Nije fer ugasiti nekoga

Ortak2

Primećen član
Poruka
715
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?

To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
 
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?

To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
Ми људи смо смртни. Створени смо од душе и тела.
Тело умире,душа живи.
Шта је ту нелогично ?
 
Ми људи смо смртни. Створени смо од душе и тела.
Тело умире,душа живи.
Шта је ту нелогично ?
Šta te buni? Sa religijskog aspekta ti si potomak Adama i Eve i svojim delima kroz život se dokazuješ da li si za mesto zvano raj ili ne. To je suština života, a smrt je kraj tog puta.
?
 
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?

To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
Ali u životu ovde smo po hrišćanstvu, dopali po kazni. Znači, ovo je vrsta zatvora. Smrt je neka vrsta kraja izdržavanja kazne ali nije i automatsko oslobađanje već se na osnovu ponašanja u zatvoru presuđuje o potpunom oslobađanju ili još težoj sankciji.
 
Ono što je meni nefer je što niko ponaosob ne zna od ranije, za šta se tereti. Nego treba da se otkriva u kratkom periodu.

Adam i naslednici su skoro svi živeli po 800-900 godina a i znali su iz prve ruke svoj usud.
Misliš u smislu da bi bar trebalo da znamo zašto robijamo (ako je ovaj život kazna).
Možda zbog toga imamo one efekte deža vi, kao da nešto proživljavamo drugi put, pa i treći možda, možda sve dok konačno ne uradimo nešto što treba, otkud znam...
 
Zasto smrt ne prihvatis kao prirodni biohemijski proces? Naravno, ako smrt nije posledica nasilnog delovanja uzrocnika iste. Te ne postiji "fer" ili "nefer" fazon u vezi smrti ako je dosla na prirodan nacin. Duhovnost u vezi smrtnosti je drugi par (pirotjanskih) opanaka...
 
Jel' neko od vas video smrt?
Ja sam videla smrt koja je bukvalno zaustavila osobu u sred pokreta i shvatila koliko je smrt moćna.
A zapitala sam se posle i o duši.
Jesam. U par slučajeva, bliske osobe, međutim nije bilo iznenada.
Znali smo da se bliži kraj. Drago mi je što smo ga mudro iskoristili, između ostalog pozdraviti se.
Da li je naš mozak /um isto što i duša, odnosno hoćemo li mi biti i dalje mi i posle fizičke smrti?
Da, mi ostajemo mi. Kako kaže jedna izreka: kako padne drvo, tako ostane ležati na zemlji.
Kada duša napusti telo, ta ista duša pokupi sa sobom sve suštinske ostatke ljudskog karaktera, kako pozitivne tako i negativne, recimo sklonost ka porocima, snažne želje postići nešto, osećanje pripadnosti i ubeđenost u neko poimanje sveta i veka itd.
Duša nakon smrti ne postane ni gluplja ni pametnija, već takva kao što je bila kao čovek, samo što je bez tela koje skriva njene prave misli i osećanja ali i preko kog može sebi priuštiti stvari karakteristične za materijalni svet (hrana, droge, alkohol, seksualnost...).

Mozak je upravni centar tela, kompjuter ako hoćete. Duša koja se želi otelotvoriti povezuje energetski postepeno sa telom u nastajanju pri začeću. Ako razvitak protekne do kraja (recimo urade abortus) onda pri prvom udahu duša se komprimira i poveže sa telom i smesti se u blizini mozga. Telo sa mozgom je vozilo ili ako hoćete odeća duše. Kao što se odeća samo neko vreme može održavati i krpiti, a zatim dođe vreme kada se ispokida i raspadne, tako je i sa telom.

Mi smo na Zemlji samo privremeni gosti, jedna vrsta veoma važne stanice, ali ne kranje.
Život na Zemlji nije kazna, već dobrovoljan izbor koji se može mudro upotrebiti kao odskočna daska ka višim svetovima i konačno uputiti se ka našoj pravoj otadžbini (povratak u Carstvo nebesko, Apsolutnost) ili budalasto protratiti ili čak zloupotrebiti što za posledicu ima nastavk ili čak produbljivanje patnje za dušu, bilo u carstvima bestelesnih duša koje su van Neba, bilo u nekom sledećem utelovljenju na Zemlji (dok to još bude bilo moguće, jer vreme tzv. kraja je u toku), sa obrisanom memorijom ali sa istim nerešenim zadacima i ljudskim sklonostima koji nisu bili blagovremeno prevaziđeni u prethodnom životu, niti u mestima čišćenja duše.
 
