Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Cuj Srebrenu kako se sama zaplice u svoje nebuloze. Razvija svakakve teorije da bi sebe mogla uvjeriti u ono sto bi htjela i sto zeli.
Srbi u Istri? JE ima ih sad i to od 1945 na ovamo kad ij je Tito uselio. Ima i to neko selo koje su naselili crnogorci u 17. st. To je sve od Srbalja ili Crnogoraca u Istri.
Imas Au popise pa malo citaj.
Војвода Богдан Југовић Хајнц,
пешадијски поручник и четнички војвода (Ваљево 1882 — 30. мај 1905, село Петраљица код Куманова).
Син Пољака, санитетског официра, који је као емигрант нашао уточишта у Србији, Хајнц је одмалена одгајан као прави српски родољуб. Оставши рано без родитеља прешао је на школовање у Београд ..
Одличан официр, одушевљен родољуб и уверен демократски дух, Хајнц никако није могао да прежали што га његови другови завереници нису увели у заверу (Мајски преврат) од 29. маја 1903. године. У пролеће 1905. Југовић је све своје имање опоруком одредио за циљеве четничке организације, изузимајући један легат од 3.000 динара једном своме другу, и онда је и сам пошао у рат.
На сабљи је дао да се с једне стране сечива уреже његово име, презиме и датум када је постао потпоручник, а са друге текст: "За Краља и Отаџбину пролићу крв".
Уочи 30. маја 1905. чета, коју су водили Боривоје Јовановић звани војвода Брана и Југовић заноћила је у селу Петралици. Неко их је пријавио Турцима.
После пораза код Ветунице од 6. јуна 1905., када је чета Ђорђа Скопљанчета (21 четник) победила удружене бугарске чете Јордана Спасова и Атанаса Бабате (80 људи), бугараши су доставили турским властима да се србска чета налази у селу Петраљици код Криве Паланке
Ујутро, када су хтели да крену даље, чета је видела да је са свих страна опкољена турском војском. Борба је трајала скоро цео дан. Погинуле су обе војводе и сви четници, изузев једног јединог, који се као чудом спасио. Војвода Хајнц је погинуо међу првима, војвода Брана последњи. Војвода Брана се бацио у ватру и умро певајући слободи пред запрепашћеним непријатељима.
На Петровдан 1923. армијски официри I и III армије открили су споменик војводама Хајнцу и Брани и њиховим четницима, на месту где су јуначки пали. О двадесетогодишњици од дана петраљичке битке, 30.5. 1925, код петраљичке цркве посвећен је споменик, који је војводи Хајнцу подигао његов друг генерал Петар Живковић. Њихова смрт дуго је опевана у народу. Између два рата био је популаран позоришни комад „Војвода Брана“ и често је игран у Јужној Србији, како се онда звала Македонија.
Srbi u Istri? JE ima ih sad i to od 1945 na ovamo kad ij je Tito uselio. Ima i to neko selo koje su naselili crnogorci u 17. st. To je sve od Srbalja ili Crnogoraca u Istri.
Imas Au popise pa malo citaj.
Najznačajnije povijesno svjedočanstvo o Peroju se nalazi u knjizi Frana Barbalića "Peroj - srpsko selo u Istri, bilješke i uspomene", koje je prvi puta objavljeno u zagrebačkim "Narodnim novinama" (br. 48. - 55. i 59.) 1933. godine. Kao svećenik u ovom je selu službovao Jovan Sundečić.
Na taj diskontinuitet u prvoj generaciji se može vezati i dodatni diskontinuitetu u prijašnjim generacijama, poništava li svaki od tih diskontinuiteta ono što je došlo poslije njih? Poništavaju li ti preci iz drugih naroda Hrvatski identitet potomaka tih Hrvata. Kako možemo znati da ti preci iz drugih naroda nisu imali pretke iz trećih naroda?
