Nesumnjivo Hrvati

Гледајући његову биографију немам појма зашто се тврди да је он Хрват јер је и више него очигледно да није.Ако имаш ближу неку информацију подели са нама па да променим мишљење само немој да кажеш да је због тога што је био римокатолик јер онда можемо да усвојимо да је био и Португалац, или као што си горе лупио и остао жив због начина живота, какав му је то био начин живота?
Предпостављам да Французи имају одвећ великих сликара па нису потезали за њим, можда и јесу не знам, а и свој сликарски опус није стварао у самој Француској, Мађари нису толико безобразни а ни сиромашни културним наслеђем да би га упаковали у њихово стваралаштво, а имају више права него Хрвати, и ето онда ускочише ови ваши да попуне празнину као и обично.Нешто слично попут Капистрана, Јуришића, Бошковића,Тесле и многих других.
Иначе умро је у Загребу тадашњем граду Аустроугарске.
 
Mislim da je od mjesta same smrti više utjecala činjenica da je mladost i starost proveo u Trojednoj kraljevini gdje je i stvarao svoj slikarski opus (ne sav). Naravno samo to ne mora značiti da je on hrvatski slikar, ali je u svakom slučaju puno logičnije nego da je to zato jer je umro u Zagrebu.
Njegove biogarfije se koncetriraju na njegov umjetnički rad,a zašto je neki autor zaključio da je on baš hrvatski slikar treba pitati tog autora. Naime nigdje ne piše da su ga hrvatskim slikarom proglasili zbog mjesta smrti kako neki pokušavaju podvaliti.
 
Ако алудираш на колегиницу Сребрену, она је само констатовала да је једина чињеница која овог сликара веже са Хрватима то што је умро у Загребу, који је тада био део неке друге земље.
Дакле ти аутори који њега сматрају Хрватом греше, а то су махом Хрвати.http://hr.wikipedia.org/wiki/Ferdo_Quiquerez, а остали по википедијама то преписују од њих.
Углавном сасвим пристаје овој теми.
 
Ако алудираш на колегиницу Сребрену, она је само констатовала да је једина чињеница која овог сликара веже са Хрватима то што је умро у Загребу,.
Nisam proveravala kad je austrougarski Agram (mesto zaposlenja Kikereza tokom 15 godina i mesto smrti) postao Zagrebom, ali sledeći ovu logiku"da je Hrvat zbog načina života" svi bi profesori ili makar istaknutiji profesori umetničke orijentacije bili Hrvati? Ili se to odnosi samo na Francuze odrasle bez oca i u siromaštvu? Logičnije je da je Kikerecova tetka bila udata i da je taj njegov teča imao prebivalište u Austrougarskoj (tzv. "stambenu jedinicu"), u tom Agramu pa je primio udovicu i dete na smeštaj.I to privremeno.
Dva prezimena Quiquerez-Beaujeu ...da li je ovo kombinacija majčinog i očevog prezimena? Ili predačka kombinacija kad je nastalo spajanje dve porodice plemenitog porekla?
Sličnu kombinaciju prezimena nalazim među austrijskom vlastelom (doseljenom iz Francuske, tkz."austrijanizovani Francuzi"):

I did not find the Quiqueran-Beaujeu an Austrian family of the oldest nobility, which arrived to Austria from France in times of Louis XIV, Ferdinand Quiqueran Beaujeu the current head of this extremely aristocratic family was married in first place to a Countess von Bissingen und Nippenburg, and all of his sons and daughters were married to Austrian nobles. I
http://en.wikipedia.org/wiki/Talk:Bohemian_nobility

Samo prezime "Bože" (nije vokativ))-Beaujeu pripada istočnoj Francuskoj, postoji zamakiz 16. veka i grad i oblast (Сан-Боже́ ) tog imena.
https://www.google.rs/search?q=chat...VKMiayAOWt4HQBA&ved=0CEsQsAQ&biw=1200&bih=623

Mene nekako bode podatak da mu se majka zvala Marija. Da mu je teta živjela u Zagrebu. Ne znam, možda je Ferdina majka bila nešto drugo, a ne Francuskinja?

