Ok samo vozač koji uđe u auto, bude onaj isti i u autu. Osim što mu je vidno polje suženo i krene put destinacije.
Ali u ovom slučaju duša uđe, jer kažeš da je birala, a kad je ušla, ne zna više kuda se zaputila a bogami ni zbog čega. Onda nije čudno ako završi u Ivanjici a ušla s namerom da otputuje u Užice.
Mene su mogli samo da prevare dušmani pa da potpišem za ovo...
Ne mora da zna, jer je put već programiran. Ona bire hoće li vožnju ili neće. Zbog zbira njenih svetlih i tamnih strana postoje samo određene mogućnosti u datom vremenu. Anđeli učitelji i vodiči su tu da joj pomognu u odluci preko uputa i opomena: za ili protiv.
Duša ih može saslušati i uzeti za ozbiljno, ili ih odbaciti tipa "Ti ć`š da mi ka'eš".
A drugi koji posmatra svet kao vežbalište ne ume da objasni šta se i zbog čega u teretani razvija.
Ako se odnosi na moje komentare, onda to je objašnjeno već. Vežba se postati ponovo božanskim kako bi smo mogli vratiti se u praizvornu otadžbinu - Nebo. To na Zemlji traje kraće i lakše u odnosu na astralne svetove gde borave bestelesne duše van Neba.
pre neki dan odoh do zubara, poceli su da traze i snimak pre vadjenja zuba, to nikad nije tako bilo.
Rtg snimak omogućava videti šta se dešava oko korena zuba kao i kakav je sami koren. S takvim informacijama je lakše pristupiti vađenju zuba. Recimo ako je proces u pitanju, moguće je da anestezija ima smanjeni efekat, ili ga treba najpre smiriti određenim antibiotikom, ili ako je koren zakrivljen onda koristiće se drugi tip instrumenata i td.
Najbolje je da covek umre kad sam misli da je dosta. Ili da bar svi zive po 100 godina, trebalo bi za to vreme da zavrse sve poslove koje su zamislili, da ispune zve zelje, da isprave ako su nesto pogresili, da vide unuke, da se poigraju s njima, ili bar neki plod svog rada kako napreduje.
Ali i tih 100 godina ne provede svako sa istim zdravljem i mogućnostima. Prema tome, to su naše ljudske perspektive, ali perspektiva duše može biti drugačija. Neko obavi svoj "posao" za par meseci ili godina, i odleprša još za vreme dečjeg uzrasta.
Čitam u knjizi
"Njegovo Oko: Božje Knjigovodstvo - Mikrokosmos u makrokosmosu" da će možda uz pomoć genetskog inžinjeringa biti moguće da ljudi žive 150-200 godina. Ali u knjizi se postavlja pitanje šta bi značilo to za dušu? Boravak na zemlji osim svojih šansi, ima i velike rizike za dalje opterećenje duše, a duša (trebala bi da) u osnovi dolazi upravo da se oslobodi tog tereta, a ne da ga još više nagomilava.
Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
Sećanje na prošle živote kod mnogih ljudi bi izazvalo nepotreban splet misli i obeshrabrenje.
Smisao znanja o reinkarnaciji nije u tome ko smo bili, već ko smo i šta radimo od toga danas. Šta je ostalo iz prošlih života nerasčišćeno u našim negativnim crtama karaktera i u međuljudskim odnosima. To se sve odslikava u našoj svakodnevici, susreti sa ljudima i situacijama koje iz toga proizlaze nisu slučajne. Te događaje koje dan donosi, u duhovnim knjigama naziva se i
dnevna energija. Naša slobodna volja je šta od toga činimo, kako se ka tome postavljamo. Ukoliko se čovek postavi i postupa u skladu sa svojom izvornom prirodom, ono što mnogi znaju kao božanske zakonitosti (recimo Beseda na Gori, Deset Zapovedi...) onda se karma postepeno briše, bez potrebe da znamo detalje, šta je bilo kako je bilo u prošlim životima. Za posledicu to često ima zdraviji i lakši život već danas, ne u materijalističkom smislu, već da nam plovidba kroz more života pada lakše.
Kako definišeš šta je to duša?
U obimnoj knjizi
Unutarnji put u kozmičku svijest (poznata i kao Unutarnji put - Zbirno izdanje) pri kraju, u
popisu duhovnih pojmova kaže:
Duša: Duša je opterećeno eterično telo nekoć listoga duhovnog bića. Ona posedujetakozvane omotače duše, koji se sastoje od zasenjenjašto su se razvila zbog protivzakonitog osećanja, mišljenja, govorenja i postupanja.
