Cru*
Veoma poznat
- Poruka
- 10.148
Е да, мени су првих дана били од огромне користи грисини. Држала их као цигарету и жваћкала. И сламчице и бројанице. Јер у почетку је моторна зависност јака и морамо да понављамо те неуротичне покрете рукама као да пушимо.
I meni.
Bože kad se setim, sreca pa sam u tom periodu bila sama u kancelariji, posto sam se stalno u glavi svadjala sama sa sobom, pa je nekad to bilo i naglas.
(ja sam ttu moju potrebu za pušenjem videla kao nekog djavolčića koji mi stoji na ramenu i šapuće gadosti a ja se svadjam sa njim i odbijam da saradjujem)
I onda sam grickala nešto neprestano.
Plus sto je tada još bilo dozvoljeno da se puši po kancelarijama, pa gde god korakneš, natrčiš na ljude koji puše.
a posle bilo lakše...e sad bi mogla da crknem što sam se zahebala i da bilo samo par dimova za rodjendan muza...uzas, dok si trepnuo kao da nisam ni prestajala...istina je ma ni JEDAN DIM
јер то и јесте нека страна туђа воља да пушим, а не моја, ако сам одлучила да престанем. Прави демон. Али може само да нас наговара, ништа више, и само му кажемо :"е нећу баш, иш од мене"
.............



