Nesumnjivo Hrvati

Na ovom spisku ima i nekoliko antisrpskih osoba (Moše Pijade, Filip David) ili osobe koje su se sticajem okolnosti našle na srpskoj strani (Frenki Simatović) koje sada pokušavaš prikazati kao Srbe nesrpskog porekla. Nisi baš naročito inteligentan manipulator. Niti se oni ne smatraju Srbima niti ih Srbija prisvaja.

Moša Pijade se izjašnjavao kao Srbin i bio je najveći Srbin među komunistima tj. istaknutim partizanima.

Pijade je predlagao da Bosna i Hercegovina ne bude šesta republika, već da (u celosti) pripadne Srbiji, a da se u Hrvatskoj formira srpska autonomna Krajina. Dakle, granica između Srbije i Hrvatske na reci Uni i kod Velike Kladuše, a Srpska krajina utemeljena kao Kosovo.
 
Moša Pijade se izjašnjavao kao Srbin i bio je najveći Srbin među komunistima tj. istaknutim partizanima.

Pijade je predlagao da Bosna i Hercegovina ne bude šesta republika, već da (u celosti) pripadne Srbiji, a da se u Hrvatskoj formira srpska autonomna Krajina. Dakle, granica između Srbije i Hrvatske na reci Uni i kod Velike Kladuše, a Srpska krajina utemeljena kao Kosovo.
Moše Pijade se nikada nije izjašnjavao kao Srbin a lično je učestvovao u rasrbljavanju Crne Gore i stvaranju etničkih Crnogoraca.
 
Moše Pijade se nikada nije izjašnjavao kao Srbin a lično je učestvovao u rasrbljavanju Crne Gore i stvaranju etničkih Crnogoraca.

Uvek se kao odrastao čovek javno izjašnjavao kao Srbin Mojsijeve vere. Evo i jednog citata iz njegovih izabranih spisa: Ja, kao Srbin.

Ja kao Srbin.JPG


Pijade je smatrao Crnogorce narodom etnički srpskog porekla koji se politički definiše na temelju crnogorske državnosti. Suprotstavljao se gledištu Đilasa da može biti govora o Crnogorcima kao naciji još, odnosno da su Crnogorci u nacionalnom smislu tek na početku svog razvoja. Suverenističke stavove npr. Veljka Milatovića ili Sava Brkovića, apsolutno nikada nije delio.

Takođe, stav Pijade je bio da se Srbi u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj slobodno mogu odlučiti u svakom trenutku da se izdvoje iz tih republika i ostvaruju svoju suverenost na način na koji žele, kako je bilo i činjeno donekle 1991. i 1992. godine. Odnosno, da su AVNOjevske granice u slučaju razdruženja Jugoslavije nebitne, jerbo nosioci suverenosti treba da budu narodi, a ne konstituvine države i pokrajine.
 
Poslednja izmena:
Uvek se kao odrastao čovek izjašnjavao kao Srbin Mojsijeve vere. Evo i jednog citata iz njegovih izabranih spisa: Ja kao Srbin.

Pogledajte prilog 1058762
Moša Pijade se nikada nije izjašnjavao kao Srbin. Imao je veliko ulogu u likvidacijama najmanje 300 hiljada Srba koje su crveni đavoli smatrali za neprijatelje, kao i u rasrbljavanju Crne Gore, čitave Jugoslavije i stvaranju etničkih Crnogoraca, slabljenju Srbije. Crveni Vojvoda Vojislav Šešelj je izmislio priču da se Moša navodno izjasnio kao Srbin na popisu stanovnoštva 1931. godine ali to je bilo nemoguće jer su se popisi stanovništva vršili samo po jeziku i veroispovesti. Kao komunistički fanatik se pridržavao one partizansko-šovinističke ideologije: što slabija Srbija to jača Jugoslavija.
 
taj Bioković bi tako mogao biti ono što zovu kao "martolog".

našo sam i ja jedno prezime slično mome a vezano za kotor još u 13 stoleću. to bi mogla biti jedna opcija. još ako bi bila ista krsna slava...

ovo što turci pišu očeve i sinove ne znači da su i tako popovi radili.

ko će tebi pomoći kada svoje stavove i svoju um oblikuješ prema zaključcima "znastvenka" poput Ivankovića, - bilmeza koji imena katolika u svojim knjigama piše sve velikim slovima... koji pride nikad nije bio u državnom arhivu u zadru pa stoga pogrešno indeksira reference. Stevu pretvara u Stipana, a Nikola ko zna koji je...

