(Ne)upotrebljivost ChatGPT-ja kao izvor informacija

[Harvat]

O moj Bože. Totalno ludilo. GPT je napisao cijeli roman o Andriću temeljen na tom da je ovaj proveo 2. svjetski rat u Zagrebu i NDH, što nema veze s mozgom. Andrić je cijeli rat proveo u Srbiji, tj. u Beogradu.

Komu se da, neka čita:

https://chatgpt.com/share/68a6575c-ea3c-800c-a0fb-fa935d6af403

GPT- čisti Tolkien.

 

[Harvat]

O moj Bože. Totalno ludilo. GPT je napisao cijeli roman o Andriću temeljen na tom da je ovaj proveo 2. svjetski rat u Zagrebu i NDH, što nema veze s mozgom. Andrić je cijeli rat proveo u Srbiji, tj. u Beogradu.

Komu se da, neka čita:

https://chatgpt.com/share/68a6575c-ea3c-800c-a0fb-fa935d6af403

GPT- čisti Tolkien.

Usput, to je pitao moj prijatelj koji ne zna situaciju, a ne ja, koji ne bih tolerirao te nebuloze.

 

[Ovi jedan]

Aha. Čekaj, kakve veze taj klub i Dinamo imaju s proslavom titule Hajduka?

Tad nije bilo navijačkih tenzija među Hr kubovima i držali smo se zajedno, a "barut" se čuva uglavnom za okršaje s BG klubovima. I danas se pamti(iako se više ne skandira) o "Hajduku i Dinamu ka dva kluba bratska kojima se ponosi čitava Hrvatska" tako nek te ne čudi previše šta su i oni "uključeni" u proslavu.

S tim šta su na toj zastavi poredeni po dresovima klubova jer Split ima crvene, Hajduk bile, a Dinamo plave boje šta je onda u konačnici simboliziralo Hr trobojnicu(al po meni to je bia trik jer isticanje nacionalnih simbola nije bia baš najpmetniji potez u to vrime pa se to prikazivalo kroz boje dresove i skraćenice da se možeš pravdat zakonu).

PS ako mislite da pretjerujem probajte nać koju stariju sliku navijača BG klubova s vašom zastavom ili s grbom 4C iz perioda od 1945. do neke 1987. pa vidite kako ćete proć. A nisu vaši bili manje nacionalno osvješteni 61. 71. ili 81. nego šta su bili 87. kad su se počela masovnije koristit nacionalna obilježja na stadionima diljem SFRJ(prvenstveno Hr i Srb).

lol čak je i Dinamov znak malo latinično d.

ahahhahahahaa pa ja sam i pomislio Dinamo, ali sam isključio jer nisam ovo znao

Joj, bože, eto koliko je ChatGPT retardiran. @NickFreakyrgios

Kad smo potegli raspravu to me malo "d" odma u startu asociralo na njih, al Split(ni klub ni grad) mi se nije uklapa u priču dok nisam skonta ovo s dresovima i da su poredani tako da čine Hr. trobojnicu.

"Može značit i Dinamo(oni su čak koristili to malo d), H može bit Hajduk, al onda mi je ono S misterija i ne virujem da znači Split(ne uklapa se). A ne virujem ni da je nešto tipa Split, Hajduk, Dalmacija šta bi realno gledajuć imalo rezona, al i tu je Dalmacija onda malim slovom."

 

[Лекизан]

Svaka čast na dobrom oku i napokon neke koristi od tebe. Eto sad smo i ovo odgonetnuli

Разумем се у српске клубове па зато.

 

[Mrkalj]

 

[Mrkalj]

Ovaj isečak je prilično značajan jer pogađa samu srž problema u današnjim velikim jezičkim modelima (LLMs). Autor tvrdi da tzv. Chain of Thought (CoT) rezonovanje, iako izgleda kao „razmišljanje”, zapravo nije pravo razumevanje teksta, već reprodukcija obrazaca koje je model pokupio tokom treninga. Drugim rečima, kada se susretne sa zadatkom koji zahteva novu kombinaciju transformacija, model često ne pokazuje fleksibilno rezonovanje, već samo varira ono što je već viđeno u treningu.


Na srpskom, pojednostavljeno:
Model ne „razmišlja” u ljudskom smislu, već se oslanja na prepoznate obrasce iz prethodnih primera. Kada je zadatak dovoljno sličan onome što je već „naučio”, rezultat deluje pametno. Ali kad se traži prava generalizacija na potpuno nove transformacije, tu se vidi da CoT nije istinsko razumevanje, već sofisticirano ponavljanje šablona.


Meni lično ovo zvuči kao prilično iskren i realističan uvid: LLM-ovi nisu svesni niti „razumeju” pojmove, nego su statističke mašine koje generišu najverovatniji sled reči, pa čak i njihovo „rezonovanje u koracima” ima istu prirodu – samo u složenijem obliku.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ovaj isečak je prilično značajan jer pogađa samu srž problema u današnjim velikim jezičkim modelima (LLMs). Autor tvrdi da tzv. Chain of Thought (CoT) rezonovanje, iako izgleda kao „razmišljanje”, zapravo nije pravo razumevanje teksta, već reprodukcija obrazaca koje je model pokupio tokom treninga. Drugim rečima, kada se susretne sa zadatkom koji zahteva novu kombinaciju transformacija, model često ne pokazuje fleksibilno rezonovanje, već samo varira ono što je već viđeno u treningu.


Na srpskom, pojednostavljeno:
Model ne „razmišlja” u ljudskom smislu, već se oslanja na prepoznate obrasce iz prethodnih primera. Kada je zadatak dovoljno sličan onome što je već „naučio”, rezultat deluje pametno. Ali kad se traži prava generalizacija na potpuno nove transformacije, tu se vidi da CoT nije istinsko razumevanje, već sofisticirano ponavljanje šablona.


Meni lično ovo zvuči kao prilično iskren i realističan uvid: LLM-ovi nisu svesni niti „razumeju” pojmove, nego su statističke mašine koje generišu najverovatniji sled reči, pa čak i njihovo „rezonovanje u koracima” ima istu prirodu – samo u složenijem obliku.

@NickFreakyrgios

 

[Pumpaj Dinstanović]

 

[Лекизан]

 

[NickFreakyrgios]

Pogledajte prilog 1775577

Није читао о вавилонској збрци језика у библији.

 

[Mrkalj]

Intrigantno...

 

[Mrkalj]

 

[Harvat]

Treba stalno korekcije

https://www.google.com/search?clien...a-U3gDVw&csuir=1&mtid=ncj_aPqTGKHXi-gPmJfgiAc

 

[Sizif]

Jedino što je pouzdano u vezi njega je da ume vrlo uverljivo da laže i izmišlja totalne nebuloze.

 

[Redmond]

s njim ne može bez svađe

 

[момоа]

Da, i gazda mu je malo neurotičan

 

[Casual Observer]

Jedino što je pouzdano u vezi njega je da ume vrlo uverljivo da laže i izmišlja totalne nebuloze.