Da bi se ti dodatni diskontinuiteti isključili moramo znati što se događalo i u prijašnjim generacijama, ne možemo reći nema podataka za prijašnje generacije pa onda na njih automatizmom preslikati etnicititet njihovih potomaka. To je većinom nemoguće i zato je deplasirano govoriti o nekom isključivom srpskom/hrvatskom/francuskom porijeklu na temelju identiteta samo jednog ili čak mnoštva predaka (suprotno je jedino ako možemo utvrditi etnički identitet sve do razdoblja prije konfesionalnih podjela).
Zaboga, čoveče, matematika je jasna, ma koliko se upinjao da skreneš sa teme. Tek ako si najmanje 50% poreklom naroda X, onda se može reći da mu etnički pripadaš. To znači da je najmanje 50% tvojih predaka imalo najmanje 50% predaka tog istog naroda X, odnosno predaka jezika X. To je, ujedno, definicija jezgra etnogeneze, koju svaki narod, nastao do srednjeg veka, ima.
Zaboga, čoveče, matematika je jasna, ma koliko se upinjao da skreneš sa teme. Tek ako si najmanje 50% poreklom naroda X, onda se može reći da mu etnički pripadaš. To znači da je najmanje 50% tvojih predaka imalo najmanje 50% predaka tog istog naroda X, odnosno predaka jezika X. To je, ujedno, definicija jezgra etnogeneze, koju svaki narod, nastao do srednjeg veka, ima.
Zaboga dragi čoveče, pitam te po deseti put kako češ ti za devedeset posto ljudi odrediti identitet 50% predaka do razdoblja od prije 1 000 godina (razdoblje prije konfesionalnih podjela, što je element koji si ti uveo u diskusiju o porijeklu i identitetu!).
Zaboga dragi čoveče, pitam te po deseti put kako češ ti za devedeset posto ljudi odrediti identitet 50% predaka do razdoblja od prije 1 000 godina (razdoblje prije konfesionalnih podjela, što je element koji si ti uveo u diskusiju o porijeklu i identitetu!).
Zaboga dragi čoveče, pitam te po deseti put kako češ ti za devedeset posto ljudi odrediti identitet 50% predaka do razdoblja od prije 1 000 godina (razdoblje prije konfesionalnih podjela, što je element koji si ti uveo u diskusiju o porijeklu i identitetu!).
Ja ti želim reći da niti genealogija niti etno-nauka ne mogu na toj razini prodrijeti u to razdoblje.
Što se genetike tiče, dovoljan mi je ovaj link na 30 000 godina postojanja srpskog naroda. Zanimljivo je znati na čemu se temelje nečija argumentacija.
Ja ti želim reći da niti genealogija niti etno-nauka ne mogu na toj razini prodrijeti u to razdoblje.
Što se genetike tiče, dovoljan mi je ovaj link na 30 000 godina postojanja srpskog naroda. Zanimljivo je znati na čemu se temelje nečija argumentacija.
Kako možeš s jedne strane uzeti jezik kao kriterij koji određuje pripadnost nekom narodu i tvrditi ovo
Iz toga je teorijski moguće da prosečan pripadnik naroda ima biološko poreklo originalne etičke=jezičke grupe od svega nekoliko procenata, a da neki imaju 0% srodnosti sa etničkom grupom od koje smo počeli da posmatramo.
I ne pozivam se na današnju genetičku genealogiju nego kažem "ukoliko pretenduje", što znači da kada jednog dana bude tehnološki dostupna analiza svih genskih markera biće moguće egzaktno utvrditi srodnost i pripadnost određenom etničkom=jezičkom jezgru. Kada govorim o malom procentu biološke srodnosti, kažem "teorijski je moguće" zbog genskih rekombinacija naslednog materijala (naslednik teorijski može da povuče gene pretka iz npr. 4. generacije i dalje, čime zaobilazi gene etničkog jezgra). Kada kažem da je teorijski moguće i 0%, to "teorijski 0%" je tako mala verovatnoća da se na realnoj populaciji i ne dešava.
