Za 5000 dinara u kineskom centru može da se kupi oko 200 pari čarapa, dečijih, na primer. Njihova težina je ispod 10 kg, može se nositi autobusom bez problema. Jedan stočić od 50 x 70 cm takođe nije problem nositi jer su oni kampeski sklopivi i lagani. Jedan lep, čist prekrivač i dobra volja. Ispred nekog većeg marketa, pijace ili sl. se stane , raširi stočić, postavi roba , lepo i sa ukusom naređa, napravi ljubazan osmeh i prodaje po 50 dinara.
Tako nekako sam ja počela kada sam shvatila da mi fakultet ništa ne znači i da neću da me gaze neke gazde.
I da se ceo moj posao koji sam sagradila tako počevši, sruši, opet bi isto počela, na isti način. Jer...ima jedna priča...ide ovako:
Jednom rabinu poznatom po mudrosti pričaju da je jedan Jevrej u tom gradu umro od gladi.
- Šta to znači umro od gladi? - pita rabin. - Mogao je da dođe kod mene, ili kod vas, ili kod bilo koga, dali bismo mu da nešto pojede. Pa čak ni goj ne bi odbio da mu da parče hleba, da ga je zamolio.
Odgovarajući rabinu da je pokojnik ranije bio ugledni građanin koji je kasnije pao u bedu i da nije mogao da se odluči da nekoga zamoli za pomoć.
- Ah, tako je to? - veli rabin. - Onda je umro od gordosti, a ne od gladi. Od gladi se ne umire.