Nije fer ugasiti nekoga

Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
Sećanje postoji, ali nemaš pristup njemu. I to ne samo za prethodne živote već i za događaje iz ovog života za koje misliš da si zaboravio. Prema predanju, Buda se nakon prosvetljenja setio svojih prethodnih života. A zašto se ne sećamo odmah postoji dosta razloga. Neprociscen um, zaštita uma od starih sadržaja itd.
 
а сећања могу бити лажна, туђа а ти убеђен да су твоја.
значи душа мора бити потпуно свесна свега ако постоји реинкарнација
Da ne bih sad ja objašnjavao evo odgovor chatgptija iz budistickog ugla:

Prema budističkoj teoriji, većina bića se ne seća svojih prethodnih života zbog nekoliko dubokih psihološko-karmičkih razloga. Evo glavnih:




1.​


  • Um običnog čoveka je zamračen neznanjem (avijjā) i ometen željom, vezanošću, strahom i iluzijama.
  • Taj nepročišćeni um ne može da vidi ni sadašnju stvarnost jasno, a kamoli prošle egzistencije.

🔹 Upoređenje: Kao što mutno ogledalo ne može da odrazi jasan lik, tako ni um zamućen strastima i neznanjem ne može da vidi duboke slojeve postojanja.




2.​


  • Karma ne samo da određuje naše buduće rođenje, već i utiče na to šta ćemo pamtiti i kako ćemo doživljavati svet.
  • Neka karma vodi ka zaboravu prethodnih života, jer bi sve to pamćenje bilo previše za običan um – prepuno bola, smrti, gubitaka, grešaka…



3.​


  • Prema budizmu, ne postoji večna duša (anattā). Ono što prelazi iz života u život je proces svesti, ne "ja" koje putuje.
  • Kad se rodiš, tvoj novi um je rezultat prethodnih uzroka, ali nema direktan pristup starim mentalnim sadržajima — osim ako um ne postane izuzetno razvijen.



4.​


  • Neke škole tumače da je zaborav prirodan mehanizam zaštite — jer bi pamćenje svih smrti, trauma i gubitaka iz prošlih života bilo psihološki neizdrživo.
  • Takođe, želje i vezanosti iz prošlih života bi nastavile da nas opsedaju.



5.​


  • Buda i neki visoko razvijeni monasi su mogli da se sete prošlih života kroz duboku meditaciju (jhāna).
  • Postoji meditativna praksa u tradiciji zvana "sećanje na prethodne živote" (pubbenivāsānussati-ñāṇa) koja se razvija na višim stepenima duhovne prakse.



Analogija:​


Zamisli um kao kompjuter koji se restartuje pri svakom rođenju. Hard-disk (karma) nosi podatke, ali operativni sistem (svest) počinje iznova – i mora da se specijalno “hakne” (kroz praksu) da bi pristupio starim podacima.




Zaključak:​


Ne sećamo se svojih prošlih života zato što:


  • Um je nepročišćen i zamračen neznanjem.
  • Karma zamagljuje sećanje kao posledica prethodnih postupaka.
  • Ne postoji trajni entitet koji prenosi pamćenje kao “duša”.
  • Sećanje zahteva specifičan stepen duhovnog razvoja.
  • Zaborav nas štiti od prevelikog tereta prošlih egzistencija.

Ako želiš, mogu ti i preporučiti izvorne tekstove (npr. iz Pali kanona) gde se ovo dublje razmatra.
 
Mit o besmrtnosti star koliko i čovek.
Ali, to je mit.

Mislim da je jedino moguće uz pomoć nauke (veštačke inteligencije) uskladištiti sećanja da jednog dana neko ima podatke kao uspomenu. Poput onog momenta u Harry Potter-u kada neko čuva suze preko kojih vidi događaje iz nečijeg života kao na filmu. Pisanje, filmovi, i stvaranje drugih dela je vid bekstva od potpunog nestanka. Dirljivo je šta sve ljudi rade u tu svrhu. Grade kuće, prave decu, teraju decu da budu njihove kopije... Žive da bi prevarili smrt.