U Enciklopediji hrvatske umjetnosti (Žarko Domljan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.g..), navodi se da mu je otac francuski emigrant a majka ponemčena Slovenka, bez tačnog navoda da li je Čehinja,Ukrajinka, Ruskinja, Srpkinja sa podvrstama Slavonka, Ličanka, Sorbkinja, Lužičanka, Crnogorka etc...etc..Slovakinja, Beloruskinja, Slovenka, Makedonka,..da ne govorim da je mogla biti i Vlajna i šta sve još ne što se podrazumeva pod "Slovenima".Jedna enciklopedija hrtvatske umetnosti ne bi precizirala "ponemčena" (čak ni stoji ni pokatoličena) da se radilo o Blaženoj Mariji Hrvatici. Baš naprotiv, može se zaključiti samo da je majka Nemica slovenskog porekla, što sužava izbor na manju grupu slovenskih rodova, pre svega upućuje na Lužičku Srbiju.

Povodom Kikereca konkretno, jesmo li videli negde da piše da je Crnogorac francuskog porekla? Proveo je više godina kao dvorski slikar- to je slična funkcija kao i biti profesor u Agramu (čak i povoljnije i mnogo uglednija ne samo zbog položaja i plaće nego i zbog toga što živi u sasmosvojnoj državi kneza Nikole, za razliku od austrougarskog provinsijskog gradića) , bitno je da je egzistencija obezbedjena. Ne bi li, da je ostao dvorski slikar, umro u Podgorici ili na svijetlom Lovćenu? To bi mu, po ovim merilima kroatskim, bilo dovoljno da bude čist Crnogorac :)
 
Poslednja izmena:
Аграм је немачки назив за Загреб, а Загреб настаје царским декретом 1850 године спајањем два дотадашња насеља Каптола и Градеца.
 
Аграм је немачки назив за Загреб, а Загреб настаје царским декретом 1850 године спајањем два дотадашња насеља Каптола и Градеца.

Baš to gledam :)
Mali provincijski austrijski gradić (16 036 stanovnika...gradske ulice su uske i neuređene, potok Medvešćak otvoren i za vrijeme proljetnih bujica poplavljuje Harmicu i Ilicu, a kako su jedino svjetlo uljanice i svijeće, grad živi u mraku,) udružuje dva samostalna naselja (slovenačko-srpski Gradec i verski Kaptol) 7. rujna , ali ostaje i dalje mali austrijski gradić koga Austrijansci i Nemci i dalje zovu Agramom i postavljaju ne-Hrvata ta gradonačelnika.
Za prvoga gradonačelnika bio je izabran Janko Kamauf, varoški sudac Gradeca. Rođen je u Gradecu, bio sudija po struci. A po narodnosti? :)



Postoji takvo prezime medju Srbima koji su dobili austrougarsko plemstvo:manikir:
Jedan se plemić pominje po zapisanom imenu (verovatno Vojin) KAMAUF BOJN
http://www.poreklo.rs/2012/04/11/srbi-austrougarski-plemići-spisak/

Vredi istražiti da li je Janko iz Gradeca potomak plemićke srpske porodice Kamauf. Bilo bi zbilja slatko da je prvi gradonačelnik spojenog verskog Kaptola i slovenačko-srpskog Gradeca u budući Zagreb grad, bio Srbin.
:zcepanje:
 
Poslednja izmena:
Nisam proveravala kad je austrougarski Agram (mesto zaposlenja Kikereza tokom 15 godina i mesto smrti) postao Zagrebom, ali sledeći ovu logiku"da je Hrvat zbog načina života" svi bi profesori ili makar istaknutiji profesori umetničke orijentacije bili Hrvati?
Dodaj još i mjesto u kojem je proveo mladost. U svakom slučaju logika puno vjerojatnija od one da se smatra Hrvatom samo zbog mjesta smrti