...istoričarka u arhivu se krstila kad je vidila.

koliko ima stanovnštva ta regija oko 1680, a koliko 1700-1715. ili napravi presek pre i posle morejskog rata ako će biti preglednije.
Pozdrav bratu Snoudenu!Pokidane su mi porodične veze,ali sam uhvatio neke fragmente...Zlarin,Stara Pazova,St.Peterburg...u pitanju je porodica Orlov!Voleo bih da demistifikujem svoje korene!
 
Pozdrav bratu Snoudenu!Pokidane su mi porodične veze,ali sam uhvatio neke fragmente...Zlarin,Stara Pazova,St.Peterburg...u pitanju je porodica Orlov!Voleo bih da demistifikujem svoje korene!
Probaš prvo ovde:
https://actacroatica.com/hr/surname/Orlov/
Rasprostranjenost

U Hrvatskoj danas živi oko 10 Orlova u samo šest domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 20, pa se njihov broj prepolovio.
Prisutni su u samo četiri hrvatska naselja i to u Splitu (<5), Zagrebu (<5), Šibeniku (<5), te u Brodarici (<5).

Izvan Hrvatske

Prezime Orlov (uključujući: Orlow, Orlovv i Orloov) prisutno je u 73 države širom svijeta. "Orlow" nosi oko 400 osoba u Njemačkoj, približno 400 u Americi, te oko 400 osoba u Poljskoj.
Zlarin kod Šibenika je mogao biti naseljen prebezima s početka morejskog rata. Prezimena koja tamo asociraju na ptice: Gavran (Cetina), Prime-tica (Maovice, Tijarica), Vranić (Polača(kninska), Smoković) i Vrančić (Vrlika):

Srpska prezimena u Dalmaciji

Možeš i uraditi DNK test pa tako olakšati traganje za rodom. U toku je projekat genaloškogenetičkog ispitivanja rodova Vrličkog kraja. Za one čiji preci potiču s tog područja a za prezime nije utvrđena hapl grupa test će platiti donatori. Ostali rodovi mogu u sklopu projekta dobiti test s popustom (oko 50%). uslov je da čekaju rok predviđen za 15 ili više uzoraka.

Poreklo - Projekat Vrličkog kraja
 
To je neka tica iz prajm tajma? Primetica je onaj koji primeće.
Stari naziv za selo Tijarica jste Tičarica (od Ptičarica) . U turskom defteru ta oblast u blizini Sinja se spominje kao Ptičarić /Ptičarevo(1550) i Ptičarić(1701). Primetice su po svemu sudeći prezime dobile po tom mestu. U defteru od 1701 zableženi su:

‒Vuk Primetica?. On je umro. Njegova je zemlja upražnjena.
‒Primetica Ivan. Sada je na neprijateljskoj teritoriji.


U mletačkim izvorima prvo pojavljivanje ovog prezimena je u obliku: Prime-tić. Kasnije se ustalilo kao Prime-tica.
 
Poslednja izmena:
Stari naziv za selo Tijarica jste Tičarica (od Ptičarica) . U turskom defteru ta oblast u blizini Sinja se spominje kao Ptičarić /Ptičarevo(1550) i Ptičarić(1701). Primetice su po svemu sudeći prezime dobile po tom mestu. U defteru od 1701 zableženi su:

‒Vuk Primetica?. On je umro. Njegova je zemlja upražnjena.
‒Primetica Ivan. Sada je na neprijateljskoj teritoriji.


U mletačkim izvorima prvo pojavljivanje ovog prezimena je u obliku: Prime-tić. Kasnije se ustalilo kao Prime-tica.
A onaj Zametica, jel i on odatle? ;)
 
Жумберачки Срби Тадија Смичиклас, Петар Скок, Zinka Kunc (Mira Milanov)...