Ko ne vidi korisnost i pravednost u tome što postoji smrt ne vidi ni svrhu života.
A koja je to korisnost i svrha?

Po hrišćanskoj dogmi, Hristos se rodio sa punom svešću ko je i koja je svrha Njegovog dolaska. Onda je i umro kao svaki čovek pa oživeo iz mrtvih što znači da smrt i ne postoji. Ali kad se vratio nije bio u stanju zaborava pa se pitao gde sam, ko sam i što sam ovde, nego odmah prišao učenicima i nastavio sa njima tamo gde ga je smrt prekinula...
Dakle, ukoliko postoji reinkarnacija, ne bi trebao da je prati zaborav jer onda ne može da koristi.
 
A koja je to korisnost i svrha?
Konkretno čega? Ostavljanje traga, uspomena? Strah od smrti.

Najveći verski centri grade crkve, hramove, da bi oni čuvali uspomenu na ktitora i da bi bili svedočanstvo religije nekog naroda, vole da ostave materijalni trag, takođe, iako su Isus i prvi hrišćani imali okupljanja pod otvorenim nebom i tamo gde se zateknu.

Tri veka kasnije, dogovorom između cara Konstantina i njih dopušteno im je da imaju svoju imovinu, kada su priznati za religiju, pored toga što su određeni simboli vere i svojstva Isusa, o pobedi smrti i ostalom.
 
A koja je to korisnost i svrha?

Po hrišćanskoj dogmi, Hristos se rodio sa punom svešću ko je i koja je svrha Njegovog dolaska. Onda je i umro kao svaki čovek pa oživeo iz mrtvih što znači da smrt i ne postoji. Ali kad se vratio nije bio u stanju zaborava pa se pitao gde sam, ko sam i što sam ovde, nego odmah prišao učenicima i nastavio sa njima tamo gde ga je smrt prekinula...
Dakle, ukoliko postoji reinkarnacija, ne bi trebao da je prati zaborav jer onda ne može da koristi.
Zaborav ne znači da zapis ne postoji već da nemaš pristup njemu iz određenih razloga.
 
Konkretno čega? Ostavljanje traga, uspomena? Strah od smrti.

Najveći verski centri grade crkve, hramove, da bi oni čuvali uspomenu na ktitora i da bi bili svedočanstvo religije nekog naroda, vole da ostave materijalni trag, takođe, iako su Isus i prvi hrišćani imali okupljanja pod otvorenim nebom i tamo gde se zateknu.

Tri veka kasnije, dogovorom između cara Konstantina i njih dopušteno im je da imaju svoju imovinu, kada su priznati za religiju, pored toga što su određeni simboli vere i svojstva Isusa, o pobedi smrti i ostalom.
Korisnost i pravednost smrti, iz prethodnog posta? Koja je?

Hrišćanski hramovi (pa i svi drugi), se ne podižu i ne postoje iz tog razloga. Mada su skoro uvek zadužbine nije im svrha sećanje na zadužbinara. Arhivirano sećanje i uspomene nisu ono o čemu smo govorili i nemaju vrednost.
 
зато мене интересује историја човечанства и схватио сам да смо у тешкој ароганцији мислећи да знамо све, да је напредак видљив, али ја га очито не видим, што се тиче медицине само су заменили оно што нам Бог подарио, синтетиком да ти створи зависност, то са медицинском етиком везе нема. не смеш да се лекару пожалиш да те грло боли, пола године ће да те лечи разне гране медицине грло. а касније наводно апелују иди редовно код лекара. си луд бре, цео живот да идем од лекара до лекара. какав ми је то живот.
а да не причамо о грађевинама пре пет шест хиљада година.
I ja ga ne vidim, stavise, vidim da covecanstvo nazaduje u svakom pogledu.
 
