,2). Naravno, vecna vremena imaju i svoju drugu, za neke omrazenu stranu - vecne muke (Matej 25,46), vecni prekor (Danilo 12,2), vecnu pogibao (2. Solunjanima 1,9), pa svakom svoje tada
(Tema 3. ...pitanja.htm ).

P.S. Svi smo mogli Jevandjeljem da utvrdimo da se na samom Strasnom sudu nece suditi doktrinarna suprotstavljanja, vec (NE)DELA, zapravo, pseudohriscana nece ni biti do tada, ali tek sada sam shvatio I ZASTO; jer dela iz vere proisticu, i svako drvo se po plodu poznaje. Znaci, kod bilo kakvog ekumenskog dijaloga, akcenat je na dijalogu, jer neusaglasene doktrine ne moze niko da ekumenise, bas zato sto je nepismenost skoro iskorenjena.



ZAKLJUCAK u najkracem, pa ko hoce da razume:

Gospod nas je sisao u hades (grcki), tj. seol (jevrejski) da bi propovedao Jevandjelje utamnicenim duhovima, koji pre ne imahu nade nikakve.

Od tada skoro 2 milenijuma se propoveda Jevandjelje svakoj zivoj dusi.

Pakao - ognjena gehena su vecne muke osudjenih, a ne ad-seol.

Carstvo Bozije je unutrasnje, pa ga nemojmo traziti spolja, tim pre jer se nece reci evo ga onde ili ovde.

Svete Tajne i Prvosvestenicka Molitva Oce nas.
 
Luca Mikrokozma, Petar Petrovic Njegos


Povede me malo ponaprijed.
"Gledaj - kaže - na lijevu stranu,
te šar vidi onaj pogolemi

te pružaje crnokrake luče.
On jedini u prostoru sv'jetlom
u crnu je oblačen porfiru;

zla svakoga najljuće krajnosti
pod jednom su u nj krunom sabrane;
on katedru mračnu sočinjava
pozorišta svakog užasnoga!

Ad se zove, car mu je Satana,
mračna duša, neba nenavisnik;
zlo je njemu jedina utjeha,

on se sa zlom vječno obručio;
zlu je žertvu prinio veliku,
šesti dio nebesnog voinstva:

lišio ih blaženstva svetoga,
u mračno ih carstvo povukao
na bez konca mučenija strašna.
Znaćeš i vam' što je uradio!"
 
С внимањем сам земаљске мудраце
вопрошава о судби човјека,
о званију његовом пред Богом;
но њихове различне доказе
непостојност колеба ужасна:
све њих мисли наједно сабране
друго ништа не представљају ми
до кроз мраке жедно тумарање,
до нијемог једног нарјеченија,
до погледа с мраком угашена.

Сном је човјек успаван тешкијем,
у ком види страшна привидјења,
и једва се опред'јелит може
да му биће у њима не спада.
Он помисли да је неке путе
од сна овог освободио се;
ах, његове преварне надежде:
он је тада себе утопио
у сна царство тврђе и мрачније
и на позор страшни сновидјења!

....
Ако исток сунце св'јетло рађа,
ако биће ври у луче сјајне,
ако земља привиђење није,
душа људска јесте бесамртна,
ми смо искра у смртну прашину,
ми смо луча тамом обузета.
....
Питагоре и ти Епикуре,
зли тирјани душе бесамртне,
мрачан ли вас облак покријева
и све ваше посљедоватеље!
Ви сте људско име унизили
и званије пред Богом човјека
једначећ га са бесловесношћу,
небу грабећ искру божествену,
с којега је скочила огњишта,
у скотско је селећи мртвило.

....
сви свјетови без очих су мрачни."
Ободри ме син бесмртни неба
и справи ме на брег непознати.

Љубопитство духе бесамртне
сројило је око мене кругом,
ал' погледи благи и проницни
једнога се с мене не мицаху,
у њим' сјаше света симпатија.
"О блажени сине превјечнога,
- ја му рекох умилнијем гласом -
што те моја судба занимава
те ти знаке божествено лице
живом бригом за ме изражава?"

"Висока ме воља назначила
за ангела твога хранитеља:
од дужности свете не одступам,
колик' зрака од св'јетлога сунца;
ти како си круг земни прешао,
уску сферу безумног метежа,
ја сам тебе пазити почео,
кроз гомиле провео громовах,
којима је ваше поднебије
вазда тешко и претоварено.