Smičiklas was born in Reštovo in Žumberak (German: Sichelburg),[1] into a Greek-Catholic family.[2] Greek-Catholics in Žumberak, including Smičiklas,[3] are descendants of Uskoks.[4][5] His father Ilija sent a request on 13 August 1853 to the Greek-Catholic bishop of Križevci, Gabrijel Smičiklas (his relative), to accept Tadija free of charge into the Greek-Catholic seminary and stressed Tadija's talent and wish to learn more.[6] His uncle Đuro Smičiklas had him accepted.[3]
n September 1843 Tadija enrolled at the Greek-Catholic seminary, where he would stay for nine years.[6] After finishing his studies there, he went on to study history and geography in the Imperial capital Vienna in 1864–69.[1]
1644572566185.png

He began his professorial career at the gymnasium in Rijeka in 1870 and several years later was appointed at the Zagreb gymnasium. In 1882 he became a full-time professor at the Faculty of Philosophy at the University of Zagreb. In 1883 he became a member of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts.

He was a member of the Independent People's Party, and was a follower of Franjo Rački and bishop Josip Juraj Strossmayer. As a member of the Croatian Parliament Smičiklas had several memorable speeches. In 1891 he stated, "We seek that independent Croatia has the status in the monarchy which Hungary already has". He publicly defied ban Dragutin Karoly Khuen-Héderváry.

1644572600132.png

In the 1886/87 academic year he became the dean of the Faculty of Philosophy and soon after was selected as the rector of the entire university. From 1875 he was an alderman in Matica hrvatska, and from 1889 to 1891 he was its president. In 1900 he was selected as president of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts and he remained in this post until his death.

In 1905 he retired from public life. He was an honoured citizen of Zagreb, Varaždin and Karlovac.

Smičiklas published the first history of Croatia (2 volumes, 1879–1882) which was scholarly, critical, comprehensive and founded on reliable authenticated evidence that, together with his other work, laid the foundation for Croatian scholarly historiography and contributed to the strengthening of the idea of continuity of Croatian statehood and independence.
[7]


Тадија је постао познатији по надимку Таде, који не упућује толико на његово порекло.
 
Poslednja izmena:
1644573701611.png

Zinka Kunc (Mira Tereza Zinka Kunc)

Operska diva Zinka Kunc, po majci, Ljubici Smičiklas, Zinka je žumberačka Srpkinja, a po ocu (Rudolf Kunc, rođ. u Grazu u Štajerskoj) je Austrijanka.


Mira Tereza Zinka Milanov (Kunc)​

Birthdate: May 17, 1906
Birthplace: Zagreb, Croatia
Death: May 30, 1989 (83)
New York, New York, United States
Immediate Family: Daughter of Rudolf Kunc and Ljubica Kunc
Wife of General Ljubomir Ilić
Ex-wife of Dragutin Draško Vilfan and Predrag Milanov
Ex-partner of Ramon Vinay
Sister of Rudica Kunc; Jelkica Kunc; Božidar Kunc; Ljubica Kunc and Milivoj Kunc
yPsU8qL.jpg
 
Poslednja izmena:
1644578231001.png


Božidar Kunc (
June 18, 1903, Zagreb – April 1, 1964, Detroit) was a Croatian composer and pianist. Božidar Kunc was born on July 18, 1903, in Zagreb, the fourth child of accountant Rudolf Kunc (1867–1932), a scion of the Kunz van der Rosen family of Graz, and Ljubica Smičiklas (1873–1936).

BOZIDAR KUNC, 60, DIES AT CONCERT; Pianist Stricken in Detroitߞ Sister Was Next on Stage​


April 2, 1964
106950295_360W.png

Credit...The New York Times Archives
See the article in its original context from
April 2, 1964, Page 33Buy Reprints
New York Times subscribers* enjoy full access to TimesMachine—view over 150 years of New York Times journalism, as it originally appeared.
Subscribe
*Does not include Crossword-only or Cooking-only subscribers.
About the Archive
This is a digitized version of an article from The Times’s print archive, before the start of online publication in 1996. To preserve these articles as they originally appeared, The Times does not alter, edit or update them.
Occasionally the digitization process introduces transcription errors or other problems; we are continuing to work to improve these archived versions.
DETROIT, April 1 (AP)—Bozidar Kunc, Yugoslav composer and pianist, collapsed tonight after performing with the Detroit Symphony Orchestra at the Ford Auditorium and died shortly afterward. His age was 60.
Mr. Kunc played a concerto of his own composition before an audience of 1,900. He was stricken just as his sister, Zinka Milanov, Metropolitan Opera soprano, following him as a soloist, was finishing her song. She had acknowledged a gift of flowers and walked offstage to find her brother dying.
A doctor called from the audinece worked vainly over Mr. Kunc. Meanwhile, the conductor, Sixten Ehrling, kept the orchestra in its performance.
Mr. Kunc had taken two bows alone and one with Mr. Ehrling before walking offstage following his 20‐minute performance.

