Nesumnjivo Hrvati

Da je pitati Hrvate,vjerovatno bi preko 90 % njih htjelo obračun 1928 a ne 90-ih.
Ne vjerujem da bi muslimani,makedonci,crnogorci sudjelovali u agresiji istim žarom kao što su radili 90-ih,niti bi nesrazmjer u naoružanju bio tako izražen.:heart:

Ovo je vrlo diskutabilan komentar. Radićeva nesrećna smrt jeste stvorila užasno stanje, ali diskutabilno je koliko je zaista zemlja u tom trenutku bila na ivici otvorenog građanskog rata. Mada recimo da bismo se mogli složiti oko toga u datom trenutku.

Što se tiče potonjega, to neće biti da je tako, jer je tada srpski uticaj u krajevima Crne Gore i Vardarske Makedonije bio još dosta veći...'žar' bi bila daleko veća, sasvim moguće i kod Muslimana. Mada mi je interesantno što bi i to okarakterisao kao agresiju.

Da li je ovo originalni Pop Dukljanin?

Nicholas of Modruš (Croatian: Nikola Modruški/Kotarski, c. 1427 – 1480), born in Boka Kotorska, was a bishop of Modruš in Lika, the Pope's representative at the courts of King Stephen Tomašević of Bosnia and King Matthias Corvinus of Hungary (1463–1464). His huge library was left to the newly founded Vatican library (founded by Pope Sixtus IV). In 1478/79 he wrote a treatise in defence of the Glagolitic alphabet which he sent from Rome to the Modruš bishopric. It is regarded to be the first polemic treatise in the history of Croatian literature, and it was written in the Glagolitic Script. Buried in the church of Santa Maria del Popolo in Rome.
http://en.wikipedia.org/wiki/Nicholas_of_Modruš

Nikola MODRUŠKI (Nicolaus Modrussiensis Catharoiensis ili Machiniensis), biskup senjski i modruški, humanist, filozof, teolog, povjesničar, bibliofil (Majin, blizu Grblja kod Kotora, oko 1427–Rim, 1480). Filozofsko i teološko obrazovanje je stekao u Veneciji. Nakon što je stekao naslov doktora filozofije i teologije, vratio se na Krk, gdje mu je 1456. dodijeljena u komendu opatija svete Lucije u Baški. Godine 1457. papa Kalikst III. imenovao ga je senjskim, a 1461. papa Pio II. modruškim biskupom. U to je vrijeme boravio kao papin legat na dvoru S. Tomaševića u Bosni. U suparništvu i sukobima krbavskih i modruških knezova nije bio pošteđen ni Modruški i on je 1462. u Modrušu zatočen od knezova Kurjakovića, ali je zalaganjem Pia II. i M. Valaressa, zadarskog nadbiskupa bio oslobođen. Poslije pada Bosne odaslan je na dvor S. Tomaševića u Bosnu, a potom na dvor kralja M. Korvina u Budimu. Poslije 1463. je otišao u Italiju gdje je obavljao mnoge crkvene i državničke dužnosti. Povodom smrti kardinala P. Riarija (1473) održao je u Rimu govor koji objavljuje 1474. (najstarija poznata prozna inkunabula u Hrvata). Sudjelovao je u diplomatskim i vojnim misijama o čemu izvješćuje u svom djelu Defensio ecclesiasticae libertatis (1479) kao i u De bellis Gothorum. U svom opusu Modruški se očituje kao sljedbenik aristotelovske i skolastičko-kršćanske spekulativne tradicije i humanističke kulture. Modruški je napisao i rasprave o utjesi i poniznosti (De mortalium felicitate, između 1461. i 1462, De consolatione, 1465, De humilitate), o objavi, obrani crkvene slobode (Defensio ecclesiasticae libertatis).

Imali smo temu u njemu...aktuelna je uvjerenje da je cistercitski monah Rudger.
 
Poslednja izmena:
Ovo je vrlo diskutabilan komentar. Radićeva nesrećna smrt jeste stvorila užasno stanje, ali diskutabilno je koliko je zaista zemlja u tom trenutku bila na ivici otvorenog građanskog rata. Mada recimo da bismo se mogli složiti oko toga u datom trenutku.

Što se tiče potonjega, to neće biti da je tako, jer je tada srpski uticaj u krajevima Crne Gore i Vardarske Makedonije bio još dosta veći...'žar' bi bila daleko veća, sasvim moguće i kod Muslimana. Mada mi je interesantno što bi i to okarakterisao kao agresiju.
.

Jedno je kada srpska vojska 1918 dolazi kao prijatelj,a drugo je kada bi došla kao okupator.