U Enciklopediji hrvatske umjetnosti (Žarko Domljan, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.g..), navodi se da mu je otac francuski emigrant a majka ponemčena Slovenka, bez tačnog navoda da li je Čehinja,Ukrajinka, Ruskinja, Srpkinja sa podvrstama Slavonka, Ličanka, Sorbkinja, Lužičanka, Crnogorka etc...etc..Slovakinja, Beloruskinja, Slovenka, Makedonka,..da ne govorim da je mogla biti i Vlajna i šta sve još ne što se podrazumeva pod "Slovenima".Jedna enciklopedija hrtvatske umetnosti ne bi precizirala "ponemčena" (čak ni stoji ni pokatoličena) da se radilo o Blaženoj Mariji Hrvatici. Baš naprotiv, može se zaključiti samo da je majka Nemica slovenskog porekla, što sužava izbor na manju grupu slovenskih rodova, pre svega upućuje na Lužičku Srbiju.
Ovo boldano je samo tvoje mišljenje, uostalom kao i drugi zaključci.
Što to točno upućuje na Lužičku Srbiju?
Meni se nekako najlogičnijim činim da je bila upravo to što piše - Slovenka (a ne Slavenka).


Povodom Kikereca konkretno, jesmo li videli negde da piše da je Crnogorac francuskog porekla? Proveo je više godina kao dvorski slikar- to je slična funkcija kao i biti profesor u Agramu (čak i povoljnije i mnogo uglednija ne samo zbog položaja i plaće nego i zbog toga što živi u sasmosvojnoj državi kneza Nikole, za razliku od austrougarskog provinsijskog gradića) , bitno je da je egzistencija obezbedjena. Ne bi li, da je ostao dvorski slikar, umro u Podgorici ili na svijetlom Lovćenu? To bi mu, po ovim merilima kroatskim, bilo dovoljno da bude čist Crnogorac
Opet miješaš, malo spominješ Crnogorac francuskog porijekla, malo čisti Crnogorac - to su dvije različite stvari. Ovih više godina su maksimalno dvije. Jesi li se zapitala zašto nigdje ne piše da je Crnogorac francuskog porekla? Pretpostavljam da je odgovor neka hrvatska zavjera? Uostalom on nije ostao dvorski slikar, nije umro u Podgorici niti je tamo odrastao. Što se tiče "kroatskih" mjerila - zanimljivo kako su Hrvati ta mjerila uspjeli nametnuti i mnogim drugima diljem svijeta https://www.google.hr/search?q=chag...e=UTF-8#q="Marc+Chagall+was+a+French+painter"
.
 
Dodaj još i mjesto u kojem je proveo mladost. U svakom slučaju logika puno vjerojatnija od one da se smatra Hrvatom samo zbog mjesta smrti
Дакле сад није Хрват зато што је преминуо у Загребу већ зато што је један део живота провео тамо:eek:, још то зовеш неком логиком.
 
zvonkolepetic.jpg


Zvonko Lepetić, Srbin


Otac katolik, Bokelj srpskog porekla iz Lepetana; majka pravoslavka iz Berana.


Zvonko Lepetić (Berane, 14. veljače 1928. – Zagreb, 4. siječnja 1991.), hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac.

Životopis

Zvonko Lepetić, jedan od najposebnijih karakternih glumaca hrvatskog i jugoslavenskog filma. Snimio je više od sedamdeset filmova i TV serija, te dobio niz značajnih priznanja i nagrada. Svoju kazališnu karijeru započinje u Zadarskom Kazalištu (danas Hrvatska kazališna kuća Zadar). Brat je glumca Joze Lepetića.
Filmografija (izbor)


  • Gluvi barut (1990.)
  • Belle epoque (1990./2007.)
  • Krivda (1989.) TV
  • Čovjek koji je znao gdje je sjever a gdje jug (1989.) TV
  • Leo i Brigita (1989.) TV
  • Braća po materi (1988.)
  • Tajna manastirske rakije (1988.)
  • Večernja zvona (1988.) TV
  • Azra (1988.)
  • Marjuča ili smrt (1987.)
  • Život radnika (1987.)
  • Misija majora Atertona (1986.) TV - četnički vojvoda Spasoje Dakić
  • Balkanski špijun (1984.)
  • Okupacija u 26 slika (1978)
  • Ludi dani (1977.)
  • Punom parom (1978.)
 
