ristob:
Zašto lepo ne možeš da prihvatiš da ja (i svaki iskreni vernik) ne izmišlja, nego samo iznosi ono što je istinski doživeo?
ristob, ja sam te jednom pitao, ali koliko se secam, nisam dobio odgovor...
Mozda i jesam, ali se ne secam sta si odgovorio...
Ali pitacu te ponovo...
Posto, vidim, pozivas se na iskustvo ili bolje receno dozivljaj...
Dacu ti jedan mali primer...
Potrudicu se da dam i psihicki profil te osobe da sam primer bude malo kompleksniji...
Ovo je cist primer, ne pricam nista od od ovoga sto sam video ili doziveo, vec cisto teoretski...
Dakle, muskarac 25-26 godina, fakultetski obrazovan, religozan (ne extremno)/mada to i nije toliko bitno(evo moze cak da bude i ateista), zivi sa roditeljima, nasao je posao, zaradjuje solidnu platu i sve sto ide uz to, nema nikakvih fizickih i psihickih problema...
Jednog dana, sedeci i razmisljajuci odluci da uzme drogu... nabavi on tako LSD i dodje kuci... odradi se...
Pocinje trip...
Pocinje da se opusta, um mu se osobadja... lepo mu je... u jednom trenuku vidi Boga, oseca ga, dozivljava ga... jednom recju on je u Bogu i Bog je u njemu...
To je njegov dozivljaj, to je njegovo
iskustvo koje niko ne moze da ospori...
Ni ja, ni ti, ni bilo ko na ovom forumu... dakle on je to
doziveo...
Sada ti meni reci, da li je ovo iskustvo/dozivljaj validno...
Da li bi ti priznao da je on spoznao Boga?
Molim, obrazlozi svoje misljenje.
Hvala.