Crna Gora sasvim sigurno 100% ne bi sudjelovala u ratu na srpskoj strani kao 1991,a Makedonija je najnemirniji teritorij Kraljevine.Najviše žandara je glavu izgubilo u Makedoniji.
U ponašanju muslimana 1914, nakon ubojstva prestolonasljednika, prema Srbima u BiH si vjerovatno upoznat više od mene.Nevjerujem da bi muslimani 1918 pravili veliku Srbiju.Pogotovo nakon događanja u Sandžaku.
Nezaboravi da je kompletno muslimansko stanovništvo BiH bosanske krajine sudjelovalo u agresiji na Hrvatsku 1991 godine.

Agresiju bi okarakterizirao kao vojni,politički,ekonomski pokušaj da se dijelovi hrvatskog teritorija priključe Srbiji ili su za tebe avnojske granice bezvrijedne?
 
Volim ponavljati da Tvrtko zapravo nije rekao otprilike polovicu toga što su novinari napisali. Samo treba pustiti video i slušati.
"Stručne" novinarske zaključke koji kao proizlaze iz onoga što je Tvrtko rekao kao i iz onoga što oni iz nekog razloga misle da je rekao nećemo ni komentirati.
 
Бригита Фистрић- Кнежевић, "Хрватица"
претпоставља да је рођена у неком поткозарачком селу уочи Другог светског рата, под именом Мике Бундало, рођене 25. априла 1940. године у селу Грбавци (Међувође) код Козарске Дубице

 
Poslednja izmena:
Volim ponavljati da Tvrtko zapravo nije rekao otprilike polovicu toga što su novinari napisali. Samo treba pustiti video i slušati.
"Stručne" novinarske zaključke koji kao proizlaze iz onoga što je Tvrtko rekao kao i iz onoga što oni iz nekog razloga misle da je rekao nećemo ni komentirati.

Za nesto sto se zove hrvatsko drustvo Tvrtko je rekao i previse.U jednoj bolesnoij klaustofobicnoj sredini koju istina ponistava i najmanji nagovjestaj istine je tempirana bomba.
 
Jedno je kada srpska vojska 1918 dolazi kao prijatelj,a drugo je kada bi došla kao okupator.

Crna Gora sasvim sigurno 100% ne bi sudjelovala u ratu na srpskoj strani kao 1991,a Makedonija je najnemirniji teritorij Kraljevine.Najviše žandara je glavu izgubilo u Makedoniji.
U ponašanju muslimana 1914, nakon ubojstva prestolonasljednika, prema Srbima u BiH si vjerovatno upoznat više od mene.Nevjerujem da bi muslimani 1918 pravili veliku Srbiju.Pogotovo nakon događanja u Sandžaku.
Nezaboravi da je kompletno muslimansko stanovništvo BiH bosanske krajine sudjelovalo u agresiji na Hrvatsku 1991 godine.

Agresiju bi okarakterizirao kao vojni,politički,ekonomski pokušaj da se dijelovi hrvatskog teritorija priključe Srbiji ili su za tebe avnojske granice bezvrijedne?

Srpska vojska nikada u istoriji nije bila okupatorska i nikada nije napala nikakvu hrvatsku.1918 ste sa cvijecem,masovno izlazili da docekate srpsku vojsku a kako ste nam vratili znamo.Nije nama tesko da prihvatimo da su nas klali oni koje smo smatrali bracom koliko je vama tesko trazeci sebe bez ikakve sanse da se nadjete jer ste umjesto brace izabrali da budete sluge pokorne,da budete sloveni koji za interese germana radite protiv svojih i sebe,umisljeni da ste neko i nesto.Nezgodan je taj EPP.
Prica o hrvatskom teritoriju je i za hrvate koji misle svojom glavom nebuloza.Kako moze biti Hrvatska nesto sto je Dalmacija(mnogo slavnija od Hrvatske)ili Slavonija da ne pominjem Dubrovnik koji nije bio ni u Dalmaciji.
Na trgu u Zagrebu imate Bana Jelacica koji na seljackom saboru kaze:Braco Srbi,mi vasa braca hrvati i slavonci...
Nije davno bila ta 1851 a vi vec senilni!
 
Za nesto sto se zove hrvatsko drustvo Tvrtko je rekao i previse.U jednoj bolesnoij klaustofobicnoj sredini koju istina ponistava i najmanji nagovjestaj istine je tempirana bomba.
Pitam se prvo odakle onda prostora za takvu izjavu u udarnom terminu na javnoj televiziji i drugo odakle potreba za nadograđivanjem toga što je rekao od strane novinara Kurira i nekih drugih.
 
Pitam se prvo odakle onda prostora za takvu izjavu u udarnom terminu na javnoj televiziji i drugo odakle potreba za nadograđivanjem toga što je rekao od strane novinara Kurira i nekih drugih.

Kad god zatreba (sami recitei kome), imate kritičnu masu frankovaca, kojoj, uvek anestezirana, masa racionalnih ne pokušava da se suprotstavi.

Zato ja ovako, premda traljavo i hobistički, pokušavam da osporim hrvatsku ideološku nišu, jer smatram da je štetna (bila i biće) i po Srbe i po Hrvate.
 