Brkaš nacionalni i etnički identitet, razlika je upravo u tome što se etnički eidentitet ne može odrediti samoidentifikacijom, a nacionalni identitet je po definiciji stvar samoidentifikacije. Na primer, u redu je reći da je Branislav Nušić bio etnički Cincarin, ali pripadao je srpskom narodu/naciji.
Druga je stvar što i etnosi predstavljaju konvenciju, pa kada kažemo, na primer, da su Srbi i Hrvati slovenskog porekla, zanemarujemo da su i ti Sloveni imali neke pretke za koje ne možemo biti sigurni koliko su bili krvno povezani.
Najlakše je to analizirati upravo na primeru Hrvata. Hrvati su nacija i to su nastali samoidentifikacijom. Međutim, između srednjovekovnih Hrvata - nazovimo ih etničkim - i današnjih nacionalnih Hrvata ima malo povezanosti.
Što se tiče tvog nedostatka senzibiliteta za ovu temu (kao i one drugu), pa, u tom slučaju jednostavno ne bi trebalo da učestvuješ u diskusiji. Na primer svu priču o genetičkoj genealogiji smatram budalaštinom, ali ne idem na tu temu pošto - kako kažemo mi u Srbiji - neću da im serem.
По рођењу Немац, Хајнрих Лаутнер. Венчао се православном српкињом, а затим и сам прешао у православље и узео име Милош Војновић, по јунаку из епске песме.
За време Другог светског рата прикључио се Српском добровољачком корпусу, а убрзо након тога је постао командант 10. одреда СДК. Истакао се у спашавању српских избеглица на Дрини 1942. године и у борби против Усташа.
ПОРУЧНИК Игњат Кирхнер, борац за слободу потлачених народа, пребегао је из аустроугарске војске и прикључио се српским трупама. Ратовао је у многим борбама на почетку претходног столећа, а у миру досегао до генералског чина.
Шта је натерало школованог аустријског официра да се преда српској војсци, задобије поверење претпостављених и буде један од успешних команданата? То питање је и до данас остало без потпуног одговора. Добровољци, који су касније с њим разговарали, казују да им је Игњат причао како је уочи рата убио једног аустријског официра, јер је погрдно и омаловажавајуће говорио о Србима и српским официрима, што није искључено, с обзиром на то да је био храбар ратник. Зна се тачно да је рођен 30. маја 1877. године у селу Мали Бечкерек (Румунија). Одгајио га је Немац Кирхнер, за кога се његова мајка удала. Завршио је војну академију у Бечу и са чином официра аустроугарске војске седам година службовао у Винковцима, где је научио добро да говори српски језик. Указом краља Петра примљен је у нашу војску у чину поручника.
Као командант Сремског добровољачког одреда води јаке борбе са Аустроугарима у жељи да одбрани Београд. Крајем септембра 1915. године наступили су критични дани за српске браниоце. Многе куће су гореле, а топови су тукли из свих калибара. Падали су димњаци и зидови кућа. Млади осамнаестогодишњи добровољци из одреда Игњата Кирхнера заузели су положаје по кућама. Ватру су отварали иза зидова, са кровова и прозора.
Непријатељ је био надмоћнији и почео је да се искрцава на београдске обале.
Командант добровољаца поручник Кирхнер извадио је пиштољ и командовао својим борцима. Запраштале су бомбе, фијукали меци. Поручник је јурио испред својих младића. Настао је кркљанац, чуле су се само експлозије и јауци.
zastava sremskog dobrovoljackog odreda
ЖЕЛЕЗНИЧКИ насип од тадашње кафане „Златни шаран" до Кнез Михаиловог венца упорно је брањен уз велике губитке. Готово половина добровољаца је избачена из строја, а сам командант Игњат Кирхнер је у јуришу тешко рањен. Његови добровољци су га под кишом куршума извукли са прве линије одбране. Команду над одредом преузео је поручник Живко Ј. Кезић.