Duša je tekom svoje inkarnacije u jednom ljudskom telu, da bi se u protstoru i vremenu pročistila preko samospoznaje pomoću božanske Hristove snage (spasiteljska iskra). Nakon odlaganja fizičkoga tela ona dolazi u područja duša (pala područja) koja odgovaraju njenome duhovnom razvoju t.j. vrsti i stepenu njenog opterećenja, njenog zasenjenja.
U duši je zabeleženo i pohranjeno sve što smo u ovome i u drugim zemlajskim životima mislili, rekli i učinili. Duša je "knjiga života".
Čisto duhovno biće t.j. neopterećeno eterično duhovno telo sa takozvanom jezgrom bića ili Božje iskre u svojoj najdubljoj unutrašnjosti - naše pravo biće - živi večno.
Hristovim spasiteljskim činom je zagarantovano da će se svaka duša očistiti i kao čisto duhovno biće vratiti u nebeske svetove.
Još manje ima smisla da baci na nešto drugo. Taman počneš da kontaš šta ti nevalja i krenes da ispravljaš, smrt prekine. Onda upadnes u drugoj inkarnaciji u drugačije uslove u kojima dodas samo nove minise u knjizi života, a karma samo điklja ko devizna kamata.
Ali ti uslovi nisu slučajni, oni su jednostavno nastavak, ili bolje rečeno posledica prethodnih uslova koje se čovek za života izgradio svojoj duši. Neko ko je druge ljude manipulisao zbog svoje koristi, upadne u okolnosti gde sam bude manipulisan ili zlostavljan, jer sličnosti se privlače. Onda može videti koliko je to loše i ružno te ako donese odluku da ka drugima neće postupati kao što je ka njemu/njoj postupano onda je na putu da se iskoprca iz vrtloga satanskog zakona setve i žetve. Ako međutim gradi i postupa po stav i mene su manipulisali, zlostavljali pa ću stoga ja i drugima isto raditi, onda se dublje ukopava u sopstveno zlo, odnosno kako kažeš karma điklja ko devizna kamata. Zbog toga je Isus iz Nazareta opominjao "Ono što želite da vam drugi čine, činite vi njima" - odnosno ono što neko ne želi da mu drugi rade ne bi trebao raditi drugima. Zašto? Jer šta čovek sije, to će da žanje.
то је сизифовски посао

рецимо хиндуси кад виде неког несрећника они кажу ко га ебе ко зна шта је био у прошлом животу. ту се губи свака емпатија. за западњаке је већ познато да се ради на дехуманизацији. животиње су за нас појам недостижни.
Da, i to je veoma primitivan i pogrešan pristup (nepotpunom) znanju o reinkarnaciji. Hristos u jednoj objavi kaže da se takav stav ne da uskladiti da učenjem ljubavi prema bližnjem a koja je veoma važna na putu duhovnog razvoja.Mi ne bismo trebali spekulisati o mogućim karmičkim uzrocima tuđe sudbine, već pomoći u skladu sa mogućnostima ukoliko je pomoć zatražena, jer božanski zakon ljubavi ka bližnjemu kaže po smislu da svako treba pomoći u nošenju "krsta" drugoga kako bi se lakše mogla razrešiti karma, odnosno ono što stoji u zakonu setve i žetve.
Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
Kako bi to izgledalo ako primenimo na ovozemaljski svet? Ljudi oboljevaju, nesrećni su, ponekad se između sebe vređaju, čak i ubijaju.
To bi značilo onda da je bog bolestan, nesretan, da samog sebe vređa i ubija. To bi onda bio nesavršen bog, prema tome uopšte nije Bog.
Ali umesto toga Bog je upozorio preko Svojih proroka "Ne ubij" a i preko Bude je podučavao nenasilje (ahimsa).
Prema onome što čitam u božanskim objavama za današnje vreme, bezlična priroda Boga, njegova snaga prožima sve oblike, to je Sveti Duh (hindusi govore o bezličnom bramanu), ali ti oblici nisu Bog sam. Slično kao što morska bi
a su u velikoj količni voda, dolaze, kreću se i odlaze u vodeni okean, ali nisu okean sam.
U osnovi naše duše mi jesmo božanski, ali nismo Bog sam. Mi nemamo sveprisutnu prirodu poput Boga.
Naš odnos s Bogom izvorno je odnos roditelja - deteta. Mi smo Njegovi sinovi i kćeri.
Bog ima također i ličnu prirodu koju stanovnici Neba doživljavaju kao Oca. Ja ne mogu sam sebi biti otac (mogu biti sebi pradeda, ali to je druga priča). Zato ga i Isus u molitvi jedinstva oslovljava sa Oče naš koji jesi na Nebesima...