Kad god zatreba (sami recitei kome), imate kritičnu masu frankovaca, kojoj, uvek anestezirana, masa racionalnih ne pokušava da se suprotstavi.

Zato ja ovako, premda traljavo i hobistički, pokušavam da osporim hrvatsku ideološku nišu, jer smatram da je štetna (bila i biće) i po Srbe i po Hrvate.

Znači li to da pokušavaš osporiti pravni kontinuitet i pravo Hrvatske kao teritorijalne sljednice Kraljevine Slavonije i Kraljevine Hrvatske sa Dalmacijom? Znači li to da osporavaš pravo stanovništva na istim teritorijama da se nazivaju Hrvatima i smatraju Hrvatima u nacionalnom smislu?
 
Znači li to da pokušavaš osporiti pravni kontinuitet i pravo Hrvatske kao teritorijalne sljednice Kraljevine Slavonije i Kraljevine Hrvatske sa Dalmacijom? Znači li to da osporavaš pravo stanovništva na istim teritorijama da se nazivaju Hrvatima i smatraju Hrvatima u nacionalnom smislu?

1. Takozvano međunarodno pravo rezultat je odnosa snaga, a one su rezultat količine novca i nuklearnog statusa. Dakle, ne pokušavam da osporim nešto što je, realno, irelevantno. Na stranu što tvoje pitanje nema veze sa onim što sam rekao, kao ni sa utemeljenjem u političkoj i istoriografskoj realnosti jer, na kraju krajeva, međunarodno priznata država (Hrvatska) ne može biti naslednik nekakvih pokrajina u smislu pravnog kontinuiteta iako se to može naći kao konstatacija u ustavu, što je legitimacija tog ustava kao i prambula srpskog ustava u kojoj takođe pišu stvari koje odudaraju od realiteta.

2. Ne, nikom ne osporavam pravo da se izjašnjava kako god želi. Ja pokušavam da osporim ideje na osnovu kojih velik deo Hrvata sebe doživljavaju Hrvatima, a iz ubeđenja o uzajamnoj kontinuiranoj štetnosti takvog doživljaja.

3. Znači li prelazak preko moje konstatacije: "Kad god zatreba (sami recite kome), imate kritičnu masu frankovaca, kojoj, uvek anestezirana, masa racionalnih ne pokušava da se suprotstavi." da se sa njom slažeš?
 
Poslednja izmena:
1. Takozvano međunarodno pravo rezultat je odnosa snaga, a one su rezultat količine novca i nuklearnog statusa. Dakle, ne pokušavam da osporim nešto što je, realno, irelevantno. Na stranu što tvoje pitanje nema veze sa onim što sam rekao, kao ni sa utemeljenjem u političkoj i istoriografskoj realnosti jer, na kraju krajeva, međunarodno priznata država (Hrvatska) ne može biti naslednik nekakvih pokrajina u smislu pravnog kontinuiteta iako se to može naći kao konstatacija u ustavu, što je legitimacija tog ustava kao i prambula srpskog ustava u kojoj takođe pišu stvari koje odudaraju od realiteta.

2. Ne, nikom ne osporavam pravo da se izjašnjava kako god želi. Ja pokušavam da osporim ideje na osnovu kojih velik deo Hrvata sebe doživljavaju Hrvatima, a iz ubeđenja o uzajamnoj kontinuiranoj štetnosti takvog doživljaja.

3. Znači li prelazak preko moje konstatacije: "Kad god zatreba (sami recite kome), imate kritičnu masu frankovaca, kojoj, uvek anestezirana, masa racionalnih ne pokušava da se suprotstavi." da se sa njom slažeš?

Nekakvih pokrajina? Te "pokrajine" su cijeline koje su se službeno nazivale Kraljevina Slavonija, te Kraljevina Hrvatska sa Dalmacijom. Obje su imale bana, koji je vladao u ime kralja te sabore, kao i svoje plemstvo, poreze te vojsku. To je bilo u praksi, dakle nisu bile obične provincije u Ugarskoj, i o tome nema više nikakve dvojbe kod respektabilnih povjesničara, i kod inozemnih, također. Dakle, radilo se u stvarnom smislu o personalnoj uniji. Nadalje, Slavonija je dobila ime po slavenima, ne Srbima niti Hrvatima. Hrvatska i Dalmacija, kao kraljevina jest dobila ime po Hrvatima, i jest imala svoje vladare, koji su gotovo sigurno bili slaveni i jesu se nazivali Hrvatima. Nadalje, ta područja, nikada u službenoj povijesti nisu bila u vlasti Srpske države, osim nešto Dalmacije i otoka, što je na kraju kupila dubrovačka republika.