Vladimir Šeks, rumunski Jevrej



[TABLE="class: infobox, width: 25"]
[TR]
[TH="colspan: 2, align: center"]Vladimir Šeks[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"]
220px-Vladimir_%C5%A0eks_2009.JPG
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="colspan: 2, align: center"]
Predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: lavender, colspan: 2, align: center"]Mandat
22.12. 2003. – 11.1. 2008.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Prethodnik[/TH]
[TD]Zlatko Tomčić[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Nasljednik[/TH]
[TD]Luka Bebić[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="colspan: 2, align: center"]
Potpredsjednik 6. saziva Hrvatskog sabora[/TH]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: lavender, colspan: 2, align: center"]Inkumbent[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: lavender, colspan: 2, align: center"]Mandat
11.1. 2008.[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Predsjednik[/TH]
[TD]Stjepan Mesić[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Rođenje[/TH]
[TD]1. januar 1943. (dob 71)
Osijek, Kraljevina Jugoslavija[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Politička stranka[/TH]
[TD]SKJ
HDZ[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Supruga[/TH]
[TD]Marija Šeks
Ančica Resler-Šeks[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH]Zanimanje[/TH]
[TD]pravnik[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Vladimir Šeks (Osijek, 1.1. 1943.), hrvatski ustavotvorac, pisac, političar, zastupnik u svim sazivima Hrvatskog sabora od neovisnosti i predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora.
Sadržaj



  • 1 Biografija
    • 1.1 Podrijetlo i obitelj
    • 1.2 Školovanje i karijera
    • 1.3 Pravni sporovi
    • 1.4 Obitelj
    • 1.5 Odlikovanja
  • 2 Djela
  • 3 Citati
  • 4 Reference

Biografija

Podrijetlo i obitelj

Vladimir Šeks je rođen 1. 1. 1943 godine u Osijeku. Otac mu je bio trgovački radnik, a majka domačica. Šeksov otac je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio u Splitu i Zaječaru, da bi kasnije u Mariboru upisao u podoficirsku inženjersku školu. Po završetku podoficirske škole otišao je u Tivat, gdje je gradio artiljerijske utvrde za topove u Boki kotorskoj, koji su bili okrenuti prema Kraljevini Italiji. Nedugo zatim se posvadio s jednim od generala, te je napustio kraljevsku vojsku. Vratio se u Osijek i zaposlio u "Schicht-Leveru", njemačko-švedsko-britanskoj tvornici sapuna, današnjoj Saponiji. Šeksov otac je bio politički tajnik HSS-a u Osijeku, pripadao je lijevom krilu. Istodobno je bio i predsjednik Hrvatskih radničkih sindikata (HRS). Vladimir Šeks je sa očeve strane židovskog podrijetla, tj. njegov djed je bio rumunjski Židov koji se u Mađarskoj upoznao sa Šeksovom bakom Barbarom Friedrih Bačić.[SUP][1][/SUP]