Би ли смјела забуњена душа
претрћ оков смртне тјелесине
без свештене воље створитеља,
по простору лећет небесноме,
тражит прво, блажено жилиште,
тражит судбу свога паденија?
Све што блатној земљи принадлежи,
то о небу поњатија нема;
духовни је живот на небеси,
материје - у царству гњилости.

Сва бесмртна виде намјерења,
тражиш узрок твога паденија.
Свуд ћу тебе куд хоћеш водити;
ја жалосну вашу знадем судбу."
"Ах, божество творцем назначено!
зар толико могућега творца
наша мрачна занимава судба
да атому једном мислећему
да божество таквога качества,
да г' у поља води миродржна?"

"Хајде за мном по зрачном бријегу
постојанством окруњена мира,
те ободри ухиљену душу,
величеством неба разнесену!"
Поведе ме сретњи дух небесни,
како мајка устрашена синка
што га води њежно милујући
док га себи врати и утјеши;
на брежуљак један од топаза
изидемо и на њем сједемо.

"Ето небо куд ћемо лећети!
- каза ми га са снијежном руком
и благости пунијем погледом -
На њ је престол миросијатеља
те у свјетлост биће окупао."
Јошт Бог нек зна што ми ангел прича,
но ја поглед пут неба исправих
и занешен не чујах ангела,
већ трепетом св'јет свјетовах гледах,
и слатка ме немоћ обузела.

Сва ти овде гину поњатија,
вообрази сами себе гоне
и губе се у неизвјесности!
Од свијета на ком ми сјеђасмо
до небеса престолодржнога
растојање преужасно бјеше -
стопут више Земље од Урана;
сав небосклон што могах виђети
мир мировах бјеше напунио
са својијем свијетлијем шаром.

Из њега се луче бесамртне
на све стране р'јекама сипаху.
Ко кад творац могућијем словом
нашу земљу у вјетар развије
и у тренућ земни океани
кад се проспу сребрним струјама
у пропасти бездне мраковите -
тако теку изобилно луче
са добротом својом бесамртном
у просторе опширнога бића.

Кроз валове небесне свјетлости
миријаде лећаху кометах
са наглошћу својом прекомјерном
на све стране тамо и овамо:
неке к небу, а неке од неба,
како оно трудољубне пчеле
кад им рука благодатна творца
са штедрошћу проспе ману слатку,
те узавру тамо и овамо
на вјенчано са тишином јутро.

"Хранитељу, превјечнога сине,
шта шарићи они мали значе
у пламеном овом поднебију
те се дижу, спуштају правилно,
тмасти ничу к небу свештеноме,
а св'јетли се к низу спуштавају?"
Божествени на ме взор окрену,
вјенчан вјечном красотом младости;
лик би дивни његов помрачио
сва прелесна рађања Авроре.

"Они шари што се к небу дижу,
те се виде у свијетлој сфери
како лопте тмасте и безрачне,
то су сунца, вожди созвјездијах:
избјежају из мрачнога њедра
по свештеној вољи миродавца;
на небесна четир' краја иду
да се крсте у бесмртну свјетлост,
окруњени свјетлошћу вјечитом,
на вјечно се царовање врћу."

Поведе ме мало понапријед.

pa onda ide taj deo
...
nastavak, mali dalje

Види човјек своје заточење,
помало се прве славе сјећа
и полети небу како муња;
ал' га смртни ланац заустеже
докле рочно одстоји сужанство.
Стога смртни најсјајни поете
с вратах неба у пропаст падају

....
Гле, идејо, искро бесамртна,
досад су те струје и потоци
океана овог заносиле,
сад нас ево на извор чудесах,
сад нас ево у царство свјетлости,
на валове тихе бесконачне,
запаљене огњем бесмртнијем,
вјечним огњем свештене љубови;
овђе наше силе ишчезају
ка погледи у току времена.
.....
Наврх горе трон се горди виси
и палата превјечнога цара;
вјечности је овде колијевка:
овде се је она окрунила
светом руком великога творца,
одавде је хитро полећела
на опширно царство и господство,
одавде је прва искра сјекла,
у предјеле ноћи ускочила
и свјетлости облик показала!

Овде су се мрске мрачне силе
у комате грдне раздробиле
и из владе бића избјежале
у жалосно стање хладне смрти;
одавде се са свјетлошћу прва
свему бићу насмијала зора;
овде се је бесмртијем правда
на вјечито царство сачетала;
одавде ти судба, воља с умом
у једноме избијају кључу.


...
 