Poslednja izmena:
Misliš u smislu da bi bar trebalo da znamo zašto robijamo (ako je ovaj život kazna).
Možda zbog toga imamo one efekte deža vi, kao da nešto proživljavamo drugi put, pa i treći možda, možda sve dok konačno ne uradimo nešto što treba, otkud znam...
Upravo tako. Deja Vu... U nekim drugim religijama postoji koncept o ponovnom vraćanju u ovaj svet robijanja zbog prethodne karme, koja prvo treba da se pokaje drugačijim ponašanjem ali to nije deo hrišćanskog stava u kojem je sve linearno. Sa druge strane izgleda da kod njih ne postoji ideja zašto je sve ovo počelo. Tako da u oba slučaja ne znaš u napred šta da ispravljaš.
 
Snrt , animalni covek, religijski covek, gradjanin, boziji covek, bogougodan vernik...

Smrt, narusenje ravnoteze u bicu koje moze biti i kratkotrajnog karaktera, jer vazi da harmonija trazi kontinuitet, koristi se dinamika da se narusi harmonija i tako ostvari korist kod mnogih pojava...
Stvara se i rezerva bilo u snazi , energiji , sposobnostima, da se prevazidje udarac na harmoniju , bio on svestan ili nesvestan...

Drugi nivo napada, dugotrajnost da bi se dodatno narusila harmonija koja se odrzala povecanjem imuniteta, energije, sposobnosti.
Pre ili kasnije harmonija popusta pod dugotrajnim napadom , sto Balkanci zovu celicenje, ali moram da dodam, da jos nisam video ni jednog balkanca, , neke druge jesam, ali balkanca, da serucka o celicenju , a da sam na sebi sprovodi celicenje...video sam da na sebi sprovodi omocenje, ostrascenje, a na drugima celicenje, to sam video , a i to ako se pazljivo pogleda cuva sebi dupe...isto vazi i za roditelje koji celice decu , a cuvaju svoje dupe..Nakaradnost balkanaca, , ne svih...

Animalni covek je pocetak svega,znaci dete kad se rodi animalno je , upuceno na prirodu , nema ni osnove M/orala, veliko M ni morala malo m, ali ima ponesto zapisano u genotipu , bilo preko nagona bilo preko epigenetike, u vidu etapa promene u toku zivota...dinamika sopstvenog fizickog razvoja, recimo tako..

Postoji idolopoklonstvo sto uopste nije isto kao animalnost coveka, vec je nakaradna teorija tumacenje koje forsira zivotinju u coveku , ali je ta zivotinja vestacka...naglasena i lazna...ali se dobro prima jer ima koristi od nemorala...to je veza izmedju animalnosti kod ljudi i nemorala...
Ima ukus sociopatologije i u mnogim slucajevima razlog nastanka posvecenosti animalnom nacinu zivota je upravo sociopatologija osobe..
Izuzetno pomodno i popularno u danasnje vreme...

Religijski covek je osoba koja je slaba i trazi oslonce u floskulama i nekim tackama koje nece da prekrsi, a da ne ulazi u sustinu zasto je to tako ili sta je tu dobro..
Npr ne pij, ne drogiraj se, moli boga da ti pomogne, trazi cudotvorca, i drzi se uz mocne a ne protiv mocnih..

Gradjanin , je osoba koja veruje u gradjansku ideologiju , ali to je mnogo teze nego sto seljacina tumaci to , naravno seljacina i gradjanin su iskljucivi , tj seljacina moze da misli da ume da razume gradjansku ideologiju , ali je to toliko strano seljacini da mu je smesno , zato su iskljucivi , slicno kao sto je iskljucivost velika izmedju razlicitih nivoa IQ, npr 70 i 80 iq koji su najcesci na ovim prostorima, su iskljucivi sa 130IQ i bukvalno prvi za druge misle da su glupi kao dupe a drugi za prve da su glupi kao dupe...slicno i seljacina za gradjanina misli da je seljak i gradjanin za seljacinu da je seljak..

