Kad bih upregnuo psiho-genezu, dosao bih do zakljucka da je Hrkalovicka Amber Hard ovih prostora...

Preambiciozno stvorenje koje se ubacilo u strukturu moci iz zelje za licnom potvrdom, spremno na svaku vrstu lazi, cak i samoobmane i manipulacije da bi ostalo u toj vrsti licne bajke... Ona je preteca danasnjih spid-frikusa sto se loze na brzinu i kokain-kola (koka na prvoj krivini, al sta ima veze


)..S tim sto tu igru te malo starejse, one oko `86-og,`87-og godista one razradjuju mnogo dublje i vestije od danasnjih klinki iz 90-ih, ali svejedno, u sustini se oslanjaju samo na patolosko laganje i vestacke konstrukcije da bi dosle do cilja, a to se lako detektuje, ta volja za moc mozda sa pravom nadje objasnjenje u nekoj od F-disfukcija mozga...

Ja sam rano primetio taj trend, bas tako oko 2007. 2008, kad i ona sama kaze da je najvise `jahala` s navijacima Partizana i da joj je to bio najbolji kao period... To mi je tad izgledalo kao sudar svetova: neka neverovatna i nestvarna zelja klinki da se dokazu i pokazu kao ultra-sposobne i zrele, sa svim ciniocima realnosti, ali da ih udese kako one zele - premda sa maksimalnim uvazavanjem, upravo zrelim, pa i odvaznim koriscenjem istih, ali svejedno kad su time po svoj prilici gradile neku licnu romanticnu bajku za svoj ogromni triling, sto je u mnogo cemu na staklenim nogama i sustinski nezrelo, nema veze sa realnoscu..


Ova `decije naivna` procedura, premda sustinski cvrsta u zajednickom poligonu za sve, racvala se kod tada takvih mladih umova na dva kraka: jedan je bio ekstrovertni - kada se pokusavao naciniti kompromis izmedju personalne halapljive bajke i svih statusa same zbilje, otresito i macisticki, i introvertni - kod smernijih persona, kada se odustajalo od licne manifestacije moci u stvarnosti, a zanosilo tek samo preimucstvima unutrasnje bajke i njenom vrednoscu..

Poznate su mi pripadnice i jednog i drugog `klana` takvog ospoljavanja, te priznajem slobodno da ih je element "muske akcije" toliko hipnotisao da kao su sve odreda zelele da i one budu deo toga, kao i da on bude deo njih, iako su suprotne po polu i po svemu...To ih je zapravo najcesce uvodilo u nevolju.


Ne znam da li postoji blagovremeni, ili uopste nasusni lek za tako izniklo verovanje kod ove generacije zena, mislim da ih je neki poseban tip `romantike` - koji Jednostavno (kljucna rec, simbolise - "lakocu" takvog postojanja) brise sav drugi Racio - gonio u takva problematicna stanja, ali verujem da u prvom redu treba ukazati na pogresnost afektivnosti i agresivnosti takvog stanja, koji ima sve moguce kognitivne limite, pa se odatle radja i zreo kompromis sa stvarnoscu, odakle bi one kasnije zaista pokazale svoju pravu vrednost i kvalitete...
E, ali medjutim - kakav zaista - i tada i sada - prisutan konglomerat realnosti im je i mogao dati za pravo da se zanesu na takav nacin? To je, cini mi se, pravo pitanje, jer je ovo bio prateci sindrom njihovog odrastanja, ne samo kod nas nego i u tada preko mere post-milenijumski zavodljivom Holivudiziranom Unipolarnom Svetu sto je svoju "zrelost" nalazio cak i u krajnje zabacenim atavizmima feministickih pseudo-promisli o realnoj potrebi zene u stvarima realnosti i time slicno, pa ih bukvalno nagonio na bajke toga tipa, sto se zapatilo u toj generaciji.

Nevolja i jeste sto kruna takve zbilje kod nas ispade mandril po imenu Velja Nevolja i svi sto su zeleli parirati jednom takvom produktu vremena... Naravno da su tu svi prisutni, i ona i on, i Slina, i poglavar.
