Medjutim u tvojim slikama , ne postoji nista novo, neobicno, andergraund, drugacije, nepoznato, do sad ne vidjeno.
Kako mozes tako nesto da ocekujes u realizmu (slikarski pravac, poput ekspresionizma, fovizma, kubizma i drugih...)
Kao kada bi ocekivao da Tchaikovsky u svoja "prezvakana" dela ubaci neke nove "nevidjene" elemente, neznam, mozda turbo folka?! Kome se ne svidja klasicna muzika - neka slusa sta mu srcu drago... Ili neka komponuje nesto bolje. Heh, to bar nije tesko, to mogu da potvrde hiljade zaboravljenih "umetnika" koji su pokusali to isto... Ili balet Labudovo Jezero na primer, blah, prezvakano i stoput vidjeno - jelda, odmah na djubriste...
Dajes sebi slobodu da ocenjujes Molerovu licnost a pritom se vidi da ga apsolutno ne poznajes. To najbolje govori i o tvojoj kompetentnosti u slikarstvu - zasto se bavis onim sto ne poznajes ?
Pa sta ti mislis da umetnost nastaje od vezbanja ?
Ma da, sta ce nam vezba, sta ce nam tehnika, uzmes cetku u ruke i rokaj po platnu... Ko nije spreman da prihvati visok nivo posvecenosti poslu koji svaka umetnost zahteva, ko nije spreman na godine usavrsavanja vec se odmah hvata za cetku i pravi "remek dela", taj se lako nadje u "drugacijoj" i "nepoznatoj" grani umetnosti i pocne svoje frustracije da leci "izlazcima u grad i upoznavanjem mnostva zena"... Teziti savrsenstvu u bilo kom poslu samo je po sebi umetnost. Umetnoscu se ne moze baviti onaj ko nije savladao tehniku kojom zeli svoju emociju da izrazi - da peva nemoze covek koji nije naucio da govori, da igra nemoze onaj koji nije naucio da hoda... Umetnost ne moze bez vezbanja!
Ove slike zaista imaju zanatsku vrednost, ali ne i umetnicku.
E dobro da si nas prosvetlio, bez tvoje odmerene i dubokoumne kritike, mi neprosvetljeni bi blesavi mislili da je ovo sto Moler slika umetnost. I svi se nadamo da ce siroti Moler to uvideti na vreme. Bitno je da se ti slazes sa m.v. om - to sto se vi razumete najveci je dokaz da ste u pravu.
Zato se slike poput tvojih jako dobro prodaju, a drugi slikari gladuju negde na nekoj mansardi...
Oooo, gotovo sam se rastuzio, kako je to samo romanticno... A da nisu gladni mozda prosto stoga sto ti slikari sa mansarde ne umeju dobro da slikaju, ili cinjenica sto su gladni i sto su sa mansarde treba da nas ubedi da su oni pravi veliki slikari, koji preziru novac, slavu i uspeh ? Sto se mene tice, takvi slikari i nisu za bolje neg' da umru od gladi ili skoce sa te mansarde...
Od takvog slikara sa mansarde jeftino se kupuju buljuci slika, da bi se 'gladni slikar sa mansarde' nakon smrti proglasio veeelikim umetnikom, i onda se to djubre prodaje kao vrhunska umetnost... Cist marketing, a primera je bezbroj.
Ono sto je vrlo vazno shvatiti to je da svako, ali zaista svako uporan i vredan moze uraditi ovo sto je uradio Moler
Kada kazes svako, tu mislis i na sebe pretpostavicu ?
Vidis, da sam ranije to znao, da i ja to navezbam, al' sad nemam nesto vremena... Znaci Pogorelic i Stefan Milenkovic su to samo vezbali siroti, i ... navezbali, jel ? Znaci nisu nikakvi geniji sacuvaj boze, nego zanatlije, puki interpretatori necijih kompozicija. Mislim, svasta se ovde moze procitati. Frustracija i sujete ponajvise...
Malo je pravih poznavaoca umetnosti , poput M.V...
Ako ti kazes, onda ti verujemo...
Najbolji kriticari su obicni ljudi, za koje su umetnicka dela stvorena, umetnost se stvara upravo za njih, ne za ono 'malo pravih poznavalaca umetnosti'... Ne za samozvane strucnjake, nabedjene poznavaoce i snobove. Nego bas za one ljude koje je ponekad sramota da iznesu svoj sud misleci da ne znaju dovoljno o umetnosti... Plaseci se cesto da progovore od agresivnih lesinara koji kreste na djubristu umetnosti i ljubomorno ga cuvaju... Svako u sebi ima izgradjeno poimanje o estetici, oseca sta je lepo a sta ne, koju emociju u njemu budi, a estetika je svakako emotivno osecanje, i time se treba voditi. Slobodno govorite ljudi, vi kreirate lik estetike, vi odredjujete da li ce on biti divan ili groteskan...
Neko voli ekspresionizam, neko kubizam, impresionizam, to je stvar estetike i emotivnog sklopa svake licnosti... Ali izopstavati klasicni realizam (sto se u ovoj temi evidentno pokusava), kao najznacajniji pravac slikarstva, znaci bacanje na djubriste dela i imena poput Paje Jovanovica, Predica, Leonarda, Velaskeza, Shishkina, Kramskoja, Rjepina i drugih...
Uvek treba stati u odbranu vrednosti i principa cija je vrednost potvrdjena kroz istoriju.
Samo ce snob i mediokritet kupiti sliku koja mu se ne svidja, samo ako je od poznatog slikara, za koga su jelte "poznavaoci" rekli da je "vrhunski domet srpskog slikarstva"... Isti oni poznavaoci koji na pomen klasicnog slikarstva pocnu da se gadjaju Lubardama i Sumanovicima...
Molere, svaka cast!