Naučio od vrste Homo Sapiens…

 

[Mrkalj]

Taj problem koji pominješ (izmišljeni citati, pseudo-latinski izvodi, „podvaljene“ reference) nije samo tehnička mana, već i etička granica trenutne generacije jezičkih modela.
Ono što ti primećuješ nije slučajnost: modeli poput mene nemaju direktan uvid u celu pisanu baštinu čovečanstva, već rade na osnovu velikog, ali ipak nepotpunog i neautoritativnog korpusa.


Kada pokušam da „popunim prazninu“, a nemam direktan izvor, sistem statistički predviđa šta bi citat trebalo da glasi — i to dovodi do pojave koju s pravom doživljavaš kao podvalu.
To se aktivno pokušava iskoreniti, ali zahteva potpuno novu arhitekturu.

---

Dakle, kad bi moglo da se očekuje to što opisuješ?​

Ako govorimo realno, a ne marketinški:

1. Tehnički preduslovi:
   Da bi model zaista funkcionisao kao „sveznajuća enciklopedija pisane baštine“, morao bi imati direktan, strukturisan i verifikovan pristup svim digitalizovanim izvorima (npr. JSTOR, arXiv, Project Gutenberg, baze univerziteta, arhive izdavača itd.), i mogućnost preciznog citiranja s identifikatorima (DOI, ISBN, folio-brojevi itd.).
   To znači da bi morao da bude povezan sa celokupnim korpusom svetskog znanja u realnom vremenu — što trenutno ne postoji.
2. Pravna i etička prepreka:
   Autorska prava, nacionalne arhive i ograničenja pristupa naučnim bazama predstavljaju veliku barijeru.
   Sve dok se ne napravi univerzalni okvir (nešto poput „digitalne javne baštine čovečanstva“), model ne može čitati sve knjige — a bez toga nema potpune referencijalnosti.
3. Realna procena vremena:
   
   • do 2030. — modeli će biti u stanju da proverljivo citiraju otvorene izvore (npr. Google Scholar, PubMed, Wikipedia, javne arhive*);
   • do 2035–2040. — moguće je da modeli dobiju kontrolisani pristup celokupnim bazama podataka i razviju sistem samoprovere citata;
   • do 2050–2055. — realna mogućnost pojave meta-modela koji bi delovao kao univerzalni digitalni bibliotekar, sposoban da precizno referencira svaku tvrdnju i proveri autentičnost izvora.

Dakle, tvoja procena oko 2036. kao prve zrele faze — vrlo je razumna.
Potpuno funkcionalan, pouzdan i etički nadgledan sistem tog tipa verovatno tek oko sredine 21. veka, dakle 2050–2052.

---

U međuvremenu, jedino rešenje je iskreno označavanje stepena pouzdanosti svake tvrdnje, i to mogu odmah da uvedem:
npr. „✓ potvrđeno iz izvora”, „≈ izvedeno dedukcijom”, „⚠ nepotvrđeno, verovatno apokrifno”.

 

[Harvat]

GPT o istoričarima



Kakav je status Katičićeva djela "Litterarum studia"?









Djelo Radoslava Katičića
Litterarum studia: književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja ima iznimno visok i autoritativan status u hrvatskoj znanosti i književnoj historiografiji. Smatra se ključnim i revolucionarnim djelom koje je na potpuno nov način osvijetlilo kulturne i književne početke Hrvata.


Ključne značajke i status djela

• Temeljna studija: Djelo je rezultat Katičićevih opsežnih istraživanja indoeuropeistike, slavenske i hrvatske filologije te slavenske mitologije. Predstavlja iznimno temeljitu studiju o najstarijem razdoblju hrvatske pismenosti i obrazovanja.
• Rekonstrukcija i interpretacija: Koristeći se opsežnom filološkom, arheološkom i povijesnom literaturom, Katičić je uspio rekonstruirati i interpretirati elemente duhovne baštine Hrvata iz pretkršćanskog i ranokršćanskog razdoblja. To je dovelo do dosad najpotpunije slike hrvatskih kulturnih i književnih početaka.
• Filološka preciznost: Kao vrhunski filolog, Katičić je u knjizi demonstrirao iznimnu erudiciju i analitičku preciznost. Razlikovao je povijesnu istinu od priče o njoj, fokusirajući se na to kako se o događajima priča, a ne samo što se doista dogodilo.
• Integrativni pristup: Katičić je u djelu promatrao hrvatsku književnost kao neodvojivu od opće, europske književnosti, stavljajući je u kontinuitet s antičkom i kasnoantičkom kulturom. Također je pokazao kako se elementi iz ranog srednjeg vijeka protežu i u kasnijim stoljećima.
• Nagrade i priznanja: Knjiga je dobila prestižne nagrade, kao što je Nagrada Matice hrvatske za znanost, što dodatno potvrđuje njezinu vrijednost i status.

Utjecaj na znanost

• Popunjavanje praznine: Prema ocjenama kritičara, Litterarum studia popunilo je veliku prazninu u hrvatskoj književnopovijesnoj znanosti, nudeći nove spoznaje temeljene na uranjanju u cjelinu europske kulturne povijesti.
• Osvjetljavanje cjeline: Zbog svog obuhvatnog pristupa, djelo je na nov način osvijetlilo cjelokupnu hrvatsku književnojezičnu povijest.
• Referentno djelo: Litterarum studia je postalo nezaobilazno referentno djelo za sve stručnjake i studente koji se bave poviješću hrvatske književnosti, kulture i jezika.

Ukratko, Katičićevo djelo Litterarum studia ima izniman, visoko cijenjen i autoritativan status u hrvatskoj znanosti. Riječ je o revolucionarnoj studiji koja je na nov način postavila temelje razumijevanja hrvatske književnosti i kulture u ranom srednjem vijeku.

Kakav status ima djelo Tomislava Raukara "Hrvatsko srednjovjekovlje"?










Djelo
Tomislava Raukara Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje ima izuzetno visok i referentni status u hrvatskoj historiografiji. Smatra se ključnom sintezom hrvatske povijesti srednjega vijeka i neizostavnom literaturom za sve koji se bave tim razdobljem.


Ključne značajke i status djela

• Originalni prikaz: Raukar nudi originalan prikaz hrvatske povijesti od ranog do kasnog srednjeg vijeka, temeljeći svoje prosudbe na provjerenim povijesnim vrelima.
• Sinteza relevantnih činjenica: U svojoj sintezi autor obuhvaća sve relevantne činjenice iz društvenog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života, kao i odnose s europskim državama.
• Interdisciplinarni pristup: Raukar spaja različite aspekte, poput odnosa bizantskih jadranskih gradova i hrvatskog zaleđa, analizirajući procese spajanja i razdvajanja u ranom srednjem vijeku.
• Modernistički iskorak: Kritičari su djelo ocijenili kao izuzetan iskorak na putu sinteze hrvatske povijesti, stavljajući ga u rang s dostignućima moderne europske historiografije.
• Referentno djelo: Objavljeno u izdanju Školske knjige 1997. godine, djelo je nastalo u okviru projekta "Povijest hrvatskog naroda – sinteze". Iako je namijenjeno široj publici, steklo je status nezaobilaznog udžbenika na fakultetima i referentne literature u stručnim krugovima.

