"Nemam sa kim da pricam"

"Nemam sa kim da pricam". Da li se to i vama desava? Nemate drustvo sa kojim imate zajednicke teme, ili je to mozda neki moj kompleks.

Ima ljudi sa kojima stvarno ne moze da se pricha, koji su zatvoreni, ili jednostavo nezanimljivi, mislim da su i sami sebi dosadni. Ja npr. chesto moram da zapochnem temu, ubacim poneku shalu, to pogotovu kod ljudi koje manje znam, da bih razbio led, ali chesto nailazim na najobichnije klimanje glavom i glup pogled "sagovornika", i naravno cutanje. Onda probam da pokrenem sasvim razlichitu temu, i o5 isto...***, postoje takvi ljudi, ali naravno da je vishe onih komunikativnih i drushtvenih, i prosto ne mogu da poverujem da nemash sa kim da poprichash o nekoj temi koja i tebe interesuje. Mada, ne moze chovek uvek da namece teme, morash nekad i da saslushash sagovornika, koliko god te to smaralo. Tako da mislim da je to "neki tvoj kompleks" kad si to vec tako nazvao.
 
Tema zavisi od toga koliko nekoga poznajes, koliko on/ona tebe poznaje...
Ako se sa nekim tek upoznam, obicno pricam o sebi, moje ispale zanimljivi dogadjaji i tu osobu upucujem u istom pravcu. Tu se naravno nadju i teme poput filmova, muzike glumaca, a o tome se moze pricati do besvesti. Medjutim desavalo mi se da i prilikom prvog susreta sa nekim raspeltem neke visokoumne teme... nekada je to bilo retko, valjda sam bila i mljadja, ali kako sam starija i druzim se sa relativno ozbiljnijim ljudima cesce zalutamo u nekve takve teme.

Kada se drug i ja vracamo iz skole, grada obicno cutimo vecinu puta... ali kako se priblizimo njegovoj kuci prica se rasplete i pricamo pola sata - sat ispred njegove kuce. To nam je nesto najzanimljivije, gde god da idemo, obicno cutimo, ali kako se zaustavimo prica pocinje... Mada opet sve cesce smo poceli da pricamo cak i u putu...

Ne znam koje si godiste, mozda si ispred tvog godista i tvoje drugove ne zanimaju iste teme kao i tebe... Ostaje da se u takvoj situaciji ili spustis na njihov nivo ili sacekas da oni odrastu... Ovo govorim iz licnog iskustva jer imam dve drugarice koje su poprilicno detinjaste i s njima cesto nemam o cemu da pricam, pa me pitaju zasto cutim - zato sto nemam zelju da zezam druge ljude na ulici itd. Jedna od njih kad je sama izuzetno je raspolozena za sve vrste price, ali ova druga nikad nece odrasti.

Pre mi je nekako bio problem sto svaki dan razgovaram sa prijateljima o potpuno nebitnim i glupim temama, samo da ne bi cutala ko zalivena... jer oni nisu imali mozga za neke pametnije teme (ne mislim na politiku, to je po meni veoma glupa tema... ili je uglavnom takva, jos nisam baba da razglabam o politici sa nekim ko jos nikad nije ni glasao). Sad je vec sve doslo na svoje mesto...
 
Брате, како не знаш о чему да причаш? Или немаш са ким? Имаш ваљда друштво, стичи нова познанства... Ја могу са било ким да причам о било чему, само да сам мало упућен...
 
Tema zavisi od toga koliko nekoga poznajes, koliko on/ona tebe poznaje...
Ako se sa nekim tek upoznam, obicno pricam o sebi, moje ispale zanimljivi dogadjaji i tu osobu upucujem u istom pravcu. Tu se naravno nadju i teme poput filmova, muzike glumaca, a o tome se moze pricati do besvesti. Medjutim desavalo mi se da i prilikom prvog susreta sa nekim raspeltem neke visokoumne teme... nekada je to bilo retko, valjda sam bila i mljadja, ali kako sam starija i druzim se sa relativno ozbiljnijim ljudima cesce zalutamo u nekve takve teme.

Kada se drug i ja vracamo iz skole, grada obicno cutimo vecinu puta... ali kako se priblizimo njegovoj kuci prica se rasplete i pricamo pola sata - sat ispred njegove kuce. To nam je nesto najzanimljivije, gde god da idemo, obicno cutimo, ali kako se zaustavimo prica pocinje... Mada opet sve cesce smo poceli da pricamo cak i u putu...

Ne znam koje si godiste, mozda si ispred tvog godista i tvoje drugove ne zanimaju iste teme kao i tebe... Ostaje da se u takvoj situaciji ili spustis na njihov nivo ili sacekas da oni odrastu... Ovo govorim iz licnog iskustva jer imam dve drugarice koje su poprilicno detinjaste i s njima cesto nemam o cemu da pricam, pa me pitaju zasto cutim - zato sto nemam zelju da zezam druge ljude na ulici itd. Jedna od njih kad je sama izuzetno je raspolozena za sve vrste price, ali ova druga nikad nece odrasti.
Pre mi je nekako bio problem sto svaki dan razgovaram sa prijateljima o potpuno nebitnim i glupim temama, samo da ne bi cutala ko zalivena... jer oni nisu imali mozga za neke pametnije teme (ne mislim na politiku, to je po meni veoma glupa tema... ili je uglavnom takva, jos nisam baba da razglabam o politici sa nekim ko jos nikad nije ni glasao). Sad je vec sve doslo na svoje mesto...
Svaka cast za post. Ovo podebljano je - it`s my problem. Ne mislim sad ja da sam mnogo iznad ostalih, ali nesto pristojnije, ne samo ,,trla baba lan da joj prodje dan".
 
"Nemam sa kim da pricam". Da li se to i vama desava? Nemate drustvo sa kojim imate zajednicke teme, ili je to mozda neki moj kompleks.

Mislim da je problem u tome što loše procenjuješ, ili ne poznaješ, ljude sa kojima želiš da pričaš.

Tema uvek ima. Što si svestraniji i obavešteniji, lakše ćeš plivati u različitim vodama.

Fora je provaliti šta koga interesuje i ponašati se u skladu s tim. To ne znači baviti se nečim neinteresantnim, naprotiv. Prosto, s drugaricom koja ne ide na fakultet (mlađa je npr.) neću pričati o tome, neću je smarati, osim ako ne izrazi želju, već ću pričati o školi (zato što je to za nju aktuelno a za mene je nekad bilo, dakle, možemo se naći) ili nekim drugim temama. S drugaricom koja kuka kako nema dečka neću pričati o tome kako je moj divan i sjajan, već o nečemu drugom. Razumeš...?
 

Back
Top