Gradjanin se ne postaje verovanjem u demokratski princip , tj da se nesto odlucuje vecinom glasova, bilo sta...znaci nije isto demokratski sistem i demokratski princip, sistem obuhvata mnogo toga vezanog za drustveni sistem...
Demokratski princip je itekako prihvatljiv seljackom mentalitetu jer se koristi prilikom osvajanja sfere uticaja...5 prema 3 podrzavaoca cini mogucom zloupotrebom u drustvu kod seljacine, van teritorije njegove avlije, a u glavi mu je samo ta teritorija jasna...pa zato demokratski princip igra veliku ulogu u nacinu postavljanja prema drustvu kod seljacine..
Kazem to sa demokratskim sistemom nema nikakve veze...
Naravno nema nkakve veze ni sa gradjanskim sistemom, koji seljacina vidi kao malu promenu izmedju ruralnog i urbanog nacina zivota, sto bi mozda i bio korak ka razumevanju da nije to karikatura onoga sto je urbani zivot, tj seljacina urbani zivot vvidi kao vecu koncentraciju stanovnika ali i dalje posmatra avliju kao avliju , te nema nikakvo postovanje granica niti razume kocept granica...

Boziji covek je nesto sto je mnogo cesto u upotrebi i vecina balkanaca misli da zna sta je to , ali je poprilicno retko ...
Razlika izmedju religijskog coveka i bozijeg coveka je poprilicna, jer religijski covek ima u centru svega sebe, Bog je mocniji od njega i sluzi kao madjionicar ili kao usmeritelj , jedini ucitelj koga ce mozda s vremena na vreme da ispostuje...ne potpuno , jer je on u centru svega, dok boziji covek stavlja boga u centar svegai to cini obicno na pogresan nacin , ali sa pravom namerom...
Vecina vernika stane na religijskom coveku , javno ne, ali sustinski i kad su sami sa sobom , to je to..
Vecina ostrascenih dubokih vernika stane na bozijem coveku , ali to nije tako veliki broj, mnogo je njih otpalo na onom religijskom coveku....
Stanje stvari u ovim nasim krajevima po pitanju bozijeg coveka je onako sucmurasto , ali u odnosu na ranije decenije je katastrofa...ranije je racionalni zdravorazumski covek tezio bozijem coveku a ne religijskom coveku kao danas..

Nije bitno sta osoba misli javno o sebi , javno zbog pritiska javnosti , persona publika i velikog kaznajvanja nejednoumlja , cesto se svi izjasnjavaju pravoslavci po rodjenju , sto bi moglo da bude tacno ali se u praksi isklizne od toga...pre ili kasnije...pa sve eventualne prednosti po krstenju odu u tri lepe...
bukvalno se pokrste poganski...ne paganski , poganski..

Bogougodan vernik je nesto sto po recima ovako ne izgleda zahtevno , jer i religiozni covek je navikao da svog madjionicara gleda kao usluznog , kao etar koji ceka na stand by da mu pranih ruku ili sa svecom u rukama religiozni saopsti zelju kao aladin lampi..
Slicno i boziji covek iako mu je bog u centru smatra da su njegove aktivnosti na znanju i dodvoravanju bogu kao centru njegovve drustvene sfere, to sam trebao reci , nekako je normalno posto je bog u centru , da takvi ljudi i socijalizaciju usmere preko boga ka drugim clanovima drustva..I to se desava u nekoj meri manje ili vise..
Medjutim to ne cini bogougodnog coveka....jer pasivno bira bez interakcije sa bogom sta je ono sto bi bilo ugodno bozije ponasanje..
Zadrzava se na spisima obicno ili usmenim saopstenjima od drugih o tome...
Ne ulazi u duh tih odnosa, na neki istocni nacin da to kazem..
Sustinu, duh, esenciju..

Otuda mnogi ostaju na bozijem coveku ali ne ulaze u borbu i pristup bogougodnog coveka...jer to trazi mnogo mozganja posvecenja i radana sebi , a nije isposnicki ilimeditacioni rad kako odgovara bozijem coveku....Ako je boziji covek pasivan , bogougodni covek je proaktivan i interaktivan...
Vrlo malo ljudi ima sposobnost da bude bogougodno , i zeznuo bih se ako bih rekao da je tu inteligencija bitna,jeste bitna,ali ima nesto sto je vaznije od toga,osim vaspitanja koje je bitno takodje ali opet nije kriticno bitno , a sta je tacno najpresudnije ne znam...neka kombinacija, ali posto je izuzetno retko zbog vaspitanja, bas zbog toga je retko , nekako mi se cini da je potrebno malo i govoriti o tome, jer jedinka previse zavisi od okolnosti u okruzenju da bi dosla u poziciju da sama da glas saglasnosti i pristanka da bude onaj ko ce stati u taj red bogougodnog coveka....lepo bi bilo kad okruzenje nebi sankcionisalo i sakatilo potencijalne kandidate, ali to obicno ne biva...