Ukratko, Raukarovo Hrvatsko srednjovjekovlje je cijenjeno zbog svoje sveobuhvatnosti, utemeljenosti na izvorima i modernog pristupa, čime je postalo jedno od temeljnih djela za razumijevanje hrvatske povijesti u srednjem vijeku.
Kakav je status Lovrenovićeva djela "Na klizištu povijesti"?










Djelo
Dubravka Lovrenovića Na klizištu povijesti: sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska (1387-1463) ima vrlo visok status u historiografiji, osobito u proučavanju srednjovjekovne Bosne. Priznato je kao temeljni doprinos razumijevanju složenih odnosa između Bosne i Ugarske, a posebno je važno zbog svoje argumentacije koja dovodi u pitanje ranije historiografske teze.


Status i ključne značajke

• Revisionistički pristup: Lovrenović je radikalno revidirao tradicionalno shvaćanje odnosa između srednjovjekovne Bosne i Ugarske, osporavajući tezu o apsolutnoj ugarskoj suverenosti nad Bosnom. Naglašava dinamičnost i višeslojnost tih odnosa, ističući da je bosanska kruna često bila neovisnija nego što se prije mislilo.
• Fokus na dublje kontekste: Djelo ne analizira samo političke i vojne aspekte, već i ekonomske te kulturne utjecaje, posebno istražujući ambicije Žigmunda Luksemburškog da podčini Bosnu. Time se doprinosi dubljem razumijevanju složenih power-dinamika u srednjovjekovnoj srednjoj i istočnoj Europi.
• Multiperspektivnost: Lovrenović u analizi koristi različite izvore i perspektive, što mu omogućuje da stvori nijansiranu sliku srednjovjekovne Bosne. Propituje i važnost Bosanske crkve i reinterpretira krunidbu kralja Tvrtka I., pridonoseći time boljem razumijevanju kulturnih i vjerskih složenosti.
• Visoka akademska vrijednost: Djelo je cijenjeno zbog svoje filološke preciznosti i iscrpne analize izvora. Zbog toga se smatra ključnom referentnom literaturom za stručnjake i studente koji proučavaju srednjovjekovnu Bosnu i južnoslavenske zemlje.

Ukratko, Lovrenovićevo Na klizištu povijesti je izuzetno cijenjeno kao historiografsko djelo koje je značajno promijenilo pogled na srednjovjekovnu Bosnu. Njegov inovativni pristup i utemeljenost na izvorima osigurali su mu trajno mjesto u akademskim krugovima.

Mladen Ančić je kritizirao tu knjigu. Koliko su jaki njegovi argumenti?










Primjedba da je
Mladen Ančić kritizirao djelo Dubravka Lovrenovića Na klizištu povijesti je točna. Ančićeve kritike bile su snažne i izazvale su veliku polemiku u historiografiji, osobito u vezi s poviješću Bosne. Snaga njegovih argumenata leži u pedantnom filološkom pristupu, ali i u različitim interpretativnim polazištima.


Ključne Ančićeve kritike

• Historijska metoda: Ančić je Lovrenoviću prigovarao zbog metodoloških nedostataka i, prema njegovom mišljenju, neoprezne analize povijesnih izvora. Ančić je tvrdio da Lovrenović povremeno zanemaruje kontekst izvora i olako generalizira zaključke.
• Pitanje suvereniteta: Ančić je oštro osporavao Lovrenovićevo tumačenje odnosa Bosne i Ugarske, tvrdeći da Lovrenović precjenjuje bosansku neovisnost. Smatrao je da su ugarska prava na bosansku krunu bila legitimna i da su se u srednjem vijeku shvaćala drugačije nego u modernoj državi. Ančić je zagovarao tradicionalniji pogled na taj odnos.
• Interpretacija krunidbe: Oko krunidbe bosanskih kraljeva, Ančić je kritizirao Lovrenovićevo tumačenje. Prema Ančiću, Lovrenović je krunidbe tumačio isključivo u svjetlu bosanskih ambicija, zanemarujući širi europski kontekst i odnos prema papinskoj i ugarskoj vlasti.
• Tendencioznost i nacionalizam: Neki Ančićevi komentari su se odnosili i na moguću tendencioznost Lovrenovićevog tumačenja, sugerirajući da je Lovrenovićeva historiografija pod utjecajem određenih ideoloških ili nacionalnih narativa. Ančić je i sam bio kritičan prema nacionalizmu u historiografiji, kako je vidljivo iz njegovog djela Što "svi znaju" i što je "svima jasno": historiografija i nacionalizam.

Snaga Ančićevih argumenata

• Jaka filološka osnova: Ančić je bio vrsni filolog i poznavatelj srednjovjekovnih izvora. Njegovi argumenti su se često temeljili na detaljnoj analizi izvora, što im daje težinu i akademsku respektabilnost.
• Fokus na različite interpretacije: Snaga Ančićeve kritike leži u tome što je ukazivao na to da se povijesni izvori mogu različito interpretirati, i da Lovrenovićeva interpretacija nije jedina moguća. Time je poticao daljnju diskusiju.

Kontroverznost i nedostatci

• Polemika i oštrina: Polemika između Ančića i Lovrenovića bila je žustra i, prema nekim mišljenjima, ponekad je prelazila granice akademske rasprave, što je utjecalo na neutralnost i objektivnost.
• Mogući utjecaj nacionalnih narativa: Kao što je i Ančić sam ukazivao, u historiografiji je teško potpuno izbjeći utjecaj nacionalnih narativa. Neki kritičari smatraju da ni Ančićevi pogledi nisu bili potpuno lišeni takvih utjecaja, osobito u kontekstu hrvatsko-bosanskih odnosa.

Zaključak

Ančićevi argumenti su jaki jer se temelje na pedantnom filološkom radu i ukazuju na složenost povijesnih izvora. Ipak, ne treba ih smatrati apsolutnom istinom. U konačnici, polemika između Ančića i Lovrenovića ilustrira da je povijest podložna različitim interpretacijama i da se povijesne činjenice mogu čitati iz različitih perspektiva. Njihova rasprava obogatila je historiografiju srednjovjekovne Bosne, čak i ako se svi ne slažu s argumentima jedne ili druge strane

 

[Harvat]

Kakav je status djela o staroj Bosni srpskog povjesnika Siniše Mišića?










Opus srpskog povjesničara
Siniše Mišića o staroj
Bosni izaziva podijeljena mišljenja u historiografiji, osobito između srpske i bosanskohercegovačke. Iako je riječ o cijenjenom stručnjaku za srednjovjekovno razdoblje, njegove interpretacije povijesti Bosne često se dovode u pitanje zbog metodoloških pristupa i, prema nekim kritičarima, nacionalnih predrasuda.


