Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.983
Da je pitati Hrvate,vjerovatno bi preko 90 % njih htjelo obračun 1928 a ne 90-ih.
Ne vjerujem da bi muslimani,makedonci,crnogorci sudjelovali u agresiji istim žarom kao što su radili 90-ih,niti bi nesrazmjer u naoružanju bio tako izražen.![]()
Ovo je vrlo diskutabilan komentar. Radićeva nesrećna smrt jeste stvorila užasno stanje, ali diskutabilno je koliko je zaista zemlja u tom trenutku bila na ivici otvorenog građanskog rata. Mada recimo da bismo se mogli složiti oko toga u datom trenutku.
Što se tiče potonjega, to neće biti da je tako, jer je tada srpski uticaj u krajevima Crne Gore i Vardarske Makedonije bio još dosta veći...'žar' bi bila daleko veća, sasvim moguće i kod Muslimana. Mada mi je interesantno što bi i to okarakterisao kao agresiju.
Da li je ovo originalni Pop Dukljanin?
Nicholas of Modruš (Croatian: Nikola Modruški/Kotarski, c. 1427 – 1480), born in Boka Kotorska, was a bishop of Modruš in Lika, the Pope's representative at the courts of King Stephen Tomašević of Bosnia and King Matthias Corvinus of Hungary (1463–1464). His huge library was left to the newly founded Vatican library (founded by Pope Sixtus IV). In 1478/79 he wrote a treatise in defence of the Glagolitic alphabet which he sent from Rome to the Modruš bishopric. It is regarded to be the first polemic treatise in the history of Croatian literature, and it was written in the Glagolitic Script. Buried in the church of Santa Maria del Popolo in Rome.
http://en.wikipedia.org/wiki/Nicholas_of_Modruš
Nikola MODRUŠKI (Nicolaus Modrussiensis Catharoiensis ili Machiniensis), biskup senjski i modruški, humanist, filozof, teolog, povjesničar, bibliofil (Majin, blizu Grblja kod Kotora, oko 1427–Rim, 1480). Filozofsko i teološko obrazovanje je stekao u Veneciji. Nakon što je stekao naslov doktora filozofije i teologije, vratio se na Krk, gdje mu je 1456. dodijeljena u komendu opatija svete Lucije u Baški. Godine 1457. papa Kalikst III. imenovao ga je senjskim, a 1461. papa Pio II. modruškim biskupom. U to je vrijeme boravio kao papin legat na dvoru S. Tomaševića u Bosni. U suparništvu i sukobima krbavskih i modruških knezova nije bio pošteđen ni Modruški i on je 1462. u Modrušu zatočen od knezova Kurjakovića, ali je zalaganjem Pia II. i M. Valaressa, zadarskog nadbiskupa bio oslobođen. Poslije pada Bosne odaslan je na dvor S. Tomaševića u Bosnu, a potom na dvor kralja M. Korvina u Budimu. Poslije 1463. je otišao u Italiju gdje je obavljao mnoge crkvene i državničke dužnosti. Povodom smrti kardinala P. Riarija (1473) održao je u Rimu govor koji objavljuje 1474. (najstarija poznata prozna inkunabula u Hrvata). Sudjelovao je u diplomatskim i vojnim misijama o čemu izvješćuje u svom djelu Defensio ecclesiasticae libertatis (1479) kao i u De bellis Gothorum. U svom opusu Modruški se očituje kao sljedbenik aristotelovske i skolastičko-kršćanske spekulativne tradicije i humanističke kulture. Modruški je napisao i rasprave o utjesi i poniznosti (De mortalium felicitate, između 1461. i 1462, De consolatione, 1465, De humilitate), o objavi, obrani crkvene slobode (Defensio ecclesiasticae libertatis).
Imali smo temu u njemu...aktuelna je uvjerenje da je cistercitski monah Rudger.
Poslednja izmena: