Groucho_Marx:
Ajde od početka, ali lepo
PRE SVEGA, NE DERI SE, NI JA NISAM VIKAO NA TEBE
Prvo sam ja pitao nešto a nisi mi odgovorila, odnosno, da li da tvoj početak tretiram kao obećanje da ćeš odgovoriti onda kad ja odgovorim? :?
Mojoj drugarici je njena mama pomogla da otkrije sebe. Prema tome otkrila je i sebe i svoju mamu u sebi, onako kako i treba da bude. Kao što muškarci otkrivaju sebe uz pomoć oca. A o razlozima nije ni pričala, niti je ulazila u njih. Instinktivno je otkrila za šta je verovala da će joj doneti ispunjen život.
Nisam spominjao ni frigidnost ni jalovost žena u politici. Naprotiv, one mogu da imaju i puno dece a mogu da budu i nimfomanke, potpuno je nebitno za mišljenje koje sam izneo. A mišljenje je tvrdnja iza koje i dalje stojim – žena u politici je dokaz da u njenoj porodici nešto ne funkcioniše kako treba. Možda i ne u njenoj glavi (napisao sam da je za to veći krivac muškarac), ali svakako u njenoj kući.
Da ne poveruješ, ali do tog mišljenja nisam došao prelistavanjem Sveta ni posmatranjem Margaret Tačer ili Milke Planinc, ni izučavanjem privatnog života Hilari Klinton (da ne spominjem domaće primere, malo mi je bljutavo...), nego posmatranjem žena iz moje okoline, za koje znam da se bave politikom. Prvo sam to otkrio kod jedne, pa sam onda počeo da razmišljam i o drugima, pa mi je onda palo na pamet da je to verovatno slično i u visokoj politici, o kojoj možda nešto ima i u Svetu
I nisam ja 'muškarčina'
Da jesam, verovatno ne bih 'kenjao o politici' na forumu, nego bih sad negde k@rao neku političarku
Da ne bi ispalo da ti nisam odgovorila, evo - sa malim zakašnjenjem.
Prvo, CAPS SLOVA MI SLUŽE DA NAGLASIM ONO ŠTO JE BITNO, t. j. DA AKCENTUJEM REČENICU, NE DA SE DEREM. Mada, rešio si mi jedno veeeeliko pitanje - uvek sam se pitala zašto su velika slova tako izvikana. Pa, sad, niko ne koristi velika slova jer bi ispalo da se, mučenik, iznervirao, a to je tako strašno saznanje za ostale...
A pošto ne želim da, po ko zna koji put, budem pogrešno shvaćena (jer pogrešno akcentovanje menja smisao celoj rečenici), koristiću ubuduće "underline", ako ti caps već toliko smeta, mada mi je tekst daleko ružniji.
Evo, odmah da primetim da se opet našao neko ko zna "kako treba da bude". Iz nekog, meni nepoznatog, razloga uvek se nađe neko ko zna kako
treba.
Koliko je to zatucano... Bez uvrede, tako deluje. Zatucano.
Zapravo, samo me je zgranuo taj komentar. Ovo ostalo sam sve već čula...
"
Mojoj drugarici je njena mama pomogla da otkrije sebe"
Evo, pozivam onoga ko pročita da prokomentariše ovu Gručovu izjavu.
Šta je to mama uradila? Da nije možda rekla ćerki da bude ono što jeste? Ne bih se kladila... Umesto da posavetuješ tu devojku da
sama odluči šta će da bude i da najbolje moguće iskoristi svoje talente i inteligenciju ti si je
podržao u njenom pokoravanju majčinom pritisku!!! Ja sam zblanuta!
Možda sve to nije tako kako sam opisala, ja samo prevodim ono što si ti, Gručo, rekao.
Nije ovo nikakva psihologija iz američkih filmova, ovo je realnost:
Nema ništa gore nego kada roditelj pritiska dete da bude ono što on misli da treba.
Tu nastaje sukob, prezir, vremenom, možda ne odmah, ali ta devojka će svojoj majci nabaciti da joj je uskratila pravo na odlučivanje u sopstvenom životu.
Biološki, niko ne mora da ispolji svoju mamu ili tatu u sebi, na taj način gledano, svaka sličnost sa roditeljima može da se poredi sa slučajnošću. Pa nismo mi
klonovi naših roditelja, pobogu!
I treba da se treudimo da učimo na njihovim greškama, ne da ih ponavljamo. Ne da, bez razmišljanja, gledamo da od sebe napravimo kopiju onoga za šta smo do pete godine života mislili da je ideal.