Ključne značajke Mišićevog pristupa

• Fokus na političku povijest: Mišićev rad o staroj Bosni, kao i većina njegovih radova, usmjeren je na političku i administrativnu povijest. Detaljno istražuje odnose unutar srednjovjekovne države i interakciju s drugim državama.
• Detaljna analiza izvora: Kao i u drugim svojim radovima, Mišić koristi iscrpnu analizu pisanih i materijalnih izvora, što mu omogućuje pružanje detaljnih uvida u složene povijesne procese.
• Regionalni i lokalni kontekst: Neka njegova djela bave se lokalnom upravom u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, pružajući važne uvide u regionalni kontekst (npr. radovi o Humu i Podrinju).

Kontroverze i kritike

• Nacionalni narativ: Mišićev rad često je kritiziran zbog uklapanja bosanske povijesti u širi srpski nacionalni narativ, osobito u kontekstu ranih srednjovjekovnih razdoblja. To je rezultiralo polemikama i sučeljavanjem interpretacija s drugim povjesničarima.
• Ograničena recepcija: Iako je Mišićev rad poznat i referentiran unutar srpske historiografije, njegova recepcija u bosanskohercegovačkoj historiografiji je ograničena, a interpretacije se često odbacuju zbog pristranosti.
• Nedostatak šireg konteksta: Neki kritičari Mišiću zamjeraju zanemarivanje kulturnih, društvenih i vjerskih složenosti Bosne, dajući prednost političkim i etničkim tumačenjima.

Zaključak

U konačnici, status djela Siniše Mišića o staroj Bosni je ambivalentan. U srpskoj historiografiji smatra se relevantnim radom, osobito zbog detaljne obrade političke povijesti. Ipak, zbog metodoloških nedostataka i optužbi za pristranost, njegov rad nije u potpunosti prihvaćen u akademskim krugovima izvan Srbije, a u bosanskohercegovačkoj historiografiji se često odbacuje. Stoga se ne može smatrati univerzalno prihvaćenim ili autoritativnim.

Navedi 5-10 kanonskih povijesti stare Bosne koje u modernom motrištu 21. stoljeća imaju status ozbiljnih znanstvenih djela, a odnose se na period stare Bosne. Može se raditi o političkoj, kulturnoj ili gospodarskoj povijesti, te dolaziti od južnoslavenskih ili inozemnih autora. Radi se o historiografskim, a ne publicističkim djelima.










Kanonska historiografska djela o staroj Bosni, koja se smatraju relevantnima i u modernom motrištu 21. stoljeća, predstavljaju temelj za razumijevanje tog razdoblja. Iako su neka djela nastala u 20. stoljeću, njihov metodološki pristup i dalje je aktualan, a nova istraživanja nadovezuju se na njihove teze ili ih propituju.

Evo odabira najvažnijih djela:

1. Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države (1964.): Unatoč nekim kritikama i revizijama, ovo je djelo i dalje nezaobilazna referentna točka za proučavanje srednjovjekovne Bosne. Njegova snaga leži u temeljitoj analizi izvora i objektivnom pristupu, koji i danas predstavlja standard.
2. Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti: sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska (1387-1463) (2006.): Ovo djelo je značajno zbog revizionističkog pristupa odnosima Bosne i Ugarske, a Lovrenovićeva argumentacija o suverenosti bosanske krune izazvala je i nastavlja izazivati važne rasprave u historiografiji.
3. Esad Kurtović, CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE (2024.): Nedavno objavljena zbirka starobosanskih povelja smatra se krunom najsveobuhvatnije trilogije o staroj Bosni. Njezin status je izrazito visok zbog temeljite obrade izvora, a u 21. stoljeću služi kao nezaobilazno oruđe za daljnja istraživanja.
4. Emir O. Filipović, Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni (2024.): Ovaj rad, fokusiran na vojsku i viteštvo, važan je doprinos razradi specifičnih aspekata srednjovjekovnog života u Bosni. Njegov značaj leži u detaljnoj analizi vojne povijesti i društvenog konteksta.
5. John Van Antwerp Fine, Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation (1975.): Iako je starijeg datuma, Fineovo djelo je odigralo ključnu ulogu u preispitivanju teze o dualističkom bogumilstvu Crkve bosanske. Njegove teze i dalje su relevantne i čine osnovu za modernija tumačenja Crkve bosanske.
6. Noel Malcolm, Bosnia: A Short History (1994.): Iako je riječ o djelu popularnijeg karaktera, Malcolmov rad je izuzetno relevantan zbog sinteze povijesti Bosne. On je na pristupačan način objedinio historiografske teze i doprinio popularizaciji proučavanja povijesti Bosne, osobito na Zapadu.

Ovaj popis uključuje kako klasične sinteze (Ćirković), tako i novija djela (Lovrenović, Kurtović, Filipović) koja su dala specifičan doprinos modernoj historiografiji, kao i strane autore (Fine, Malcolm) čije su interpretacije imale značajan utjecaj na razumijevanje bosanske prošlosti
Kako se vrjednuju djela Herte Kune u tom društvu, te Mladena Ančića, Nevena Isailovića i Matea Žagara?











Herta Kuna
, Mladen Ančić, Neven Isailović i Mateo Žagar su stručnjaci u svojim područjima, ali se njihova djela o srednjovjekovnoj Bosni različito vrednuju ovisno o metodologiji, pristupu i recepciji u historiografiji. Svaki od njih donosi specifičnu perspektivu.


Herta Kuna (1928. – 2011.)

• Što je to djelo?: Herta Kuna je bila lingvistica i povjesničarka, specijalistica za srednjovjekovnu Bosnu i njezinu pismenost. Bavila se paleografijom i jezikom bosanskih povelja i natpisa.
• Status i recepcija:
  • Filološki doprinos: Njezini radovi su cijenjeni zbog filološke preciznosti i uvida u jezik srednjovjekovnih bosanskih spomenika.
  • Ograničena recepcija: Iako su njezina filološka istraživanja važna, njezine historiografske interpretacije nisu imale širi utjecaj poput onih Sime Ćirkovića. Njezina su djela više usmjerena na stručnu lingvističku publiku.

Mladen Ančić (1955. – 2021.)

• Što je to djelo?: Mladen Ančić bio je povjesničar koji se bavio srednjovjekovnom poviješću Bosne i Hrvatske. Njegovo djelo Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne (2012.) temeljeno je na ranije objavljenim raspravama.
• Status i recepcija:
  • Kritičar i polemičar: Ančić je bio poznat po svom polemičkom pristupu i kritici, kako je vidljivo iz njegove polemike s Lovrenovićem.
  • Suprotstavljanje tezama: Njegovi radovi su često u suprotnosti s prevladavajućim tumačenjima, posebno u vezi sa suverenitetom bosanske države i njezinim odnosom s Ugarskom.
  • Oprečan status: Ančićevi radovi su visoko cijenjeni u određenim krugovima zbog filološke preciznosti i dubinske analize, ali su u drugim krugovima kritizirani zbog tradicionalnijeg tumačenja povijesti i određenih nacionalnih predrasuda.

