Nova domovina

Na vrijeme sam kukala prve dvije godine. Sad kad odem kod svojih ne mogu da podnesem te vrućine u julu i avgustu i jedva čekam da se vratim.
Što se hrane tiče, treba samo da saznaš u kojim prodavnicama ima šta da se kupi i sve ćeš naći. Ima mnogo poljskih prodavnica, oni imaju sličnu hranu, a ima i hrane iz cijele ex Yu, najčešće po azijskim prodavnicama, tako da možeš naći sve što želiš.
I još samo ovo, pa neću više da te gnjavim 😄
Koliko je teško razumeti ljude u svakodnevnom životu kada govoriš british standard koji se uči u školama? Znam da je teško razumeti i Engleze sa njihovim dijalektima i sociolektima, ali kakva je situacija u Irskoj?
 
Joj što je slatka varoš, lep položaj ima
Ziveo sam neko vreme tu. Prelepo mesto, ali bas bas mirno i pasivno, i predaleko od velikih aerodroma.
Tu bih mogao da zivim kada odem u penziju jednog dana.

Zalasci i izlasci sunca u Istocnoj Friziji su jedna od najlepsih stvari koje sam video.

Evo jedne, bez filtera:

1000002371.jpg
 
Ja sam bila previše kratko da se razviju bilo kakvi osećaji, plus, kao što sam rekla, nije uspelo spajanje porodice.
Ipak, nagledala sam se gastera, a i tog uzbuđenja - na obe strane. Neko razvuče taj osmeh kad ugleda Beograd, neko kad ugleda Beč.

Meni je tako na pasoskoj kontroli na Gardermoenu, kada uzmu pasoš i boravišnu, nasmeju se, požele mi zdravo, dobrodošlicu kući a posle toga i lep ostatak dana. Onda izadjem posle u mom gradu i zapahne me miris okeana. Dodjem u moje selo i iz slavine teče izvorska voda.
Dođem u Bgd, nema dobar dan, nema doviđenja, nema bukvalno ništa, ponekad me pretresu oni neki likovi kojih nema ni na jednom drugom aerodromu na kojem sam bila - famozno aerodromsko obezbeđenje (nije isto što i bezbednosna kontrola), zahtevaju da ri vide pasoš i boarding karte, bukvalno Vučićevo pišanje po ljudima na svakom nivou.
Onda ludacka voznja u saobraćaju da bih stigla toj nekoj kući u unistenom glavnom gradu jedne unistene pokrajine jedne unistene drzave. Gledam nase unižene roditelje kojima stalno neko nešto preti, ma ceo život im prete koječim, dobro su i živi. Gledam partijske miljenike kako se smeju, pokazuju srednji prst na protestu protiv nasilja roditeljima dece pobijene u osnovnoj školi od strane svog školskog druga, da ne spominjemo dva minuta snimka sa naplatne rampe, Omera Mehića, Andreju Bojanić i mnoge mnoge mnoge druge ljude.
Ja bre ne mogu da dodjem u Srbiju da se obradujem sopstvenoj porodici bez da dnevno prezivljavam nekoliko anksioznih napada, jer nisam više bila u stanju da filtriram ludilo i zlo, nek smo sebični do koske, ali mi smo morali da odemo, da se sklonimo, da bismo mogli da dišemo, da bismo mogli biti smireni roditelji detetu.

Inače, na nynorsku heimat je dom.
 
Meni je tako na pasoskoj kontroli na Gardermoenu, kada uzmu pasoš i boravišnu, nasmeju se, požele mi zdravo, dobrodošlicu kući a posle toga i lep ostatak dana. Onda izadjem posle u mom gradu i zapahne me miris okeana. Dodjem u moje selo i iz slavine teče izvorska voda.
Dođem u Bgd, nema dobar dan, nema doviđenja, nema bukvalno ništa, ponekad me pretresu oni neki likovi kojih nema ni na jednom drugom aerodromu na kojem sam bila - famozno aerodromsko obezbeđenje (nije isto što i bezbednosna kontrola), zahtevaju da ri vide pasoš i boarding karte, bukvalno Vučićevo pišanje po ljudima na svakom nivou.
Onda ludacka voznja u saobraćaju da bih stigla toj nekoj kući u unistenom glavnom gradu jedne unistene pokrajine jedne unistene drzave. Gledam nase unižene roditelje kojima stalno neko nešto preti, ma ceo život im prete koječim, dobro su i živi. Gledam partijske miljenike kako se smeju, pokazuju srednji prst na protestu protiv nasilja roditeljima dece pobijene u osnovnoj školi od strane svog školskog druga, da ne spominjemo dva minuta snimka sa naplatne rampe, Omera Mehića, Andreju Bojanić i mnoge mnoge mnoge druge ljude.
Ja bre ne mogu da dodjem u Srbiju da se obradujem sopstvenoj porodici bez da dnevno prezivljavam nekoliko anksioznih napada, jer nisam više bila u stanju da filtriram ludilo i zlo, nek smo sebični do koske, ali mi smo morali da odemo, da se sklonimo, da bismo mogli da dišemo, da bismo mogli biti smireni roditelji detetu.

