Pratim diskusiju o krizama i zanimljiva je ali mislim da je to tema o kojoj se moze beskonacno raspravljati. Mozda ne bi bilo lose da svi zajedno pokusamo da konacno ''odredimo'' sta je uopste kriza. Nemojte pogresno da me shvatite, ne smatram sebe strucnjakom za krize i ostavljanje pusenja samo bih izneo svoje misljenje. Da li se krizom smatra valjanje po podu, bunilo, previjanje od bolova, grcenje misica i povracanje? Da, to se moze nazvati krizom ali sam 100% siguran da takvu krizu nema niko ko se odvikava od pusenja. Ili je mozda kriza kad sedis u fotelji, gledas film, skuvao si kafu i razmisljas koliko ti se pusi? Onda pocinje blago preznojavanje, pad koncentracije, film te nervira jer osecas da ti nesto nedostaje za kompletan uzitak - cigareta. Da li je to kriza? To je individualna stvar. Za mene to ne predstavlja krizu jer ja pusenje ne povezujem sa gledanjem filma. Cak ni sada dok ovo pisem nemam krizu jer nisam navikao da pusim uz kompjuter. Ali, kad odem u grad i sednem u kafic i narucim pivo onda osecam da nesto ne stima i cigara mi tada veoma nedostaje. To su trenuci kada se osecam vrlo neugodno i ja to smatram krizom. Posto se vec 30 godina bavim muzikom navikao sam da pusim dok sviram ili komponujem. Cigare mi veoma nedostaju u tim trenucima i ja to opet smatram krizom. Mladenmil je potpuno u pravu kad kaze da se treba reprogramirati, Pipi kaze da treba razmisljati o drugim stvarima, i ona je u pravu, ali ja sam pusio 30 godina, poceo sam sa 16 godina i prakticno sam, da kazem, ''odrastao'' na cigaretama. Meni uopste nije lako da se ''reprogramiram'' ili mislim o ''drugim stvarima'' posle toliko godina. To je veoma dug period da bih se lako skinuo sa cigareta i zaboravio ih a ne pusim tek nesto vise od 3 meseca. Ono sto ja smatram najstrasnijom i najjezivijom krizom i nocnom morom ne mora da bude kriza za nekog drugog, taj neko to moze smatrati smesnim. Fizicke krize nemam vec vise od dva meseca ali u podsvesti me cigare jos uvek proganjaju jer ih povezujem sa aktivnostima kojima se bavim. Pokusavam da se reprogramiram ali nije lako, mislim da ce proci jos puno vremena dok se ne skinem a znam da cigarete necu nikad zaboraviti. U stvari, mislim da u mom slucaju to uopste nije moguce jer su mi prakticno obelezile pola zivota. Napisite i vi vase misljenje, na kraju krajeva, ovde smo da se druzimo i pruzamo podrsku jedni drugima a ne da se prepiremo ko ima krize ko nema.