Poslednja izmena:
"Видиш - каже - оне легионе
те су близу горе трононосне,
по равнини што су на гомиле
до бреговах р'јеке бесмртија?
Оно су ти густи легиони
Михаила првопрестолнога.
Ја његову принадлежим лику,
онде ми је блажено жилиште,
онде ми је слатко вјековање
свемогућом вољом назначено.

Над наше се легионе висе
шест хиљадах колах свијетлијех;
велики је наш стан заузео
на сладосној води бесмртија
четиридест хиљадах мостовах,
јер житељи неба пространога
могу лећет ка огњене муње,
могу ходит на ноге лагане,
возити се, који хоће, могу
на огњеним својим колесницам."

Славогласно хорење музике
и пјеније бесмртних ликовах
почело се бјеше утишават;
већ бијели небесни полкови
све мостове бјеху напунили
са својијем дивнијем масама;
свак се своме повраћаше стану,
неки пјешком, а неки на крила:
непрегледне њихове станове
прекрилише б'јелим околима.

i mi pored njegosa [ a znamo sta bi vam on rekao za solovjeva i muslimanske izvore o antihristu] sad trebamo da ucimo lazno otkrivenje, a lepo se vidi da je kao enoh
http://www.njegos.org/petrovics/luca.htm

...
"Ево, - рече слаткогласни ангел -
сад ће време бити од одиха,
што ви код вас ноћу називате."
Напријед ми расказа јављења
која ће се у њем показати,
док одједном сву небесну сферу
прикри шатор чистога кристала,
но бијелог и непрозрачнога,
заустави теченије лучах,
лаку свјетлост у небо усија.

Дивни шатор бјеше преопширни
са високим својим идејама

....

"Сваки вечер - хранитељ ми каже
нове, дивне, бесмртне идеје
у нашу се сферу свијетљају,
и дан сваки неба свештенога
нас честита новим наслађењем,
нови гласи бесмртне музике
наша китна поља потресају
новом славом творца могућега!"

Уста ангел на зефирна крила,
поведе ме унапријед мало
код једнога источника малоп
"Ту ти сједи и воде се напиј
са бистрога тога источника;
она ће ти управо открити
страшну судбу твога паденија!"
 
Poslednja izmena:
jel citate vi ovo

"Ах, преблаги оче бесмртија,
- рече Богу Михаил архангел -
беспрестано твој ум пресвијетли
творителном блиста поезијом,
жертва ти се благодаренија
на све сјајне сажиже мирове
у чистоти лучах огњенијех;
ал' за твоје силно попечење
и за твоју њежност отеческу
малене су жертве творенијах."

"Изабрано моје твореније,
ти си сунце међу духовима,
само теби један је подобан;
- рече њему творац свемогући -
ја сам један који стварат могу
и који сам свемогућством вјенчан;
једноме је све покорно мени
у просторе и за просторима;
да од свете одступим дужности,
мраке царство би остало вјечно.

ili ovo
Колико сам ја посла имао
док сам време отео мракама
из њинога ланца и тавнице,
пуштио га да лети свободно
по опширној држави вјечности
и по царству свијетлога лица.

Бјеше грдно једном мрачно царство
свуда своју владу раширило,
и његови наказни ликови
улазаху у поља небесна
(те грдобе и тијех изродах
до ја нико вообразит не зна),
само што се свештенојзи гори
и мом трону примаћ не смијаху,
јер их моји пламени погледи
са ужасом страшнијем дробјаху.

Ове грдне масе несмислене
покорне су мени вазда биле
и у своју мрачну колијевку
на сломјене своје коловрате
од вида ми стрмоглав скакале;
но њенијем мртвијем правилом
чешће би се путах извлачиле,
докле дигох круну над престолом.
Удар ови први и најсјајни
њихово је раздробио царство.

Поб'јеђене мојом круном сјајном,
сакрише се у густе гомиле
у просторе мртвијех безданах;
тамо своје мртве и плачевне
сатварају са смрћу фигуре
по гнусноме њиховоме вкусу.
Што се више творенијем пружам,
све се њино царство умаљује;

вријеме ће и к тој цјељи доћи
да се бездне мрачне освијетле.

...
"Источниче среће бесмртнијех
и надеждо права и свијетла
усопшијех у бездне мировах,
којијема слијепо мртвило
не да познат великога творца
отеческо благоутробије,
- рече Гаврил оцу бесмртноме -
и на њине небројне ликове
заждиће се жертва к твоме трону,
све ће теби пламат признаношћу!"

...