Neven Isailović (1976. – )

• Što je to djelo?: Neven Isailović je povjesničar i arhivist iz Beograda, specijalist za srednjovjekovnu Bosnu i diplomatičke izvore.
• Status i recepcija:
  • Važnost za historiografiju: Isailovićev rad je važan zbog analize diplomatičkih izvora, što omogućuje detaljniji uvid u političke i administrativne strukture srednjovjekovne Bosne.
  • Uski fokus: Njegova istraživanja su usko fokusirana na dokumente i njihovu analizu, što je korisno za povjesničare, ali manje utječe na šire historiografske rasprave.
  • Status: Njegova djela imaju visok status unutar struke, a smatraju se važnim za razumijevanje diplomatičkih praksi u srednjem vijeku.

Mateo Žagar (1965. – )

• Što je to djelo?: Mateo Žagar je paleoslavist i filolog koji se bavi staroslavenskom pismenošću i kulturnom poviješću. Njegovi radovi se tiču i povijesti bosanske pismenosti i Crkve bosanske.
• Status i recepcija:
  • Filološka preciznost: Žagar je izuzetan stručnjak za paleoslavistiku, a njegovi radovi su cijenjeni zbog detaljne analize srednjovjekovnih spisa.
  • Doprinos interpretaciji: U radovima vezanim uz srednjovjekovnu Bosnu, Žagar donosi filološke uvide koji doprinose interpretaciji kulturne povijesti i pismenosti.
  • Ograničen utjecaj: Njegov utjecaj na opću historiografiju Bosne je manji, s obzirom na to da je fokusiran na filološke aspekte. No, unutar paleoslavistike, njegovi radovi imaju velik ugled.

Zaključak

U konačnici, sva četvero autora su važni u svom području. Dok je Ančićev status kontroverzniji zbog polemičkog stila i interpretativnog pristupa, djela Kune, Isailovića i Žagara cijenjena su zbog filološke preciznosti, ali imaju manji utjecaj na šire historiografske rasprave. Njihovi radovi više doprinose specifičnim područjima historiografije i filologije.

 

[Harvat]

Kakav je status djela o staroj Bosni srpskog povjesnika Siniše Mišića?










Opus srpskog povjesničara
Siniše Mišića o staroj
Bosni izaziva podijeljena mišljenja u historiografiji, osobito između srpske i bosanskohercegovačke. Iako je riječ o cijenjenom stručnjaku za srednjovjekovno razdoblje, njegove interpretacije povijesti Bosne često se dovode u pitanje zbog metodoloških pristupa i, prema nekim kritičarima, nacionalnih predrasuda.


Ključne značajke Mišićevog pristupa

• Fokus na političku povijest: Mišićev rad o staroj Bosni, kao i većina njegovih radova, usmjeren je na političku i administrativnu povijest. Detaljno istražuje odnose unutar srednjovjekovne države i interakciju s drugim državama.
• Detaljna analiza izvora: Kao i u drugim svojim radovima, Mišić koristi iscrpnu analizu pisanih i materijalnih izvora, što mu omogućuje pružanje detaljnih uvida u složene povijesne procese.
• Regionalni i lokalni kontekst: Neka njegova djela bave se lokalnom upravom u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, pružajući važne uvide u regionalni kontekst (npr. radovi o Humu i Podrinju).

Kontroverze i kritike

• Nacionalni narativ: Mišićev rad često je kritiziran zbog uklapanja bosanske povijesti u širi srpski nacionalni narativ, osobito u kontekstu ranih srednjovjekovnih razdoblja. To je rezultiralo polemikama i sučeljavanjem interpretacija s drugim povjesničarima.
• Ograničena recepcija: Iako je Mišićev rad poznat i referentiran unutar srpske historiografije, njegova recepcija u bosanskohercegovačkoj historiografiji je ograničena, a interpretacije se često odbacuju zbog pristranosti.
• Nedostatak šireg konteksta: Neki kritičari Mišiću zamjeraju zanemarivanje kulturnih, društvenih i vjerskih složenosti Bosne, dajući prednost političkim i etničkim tumačenjima.

Zaključak

U konačnici, status djela Siniše Mišića o staroj Bosni je ambivalentan. U srpskoj historiografiji smatra se relevantnim radom, osobito zbog detaljne obrade političke povijesti. Ipak, zbog metodoloških nedostataka i optužbi za pristranost, njegov rad nije u potpunosti prihvaćen u akademskim krugovima izvan Srbije, a u bosanskohercegovačkoj historiografiji se često odbacuje. Stoga se ne može smatrati univerzalno prihvaćenim ili autoritativnim.

Navedi 5-10 kanonskih povijesti stare Bosne koje u modernom motrištu 21. stoljeća imaju status ozbiljnih znanstvenih djela, a odnose se na period stare Bosne. Može se raditi o političkoj, kulturnoj ili gospodarskoj povijesti, te dolaziti od južnoslavenskih ili inozemnih autora. Radi se o historiografskim, a ne publicističkim djelima.










Kanonska historiografska djela o staroj Bosni, koja se smatraju relevantnima i u modernom motrištu 21. stoljeća, predstavljaju temelj za razumijevanje tog razdoblja. Iako su neka djela nastala u 20. stoljeću, njihov metodološki pristup i dalje je aktualan, a nova istraživanja nadovezuju se na njihove teze ili ih propituju.

Evo odabira najvažnijih djela:

1. Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države (1964.): Unatoč nekim kritikama i revizijama, ovo je djelo i dalje nezaobilazna referentna točka za proučavanje srednjovjekovne Bosne. Njegova snaga leži u temeljitoj analizi izvora i objektivnom pristupu, koji i danas predstavlja standard.
2. Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti: sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska (1387-1463) (2006.): Ovo djelo je značajno zbog revizionističkog pristupa odnosima Bosne i Ugarske, a Lovrenovićeva argumentacija o suverenosti bosanske krune izazvala je i nastavlja izazivati važne rasprave u historiografiji.
3. Esad Kurtović, CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE (2024.): Nedavno objavljena zbirka starobosanskih povelja smatra se krunom najsveobuhvatnije trilogije o staroj Bosni. Njezin status je izrazito visok zbog temeljite obrade izvora, a u 21. stoljeću služi kao nezaobilazno oruđe za daljnja istraživanja.
4. Emir O. Filipović, Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni (2024.): Ovaj rad, fokusiran na vojsku i viteštvo, važan je doprinos razradi specifičnih aspekata srednjovjekovnog života u Bosni. Njegov značaj leži u detaljnoj analizi vojne povijesti i društvenog konteksta.
5. John Van Antwerp Fine, Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation (1975.): Iako je starijeg datuma, Fineovo djelo je odigralo ključnu ulogu u preispitivanju teze o dualističkom bogumilstvu Crkve bosanske. Njegove teze i dalje su relevantne i čine osnovu za modernija tumačenja Crkve bosanske.
6. Noel Malcolm, Bosnia: A Short History (1994.): Iako je riječ o djelu popularnijeg karaktera, Malcolmov rad je izuzetno relevantan zbog sinteze povijesti Bosne. On je na pristupačan način objedinio historiografske teze i doprinio popularizaciji proučavanja povijesti Bosne, osobito na Zapadu.