Inače, na nynorsku heimat je dom.
Све си рекла :(
 
Све си рекла :(

Nažalost.
Ja sam ceo život živela u Novom Sadu, godinama sam se borila da ga sačuvam od uništenja, od unizenja svih žrtava koje je podneo u svojoj istoriji. Borila se da sačuvam sve njegove kulturoloske karakteristike, da se očuva i zaštiti ta specifičnost. Da se sačuvaju šume Fruske gore, odbrane obale i dolma od beskrupuloznih nastrljivaca.
U toj borbi sam pregorela i zaključila da ipak nije vredno. Svoje pretke nosim sa sobom, detetu pričam o mojoj ravnici, pokazujem mu slike, da zna odakle je potekao i ko je, da zna da nije isti i da nikad neće biti isti kao Norvežani, Novozelanđani ili građani ko zna koje druge države, već da je jači, čvršći i istrajniji od većine njih. Ali ga takođe učim da ne sme da potcenjuje i ne poštuje društvo u kojem živi i državu koja mu dozvoljava da ostvari sebe kao osobu.
 
Ne znam, moj deda je iz Hercegovine otišao na Kosovo, odatle su ih proterali u Vojvodinu, žmuovi su od Austrije preko Slovenije došli do Srema, mi se upoznali u najjuznijem evropskom fjordu, sad živimo u jednom od mnogobrojnih norveških, ko zna u kom delu sveta će naše dete rešiti da boravi :D

Valjda ne posmatram sve to tako tragično.
 
Od kad učim nemački, zadivljena sam brojem pozajmljenica iz nemačkog u srpskom.
Ali, sad prelazim neku lekciju i nailazim na glagol schmücken - ukrašavati (ranije sam već čula za der Schmuck, nakit). Ladno smo i šminkanje uzeli iz nemačkog.
 
Od kad učim nemački, zadivljena sam brojem pozajmljenica iz nemačkog u srpskom.
Ali, sad prelazim neku lekciju i nailazim na glagol schmücken - ukrašavati (ranije sam već čula za der Schmuck, nakit). Ladno smo i šminkanje uzeli iz nemačkog.
Nemački jezik i germanska kultura uopšte, su imali veliki uticaj na Dositeja i Vuka, tako da verujem da i to igra veliku ulogu.
 
Od kad učim nemački, zadivljena sam brojem pozajmljenica iz nemačkog u srpskom.
Ali, sad prelazim neku lekciju i nailazim na glagol schmücken - ukrašavati (ranije sam već čula za der Schmuck, nakit). Ladno smo i šminkanje uzeli iz nemačkog.
Ipak postoji glagol schminken (požurila sam sa zaključkom) ali nema veze, i dalje je pozajmljenica.
 
Ima svega.
Ima i zajednickog porekla u prajezicima.
Uvek ističem srpsku i norvesku verziju glagola probati -å prøve.
I to nije jedini primeri, Ima ih baš puno a udaljeni smo hiljadama kilometara i stotinama godina.
Da, indoevropski jezici dele zajedničku praistoriju.
Kako se izgovara ovaj umlaut å i jel ovo ø neki nemi glas?
 
Како знаш даније у обрнутом смеру?
Или ко зна из ког другог језика па да смо позајмили и ми и они?
Može da se desi, ali prosto su neke reči germanskog, neke slovenskog porekla, pa se onda vidi uticaj.
Neke su naravno latinskog pa smo i mi i oni pozajmljivali, a neke su indoevropskog porekla (majka, mother, Mutter).
 
I još samo ovo, pa neću više da te gnjavim 😄
Koliko je teško razumeti ljude u svakodnevnom životu kada govoriš british standard koji se uči u školama? Znam da je teško razumeti i Engleze sa njihovim dijalektima i sociolektima, ali kakva je situacija u Irskoj?
Meni nije problem da razumijem većinu njih u Dablinu. Kažu da je problem govor oko Korka. Imam komšije koje su baš iz Korka, njega razumijem, a kad s njom pričam baš moram da se koncentrišem i nagađam iz konteksta šta je rekla.

Inače, Irci generalno su prijateljski raspoloženi i ako vide da ne razumiješ pokušavaju da objasne na drugi nači, pokušavaju tebe da razumiju i nikad te ne ispravljaju.
 

Back
Top