"Ах, Сатано, равночини брате,
- Михаил му поче говорити -
какве черте виђу ја погубне
на твој образ, и на све остале!
Зар се јеси р'јешио доиста
испитати гњев праведни творца
и у вјечну поврћ погибију
себе самог и све легионе
те су твојој власти потчињени
и твојојзи круни архангелској?

Зар се смијеш врагом злијем назват
оца свога и оца мировах,
који те је из једног атома
у вјечнога претворио духа,
окрунио круном архангелском,
да уживаш вјечите сладости
у предјеле неба блаженога?
Ах, Сатано, обрати погледе,
виђи престол оца превјечнога:
он је старА начала и конца!

Обрати се, душо изгубљена!
Пролиј топле сузе покајања
пред општијем творцем милоснијем;
познај име свемогуће што је
и значење твоје прама њега;
ижен' таму из слијепа ума
и злу завист из пакосне душе!
Благи творац многомилостив је,
опростиће твоје заблуждење,
причислит те у вјечно блаженство."

"Не, не! - гласом крупнијем прогрмје
зли губитељ душах бесмртнијех,
да га чује стан бунтовни пјео -
Михаиле, подобни ми чином,
али духом много нижи мене,
јер ти душа, како моја, није
благородном гордошћу заждена,
проштенија не иште Сатана;
благородна моја намјерења
небо чује, а знаће мирови!

Грка су ми сва блаженства неба

... sta ces vise, antihrista pisca laznog otkrivenja je knjigom koja mu zagorca stomak nahranio satana... mislim, popijem i ja pice pelinkovac, ali ...

не познајем име свемогуће,
BAS KAKO KAZE LAZNO OTKRIVENJE, DACE IM NOVO IME KOJE NIKO NE ZNA
 
Poslednja izmena:
nema nikakvog armagedona i nikakve apokalipse i nikakvopg rata, vec SAMO jedne jedine Bozije strele

Пушти стр'јелу сјајну и крилату
из својега алмазнога лука
на Сатану, грдна отпадника,
на његове мрске легионе;
и крилата полеће стријела
у огњеној великој колони.
Звек његова алмазнога лука,
силну хуку њезина полета
немам чему нигђе уподобит
до његовој премогућој сили.

И крилата погоди стријела
на средину војске богохулне,
ту се с гњевом огњенијем разби:
хиљаде се кроз отпадну војску
од ње страшних разјеча громовах.
Цар тартара и његова војска
попадаше на поље сражења,
поражени стријелом вишњега
и њенијем пламом опаљени,
облачени у вјечно црнило.

Од удара овог свевишњега
бездне хладне засуте атомом,
које досад име не познаше
до сна хладна и тишине мртве,
не зефира, не луче, не гласа -
сад их моћна потресе десница,
те јој н'јеме из мрачне утробе
подјекнуше свемогућом славом;
смрт из своје превјечне гробнице
овај удар у њима пробуди.

Од Господње стријеле удара
потресе се осв'јетљено биће:
непрегледна сва небесна кола;
миријаде св'јетлијех мировах
тајном судбом и страшнијем стресом
из својијех колах искочише,
сројише се творцу око трона,
сваки пунан бесмртног воинства,
и отада вољом свевишњега
постадоше небесни курири.[4]

Свемогући побједитељ сјајни
тек стријелу громоносну баци
из силнога и звечнога лука
на Сатану, неба отпадника,
и порази невјерне полкове -
у тренућ се муње упрегнуте
у свештену творца колесницу
дугом к једној све навише страни,
повратише полет колесници.
Господ славе на трон се поврати!
 

Odlomci iz Knjige Enohove koja je poznata P.N.E. - vidi spoilere za SHEOLL & hell​

2. And at that hour that Son of Man was named In the presence of the Lord of Spirits,
And his name before the Head of Days.
3. Yea, before the sun and the signs were created,
Before the stars of the heaven were made,
His name was named before the Lord of Spirits.
4. He shall be a staff to the righteous whereon to stay themselves and not fall,
And he shall be the light of the Gentiles,
And the hope of those who are troubled of heart.
5. All who dwell on earth shall fall down and worship before him,
And will praise and bless and celebrate with song the Lord of Spirits.
6. And for this reason hath he been chosen and hidden before Him,
Before the creation of the world and for evermore.


CHAPTER LI.

1. And in those days shall the earth also give back that which has been entrusted to it,
And Sheol also shall give back that which it has received,
And hell shall give back that which it owes.