Ovaj popis uključuje kako klasične sinteze (Ćirković), tako i novija djela (Lovrenović, Kurtović, Filipović) koja su dala specifičan doprinos modernoj historiografiji, kao i strane autore (Fine, Malcolm) čije su interpretacije imale značajan utjecaj na razumijevanje bosanske prošlosti
Kako se vrjednuju djela Herte Kune u tom društvu, te Mladena Ančića, Nevena Isailovića i Matea Žagara?











Herta Kuna
, Mladen Ančić, Neven Isailović i Mateo Žagar su stručnjaci u svojim područjima, ali se njihova djela o srednjovjekovnoj Bosni različito vrednuju ovisno o metodologiji, pristupu i recepciji u historiografiji. Svaki od njih donosi specifičnu perspektivu.


Herta Kuna (1928. – 2011.)

• Što je to djelo?: Herta Kuna je bila lingvistica i povjesničarka, specijalistica za srednjovjekovnu Bosnu i njezinu pismenost. Bavila se paleografijom i jezikom bosanskih povelja i natpisa.
• Status i recepcija:
  • Filološki doprinos: Njezini radovi su cijenjeni zbog filološke preciznosti i uvida u jezik srednjovjekovnih bosanskih spomenika.
  • Ograničena recepcija: Iako su njezina filološka istraživanja važna, njezine historiografske interpretacije nisu imale širi utjecaj poput onih Sime Ćirkovića. Njezina su djela više usmjerena na stručnu lingvističku publiku.

Mladen Ančić (1955. – 2021.)

• Što je to djelo?: Mladen Ančić bio je povjesničar koji se bavio srednjovjekovnom poviješću Bosne i Hrvatske. Njegovo djelo Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne (2012.) temeljeno je na ranije objavljenim raspravama.
• Status i recepcija:
  • Kritičar i polemičar: Ančić je bio poznat po svom polemičkom pristupu i kritici, kako je vidljivo iz njegove polemike s Lovrenovićem.
  • Suprotstavljanje tezama: Njegovi radovi su često u suprotnosti s prevladavajućim tumačenjima, posebno u vezi sa suverenitetom bosanske države i njezinim odnosom s Ugarskom.
  • Oprečan status: Ančićevi radovi su visoko cijenjeni u određenim krugovima zbog filološke preciznosti i dubinske analize, ali su u drugim krugovima kritizirani zbog tradicionalnijeg tumačenja povijesti i određenih nacionalnih predrasuda.

Neven Isailović (1976. – )

• Što je to djelo?: Neven Isailović je povjesničar i arhivist iz Beograda, specijalist za srednjovjekovnu Bosnu i diplomatičke izvore.
• Status i recepcija:
  • Važnost za historiografiju: Isailovićev rad je važan zbog analize diplomatičkih izvora, što omogućuje detaljniji uvid u političke i administrativne strukture srednjovjekovne Bosne.
  • Uski fokus: Njegova istraživanja su usko fokusirana na dokumente i njihovu analizu, što je korisno za povjesničare, ali manje utječe na šire historiografske rasprave.
  • Status: Njegova djela imaju visok status unutar struke, a smatraju se važnim za razumijevanje diplomatičkih praksi u srednjem vijeku.

Mateo Žagar (1965. – )

• Što je to djelo?: Mateo Žagar je paleoslavist i filolog koji se bavi staroslavenskom pismenošću i kulturnom poviješću. Njegovi radovi se tiču i povijesti bosanske pismenosti i Crkve bosanske.
• Status i recepcija:
  • Filološka preciznost: Žagar je izuzetan stručnjak za paleoslavistiku, a njegovi radovi su cijenjeni zbog detaljne analize srednjovjekovnih spisa.
  • Doprinos interpretaciji: U radovima vezanim uz srednjovjekovnu Bosnu, Žagar donosi filološke uvide koji doprinose interpretaciji kulturne povijesti i pismenosti.
  • Ograničen utjecaj: Njegov utjecaj na opću historiografiju Bosne je manji, s obzirom na to da je fokusiran na filološke aspekte. No, unutar paleoslavistike, njegovi radovi imaju velik ugled.

Zaključak

U konačnici, sva četvero autora su važni u svom području. Dok je Ančićev status kontroverzniji zbog polemičkog stila i interpretativnog pristupa, djela Kune, Isailovića i Žagara cijenjena su zbog filološke preciznosti, ali imaju manji utjecaj na šire historiografske rasprave. Njihovi radovi više doprinose specifičnim područjima historiografije i filologije.

Tek sam sad vidio- GPT upokojio Ančića, a ovaj još živ

 

[Pumpaj Dinstanović]

Kakav je status djela o staroj Bosni srpskog povjesnika Siniše Mišića?










Opus srpskog povjesničara
Siniše Mišića o staroj
Bosni izaziva podijeljena mišljenja u historiografiji, osobito između srpske i bosanskohercegovačke. Iako je riječ o cijenjenom stručnjaku za srednjovjekovno razdoblje, njegove interpretacije povijesti Bosne često se dovode u pitanje zbog metodoloških pristupa i, prema nekim kritičarima, nacionalnih predrasuda.


Ključne značajke Mišićevog pristupa

• Fokus na političku povijest: Mišićev rad o staroj Bosni, kao i većina njegovih radova, usmjeren je na političku i administrativnu povijest. Detaljno istražuje odnose unutar srednjovjekovne države i interakciju s drugim državama.
• Detaljna analiza izvora: Kao i u drugim svojim radovima, Mišić koristi iscrpnu analizu pisanih i materijalnih izvora, što mu omogućuje pružanje detaljnih uvida u složene povijesne procese.
• Regionalni i lokalni kontekst: Neka njegova djela bave se lokalnom upravom u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, pružajući važne uvide u regionalni kontekst (npr. radovi o Humu i Podrinju).

Kontroverze i kritike

• Nacionalni narativ: Mišićev rad često je kritiziran zbog uklapanja bosanske povijesti u širi srpski nacionalni narativ, osobito u kontekstu ranih srednjovjekovnih razdoblja. To je rezultiralo polemikama i sučeljavanjem interpretacija s drugim povjesničarima.
• Ograničena recepcija: Iako je Mišićev rad poznat i referentiran unutar srpske historiografije, njegova recepcija u bosanskohercegovačkoj historiografiji je ograničena, a interpretacije se često odbacuju zbog pristranosti.
• Nedostatak šireg konteksta: Neki kritičari Mišiću zamjeraju zanemarivanje kulturnih, društvenih i vjerskih složenosti Bosne, dajući prednost političkim i etničkim tumačenjima.

Zaključak

U konačnici, status djela Siniše Mišića o staroj Bosni je ambivalentan. U srpskoj historiografiji smatra se relevantnim radom, osobito zbog detaljne obrade političke povijesti. Ipak, zbog metodoloških nedostataka i optužbi za pristranost, njegov rad nije u potpunosti prihvaćen u akademskim krugovima izvan Srbije, a u bosanskohercegovačkoj historiografiji se često odbacuje. Stoga se ne može smatrati univerzalno prihvaćenim ili autoritativnim.