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?
Ti ne shvatas da nisi fizicko telo i da je to fizicko stvorila neka visa inteligencija koja obitava sa nama u ovom 3d univerzumu. Ti si svest/dusa, nesto sto je uslo u ovo fizicko telo pri rodjenju istog. Niko te ne gasi, ovde si usao svojevoljno da naucis, ti si univerzum, sve sto postoji, to sve iskusava samo sebe kroz ovo fizicko telo. Zivot nema pocetak ni kraj. Tvoje fizicko telo ima ali i ono je energija tako da ce postati nesto drugo nakon pandrkanja.
To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
 
Ti ne shvatas da nisi fizicko telo i da je to fizicko stvorila neka visa inteligencija koja obitava sa nama u ovom 3d univerzumu. Ti si svest/dusa, nesto sto je uslo u ovo fizicko telo pri rodjenju istog. Niko te ne gasi, ovde si usao svojevoljno da naucis, ti si univerzum, sve sto postoji, to sve iskusava samo sebe kroz ovo fizicko telo. Zivot nema pocetak ni kraj. Tvoje fizicko telo ima ali i ono je energija tako da ce postati nesto drugo nakon pandrkanja.

Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
Ko ti to kazao?
 
Korisnost i pravednost smrti, iz prethodnog posta? Koja je?

Hrišćanski hramovi (pa i svi drugi), se ne podižu i ne postoje iz tog razloga. Mada su skoro uvek zadužbine nije im svrha sećanje na zadužbinara. Arhivirano sećanje i uspomene nisu ono o čemu smo govorili i nemaju vrednost.
Da bi se život obnovio, zahvaljujući smrti nastaju nova živa bića, sve što umre pretvori se u trulež i bude hrana za žive. Biološki nije održivo da svet bude prenaseljen starcima. Postoje biljne i životinjske vrste koje su dugovečne, ali u posebnim uslovima i oni su domaćini drugim vrstama kao što se u našim telima nalaze razne bakterije.
Biološki, smrt je podjednako vredna kao i život.

I žitarice, pšenica, konkretno, je simbol umiranja iz čega nastaje novi život pa se još u predhrišćansko vreme služilo u obredima kada neko umre. Lepa je ta simbolika, vina, hleba i žita. Telo da nije umrlo ne bi bilo hrana živima.


И кад јеђаху, узе Исус хлеб и благословивши преломи га, и даваше ученицима, и рече: „Узмите, једите; ово је тело моје...
 
Poslednja izmena:
Da bi se život obnovio, zahvaljujući smrti nastaju nova živa bića, sve što umre pretvori se u trulež i bude hrana za žive. Biološki nije održivo da svet bude prenaseljen starcima. Postoje biljne i životinjske vrste koje su dugovečne, ali u posebnim uslovima i oni su domaćini drugim vrstama kao što se u našim telima nalaze razne bakterije.
Biološki, smrt je podjednako vredna kao i život.

I žitarice, pšenica, konkretno, je simbol umiranja iz čega nastaje novi život pa se još u prrdhrišćansko vreme služilo u obredima kada neko umre. Lepa je ta simbolika, vina, hleba i žita. Telo da nije umrlo ne bi bilo hrana živima.


И кад јеђаху, узе Исус хлеб и благословивши преломи га, и даваше ученицима, и рече: „Узмите, једите; ово је тело моје...
Ali mi ovde govorimo o ličnom nivou a ne o faličnoj teoriju o neodrživosti, koja miriše na Maltusa?

Jer hrane ima i za starce pa i za svih 8 milijardi od kojih mnogi gladuju, ali oni koji imaju više vole da je bacaju na deponije, daju svinjama, nego siromašnima, što nije problem neodrživost.

Drugo, ni priroda ne funkcioniše tako. Gro vrsta, ne zna za smrt. Jedinka se podeli i nastavlja postojanje. Tako da smrt nema opravdanje...

A ako već koristiš i hrišćanske motive, u raju smrti niko nije okusio a priča o semenu je alegorija koja nema veze sa fizičkom smrću.
 