И поред упорне и јуначке одбране, надирање много јачег и организованијег непријатеља није се могло спречити. Добровољци су добили наређење да се повлаче на висове јужно од Београда. То је био почетак великог, али организованог одступања према југу Србије, Косову, Црној Гори и Албанији. Тешко рањен поручник Игњат Кирхнер лечен је у Нишу, а потом је у саставу болнице више месеци путовао до Крфа. На том исцрпљујућем маршу о њему је бринула болничарка Босиљка Чајкановић, сестра резервног капетана, командира чете Веселина, професора на Београдском универзитету. На дугом путу између њих двоје развила се љубав, која је завршена браком. Кирхнер је све време око појаса носио српску заставу из Карађорђевог устанка, коју је сачувао све до повратка у Београд. Тешке ране у бутној кости нису могле бити саниране, па је упућен на лечење у Француску, у град Тулуз, где је излечен, али му је нога остала краћа за шест сантиметара.
У Француској је завршио Електротехнички факултет, а по повратку у Србију примљен је у инжењеријско-техничко одељење Министарства војске Краљевине Југославије. Напредовао је до чина генерала. Погинуо је на Ускрс 1944. године од савезничког бомбардовања Београда.
Brkaš nacionalni i etnički identitet, razlika je upravo u tome što se etnički eidentitet ne može odrediti samoidentifikacijom, a nacionalni identitet je po definiciji stvar samoidentifikacije. Na primer, u redu je reći da je Branislav Nušić bio etnički Cincarin, ali pripadao je srpskom narodu/naciji.
Druga je stvar što i etnosi predstavljaju konvenciju, pa kada kažemo, na primer, da su Srbi i Hrvati slovenskog porekla, zanemarujemo da su i ti Sloveni imali neke pretke za koje ne možemo biti sigurni koliko su bili krvno povezani.
Miješam ja, ali zar se ne miješta jednako tako i kod stvaranja tih konvencija? Gledano u praksi, kada netko samoidentifikacijom (moguće i tuđom identifikacijom) uzme neki nacionalni identitet, u kojoj mjeri ostane sačuvana njegova svijest o etničkom identitetu? (osobito nakon nekoliko generacija, često u drastično promijenjenoj okolini)
Što se tiče tvog nedostatka senzibiliteta za ovu temu (kao i one drugu), pa, u tom slučaju jednostavno ne bi trebalo da učestvuješ u diskusiji. Na primer svu priču o genetičkoj genealogiji smatram budalaštinom, ali ne idem na tu temu pošto - kako kažemo mi u Srbiji - neću da im serem.
Miješam ja, ali zar se ne miješta jednako tako i kod stvaranja tih konvencija? Gledano u praksi, kada netko samoidentifikacijom (moguće i tuđom identifikacijom) uzme neki nacionalni identitet, u kojoj mjeri ostane sačuvana njegova svijest o etničkom identitetu? (osobito nakon nekoliko generacija, često u drastično promijenjenoj okolini)
Brkaš nacionalni i etnički identitet, razlika je upravo u tome što se etnički eidentitet ne može odrediti samoidentifikacijom, a nacionalni identitet je po definiciji stvar samoidentifikacije. Na primer, u redu je reći da je Branislav Nušić bio etnički Cincarin, ali pripadao je srpskom narodu/naciji.
Druga je stvar što i etnosi predstavljaju konvenciju, pa kada kažemo, na primer, da su Srbi i Hrvati slovenskog porekla, zanemarujemo da su i ti Sloveni imali neke pretke za koje ne možemo biti sigurni koliko su bili krvno povezani.
Najlakše je to analizirati upravo na primeru Hrvata. Hrvati su nacija i to su nastali samoidentifikacijom. Međutim, između srednjovekovnih Hrvata - nazovimo ih etničkim - i današnjih nacionalnih Hrvata ima malo povezanosti.
Što se tiče tvog nedostatka senzibiliteta za ovu temu (kao i one drugu), pa, u tom slučaju jednostavno ne bi trebalo da učestvuješ u diskusiji. Na primer svu priču o genetičkoj genealogiji smatram budalaštinom, ali ne idem na tu temu pošto - kako kažemo mi u Srbiji - neću da im serem.