Primetite da nema ni trunke primisli o reinkarnaciji ili posmrtnom zivotu ...
 
Jeп причамо о души и телу или о рају ? Сад не разумем шта није јасно.
Колико год неко да живи, умреће. 100 година да живи, опет ће умрети.
Душа остаје жива.
da........pijem kafu svako jutro sa dusom od moju babu............a i dedina dusa mi navrati ponekad.
 
Jesam. U par slučajeva, bliske osobe, međutim nije bilo iznenada.
Znali smo da se bliži kraj. Drago mi je što smo ga mudro iskoristili, između ostalog pozdraviti se.

Da, mi ostajemo mi. Kako kaže jedna izreka: kako padne drvo, tako ostane ležati na zemlji.
Kada duša napusti telo, ta ista duša pokupi sa sobom sve suštinske ostatke ljudskog karaktera, kako pozitivne tako i negativne, recimo sklonost ka porocima, snažne želje postići nešto, osećanje pripadnosti i ubeđenost u neko poimanje sveta i veka itd.
Duša nakon smrti ne postane ni gluplja ni pametnija, već takva kao što je bila kao čovek, samo što je bez tela koje skriva njene prave misli i osećanja ali i preko kog može sebi priuštiti stvari karakteristične za materijalni svet (hrana, droge, alkohol, seksualnost...).

Mozak je upravni centar tela, kompjuter ako hoćete. Duša koja se želi otelotvoriti povezuje energetski postepeno sa telom u nastajanju pri začeću. Ako razvitak protekne do kraja (recimo urade abortus) onda pri prvom udahu duša se komprimira i poveže sa telom i smesti se u blizini mozga. Telo sa mozgom je vozilo ili ako hoćete odeća duše. Kao što se odeća samo neko vreme može održavati i krpiti, a zatim dođe vreme kada se ispokida i raspadne, tako je i sa telom.

Mi smo na Zemlji samo privremeni gosti, jedna vrsta veoma važne stanice, ali ne kranje.
Život na Zemlji nije kazna, već dobrovoljan izbor koji se može mudro upotrebiti kao odskočna daska ka višim svetovima i konačno uputiti se ka našoj pravoj otadžbini (povratak u Carstvo nebesko, Apsolutnost) ili budalasto protratiti ili čak zloupotrebiti što za posledicu ima nastavk ili čak produbljivanje patnje za dušu, bilo u carstvima bestelesnih duša koje su van Neba, bilo u nekom sledećem utelovljenju na Zemlji (dok to još bude bilo moguće, jer vreme tzv. kraja je u toku), sa obrisanom memorijom ali sa istim nerešenim zadacima i ljudskim sklonostima koji nisu bili blagovremeno prevaziđeni u prethodnom životu, niti u mestima čišćenja duše.
Nzm za tebe ali ja bih ipak birao dasku u kojoj se sve ovo ovde ne dešava. Da li sam žrtva prevara?
 
Ovako: veze nemam sa religijom, ali mislim da je "život" nešto nepojmljivo nama ljudima, samo znamo da taj "život" obitava u telu.

E sad, ko je stvorio nas, taj je stvorio i život, ali ne razumem zašto tako, rodi te, imaš taj život i zašto te onda "ugasi" (umreš)?

To je meni dokaz da Bog postoji, samo što niko ne može da shvati šta je Bog.

A smrt je nelogična i nekako nije fer (da ne kažem nešto gore).
Moze se lako shvatiti ko je Bog ako citas njegovu pisanu rec - Bibliju.

Preko koje nam se Bog otkriva i njegova namera za covecanstvo.

SMRT nije perirodna niti logicna to da a Biblija objasnjava zasto ljudi umiru.


Prvi ljudi su stvoreni kao savrsena bica da zive vecno.
Zgresivsi protiv Boga postali su nesavrseni - smrtni.
Smrt je kazna za greh.

Tako smo mi nasledili nesavrsenost - smrt, genetski od nasih praroditelja.

Bog namerava da ispravi tu gresku i da ljude opet dovede do savrsenstva da bi mogli da zivimo vecno.

Dakle mogu ti detaljnije sve objasniti.

A covek jeste dusha ziva i kada covek umre vise nije svestan.

Bog ima moc a i hoce da vaskrsne ljude - vrati ih u zivot - istu osobu.
To ce se sve odvijati u buducnosti.
 

Back
Top