5. And in those days the angels shall return
And hurl themselves to the east upon the Parthians and Medes:
They shall stir up the kings, so that a spirit of unrest shall come upon them,
And they shall rouse them from their thrones,
That they may break forth as lions from their lairs,
And as hungry wolves among their flocks.
6. And they shall go up and tread under foot the land of His elect ones, p. 74
[And the land of His elect ones shall be before them a threshing-floor and a highway:]
7 But the city of my righteous shall be a hindrance to their horses.


And they shall begin to fight among themselves,
And their right hand shall be strong against themselves,


And a man shall not know his brother,
Nor a son his father or his mother,


Till there be no number of the corpses through their slaughter,
And their punishment be not in vain.


8 In those days Sheol shall open its jaws,
And they shall be swallowed up therein


And their destruction shall be at an end;
Sheol shall devour the sinners in the presence of the elect.'
 
Luca Mikrokozma, Petar Petrovic Njegos
moram ovde, da ne otvaram novu temu
citao sam o odnosu artemije-amfilohije, pa o ekskomunikaciji artemija, kim, ...
pa sam citao o amfilohiju i cg, kako drugi vide kanonizaciju p2p.njegosa, kao politicku, pa me zanima koji je to NIVO, jer ovo bi 2013.
Петар II Петровић Његош је на нивоу Митрополије Црногорско-приморске канонизован, и уведн у ред светитеља као Свети Митрополит Петар Други Ловћенски Тајновидац. На нивоу Митрополије црногорско-приморске, 19. мај је установљен као датум празновања Светог Митрополита Петра Други Ловћенског Тајновидца као светитеља. На својој првој икони, која је 19. маја 2013. унијета у Цетињски манастир, Свети Митрополит Петар Други Ловћенски Тајновидац је представљен у архијерејским одеждама. У десној руци он држи ловћенску цркву Светог Петра Цетињског, а у лијевој свитак са стиховима из „Луче микрокозме“

Pa sam dalje krenuo na svetosavlje, i kako vidim kaze se da je amfilohije to proizvoljno protumacio LUCU, dalje Nikolaj ga kudi...
https://svetosavlje.org/o-kanonizaciji-petra-ii-petrovica-njegosa/
ljudi, pa sta je bre ovo, ne moze ovo na dobro da izadje
artemije anatemisan, recimo dosledan ili tvrdoglav, ali da li je zasluzio - stavio sam u vestima teme/intervju
amfilohije kazu vuce cg za ua, samovoljan, postoji rizik raskola, ovo je medjukorak sa Njegosem

ja dalje sta mislim, da zadrzim za sebe, ali ovo isto nije dobro, ma nista bre ne valja, ko i kako ce sad ovo da raspetlja od kraja, kad treba od pocetka, jer ako greska na gresku ide, mnogo je teze raspetljati
 
Poslednja izmena:
Hristos je sisao u AD (tamnicu, carstvo mrtvih, seol, podzemlje, grob), u utrobu zemlje. Tim mrtvima je tada propovedao Jevandjelje, i po vaskrsenju ce i oni primiti sud zajedno sa zivima (1. Petrova 4,5-7).
Na drugoj strani PAKAO je mesto, mozda je bolje reci stanje VECNIH: muka, prekora, pogibli, OSUDJENIH.
Dakle, prevodioci Pisma su se pod uticajem grckog jezika, a ovaj, opet pod uticajem grcke mitologije (nisam je dovoljno proucavao, ali nema druge, pa bih voleo info, paralele, influence da neko predoci) nasli u izvesnoj nedoumici, pa tako imamo dvostruk prevod, ili zbunjuju citaoce:
Матеј 11,23 И ти Капернауме! Који си се до неба подигао до пакла ћеш сићи: јер да су у Содому била чудеса што су у теби била, остао би до данашњег дана.
Лука 10,15. И ти, Капернауме! Који си се до неба подигао до пакла (nas, SINODA SPC prevod: DO ADA) ћеш се сурвати.

Dakle, ravnajuci se nasim, pravoslavnim prevodom, mozemo zakljuciti da je pakao i ad jedno te isto jer se koriste oba termina za isti, 1 kontekst sudbine Kapernauma.
Ili, mozemo zakljuciti da survavanje i silazak nije isto, ako su dva nadovezujuca, a razlicita konteksta: kod Luke mu preti najdonjim krajevima zemlje, gde je i sam kasnije sisao (Efescima 4,9), u ad da propoveda, a kod Mateja mu preti vecnim paklom jer nema opravdanja okretanju ledja cudesima koja bi cak i Sodom obratila. Takodje, ako razlikujemo lokacije ada (najdonji kraj zemlje, utroba) i pakla (3. nebo, vidi nize), onda je jasno da se kod Luke mora survati, a kod Mateja spustiti (sici).