Navedi 5-10 kanonskih povijesti stare Bosne koje u modernom motrištu 21. stoljeća imaju status ozbiljnih znanstvenih djela, a odnose se na period stare Bosne. Može se raditi o političkoj, kulturnoj ili gospodarskoj povijesti, te dolaziti od južnoslavenskih ili inozemnih autora. Radi se o historiografskim, a ne publicističkim djelima.










Kanonska historiografska djela o staroj Bosni, koja se smatraju relevantnima i u modernom motrištu 21. stoljeća, predstavljaju temelj za razumijevanje tog razdoblja. Iako su neka djela nastala u 20. stoljeću, njihov metodološki pristup i dalje je aktualan, a nova istraživanja nadovezuju se na njihove teze ili ih propituju.

Evo odabira najvažnijih djela:

1. Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države (1964.): Unatoč nekim kritikama i revizijama, ovo je djelo i dalje nezaobilazna referentna točka za proučavanje srednjovjekovne Bosne. Njegova snaga leži u temeljitoj analizi izvora i objektivnom pristupu, koji i danas predstavlja standard.
2. Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti: sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska (1387-1463) (2006.): Ovo djelo je značajno zbog revizionističkog pristupa odnosima Bosne i Ugarske, a Lovrenovićeva argumentacija o suverenosti bosanske krune izazvala je i nastavlja izazivati važne rasprave u historiografiji.
3. Esad Kurtović, CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE (2024.): Nedavno objavljena zbirka starobosanskih povelja smatra se krunom najsveobuhvatnije trilogije o staroj Bosni. Njezin status je izrazito visok zbog temeljite obrade izvora, a u 21. stoljeću služi kao nezaobilazno oruđe za daljnja istraživanja.
4. Emir O. Filipović, Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni (2024.): Ovaj rad, fokusiran na vojsku i viteštvo, važan je doprinos razradi specifičnih aspekata srednjovjekovnog života u Bosni. Njegov značaj leži u detaljnoj analizi vojne povijesti i društvenog konteksta.
5. John Van Antwerp Fine, Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation (1975.): Iako je starijeg datuma, Fineovo djelo je odigralo ključnu ulogu u preispitivanju teze o dualističkom bogumilstvu Crkve bosanske. Njegove teze i dalje su relevantne i čine osnovu za modernija tumačenja Crkve bosanske.
6. Noel Malcolm, Bosnia: A Short History (1994.): Iako je riječ o djelu popularnijeg karaktera, Malcolmov rad je izuzetno relevantan zbog sinteze povijesti Bosne. On je na pristupačan način objedinio historiografske teze i doprinio popularizaciji proučavanja povijesti Bosne, osobito na Zapadu.

Ovaj popis uključuje kako klasične sinteze (Ćirković), tako i novija djela (Lovrenović, Kurtović, Filipović) koja su dala specifičan doprinos modernoj historiografiji, kao i strane autore (Fine, Malcolm) čije su interpretacije imale značajan utjecaj na razumijevanje bosanske prošlosti
Kako se vrjednuju djela Herte Kune u tom društvu, te Mladena Ančića, Nevena Isailovića i Matea Žagara?











Herta Kuna
, Mladen Ančić, Neven Isailović i Mateo Žagar su stručnjaci u svojim područjima, ali se njihova djela o srednjovjekovnoj Bosni različito vrednuju ovisno o metodologiji, pristupu i recepciji u historiografiji. Svaki od njih donosi specifičnu perspektivu.


Herta Kuna (1928. – 2011.)

• Što je to djelo?: Herta Kuna je bila lingvistica i povjesničarka, specijalistica za srednjovjekovnu Bosnu i njezinu pismenost. Bavila se paleografijom i jezikom bosanskih povelja i natpisa.
• Status i recepcija:
  • Filološki doprinos: Njezini radovi su cijenjeni zbog filološke preciznosti i uvida u jezik srednjovjekovnih bosanskih spomenika.
  • Ograničena recepcija: Iako su njezina filološka istraživanja važna, njezine historiografske interpretacije nisu imale širi utjecaj poput onih Sime Ćirkovića. Njezina su djela više usmjerena na stručnu lingvističku publiku.

Mladen Ančić (1955. – 2021.)

• Što je to djelo?: Mladen Ančić bio je povjesničar koji se bavio srednjovjekovnom poviješću Bosne i Hrvatske. Njegovo djelo Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne (2012.) temeljeno je na ranije objavljenim raspravama.
• Status i recepcija:
  • Kritičar i polemičar: Ančić je bio poznat po svom polemičkom pristupu i kritici, kako je vidljivo iz njegove polemike s Lovrenovićem.
  • Suprotstavljanje tezama: Njegovi radovi su često u suprotnosti s prevladavajućim tumačenjima, posebno u vezi sa suverenitetom bosanske države i njezinim odnosom s Ugarskom.
  • Oprečan status: Ančićevi radovi su visoko cijenjeni u određenim krugovima zbog filološke preciznosti i dubinske analize, ali su u drugim krugovima kritizirani zbog tradicionalnijeg tumačenja povijesti i određenih nacionalnih predrasuda.

Neven Isailović (1976. – )

• Što je to djelo?: Neven Isailović je povjesničar i arhivist iz Beograda, specijalist za srednjovjekovnu Bosnu i diplomatičke izvore.
• Status i recepcija:
  • Važnost za historiografiju: Isailovićev rad je važan zbog analize diplomatičkih izvora, što omogućuje detaljniji uvid u političke i administrativne strukture srednjovjekovne Bosne.
  • Uski fokus: Njegova istraživanja su usko fokusirana na dokumente i njihovu analizu, što je korisno za povjesničare, ali manje utječe na šire historiografske rasprave.
  • Status: Njegova djela imaju visok status unutar struke, a smatraju se važnim za razumijevanje diplomatičkih praksi u srednjem vijeku.

Mateo Žagar (1965. – )

• Što je to djelo?: Mateo Žagar je paleoslavist i filolog koji se bavi staroslavenskom pismenošću i kulturnom poviješću. Njegovi radovi se tiču i povijesti bosanske pismenosti i Crkve bosanske.
• Status i recepcija:
  • Filološka preciznost: Žagar je izuzetan stručnjak za paleoslavistiku, a njegovi radovi su cijenjeni zbog detaljne analize srednjovjekovnih spisa.
  • Doprinos interpretaciji: U radovima vezanim uz srednjovjekovnu Bosnu, Žagar donosi filološke uvide koji doprinose interpretaciji kulturne povijesti i pismenosti.
  • Ograničen utjecaj: Njegov utjecaj na opću historiografiju Bosne je manji, s obzirom na to da je fokusiran na filološke aspekte. No, unutar paleoslavistike, njegovi radovi imaju velik ugled.