Što se tiče naroda ili katoličke populacije, on se nikada nije nazivao srpskim ili srbima, te ne postoje nikakvi uvjerljivi dokazi o masovnom prelasku na katolicizam tog naroda, koji je bytheway mahom ikavski i šćakavski bio, što se odnosi na slavonce šokce i bunjevce hercegovce, te one vlaje iz dalmacije. Dakle svi štokavci. Ja sam prvi koji priznajem da kod njih hrvatsko ime nije bilo često ili kod nekih uopće zastupljeno do preporoda, ali brate dragi nije niti srpsko ime bilo. Taj je narod odlučio biti hrvatima, zapitajte se vi srbi što nisu šokci htjeli srpkim imenom da se krste, zapitajte vašu SPC, što Srbin nije ako svetosavac nije.

Ne razmijem, kako ti misliš nekoga i kojim argumentima ubijediti da nije to što misli da jest? To je Šešeljeva ideologija, koja je puna rupa i raspada se bilo kakvom pobližom stručnom analizom. Ne, Sale, svijet nije počeo sa Srbima, niti su Srbi najstariji narod na svetu, niti na balkanu.
 
Nekakvih pokrajina? Te "pokrajine" su cijeline koje su se službeno nazivale Kraljevina Slavonija, te Kraljevina Hrvatska sa Dalmacijom. Obje su imale bana, koji je vladao u ime kralja te sabore, kao i svoje plemstvo, poreze te vojsku. To je bilo u praksi, dakle nisu bile obične provincije u Ugarskoj, i o tome nema više nikakve dvojbe kod respektabilnih povjesničara, i kod inozemnih, također. Dakle, radilo se u stvarnom smislu o personalnoj uniji. Nadalje, Slavonija je dobila ime po slavenima, ne Srbima niti Hrvatima. Hrvatska i Dalmacija, kao kraljevina jest dobila ime po Hrvatima, i jest imala svoje vladare, koji su gotovo sigurno bili slaveni i jesu se nazivali Hrvatima. Nadalje, ta područja, nikada u službenoj povijesti nisu bila u vlasti Srpske države, osim nešto Dalmacije i otoka, što je na kraju kupila dubrovačka republika.

Što se tiče naroda ili katoličke populacije, on se nikada nije nazivao srpskim ili srbima, te ne postoje nikakvi uvjerljivi dokazi o masovnom prelasku na katolicizam tog naroda, koji je bytheway mahom ikavski i šćakavski bio, što se odnosi na slavonce šokce i bunjevce hercegovce, te one vlaje iz dalmacije. Dakle svi štokavci. Ja sam prvi koji priznajem da kod njih hrvatsko ime nije bilo često ili kod nekih uopće zastupljeno do preporoda, ali brate dragi nije niti srpsko ime bilo. Taj je narod odlučio biti hrvatima, zapitajte se vi srbi što nisu šokci htjeli srpkim imenom da se krste, zapitajte vašu SPC, što Srbin nije ako svetosavac nije.

Ne razmijem, kako ti misliš nekoga i kojim argumentima ubijediti da nije to što misli da jest? To je Šešeljeva ideologija, koja je puna rupa i raspada se bilo kakvom pobližom stručnom analizom. Ne, Sale, svijet nije počeo sa Srbima, niti su Srbi najstariji narod na svetu, niti na balkanu.

 
Srpska vojska nikada u istoriji nije bila okupatorska i nikada nije napala nikakvu hrvatsku.1918 ste sa cvijecem,masovno izlazili da docekate srpsku vojsku a kako ste nam vratili znamo.Nije nama tesko da prihvatimo da su nas klali oni koje smo smatrali bracom koliko je vama tesko trazeci sebe bez ikakve sanse da se nadjete jer ste umjesto brace izabrali da budete sluge pokorne,da budete sloveni koji za interese germana radite protiv svojih i sebe,umisljeni da ste neko i nesto.Nezgodan je taj EPP.
Prica o hrvatskom teritoriju je i za hrvate koji misle svojom glavom nebuloza.Kako moze biti Hrvatska nesto sto je Dalmacija(mnogo slavnija od Hrvatske)ili Slavonija da ne pominjem Dubrovnik koji nije bio ni u Dalmaciji.
Na trgu u Zagrebu imate Bana Jelacica koji na seljackom saboru kaze:Braco Srbi,mi vasa braca hrvati i slavonci...
Nije davno bila ta 1851 a vi vec senilni!

Najveća greška koju je hrvatski narod i država ikada napravili u svojoj povijesti... Da, dočekali smo vas sa cvijećem, a kako ste nam vratili vidjelo se ubrzo: tlačenje, ubojstva...
Slogan: "Moj je narod pusto roblje, moja zemlja samo groblje" najbolje govori kako se odnosilo prema Hrvatima u toj državi...

