Možda se i nismo razumele. Jer daleko od toga da mislim da iko na ovom svetu treba da ide go i bos, gladan i da mu bude hladno. Daleko bilo. Samo sam napisala da mi je u neku ruku razumljivo što poslodavci zaobilaze one u šestoj deceniji, kada mogu da biraju.
Sestra od ujaka mm (1986. godište) je završila Geografski fakultet u roku, sa visokim prosekom. Posle završenog fakulteta posla u struci nema, pa je imala izbor ili da se zaposli na radnom mestu gde je potreban III stepen SS, ili da se vrati u selo kod mame i tate. Izabrala je ovo prvo. Radila je u Handy - ju i prodavala mobilne telefone, pa je našla bolji posao

, trenutno u Gigatronu prodaje kompjutere. Znači, do sada je mogla imati 8 godina radnog staža da je završila trgovačku školu, jer u stvari, taj posao i radi. Stanuje u Zemunu, plaća stan sa cimerkom (jer ne može da živi sama zbog troškova) i stara se sama o sebi, dakako. Mlada je, lepa, zgodna, govori engleski kao srpski, na računaru se snalazi savršeno, pa razumem zašto bi neko odabrao nju pre nego tebe. Ovo "nju pre nego tebe" je figurativno, ne odnosi se konkretno na tebe i nju, i nadam se da razumeš šta hoću da kažem.
Moj komšija je u gimnaziji sve četiri godine bio prvi na republičkom takmičenju iz istorije, pola svog školovanja je proveo u Petnici, bio oslobođen polaganja prijemnog ispita na Filozofskom fakultetu u NS, i nije imao ni jedan dan apsolventskog staža. U oktobru je trebalo da upiše apsolventski, a on je krajem juna diplomirao. Tokom studiranja u jednoj godini je imao jednu devetku, sve ostale ocene su mu desetke. Posle tako briljantnog završetka studija, posla nema. Roditelji se napnu do krajnjih granica i on upiše master. Ovih dana treba da brani rad, a istovremeno radi u kiosku ne bi li koliko toliko olakšao troškove roditeljima, jer zaista nisu u zavidnoj finansijskoj situaciji. Ja ne znam kakve se njemu misli motaju po glavi, i da li se zapita čemu sve te njegove desetke? Čemu master? Da iz kioska pređe u prodavnicu bele tehnike?
I ko zna koliko ima takvih primera. Ne daj bože da ja mislim da život staje posle tridesete, ali ono što mene brine je to što mladi, kao ovi što sam ih navela, ne mogu da nađu posao za koji su se školovali. Kakvu oni imaju nadu u bolje sutra?