Medjutim, posto ja nisam onaj koji huli na Crkvu, naprotiv, pun sam hvale, ja cu vam naglasiti, da je u ruskom, takodje pravoslavnom prevodu i kod Mateja, i kod Luke, termin: АД, mada Rusi imaju i rec ПЕКЛО, ali, vidi ispod, vrlo su jasni kad koriste rec gehena.

Drugi primer je kod Luke 16,24 govoreci o mukama bogatasa:
SPC prevodi - u paklu, a RPC - u adu. Naravno, Rusi su akcentovali sahranjivanje, a mi muke bogatasa, svi imajuci u vidu prethodni stih, ali to je onda ocigledno navlacenje projektovanog rezultata. Isto imamo i kod Mateja 16,18, kod nas je prevod: vrata pakla, a kod njih - vrata ada.
No, kod Mateja 5,22 Rusi prevode: ognjena gehena, sto se moze prihvatiti kao i nas SPC prevod istog mesta: pakao ognjeni; a takodje i dalje, 5,29-30: pakao, tj. gehena (vidi ispod).

BTW, kod Engleza, KJV, svuda je HELL, tako da od te strane nema pomoci u ovoj zavrzlami, a i daleko su mnogo od lica mesta, tj. jezika originala; mada razlikuju PRISON kod 1. Petrove.

Sta to znaci, jer sto je mnogo mnogo je?
U starom zavetu ne postoji termin, grcka rec ad, no jevrejska seol. Rec ad je preuzeta iz grcke mitologije, a prevodioci kao da su hteli da pokazu da je grcki jezik zamenio aramejski i jevrejski, medjutim, doveli su do konfuzije i pretnje grckom mitologijom, na jednoj strani, a na drugoj jednostavno izjednacili recju hell, svuda kao Englezi, ili delimicno, kao mi, recju pakao. Mi, SPC, smo tu napravili sendvic (50-50%), znamo za grcki jezik i/ili prevod sa aramejskog na grcki, pa ne mozemo bas da se pravimo Englezi (ili Djura Danicic, vidi nize).

Pakao (rec prevedena, simbolizovana Gehenom) je mesto vecnih muka, a ad (zapravo seol) ne. Ne znam, ima li danas duhova u tamnici, podzemlju, kojima nije propovedano Jevandjelje? Oni, kojima nije propovedano su kasnije umrli, POSLE Gospodnjeg vaznesenja vise svih nebesa, i sigurno ne govore grcki (ni jevrejski), no neke druge zabacenije jezike, s krajeva planete.

Mnoge svrbe usi za grckom mitologijom, naravno treba je upoznati, ali i PREPOZNATI Pismom, bas kao i grcki jezik, ali, sta da vam kazem, kad se Proroci moraju ispuniti: ... podignuce Gospod sinove Siona na sinove Javana, ...



Medjutim, vec sada treba razjasniti da ad i pakao nije isto:

AD (jevrejski seol-praznina, pustos; grcki hades-nevidljivo)
Podzemno carstvo smrti (Psalam 16,10 pise pakao po Djuri Danicicu, a treba ad kao i u Delima 2,27-31, jer verujemo Sinodu SPC, tj. znamo da je Gospod u ad silazio da bi propovedao Jevandjelje mrtvima), po drevnom verovanju mesto dusa pokojnika, koje prebivaju u zaboravu, bez kretanja i zvukova, bez prokletstva i blagoslova u ocekivanju Strasnog suda (Jov 10,21-22; 17,16; Psalam 94,17).

GEHENA (Matej 5,22,29,30; 10,28; 18,9; 23,15; Marko 9,43,45,47; Luka 12,5; Jakov 3,6) - grcki naziv doline sinova Enomovih (jevrejski Ge-Hinom), proteze se na juznoj strani Jerusalima, u kojoj su se na mestu, imena Tofet, za vreme careva Ahaza i Manasije prinosile decije zrtve Molohu, i/ili ih samo provodili kroz vatru (28.3; 33.6; Psalam 106,37-38). Car Josija, unistavajuci idolopoklonstvo, oskvrnio je to mesto (2 Carevima 23,10), praveci djubriste od njega, na kome je, po predanju, svagda goreo oganj. Po Reci Gospodnjoj, Gehena je, znaci, simbol mucenja osudjenih, stvarnim ognjem paklenim (Matej 18,8...OGANJ VECNI; Luka 16,), neugasivim...