I Svetozar Pribičević piše "Pismo Srbima" 01. siječnja 1934.:
"Srpsko ime, koje je u prošlosti bilo nerazrješivo vezano uz ideju slobode, postalo je poslije ujedinjenja, a naročito poslije proglašenja diktature 6. siječnja 1929. istovjetno s pojmom reakcije, nasilja i tiranije...
...Uostalom, Srbi trebaju uvidjeti i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti...
...Ne mogu zamisliti ni za trenutak da Srbi ratuju s Hrvatima zato što ovi neće živjeti zajedno s njima, da Srbi ognjem i mačem nametnu Hrvatima zajedničku državu. Takvo držanje osramotilo bi Srbe za sva vremena kao nasilnike i ugnjetače, a s druge strane ne bi to bilo nikakvo definitivno rješenje problema, jer bi Hrvati upotrijebili prvu zgodnu priliku, prvi međunarodni sukob, da takvu nametnutu državnu zajednicu obore...
...Meni je jasno i duboko sam uvjeren da bi takav stav Srba spasio ideju naše državne zajednice, koja je pod režimom diktature smrtno ranjena. Diktatura je postigla to da nikada u historiji nisu Hrvati bili tako daleko od srpstva, nikada tako ledeni prema ideji bratske zajednice sa Srbima, kao što su u ovom trenutku..."

Treba li išta više reći???
 
Najveća greška koju je hrvatski narod i država ikada napravili u svojoj povijesti... Da, dočekali smo vas sa cvijećem,

Kako i ne bi, pre toga teritorija današnje Kroatije bila je samo slepo crevo Au-Ugarske monarhije
attachment.php


Predsjednik srpske vlade N. Pašić, u odgovoru predsjedniku Narodnoga vijeća, 8. studenoga 1918, dr. A. Korošcu, pisao je:
„U ime kraljevske srbske vlade čast mi je izvestiti Vas, da ova priznaje Narodno veće u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, Hrvata i Slovenaca, koji žive na teritoriju austro-ugarske monarhije, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, Engleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Državama Američkim moleći ih, da i oni sa svoje strane priznaju Narodno Veće u Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivše monarhije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljačkim trupama ovih zemalja karakter ratujuće strane.“

. U depeši srbijanskim diplomatskim predstavništvima u Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu predsjednik srpske vlade Pašić javljao je 8. studenoga 1918:
„Molim saopštite vladi kod koje ste akreditovani, da je kraljevska vlada priznala Narodno veće u Zagrebu kao legitimnog predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca, koji stanuju na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije. Narodno Veće, koje je izabrano od nadležnih narodnih predstavništava, smatrat će se kao vlada Jugoslovena na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije sve do definitivnog konstituiranja jedne države Srba, Hrvata i Slovenaca.
 
Poslednja izmena:
Kako i ne bi, pre toga teritorija današnje Kroatije bila je samo slepo crevo Au-Ugarske monarhije
attachment.php


Predsjednik srpske vlade N. Pašić, u odgovoru predsjedniku Narodnoga vijeća, 8. studenoga 1918, dr. A. Korošcu, pisao je:
„U ime kraljevske srbske vlade čast mi je izvestiti Vas, da ova priznaje Narodno veće u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, Hrvata i Slovenaca, koji žive na teritoriju austro-ugarske monarhije, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, Engleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Državama Američkim moleći ih, da i oni sa svoje strane priznaju Narodno Veće u Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivše monarhije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljačkim trupama ovih zemalja karakter ratujuće strane.“

. U depeši srbijanskim diplomatskim predstavništvima u Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu predsjednik srpske vlade Pašić javljao je 8. studenoga 1918:
„Molim saopštite vladi kod koje ste akreditovani, da je kraljevska vlada priznala Narodno veće u Zagrebu kao legitimnog predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca, koji stanuju na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije. Narodno Veće, koje je izabrano od nadležnih narodnih predstavništava, smatrat će se kao vlada Jugoslovena na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije sve do definitivnog konstituiranja jedne države Srba, Hrvata i Slovenaca.

Ne kužim koji je smisao ovog tvog posta??? Što si htjela reći??? Znali smo i prije da je Hrvatska bila u sastavu Austro-Ugarske...
Ali ulaskom u zajednicu s vama smo prvi put zbilja okupirani i bez ikakvih prava.
 
Kako i ne bi, pre toga teritorija današnje Kroatije bila je samo slepo crevo Au-Ugarske monarhije


Predsjednik srpske vlade N. Pašić, u odgovoru predsjedniku Narodnoga vijeća, 8. studenoga 1918, dr. A. Korošcu, pisao je:
„U ime kraljevske srbske vlade čast mi je izvestiti Vas, da ova priznaje Narodno veće u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, Hrvata i Slovenaca, koji žive na teritoriju austro-ugarske monarhije, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, Engleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Državama Američkim moleći ih, da i oni sa svoje strane priznaju Narodno Veće u Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivše monarhije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljačkim trupama ovih zemalja karakter ratujuće strane.“

. U depeši srbijanskim diplomatskim predstavništvima u Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu predsjednik srpske vlade Pašić javljao je 8. studenoga 1918:
„Molim saopštite vladi kod koje ste akreditovani, da je kraljevska vlada priznala Narodno veće u Zagrebu kao legitimnog predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca, koji stanuju na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije. Narodno Veće, koje je izabrano od nadležnih narodnih predstavništava, smatrat će se kao vlada Jugoslovena na teritoriji bivše austro-ugarske monarhije sve do definitivnog konstituiranja jedne države Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kakvi su ovo sumnjivi citati pomešanih pravopisa iz nepotvrđenih hrvatskih izvora?

