Pisem predugacke postove, pa niko ne cita do kraja.

Nikom ne preporucujem da prespava nekoliko dana, niti je to kod mene tako islo. Nemam danas sta da radim, mogla bih da prespavam dan. Oni koji imaju obicaj da leti padaju u nesvest zbog niskog pritiska znaju da to nije tek da mi se spava, vec je i malaksalost, osecaj slabosti, nemogucnost da se skoncenrises, zavrzujes jezikom dok pricas, otupe cula, vrtoglavice, osecaj tezine u nogam i rukama... Meni je bilo strasno i to sto nisam znala koliko ce to trajati, a verovala sam da mi nikotin i koefin pomazu da se podigne pritisak. Pokusavala sam i ranje da ostavim cigare, ali su ti pokusaji zbog pospanosti i nedostatka koncentracije trajali svega dan-dva, pa odustanem. Kriza je trajala desetak dana do dve nedelje, koliko se secam, ali sam bila ocajna. Posle je sve bilo ok. Ali je meni ta fizicka kriza teze pala od bilo koje psihicke krize kasnije. Cak mi je pomoglo da kasnije odolim cigaretama kad kriza naidje, jer kad pomislim na te prve dane, ne pada mi na pamet da opet prolazim kroz to.
A sto se tice tih 72 casa, mislim da se toliko nikotin zadrzava u organizmu, ali su receptori u mozgu osteceni. I ne znam koliko je vremena potrebno da se opet sve vrati u normalu. Lucenje serotonina uslovljeno je unosenjem nikotina, pa se zato mnogi zale na depresivne epizode. Tu Ziban, kazu, da odradi svoje. Pa se onda resavanje psihicke zavisnosti, ono sto se kaze da iz glave ide, svodi na prevazilazenje situacija koje rade kao okidaci i navode nas da upalimo cigaretu.
Ne vredi, opet predugacak post. Opet niko nije procitao do kraja.