Teorijski, mi možemo da živimo večno. Tj. da ne starimo. Ćelije se obnavljaju po programu. E sad, zašto su programirane da se obnavljaju odredjeno vreme i "ko ili šta" je to tako napravilo, to je već interesantno pitanje.
Po jednoj teoriji, to obnavljanje vremenom nije istovetnon nego mutira, sto vodi u degradiranje tkiva i organa, što je starenje. Ali zašto onda mutacije vremenom nista u telu ne čine boljim, to je pitanje?
 
Teorijski, mi možemo da živimo večno. Tj. da ne starimo. Ćelije se obnavljaju po programu. E sad, zašto su programirane da se obnavljaju odredjeno vreme i "ko ili šta" je to tako napravilo, to je već interesantno pitanje.
Ubijaju nas kosmicka zracenja, kad bi ziveli pod zemljom ne bi starili
Um običnog čoveka je zamračen neznanjem (avijjā)i ometen željom, vezanošću, strahom i iluzijama.
  • Taj nepročišćeni um ne može da vidi ni sadašnju stvarnost jasno, a kamoli prošle egzistencije.
Nije samo to nego smo i zaslepljeni (bukvalno)

Боравак у густој тами и духовне перцепције

Neke škole tumače da je zaborav prirodan mehanizam zaštite — jer bi pamćenje svih smrti, trauma i gubitaka iz prošlih života bilo psihološki neizdrživo.
  • Takođe, želje i vezanosti iz prošlih života bi nastavile da nas opsedaju.
To vazi samo na planetama na kojima je zivot tezak... kako je bilo pre potopa, da li su tad imali secanja? Izbrisano je i secanje na tu drevnu istoriju u zvanicnim naukama. Ali zato ratne hronologije iz mracnih epoha svi znaju napamet.
 
Poslednja izmena:
Ubijaju nas kosmicka zracenja, kad bi ziveli pod zemljom ne bi starili

Nije samo to nego smo i zaslepljeni (bukvalno)

Боравак у густој тами и духовне перцепције


To vazi samo na planetama na kojima je zivot tezak... kako je bilo pre potopa, da li su tad imali secanja? Izbrisano je i secanje na tu drevnu istoriju u zvanicnim naukama. Ali zato ratne hronologije iz mracnih epoha svi znaju napamet.
Ništa nije izbrisano. Samo nije trenutno dostupno.
"Nothing lasts, but nothing is lost.." - Shpongle
Dobar album 😊
 
I mislis da je dobro sto je tako? Da si pametan ti ne bi bio blokader, da uzmemo kao primer tu sitnu promenu koja bi odmah nastupila. :lol:
Meditation Self Care GIF by MOODMAN
 
Ok samo vozač koji uđe u auto, bude onaj isti i u autu. Osim što mu je vidno polje suženo i krene put destinacije.

Ali u ovom slučaju duša uđe, jer kažeš da je birala, a kad je ušla, ne zna više kuda se zaputila a bogami ni zbog čega. Onda nije čudno ako završi u Ivanjici a ušla s namerom da otputuje u Užice.