Prvi:

srBske vlade
Narodno vEće
na teritorijU
SEvernim Sjedinjenim Državama Američkim
jugoslOvenskih zemalja

Drugi:

akreditovani
Narodno vEće
smatrat će se
JugoslOvena
na teritoriji
konstituiranja


Internetska petljancija neka? :think:
 
Poslednja izmena:
Kakvi su ovo sumnjivi citati pomešanih pravopisa iz nepotvrđenih hrvatskih izvora?

Prvi:

srBske vlade
Narodno vEće
na teritorijU
SEvernim Sjedinjenim Državama Američkim
jugoslOvenskih zemalja

Drugi:

akreditovani
Narodno vEće
smatrat će se
JugoslOvena
na teritoriji
konstituiranja


Internetska petljancija neka? :think:

Na teritoriji i konstituiranja je hrvatski...
 
Ne kužim koji je smisao ovog tvog posta??? Što si htjela reći??? Znali smo i prije da je Hrvatska bila u sastavu Austro-Ugarske...
Ali ulaskom u zajednicu s vama smo prvi put zbilja okupirani i bez ikakvih prava.
Без узрујавања,нов сам у коментарима,али дуго пратим форум.Не укључујем се.Хтједох,питати ово.Ако су Хрвати,након распада Аустро-угарске Царевине,по њиховој причи и по неким доказима,створили,додуше закратко Државу СХС,и сматрали је једном врстом обнове "хрватске државности",самим чином "уједињења са Краљевином Србијом и Краљевином Црном Гором,може ли се то тумачити као нова персонална унија са једном новом Државом,а не пуком окупацијом,како се сада жели приказати? Ако сте "ушли" с нама у заједницу,не подсјећа ли то несумњио на ситуацију са Угрима након Звонимирове смрти? Угри су већ вјероватно војно (окупационо) били присутни на територију гдје су живјели Звонимирови поданици,па су властелини пристали на унију са Угрима,а овдје је српска војска "већ присутна" на територију Троједне Краљевине а њени представници пристају на уједињење са двема Краљевинама. Мени то не личи на окупацију без икаквих права...Можда гријешим.

Nekakvih pokrajina? Te "pokrajine" su cijeline koje su se službeno nazivale Kraljevina Slavonija, te Kraljevina Hrvatska sa Dalmacijom. Obje su imale bana, koji je vladao u ime kralja te sabore, kao i svoje plemstvo, poreze te vojsku. To je bilo u praksi, dakle nisu bile obične provincije u Ugarskoj, i o tome nema više nikakve dvojbe kod respektabilnih povjesničara, i kod inozemnih, također. Dakle, radilo se u stvarnom smislu o personalnoj uniji. Nadalje, Slavonija je dobila ime po slavenima, ne Srbima niti Hrvatima. Hrvatska i Dalmacija, kao kraljevina jest dobila ime po Hrvatima, i jest imala svoje vladare, koji su gotovo sigurno bili slaveni i jesu se nazivali Hrvatima. Nadalje, ta područja, nikada u službenoj povijesti nisu bila u vlasti Srpske države, osim nešto Dalmacije i otoka, što je na kraju kupila dubrovačka republika.

Što se tiče naroda ili katoličke populacije, on se nikada nije nazivao srpskim ili srbima, te ne postoje nikakvi uvjerljivi dokazi o masovnom prelasku na katolicizam tog naroda, koji je bytheway mahom ikavski i šćakavski bio, što se odnosi na slavonce šokce i bunjevce hercegovce, te one vlaje iz dalmacije. Dakle svi štokavci. Ja sam prvi koji priznajem da kod njih hrvatsko ime nije bilo često ili kod nekih uopće zastupljeno do preporoda, ali brate dragi nije niti srpsko ime bilo. Taj je narod odlučio biti hrvatima, zapitajte se vi srbi što nisu šokci htjeli srpkim imenom da se krste, zapitajte vašu SPC, što Srbin nije ako svetosavac nije.

Ne razmijem, kako ti misliš nekoga i kojim argumentima ubijediti da nije to što misli da jest? To je Šešeljeva ideologija, koja je puna rupa i raspada se bilo kakvom pobližom stručnom analizom. Ne, Sale, svijet nije počeo sa Srbima, niti su Srbi najstariji narod na svetu, niti na balkanu.