Školovanje i karijera

Šeks se na prvoj godini studija, 1961, aktivirao u Savez studenata Jugoslavije. Na omladinskoj radnoj akciji u NR Srbiji, akcija Beograd - Osipaonica, bio je od svojih prijatelja predložen za člana Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).[SUP][1][/SUP] Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1966 godine. Nakon diplome podnio je molbu za stipendiju u Javnom tužilaštvu, no bio je odbijen bez obrazloženja. Šeks je nakon toga revoltirano otišao javnom tužitelju Hrvatske i rekao mu, vrlo oštro, da je duboko razočaran načinom na koji mu je uskraćena stipendija i da se, očito, stipendija daje po nekim drugim kriterijima, jer je bio odličan i uzoran student. Ubrzo potom Šeks je dobio stipendiju.[SUP][1][/SUP] Nadao se mjestu u Dubrovniku,[SUP][1][/SUP] no pripravnički staž je obavljao u Općinskom javnom tužiteljstvu u Vinkovcima od 1967 do 1969 godine, nakon čega je godinu dana radio kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Jednu je godinu radio kao sudac Općinskog suda u Osijeku (1970 - 1971), a zatim kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku kada je kao politički nepoćudan otpušten iz službe. Od 1972 do 1981 godine radio je kao odvjetnik. 1981 godine uhićen je zbog "protudržavne djelatnosti", osuđen na 13 mjeseci zatvora, te je izgubio pravo na odvjetništvo. 1985 izdržao kaznu u trajanju od 7 mjeseci. Nakon toga je raznim trikovima uspio odvjetničku kancelariju, prvo Vojvodini, u Valpovu, pa onda u Osijeku.[SUP][1][/SUP] Postao je aktivan u organizacijama za zaštitu ljudskih prava u SFR Jugoslaviji, a između ostalog, je bio i branitelj Vojislavu Šešelju. Od 1987 godine djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava (osnivač i kopredsjednik jugoslavenskoga helsinškog komiteta, međunarodni član AI, promatrač IGRM-a (Frankfurt) za jugoistok Europe).[SUP][2][/SUP]
Godine 1989 i 1990 godine izabran je za potpredsjednika HDZ-a. 1990 godine izabran je za zastupnika u Sabor RH (prvi put), potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja, te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora. Ostao je zapamćen što je 8. 10. 1991 godine javno za govornicom Sabora pročitao Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. 1992 godine izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor (drugi put), potpredsjednika Sabora, a potom je od 10. 4. do 12. 8. 1992 godine obnašao dužnost Javnog tužitelja Hrvatske. Od 14. 8. 1992 godine do jeseni 1994 bio je potpredsjednik Vlade RH za unutarnju politiku. Od 1995 do 1999 član je Predsjedništva HDZ-a, od 1998 godine potpredsjednik HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i Vijeća za strateške odluke Predsjednika RH. Od listopada 1995 izabran (treći put) je za zastupnika u Hrvatski sabor, od 1995 do 1999 godine obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav uz dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru. 2000 godine izabran je za zastupnika u Saboru RH (četvrti mandat). Nakon parlamentranih izbora 2003 godine, na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora održanoj 22. 12. 2003 godine, izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora. Konstituiranjem šestog saziva 11. 1 2008, na dužnosti predsjednika Sabora zamjenio ga je Luka Bebić.[SUP][2][/SUP]
Pravni sporovi

Tužiteljstvo Republike Srbije ga je 2011 godine na osnovu optužnice Vojnog tužilaštva Jugoslovenske narodne armije iz 1992 optužilo za ratne zločine i genocid nad Srbima u Hrvatskoj.[SUP][3][/SUP] Šeks je odgovorio da "ne priznaje ni te optužnice, ni tužiteljstvo koje ih je podiglo, te da ih nikako neće uzeti u ruke jer bi im tako priznao legitimitet".[SUP][4][/SUP] Ministar pravosuđa Republike Hrvatske, Orsat Miljenić, je odbio je zahtjev Srbije za suđenjem Šeksu uz poruku da: "Po optužnicama neprijateljske vojske mi postupati nećemo."[SUP][5][/SUP]
2009 godine svjedočio je na suđenju Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine.[SUP][6][/SUP]
Obitelj