Mene su mogli samo da prevare dušmani pa da potpišem za ovo...
Ne mora da zna, jer je put već programiran. Ona bire hoće li vožnju ili neće. Zbog zbira njenih svetlih i tamnih strana postoje samo određene mogućnosti u datom vremenu. Anđeli učitelji i vodiči su tu da joj pomognu u odluci preko uputa i opomena: za ili protiv.
Duša ih može saslušati i uzeti za ozbiljno, ili ih odbaciti tipa "Ti ć`š da mi ka'eš".
A drugi koji posmatra svet kao vežbalište ne ume da objasni šta se i zbog čega u teretani razvija.
Ako se odnosi na moje komentare, onda to je objašnjeno već. Vežba se postati ponovo božanskim kako bi smo mogli vratiti se u praizvornu otadžbinu - Nebo. To na Zemlji traje kraće i lakše u odnosu na astralne svetove gde borave bestelesne duše van Neba.
pre neki dan odoh do zubara, poceli su da traze i snimak pre vadjenja zuba, to nikad nije tako bilo.
Rtg snimak omogućava videti šta se dešava oko korena zuba kao i kakav je sami koren. S takvim informacijama je lakše pristupiti vađenju zuba. Recimo ako je proces u pitanju, moguće je da anestezija ima smanjeni efekat, ili ga treba najpre smiriti određenim antibiotikom, ili ako je koren zakrivljen onda koristiće se drugi tip instrumenata i td.
Najbolje je da covek umre kad sam misli da je dosta. Ili da bar svi zive po 100 godina, trebalo bi za to vreme da zavrse sve poslove koje su zamislili, da ispune zve zelje, da isprave ako su nesto pogresili, da vide unuke, da se poigraju s njima, ili bar neki plod svog rada kako napreduje.
Ali i tih 100 godina ne provede svako sa istim zdravljem i mogućnostima. Prema tome, to su naše ljudske perspektive, ali perspektiva duše može biti drugačija. Neko obavi svoj "posao" za par meseci ili godina, i odleprša još za vreme dečjeg uzrasta.
Čitam u knjizi "Njegovo Oko: Božje Knjigovodstvo - Mikrokosmos u makrokosmosu" da će možda uz pomoć genetskog inžinjeringa biti moguće da ljudi žive 150-200 godina. Ali u knjizi se postavlja pitanje šta bi značilo to za dušu? Boravak na zemlji osim svojih šansi, ima i velike rizike za dalje opterećenje duše, a duša (trebala bi da) u osnovi dolazi upravo da se oslobodi tog tereta, a ne da ga još više nagomilava.
Taj deo sa brisanjem memorije ne razumem. I parcijalno sećanje bi bila prednost. Koje i kakvo ja uopšte može da postoji bez trunke sećanja?
Sećanje na prošle živote kod mnogih ljudi bi izazvalo nepotreban splet misli i obeshrabrenje.
Smisao znanja o reinkarnaciji nije u tome ko smo bili, već ko smo i šta radimo od toga danas. Šta je ostalo iz prošlih života nerasčišćeno u našim negativnim crtama karaktera i u međuljudskim odnosima. To se sve odslikava u našoj svakodnevici, susreti sa ljudima i situacijama koje iz toga proizlaze nisu slučajne. Te događaje koje dan donosi, u duhovnim knjigama naziva se i dnevna energija. Naša slobodna volja je šta od toga činimo, kako se ka tome postavljamo. Ukoliko se čovek postavi i postupa u skladu sa svojom izvornom prirodom, ono što mnogi znaju kao božanske zakonitosti (recimo Beseda na Gori, Deset Zapovedi...) onda se karma postepeno briše, bez potrebe da znamo detalje, šta je bilo kako je bilo u prošlim životima. Za posledicu to često ima zdraviji i lakši život već danas, ne u materijalističkom smislu, već da nam plovidba kroz more života pada lakše.
Kako definišeš šta je to duša?
U obimnoj knjizi Unutarnji put u kozmičku svijest (poznata i kao Unutarnji put - Zbirno izdanje) pri kraju, u popisu duhovnih pojmova kaže:

Duša: Duša je opterećeno eterično telo nekoć listoga duhovnog bića. Ona posedujetakozvane omotače duše, koji se sastoje od zasenjenjašto su se razvila zbog protivzakonitog osećanja, mišljenja, govorenja i postupanja.
Duša je tekom svoje inkarnacije u jednom ljudskom telu, da bi se u protstoru i vremenu pročistila preko samospoznaje pomoću božanske Hristove snage (spasiteljska iskra). Nakon odlaganja fizičkoga tela ona dolazi u područja duša (pala područja) koja odgovaraju njenome duhovnom razvoju t.j. vrsti i stepenu njenog opterećenja, njenog zasenjenja.
U duši je zabeleženo i pohranjeno sve što smo u ovome i u drugim zemlajskim životima mislili, rekli i učinili. Duša je "knjiga života".
Čisto duhovno biće t.j. neopterećeno eterično duhovno telo sa takozvanom jezgrom bića ili Božje iskre u svojoj najdubljoj unutrašnjosti - naše pravo biće - živi večno.
Hristovim spasiteljskim činom je zagarantovano da će se svaka duša očistiti i kao čisto duhovno biće vratiti u nebeske svetove.