Да ли се пандан тим "покрајинама" у Аустро-угарској,могу сматрати српске области које су данас окосница Републике Србије,односно,Смедеревски санџак у доба Османске Империје?Односно,ако је хрватска јединица била Краљевина Хрватска,па хрватска јединица и Краљевина Славонија и опет Краљевина Далмација (мада је ова потоња велику већину своје историје провела ипак под Италијанима,а не Аустријанцима или Угрима),може ли се сматрати да су данашње територије Србије у виду Смедеревског санџака,или Банатског санџака,или Новопазарски санџак и ини санџаци,такође једна врста државотворности? Јер ни те све наведене територије данашње хрватске државе нису у то вријеме дијелови "хрватске државе" нити су ови српски крајеви дио некакве српске државе у то вријеме,али се ставља "предност" хрватским крајевима у односу на српске....Ако су Хрвати у Угарској "имали" по њима државотворност,зашто се то са српске стране не би тумачило да су и Срби могли да доживе Смедеревски санџак као основу за "модерну српску државотворност"?

Да још додам,у раном средњем вијеку,у вријеме Звонимирове Хрватске,властелини,дакле богаташи и племство,самим тиме и свештенство које је у овом случају иновјерно (римокатоличко),заузврат ,од угарског краља и њиховог племства, за вјерност и оданост новом краљу засигурно добијају повластице,унапређења,положаје, ради саме одрживости нове угарске власти.То је такво вријеме,тако функционишу међудржавни и унутардржавни односи међу елитом....Уласком у Краљевину СХС,побједник из Великог рата,Краљевине Србија и Црна Гора,прихватају скоро сву политичку булументу (не погрдно,више из масовности) из реда хрватског народа,па и словеначког,прихватају велику већину официра из реда поражене војске Аусто-угарске Царевине (пандан племићима средњег вијека),унапређују их,не врши се никаква одмазда по "окупираној" територији над обичним народом,не намеће се скоро па ништа на силу из Србије,чак се инсистира на "добровољним" присаједињавањима,уједињавањима разноразних Југословенских друштава и организација...На све ово сама ријеч ОКУПАЦИЈА звучи исувише сувисло,рекао бих чак безобразно. Још нешто,од 98 (чини ми се) пуковских застава,побједниче српске војске у Првом свјетском рату,ни једна није пала у руке непријатеља,многе непријатењске су заробљене и сачуване,све до једне су,одредбом "српског" Краља Александра замијењене новим,југословенским,над којим су "часно давали заклетве и они људи који су ратовали против војске чије су заставе "одбачене" зарад УНИЈЕ....Окупација без права?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Без узрујавања,нов сам у коментарима,али дуго пратим форум.Не укључујем се.Хтједох,питати ово.Ако су Хрвати,након распада Аустро-угарске Царевине,по њиховој причи и по неким доказима,створили,додуше закратко Државу СХС,и сматрали је једном врстом обнове "хрватске државности",самим чином "уједињења са Краљевином Србијом и Краљевином Црном Гором,може ли се то тумачити као нова персонална унија са једном новом Државом,а не пуком окупацијом,како се сада жели приказати? Ако сте "ушли" с нама у заједницу,не подсјећа ли то несумњио на ситуацију са Угрима након Звонимирове смрти? Угри су већ вјероватно војно (окупационо) били присутни на територију гдје су живјели Звонимирови поданици,па су властелини пристали на унију са Угрима,а овдје је српска војска "већ присутна" на територију Троједне Краљевине а њени представници пристају на уједињење са двема Краљевинама. Мени то не личи на окупацију без икаквих права...Можда гријешим.



Да ли се пандан тим "покрајинама" у Аустро-угарској,могу сматрати српске области које су данас окосница Републике Србије,односно,Смедеревски санџак у доба Османске Империје?Односно,ако је хрватска јединица била Краљевина Хрватска,па хрватска јединица и Краљевина Славонија и опет Краљевина Далмација (мада је ова потоња велику већину своје историје провела ипак под Италијанима,а не Аустријанцима или Угрима),може ли се сматрати да су данашње територије Србије у виду Смедеревског санџака,или Банатског санџака,или Новопазарски санџак и ини санџаци,такође једна врста државотворности? Јер ни те све наведене територије данашње хрватске државе нису у то вријеме дијелови "хрватске државе" нити су ови српски крајеви дио некакве српске државе у то вријеме,али се ставља "предност" хрватским крајевима у односу на српске....Ако су Хрвати у Угарској "имали" по њима државотворност,зашто се то са српске стране не би тумачило да су и Срби могли да доживе Смедеревски санџак као основу за "модерну српску државотворност"?