Dakle, praveci prelaz sa starog na novi ZAVET, napravljen je i prelaz sa jevrejskog i aramejskog na grcki JEZIK, ali potrebno je i dijagnostikovati prelaz iz vere u VERU (Rimljanima 1,17), gde nam Biblija svedoci za Judejce (judaizam) podrobno, ali ne i za Grke, osim u medjusobnom poredjenju, ili kroz prizmu prvih...

Ranohriscanski sveti oci su za apologiju slavljenja nedelje (vaskrsenija) uzimali 2. knjigu Enohovu (sa grckog prevedena na staroslovenski) kao dokaz za 8. dan-eshatoloski (jer subota je 7.; pominje se 8. dan i u SZ), a Enohovo proricanje je potvrdjeno i Novim Zavetom, cak citirano Judinom poslanicom (1. knjiga Enohova).
Da li neko moze sada da porekne 2. knjigu Enohovu i 3. nebo u kome su i raj i pakao, po njoj? Ne, nego cak postoje pokusaji plagiranja i prepisivanja iz iste kao tudja (neki kazu svoja, ali tako ne pise) iskustva, a na drugoj strani pretnja grckom mitologijom, te ja, prosto, ne znam sta je losije, gore ili dole. E, bas zato sam na postu pre (link na vrhu), obrazlozio da je sad vaseljenski koncept, svetlost-tama, a ne gore-dole, ... obarajuci pomisli, i svaku visinu (SPC: oholost, RPC: превозношенie) koja ustaje protiv poznanja Bozijega, i pokoravajuci svaku pomisao na poslusnost Hristu (2. Kor. 10,5; Tema 3. .../lukavi.htm ) makar (i bas zato) hijerarhija postojala do sudnjega dana. Da li sam ja na spoticanju bilo kome, samo zato sto ne prenebregavam sve relevantne cinjenice, navode?...


Trebalo bi da razumemo da je grcki jezik, onovremeni svetski jezik, bio neophodan za prodor hriscanstva, i mi kod apostola Pavla imamo propovedanje epikurejcima i stojicarima, cak svim radoznalim Atinjanima u Areopagu njima neznanog, a postovanog Boga (Dela 17,23), pozitivisticko-idealistickim pristupom, tako da kad ja danas dodjem do teoloske, a i lingvisticke problematike meni svakako dalje, mogu samo da zakljucim njegovim recima (17,26...) da je Gospod Bog neba i zemlje unapred postavio odredjena VREMENA i MEDJE boravljenja covecanstva; da trazimo Gospoda, mada On nije daleko od nas, jer u Njemu zivimo, i krecemo se, i jesmo... Koji sebe dade u otkup za sve, svedocanstvo u naznacena vremena (1.Timoteju 2,6). Za nadu vecnog zivota koji pre vecnih vremena obeca Bog koji ne obmanjuje (Titu 1,2). Naravno, vecna vremena imaju i svoju drugu, za neke omrazenu stranu - vecne muke (Matej 25,46), vecni prekor (Danilo 12,2), vecnu pogibao (2. Solunjanima 1,9), pa svakom svoje tada
(Tema 3. ...pitanja.htm ).

P.S. Svi smo mogli Jevandjeljem da utvrdimo da se na samom Strasnom sudu nece suditi doktrinarna suprotstavljanja, vec (NE)DELA, zapravo, pseudohriscana nece ni biti do tada, ali tek sada sam shvatio I ZASTO; jer dela iz vere proisticu, i svako drvo se po plodu poznaje. Znaci, kod bilo kakvog ekumenskog dijaloga, akcenat je na dijalogu, jer neusaglasene doktrine ne moze niko da ekumenise, bas zato sto je nepismenost skoro iskorenjena.



ZAKLJUCAK u najkracem, pa ko hoce da razume:

Gospod nas je sisao u hades (grcki), tj. seol (jevrejski) da bi propovedao Jevandjelje utamnicenim duhovima, koji pre ne imahu nade nikakve.

Od tada skoro 2 milenijuma se propoveda Jevandjelje svakoj zivoj dusi.

Pakao - ognjena gehena su vecne muke osudjenih, a ne ad-seol.

Carstvo Bozije je unutrasnje, pa ga nemojmo traziti spolja, tim pre jer se nece reci evo ga onde ili ovde.