Još manje ima smisla da baci na nešto drugo. Taman počneš da kontaš šta ti nevalja i krenes da ispravljaš, smrt prekine. Onda upadnes u drugoj inkarnaciji u drugačije uslove u kojima dodas samo nove minise u knjizi života, a karma samo điklja ko devizna kamata.
Ali ti uslovi nisu slučajni, oni su jednostavno nastavak, ili bolje rečeno posledica prethodnih uslova koje se čovek za života izgradio svojoj duši. Neko ko je druge ljude manipulisao zbog svoje koristi, upadne u okolnosti gde sam bude manipulisan ili zlostavljan, jer sličnosti se privlače. Onda može videti koliko je to loše i ružno te ako donese odluku da ka drugima neće postupati kao što je ka njemu/njoj postupano onda je na putu da se iskoprca iz vrtloga satanskog zakona setve i žetve. Ako međutim gradi i postupa po stav i mene su manipulisali, zlostavljali pa ću stoga ja i drugima isto raditi, onda se dublje ukopava u sopstveno zlo, odnosno kako kažeš karma điklja ko devizna kamata. Zbog toga je Isus iz Nazareta opominjao "Ono što želite da vam drugi čine, činite vi njima" - odnosno ono što neko ne želi da mu drugi rade ne bi trebao raditi drugima. Zašto? Jer šta čovek sije, to će da žanje.
то је сизифовски посао :D
рецимо хиндуси кад виде неког несрећника они кажу ко га ебе ко зна шта је био у прошлом животу. ту се губи свака емпатија. за западњаке је већ познато да се ради на дехуманизацији. животиње су за нас појам недостижни.
Da, i to je veoma primitivan i pogrešan pristup (nepotpunom) znanju o reinkarnaciji. Hristos u jednoj objavi kaže da se takav stav ne da uskladiti da učenjem ljubavi prema bližnjem a koja je veoma važna na putu duhovnog razvoja.Mi ne bismo trebali spekulisati o mogućim karmičkim uzrocima tuđe sudbine, već pomoći u skladu sa mogućnostima ukoliko je pomoć zatražena, jer božanski zakon ljubavi ka bližnjemu kaže po smislu da svako treba pomoći u nošenju "krsta" drugoga kako bi se lakše mogla razrešiti karma, odnosno ono što stoji u zakonu setve i žetve.
Bog nije covek na nebu sa jarecom bradom i stapom, bog je svest, sve sto postoji je bog, ti si bog, ja sam bog, mi smo jedno.
Kako bi to izgledalo ako primenimo na ovozemaljski svet? Ljudi oboljevaju, nesrećni su, ponekad se između sebe vređaju, čak i ubijaju.
To bi značilo onda da je bog bolestan, nesretan, da samog sebe vređa i ubija. To bi onda bio nesavršen bog, prema tome uopšte nije Bog.
Ali umesto toga Bog je upozorio preko Svojih proroka "Ne ubij" a i preko Bude je podučavao nenasilje (ahimsa).

Prema onome što čitam u božanskim objavama za današnje vreme, bezlična priroda Boga, njegova snaga prožima sve oblike, to je Sveti Duh (hindusi govore o bezličnom bramanu), ali ti oblici nisu Bog sam. Slično kao što morska bi
a su u velikoj količni voda, dolaze, kreću se i odlaze u vodeni okean, ali nisu okean sam.
U osnovi naše duše mi jesmo božanski, ali nismo Bog sam. Mi nemamo sveprisutnu prirodu poput Boga.
Naš odnos s Bogom izvorno je odnos roditelja - deteta. Mi smo Njegovi sinovi i kćeri.
Bog ima također i ličnu prirodu koju stanovnici Neba doživljavaju kao Oca. Ja ne mogu sam sebi biti otac (mogu biti sebi pradeda, ali to je druga priča). Zato ga i Isus u molitvi jedinstva oslovljava sa Oče naš koji jesi na Nebesima...
 

Back
Top