Да још додам,у раном средњем вијеку,у вријеме Звонимирове Хрватске,властелини,дакле богаташи и племство,самим тиме и свештенство које је у овом случају иновјерно (римокатоличко),заузврат ,од угарског краља и њиховог племства, за вјерност и оданост новом краљу засигурно добијају повластице,унапређења,положаје, ради саме одрживости нове угарске власти.То је такво вријеме,тако функционишу међудржавни и унутардржавни односи међу елитом....Уласком у Краљевину СХС,побједник из Великог рата,Краљевине Србија и Црна Гора,прихватају скоро сву политичку булументу (не погрдно,више из масовности) из реда хрватског народа,па и словеначког,прихватају велику већину официра из реда поражене војске Аусто-угарске Царевине (пандан племићима средњег вијека),унапређују их,не врши се никаква одмазда по "окупираној" територији над обичним народом,не намеће се скоро па ништа на силу из Србије,чак се инсистира на "добровољним" присаједињавањима,уједињавањима разноразних Југословенских друштава и организација...На све ово сама ријеч ОКУПАЦИЈА звучи исувише сувисло,рекао бих чак безобразно. Још нешто,од 98 (чини ми се) пуковских застава,побједниче српске војске у Првом свјетском рату,ни једна није пала у руке непријатеља,многе непријатењске су заробљене и сачуване,све до једне су,одредбом "српског" Краља Александра замијењене новим,југословенским,над којим су "часно давали заклетве и они људи који су ратовали против војске чије су заставе "одбачене" зарад УНИЈЕ....Окупација без права?

Zato što je to sukob dviju državotvornih ili narodnosnih ideologija. Srbi i Hrvati nisu željeli postati jedno, odnosno nešto treće u smislu nove nacije jugoslovena naprimjer. Iz tog je razloga ujedinjenje bilo nemoguće. Nije nikakva tajna da su srpske elite smatrale sve štokavce katolike, za Srbe katolike. Ti štokavci katolici već su prošči svoje nacionalno formiranje i nisu se po nikoju cijenu htjeli nazivati Srbima, već su se identificirali sa Hrvatima, odnosno ušli u hrvatsku naciju. Srpska nastojanja u kraljevini jugoslaviji, smatrala su se pretencioznima u smislu da se ta krlajevina ponaša hegemonistički te da se iza naziva kraljevina jugoslavija skriva plan i pokušaj pretvaranja u veliku srbiju. U jednom obliku granice, koju danas zaziva Šešelj, a nakon pobjede Srbije u 1. svjetskom ratu, to bi se bilo i dogodilo kada bi taj rimokatolički narod štokavaca u dalmaciji i slavoniji priznao da su Srbi. No, kako se to nije dogodilo, Hrvati sa sjedištem u Zagrebu imali su narod na područjima koji su pripadali bivšoj Austro-Ugarskoj, a ta su područja naravno prije bile cijeline Kraljevina Slavonija (nije Srbija) i kraljevina Hrvatska sa Dalmacijom (nije Srbija). Ono što je važno tu napomenuti je da su na tim područjima živjeli i Srbi, naravno, ali to su Srbi ili pravoslavci koji su masovnije naseljeni za vrijeme Turskih osvajanja, odnosnos za vrijeme formiranja vojne krajine. Naravno da su oni, smatrali zemlja = otađbina, i da su Srbi smatrali to svojim zapadnim teritorijama, premda nikda nisu imali vlast ili formiranu dražavu na područjima te krlajevine. A i ono što su imali iz vremena DAI-a su prodali Dubrovačkoj republici.
 
Без узрујавања,нов сам у коментарима,али дуго пратим форум.Не укључујем се.Хтједох,питати ово.Ако су Хрвати,након распада Аустро-угарске Царевине,по њиховој причи и по неким доказима,створили,додуше закратко Државу СХС,и сматрали је једном врстом обнове "хрватске државности",самим чином "уједињења са Краљевином Србијом и Краљевином Црном Гором,може ли се то тумачити као нова персонална унија са једном новом Државом,а не пуком окупацијом,како се сада жели приказати? Ако сте "ушли" с нама у заједницу,не подсјећа ли то несумњио на ситуацију са Угрима након Звонимирове смрти? Угри су већ вјероватно војно (окупационо) били присутни на територију гдје су живјели Звонимирови поданици,па су властелини пристали на унију са Угрима,а овдје је српска војска "већ присутна" на територију Троједне Краљевине а њени представници пристају на уједињење са двема Краљевинама. Мени то не личи на окупацију без икаквих права...Можда гријешим.

Државу СХС нису створили Хрвати. Њу су формално прогласили представници словеначког, хрватског и српског народа у распадајућој црно-жутој царевини, а суштински... ајде да не ширим, јасно је ко је покушавао да уједини своје територије раздвојене окупацијом двију царевина. Дакле, ни формално, а поготово суштински, то није била хрватска држава у смислу који се данас често помиње (наравно, била је и хрватска, као и словеначка или српска). Ту државу нико није признао, трајала је кратко јер се готово одмах након проглашења присајединила Краљевини Србији.

Што се тиче чувене Пакте конвенте, она је добар примјер хрватске „тисућљетне повијесне утемељености” – оригинални документ, наравно, не постоји; пријепис који постоји је, наравно, настао неколико вијекова након догађаја о ком говори; а друга страна (Мађари), наравно, о свему томе нема појма.
 

Back
Top