komentar za pedjaza:
Ta zzena nije nikakav izuzetak. Vechina pushacha, suocheni sa strahom da ne mogu ostaviti pushenje, pribegavaju opravdavanju. Ovo je tipichan primer.
Nije u pitanju egoizam, jer to nisu njene odluke. To su odluke nikotina u njenom telu.
I takvi pushachi se mogu motivisati da prestanu, jer imaju svest o tome da je to loshe (zato i imaju "opravdanja" ) ukoliko se postepeno uvere u to da je to moguche i izvodljivo iako imaju dug pushachki stazz.
Sigurno joj je teshko da se i zamisli bez cigarete.
Slazem se s tobom, ali i sa svim predhodnicima.
Dakle, pusacima treba predocavati pozitivnosti prestanka pusenja, a ne napadati ih sto puse, ali ih i treba kriviti sto se pravdaju jer to nisu njihove odluke, nego odluke nikotina koji je njima ovladao.
Medjutim, kada sam sa nekim pusacima razgovarao o pozitivnosti nepusenja, uglavnom sam dobijao odgovore tipa:
- Meni je bas lepo kad pusim
- Umiru i pusaci i nepusaci
- Ne zivi se 1000 godinama, pa da mucim sebe
- Moja prababa nije pusila pa je umrla mlada
- Ako pocne da mi smeta, prestacu
- To mi je jedino zadovoljstvo, pa zar i toga da se odreknem
- Mogu da prestanem kad hocu, ali necu
- Bolje da pusim, nego da pijem ili da se drogiram
- Moj deda je pusio od rane mladosti, pa je ziveo 85 godina
- Moje zdravlje - moj problem
- Kad prestanem da pusim ja se ugojim
- Neznam sta cu s prstima
- I onako je sve zatrovano
- Lecim nervozu
- Lekar me savetuje da ostavim pusenje, a i on pusi
- Nece bas mene da zadesi rak
- Ja pusim samo kvalitetne cigarete sa niskim procentom nikotina
- Ja ne uvlacim dim duboko