Glavno da su Srbi originalni vec 1500 godina. Preko 400 godina pod Turcima, mesanje sa Turcima, Albancima, Bugarima, Romima... prevodjenje raznih Vlaha i Cincara u Srbe itd. Srbi su cist geneticki originalni narod.
Glavno da su Srbi originalni vec 1500 godina. Preko 400 godina pod Turcima, mesanje sa Turcima, Albancima, Bugarima, Romima... prevodjenje raznih Vlaha i Cincara u Srbe itd. Srbi su cist geneticki originalni narod.
Nemaš jezgro etnogeneze kod Hrvata. Što bi vaš Splićo, Božidar Violić, rekao "mi smo ionako sklepan narod". A to znači da ste, najblaže rečeno, "narod-presedan", nastao sudarima različitih etničkih masa, definitivno ujedinjenih u celinu rimokatoličkom verom i srpskim jezikom.
Vrtimo se u krug.
Složili smo se da etno-nauka i genetička genealogija samo pretenduju da odrede to etničko porijeklo.
Rekao si da se etničko porijeklo određuje prema jeziku. Pitao sam je li dovoljno da se jedan predak služi srpskim jezikom da netko bude po porijeklu Srbin.
Rekao si da to nisi rekao, ali nisi direktno opovrgnuo, znači li to da je to ipak dovoljno?
Rekoh ti, pitaj se ti i dalje i vrti se u krug. Ja sam jasno i na ovo tvoje pitanje odgovorio (i sve rekao onako kako sam rekao, a ne kako ti tumačiš ono što sam rekao). Ko želi, shvatiće, tako da ovim završavam.
Glavno da su Srbi originalni vec 1500 godina. Preko 400 godina pod Turcima, mesanje sa Turcima, Albancima, Bugarima, Romima... prevodjenje raznih Vlaha i Cincara u Srbe itd. Srbi su cist geneticki originalni narod.
Vidiš, to je suština vašeg hrvatskog neshvatanja ove teme. Pošto sami imate problem s identitetom, ne možete da shvatite da Srbi to nemaju i da uzalud pokušavate nekoga da uvredite tim pričama da "Srbi nisu genetički originalan narod". Srbi ni ne pretenduju na to da jesu, i retko koga ćeš isprovocirati tim pričama da su Srbi neka mešavina - zato što jesu, naravno ne u tom smislu u kojem ti pričaš pošto o tome ne znaš dovoljno a realno si i glup pa ne možeš da shvatiš te stvari koje nisu baš tako proste.
Onaj jedan mučenik (što ima Cro u niku) izgibe na ovoj temi postavljajući ličnosti koje nisu Srbi, misleći time da omalovaži Srbe pošto hoće valjda da dokaže koliko značajnih ličnosti srpske istorije nisu Srbi po rođenju. Ne može da shvati da smo mi sami ovu temu i postavili upravo zbog toga - da bismo naveli etničke pripadnike drugih naroda, koji su su ostavili trag u srpskoj istoriji - a pri tome ne pretendujemo da ih predstavimo kao nešto drugo od onoga što su stvarno bili.
Vi, Hrvati, kao pripadnici naroda koji je nastao i koji opstaje na krađi tuđe istorije, ne možete to da shvatite i stalno ste u ofsajdu sa svojim objavama na ovoj temi. Ili, kako vi kažete, "u zaleđu".
Ujedno te molim da to što sam rekao da si glup ne shvatiš kao uvredu na nacionalnoj osnovi. To što si glup u ovom slučaju nema nikakve veze sa tim što si Hrvat.
Glavno da su Srbi originalni vec 1500 godina. Preko 400 godina pod Turcima, mesanje sa Turcima, Albancima, Bugarima, Romima... prevodjenje raznih Vlaha i Cincara u Srbe itd. Srbi su cist geneticki originalni narod.