Sa prvom suprugom Marijom je bio u braku 34 godine, u tom braku rodila mu se kćer Zrinka i sin Domagoj.[SUP][7][/SUP] Kći Zrinka je sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku. Šeksov 25-godišnji sin Domagoj, poznat kao poklonik alternativne muzike, je 2005 godine bio pronađen mrtav u Goi u Indiji, dan nakon što su njegovi prijatelji prijavili njegov nestanak. Okolnosti njegove smrti nikada nisu utvrđene.[SUP][8][/SUP][SUP][9][/SUP] Šeks je trenutno u drugom braku sa Ančicom Resler-Šeks.
Odlikovanja

Odlikovan je Velikim redom kralja Dmitra Zvonimira, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Medaljom "Vukovar".[SUP][10][/SUP] Odlikovan je između ostalog i Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, najvišim odlikovanjem koji može dobiti predsjednik parlamenta. Veleredom ga je 29. 12. 2008 godine odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.[2]
 
* Prodaja crkava i manastira koju uvodi Mehmed-paša Sokolović 1567. godine, nakon čega dolazi do masivnog odumiranja srpske liturgičke književnosti, što je dovelo do:
* zatvaranja štamparske aktivnosti i sužavanje isključivo na srpsku štampariju u Mlecima; posebno obratiti pažnju na prepisku Vinćenca Vukovića i daljnju sudbu te štamparije, tj. odnos sa Rimokatoličkom crkvom; te okolnosti kao što su
* krah kod Siska 1593. godine
* ustanak Srba u Banatu 1594. godine; potonje spaljivanje moštiju Sv. Save na Vračaru, te nakon kraha ustanika i poraza vlaških pokreta 1595, te prezimljavanja vojske kojoj je u nedostatku para naplaćeno dopuštanjem divljanja naroda po panonskim sandžacima; što je dovelo do
* masovnih nereda potlačenih hrišćana, posebno u sjevernim prigraničnim područjima, te onima u kojima ne postoji duži period osmanske vlasti;
* besparica je rezultat velike inflacije koja je uslijedila nakon Mohačke bitke 1526. g. odnosno posebno zauzimanja Budima 1541. (ugarska ravnica se pokazala znatno većim finansijskim gubitkom nego dobitkom, odnosno blago rečeno strateškom i dugoročno gledano katastrofom osmanskom koja će biti jedan od ključnih uzročnika početka povlačenja u defanzivu, nakon Bitke kod Lepanta 1571. godine, ali u situaciji u kojoj će se još stotinu godina Osmanlije boriti da održe svoju državi i tek posljednjim krahom pod Beča zaista krenuti putem [pr]opadanja definitivno), što je bila i jedan od uzročnika konfiskacije imovine srpske Crkve nakon 1568. godine
* pobune janičara krajem XVI stoljeća koje dovode do slabosti najjačeg i najpouzdanijeg segmenta osmanske vojske (za vlasti sultana Selima I već počinje sa promjenom osnovne strukture janičarskog korpusa kakav je manje-više od kraja XIV stoljeća); slabosti postaju osjetne i čim se krimski Tatari moraju hitno zvati u pomoć i to čak ne zbog spoljnih agresora već podanika koji se bune (to jasno ukazuje neodrživost stanja, tj. nedostatak kontrole čak i na teritoriji koja se prisvaja)
* ustanak hercegovačkih Srba (Gacko, 1597) pod vojvodom Grdanom, te njegova popularizacija preko Soranca 1600. godine što suštinski dovodi do internacionalizacije srpskoga pitanja, i uključenje srpske Crkve u cijeli proces (inicijalno uznemirene zbog konfiskacije imovine koja ju je gurnula u velike dugove; sada poslije 'režimskih' Sokolovića i sa novim patrijarhom dobivši i povod u spaljivanju moštiju crkvenoga osnivača), koji će rezultirati uključivanje Italije, Španije, pape i Habzburške monarhije, a biće vrlo dobro poznata priča čak i francuskim i engleskim vladajućim krugovima, što će nakon definitivnoga povlačenja Habzburgovaca iz cijele priče (1604) završiti Moračkim saborom na kojem su Srbi (odnosno legitimni njihov dio; predstavnici Crkve i lokalni narodni glavari) izabrali Karla Emanuela Savojskog za svojega kralja
* cijela priča oko unije Srba pregovorima sa cetinjskim mitropolitima i patrijarsima u Peći, koja kulminira vrlo opskurnima ako ne i potpuno izmišljenima zborovima u Kučima 1614, te II i III Moračkim saborom (1648. i 1654. godine), a tu bi trebalo dodati i priču oko unije Sv. Vasilija Ostroškog