Svete Tajne i Prvosvestenicka Molitva Oce nas.
Lijep pozdrav. Evo mog tumacenja seola (mozda ada) i pakla
https://forum.krstarica.com/threads...-origena-aleksandrijskog.412358/post-37257267
https://forum.krstarica.com/threads...-origena-aleksandrijskog.412358/post-37272249
 
pogledao sam - judaizam [seol] - helenizacija [hades], trebalo bi da se slozimo, i pored zavrzlame prevodilacke
a zanimljivo to sa strahom koji ide uz [paklenu] osudu, a u stvari udaljavanje od Boga, izgnanje iz raja, mada tu otvaramo temu prvobitnog greha, evo mog davnog odgovora https://forum.krstarica.com/threads/prvi-greh-coveka.825134/page-4#post-37884081

31. Предвидевши говори за васкрсење Христово да се не остави душа Његова у паклу, ни тело Његово виде труљење.
radi se o adu, prevodilac je pogresio vidi https://svetosavlje.org/dogmatika-pravoslavne-crkve-tom2/24/?pismo=lat

a i vec sam rekao
Takodje, ako razlikujemo lokacije ada (najdonji kraj zemlje, utroba) i pakla (3. nebo, vidi nize), onda je jasno da se kod Luke mora survati, a kod Mateja spustiti (sici).

najjednostavnije u ad/seol se ide, ili se islo automatski, jel carstvo mrtvih
a pakao je osuda, rekoh negde, nema svrhe neke uopste vakrsavati, za sud, ako je situacija jasna, jer ap. apvle svedoci da nije dostigao u vaskrsenje, vec nastoji da dostigne, sto ce reci - da se nije obratio od gonitelja Crkve u najveceg revnitelja, ne bi ni dosao u obzir da bude vaskrsnut
 
Poslednja izmena:
pogledao sam - judaizam [seol] - helenizacija [hades], trebalo bi da se slozimo, i pored zavrzlame prevodilacke
a zanimljivo to sa strahom koji ide uz [paklenu] osudu, a u stvari udaljavanje od Boga, izgnanje iz raja, mada tu otvaramo temu prvobitnog greha, evo mog davnog odgovora https://forum.krstarica.com/threads/prvi-greh-coveka.825134/page-4#post-37884081

31. Предвидевши говори за васкрсење Христово да се не остави душа Његова у паклу, ни тело Његово виде труљење.
radi se o adu, prevodilac je pogresio vidi https://svetosavlje.org/dogmatika-pravoslavne-crkve-tom2/24/?pismo=lat

a i vec sam rekao


najjednostavnije u ad/seol se ide, ili se islo automatski, jel carstvo mrtvih
a pakao je osuda, rekoh negde, nema svrhe neke uopste vakrsavati, za sud, ako je situacija jasna, jer ap. apvle svedoci da nije dostigao u vaskrsenje, vec nastoji da dostigne, sto ce reci - da se nije obratio od gonitelja Crkve u najveceg revnitelja, ne bi ni dosao u obzir da bude vaskrsnut
Lijep pozdrav. U slucaju da sam dobro shvatio, mozda postoji mogucnost da je kroz Stari zavjet postojao i seol kao neka vrsta cekaonice ili tako nesto, jer mi je nekako to prihvatljivo ili da se radi o razlicitim prevodima iste rijeci, te se stavlja jedno poredjenje izmedju seol/ad/pakao ili pak samo izmedju ada i seola :think:
 
Lijep pozdrav. U slucaju da sam dobro shvatio, mozda postoji mogucnost da je kroz Stari zavjet postojao i
1. seol kao neka vrsta cekaonice ili tako nesto, jer mi je nekako to prihvatljivo ili
2.da se radi o razlicitim prevodima iste rijeci, te se stavlja jedno poredjenje izmedju seol/ad/pakao ili pak samo izmedju ada i seola :think:
1. je prihvatljivo, pa je dosla helenizacija te zato sad seol [vidi iznad pomenuh Psalme i knj. o Jovu] nazivamo adom zahvaljujuci grckom jeziku... had - ad, heleni - jelini
pod 2. mogli bi da poredimo seol i ad,u cemu su slicni, ili
bi mogli da poredimo seol/ad u cemu se razlikuju od pakla, tj. gehene... pakao je nas prevod/tumacenje jevr. Ge-Hinom [vidi iznad isto], ali smo uveli i PEC itd
 
Poslednja izmena:

Back
Top