He and Miss Milanov had come from New York to perform in an orchestra fund‐raising concert sponsored by the Croatian Board of Trade of Detroit.
Mr. Kunc's wife, DeElda, and sister accompanied him in an ambulance to Receiving Hospital, where he was pronounced dead. The Kuncs' 1½‐year‐old daughter, Ivana, was to be baptized here tomorrow.
Mr. Kunc Wrote two piano sonatas, a concerto for piano and orchestra, a concerto for violin and orchestra, and nine symphonies. He also composed a string quartet, a piano trio, a piano quartet, and more than a dozen songs.
Mr. Kunc frequently accompanied his sister in renditions of his own songs. They were heard together on several occasions at Town Hall and Carneige Hall and in other cities.
A native of Zagreb, Mr. Kunc attended the Academy for Music there and studied composition and piano under private tutors. In 1928 he won $ 5,000 prize for the best composition on Yugoslav themes.
 

Јован Храниловић​









Јован Храниловић
Jovan Hranilović 1898 Povjest književnosti hrvatske i srpske.png
Јован Храниловић
Датум рођења18. децембар 1855.
Место рођењаКричке, Дрниш
23px-Flag_of_the_Habsburg_Monarchy.svg.png
Аустријско царство
Датум смрти5. август 1924. (68 год.)
Место смртиНови Сад
23px-Flag_of_Yugoslavia_%281918%E2%80%931941%29.svg.png
Краљевина СХС
Јован Храниловић (Кричке код Дрниша, 18. децембра 1855Нови Сад, 5. августа 1924), гркокатолички је свештеник, песник и новинар.[1] Био је први председник Југословенског новинарског удружења, председавао Великој народној скупштини у Новом Саду 1918. године на којој је донета одлука о присаједињењу Војводине Краљевини Србији. [2]

Биографија​

Рођен је у Кричкама код Дрниша, где му је отац, Никола Храниловић, служио као гркокатолички свештеник[3] у цркви Покрова Пресвете Богородице.

Као гркокатолички свештеник служио је у Кашту, Радатковићу, Крижевцима, Сошицама, Куцури, Руском Крстуру и у Новом Саду 1889–98. и 1900–24.[3]

Јавно деловање почиње као прваш, да би се касније определио за југословенство.[3]

Основао је и организовао прву Новосадску секцију Југословенског новинарског удружења (ЈНУ) почетком 1922, чији је био први председник.[2]

Био је уредник Обзора и Вијенца (1898-1900).[1]

Ради помирења хрватско-српских односа, једно хрватско књижевно друштво је намеравало ”да приповетке Симе Матавуља изда латиницом, док су песме Јована Храниловића припремане за ћирилично издање”[4].

Сахрањен је на Русинском гробљу у Новом Саду[5]. Ту постоји Гробно место са надгробним спомеником Јована Храниловића.


Референце​

  1. „Студија Заштите Животне Средине Комунални Објекти и Површине на Подручију Новог Сада, Јавно Предузеће 'Урбанизам'” (PDF). децембар 2009: 9. Приступљено 23. 1. 2018.

Спољашње везе​



 
Potraga je urodila plodom:


Francika Frankopan
Питер Франкопан
Професор светске историје на Оксфордском универзитету, старији истраживач на колеџу Вустер, директор Оксфордског византолошког центра и гостујући истраживач на Лајденском универзитету

https://laguna.rs/a1768_autor_piter_frankopan_laguna.html

prvi_krstaski_rat-piter_frankopan_s.jpg
novi_putevi_svile-piter_frankopan_s.jpg
putevi_svile-piter_frankopan_s.jpg


http://spc.rs/sr/piter_frankopan_svetlost_sa_istoka_nova_istorija_sveta
https://mitropolija.com/2021/11/16/ljetopis-krstaski-ratovi-4/
 

Back
Top