Ovdje sam izostavio još jedan vrlo bitni događaj - pretvaranje srpske Crkve u osmansku mukatu 1577. godine...
 
svi ovi primjeri su pojedinačno zanimljivi ali su i nepotrebni, jer hrvati kao politički narod ne postoje duže od od 100 godina, a i to je pretjerano. mirjana gros, koja se kod nas najviše bavila nacioanlnim pokretom hrvata, kao i miroslav hroh -- najveći stručnjak uopšte za slovenske nacionalizme, se slažu da je hrvatski masovni pokret (prelazak iz druge u treću fazu) desio se tek 20-tih i 30-tih godina prošlog vijeka unutar shs-a u odnosu na srbe. katolično štokavsko stanovništvo nikada ne bi ni imalo uslove da postane hrvatsko da nije bilo jugoslavije i da se nisu mobilisali u odnosu na srbe. a mobilizaciju su vršili ljudi koji nemaju veze sa etničkim hrvatima. uostalom kao što i danas 90% hrvata su neka čudna kombinacija štokavaca katolika, mađara, nijemaca, italijana i čega sve ne, a najmanje je kajkavaca koji su zapravo i započeli nacionalni preporod.

realno, mnogo veći politički legitimitet danas imaju i bošnjaci i makedonci, a o slovencima da ne govorimo.
 
Glede stručne literature za "nacionalna područja" (povijest, književnost, jezik,
etnografija, vjerske prilike, ...) - nemam baš dostup, no manji mi se dio čini suvisao, nu
većina- slaba i papagajska. N.pr, takve su knjige Tošovića i Wonischa.
O samoj povijesti, napose starijoj, postoji naprjedak- nu i tu uz važnija djela prevladava
politpublicistika i retorika.

hrvatska znanost na ovom polju je jedna velika nula. mitomanija svakako postoji, ali hrvatska nacija je i nastala na mitomaniji pa je to valjda normalno. pokojna mirjana gros je bila jevrejka, pa se ona ne računa u vaše "znanstvenika". danas od relevantnih naučnika na polju socijalne teorije su siniša malešević http://en.wikipedia.org/wiki/Sinisa_Malesevic i gordana uzelac https://metranet.londonmet.ac.uk/research-units/hrsj/staff-and-associates/$gordana-uzelac.cfm -- oboje srbi, pa i njih vjerovatno ne računate?

zapravo, ima li iko u javnom prostoru hrvatske da je "hrvat" bar dva koljena unazad???

ne moraš se mučiti, ja ću ti odgovoriti -- NEMA. "hrvati2 su sraman konstrukt zapada koji je podvaljen balkanskim narodima, prije svega srbima.
 
A ti Cesi, Nijemci, Slovenci i Hrvati su zapravo srpskog porekla?

nije se doselilo hrvata već takozvanih "kuferaša" -- raznih administrativaca, uglavnom nijemaca i čeha sa porodicama. austro-ugari nisu zapošljavali domaće hrvate iz prostog razloga što domaćih hrvata nije ni bilo.

Ako se ipak potrudim i nekim slučajem nađem nekoga takvog hoćeš li onda malo revidirati svoje stavove?

vrlo rado, ali to je na tvoju žalost misija nemoguće.
 

Back
Top