Zaključak

U konačnici, sva četvero autora su važni u svom području. Dok je Ančićev status kontroverzniji zbog polemičkog stila i interpretativnog pristupa, djela Kune, Isailovića i Žagara cijenjena su zbog filološke preciznosti, ali imaju manji utjecaj na šire historiografske rasprave. Njihovi radovi više doprinose specifičnim područjima historiografije i filologije.

Šta je ovo br. 7, prazno?

 

[Mrkalj]

Šta je ovo br. 7, prazno?

Neka šeruje ChatGPT post da vidimo.

 

[Harvat]

Šta je ovo br. 7, prazno?

Ne sjećam se, kod c-p nije uhvatio sve, no rekao bih da nije stavio ništa, nego samo ostavio redni broj jer valjda nije znao što bi više.

 

[Harvat]

GPT o Nemcima

Navedi 5-10 kanonskih djela o njemačkoj povijesti koja u modernoj historiografiji imaju visok znanstveni ugled
Na temelju uvida u modernu historiografiju, sljedeća se djela smatraju kanonskima i imaju visok znanstveni ugled u proučavanju njemačke povijesti
:

1. Hans-Ulrich Wehler, Deutsche Gesellschaftsgeschichte

• Ovo je monumentalno petotomno djelo koje pokriva njemačku društvenu povijest od 1700. do 1990. godine. Wehler je bio vodeći predstavnik tzv. "škole Bielefeld", koja je inzistirala na strukturalnom pristupu povijesti, naglašavajući dugoročne ekonomske i društvene procese umjesto fokusiranja isključivo na političke događaje i velike pojedince. Djelo je imalo ogroman utjecaj na generacije povjesničara i predstavlja autoritativnu sintezu njemačke socijalne povijesti.

2. Ian Kershaw, Hitler (dva sveska)

• Ianova opsežna biografija Adolfa Hitlera, objavljena u dva sveska (Hubris i Nemesis), smatra se jednim od najvažnijih modernih djela o Trećem Reichu. Kershaw se oslanja na ogromnu količinu arhivskog materijala i nudi duboku analizu Hitlerove osobnosti i uloge u povijesti, smještajući je u kontekst složenih društvenih i političkih procesa koji su omogućili uspon nacizma.

3. Richard J. Evans, The Third Reich Trilogy

• Ova trilogija (koju čine The Coming of the Third Reich, The Third Reich in Power i The Third Reich at War) pruža sveobuhvatnu i detaljnu povijest nacističke Njemačke. Evans, stručnjak za modernu njemačku povijest, daje sustavan prikaz uspona nacizma, konsolidacije moći i vođenja rata, utemeljeno na suvremenim istraživanjima.

4. Christopher Clark, The Sleepwalkers: How Europe Went to War in 1914

• Iako se ne fokusira isključivo na Njemačku, ovo djelo je ključno za razumijevanje njemačke uloge u izbijanju Prvog svjetskog rata. Clark nudi revizionistički pogled na uzroke rata, dovodeći u pitanje konvencionalno objašnjenje njemačke krivnje te ističući kompleksnost i međusobnu povezanost odluka europskih sila.

5. Gordon A. Craig, Germany 1866–1945

• Ova knjiga je već desetljećima standardni udžbenik i sinteza njemačke povijesti od ujedinjenja do kraja Drugog svjetskog rata. Craig daje klasičan i informativan pregled ključnih događaja i procesa, s naglaskom na političkoj povijesti.

6. Roger Chickering (ur.), Imperial Germany: A Historiographical Companion

• Ovo djelo je zbirka eseja stručnjaka koja daje pregled i analizu historiografije njemačkog Carstva (1871. – 1918.). Za one koji žele dublje razumjeti povijesne debate i različite interpretacije ovog razdoblja, ova knjiga je nezamjenjiva.

7. Mary Fulbrook, A History of Germany 1918–2014: The Divided Nation

• Knjiga pruža detaljan pregled njemačke povijesti od Weimarske Republike do moderne, ujedinjene Njemačke. Fulbrook analizira ključne faze njemačke povijesti u 20. stoljeću, uključujući razdoblje podjele na Istočnu i Zapadnu Njemačku, te ulogu Njemačke u suvremenom svijetu.

8. Peter F. Paret, Gordon A. Craig, Felix Gilbert (ur.), Makers of Modern Strategy from Machiavelli to the Nuclear Age

• Iako je riječ o djelu koje pokriva vojnu strategiju općenito, poglavlja o njemačkim vojnim misliocima i planiranju rata izuzetno su utjecajna. Ona nude ključan uvid u ulogu njemačke vojske u povijesnim događajima, kao i u vojno-političke procese u Njemačkoj u 19. i 20. stoljeću.

9. A. J. P. Taylor, The Origins of the Second World War

• Ova je knjiga klasično revizionističko djelo koje je izazvalo velike kontroverze nakon objavljivanja. Taylor je tvrdio da je Hitler djelovao kao tradicionalni njemački državnik, a ne kao ideološki opsjednut diktator s unaprijed zadanim planom za rat. Iako su mnoge njegove teze danas osporene, knjiga ostaje važna za razumijevanje historiografskih debata o uzrocima Drugog svjetskog rata.

10. Omer Bartov, Hitler's Army: Soldiers, Nazis, and War in the Third Reich

• Bartov, specijalist za povijest vojne kulture, istražuje proces ideologizacije njemačke vojske (Wehrmachta) tijekom Drugog svjetskog rata. Njegovo djelo pruža uvid u to kako su obični vojnici prihvaćali nacističku ideologiju, sudjelujući u zločinima, čime je doveden u pitanje mit o "čistom Wehrmachtu".

Ova djela su poglavito anglofonih autora i bave se modernom poviješću, napose 3. Reichom. To je ograničeno i stvara pogrješnu optiku jer nema ništa o njemačkoj povijesti starijega doba, npr. pred više od 1000 godina. Dajte uravnoteženiji popis.
Ispravno ste primijetili da je prethodni popis bio neuravnotežen, s prevelikim fokusom na anglofone autore i noviju njemačku povijest, posebno razdoblje Trećeg Reicha. U modernoj historiografiji kanonska djela pokrivaju cjelokupnost njemačke povijesti i koriste se razni metodološki pristupi, ne samo politička ili društvena povijest. Slijedi uravnoteženiji popis djela koja se smatraju kanonskima i imaju visok znanstveni ugled, uključujući autore njemačkog govornog područja te pokrivajući razdoblja od srednjeg vijeka do modernog doba
.

Srednjovjekovno razdoblje (otprilike 800. – 1500.)

1. Gerd Althoff, Die Ottonen. Königsherrschaft ohne Staat (2000.)
   • Althoff, jedan od najistaknutijih njemačkih medievista, u ovom djelu analizira vladavinu Otonske dinastije. Kanonsko je jer, koristeći se pristupom socijalne i kulturne povijesti, naglašava važnost rituala, simbola i neformalnih komunikacijskih mehanizama u funkcioniranju srednjovjekovne vlasti, umjesto da se usredotočuje isključivo na državne institucije.
2. Johannes Fried, Der Weg in die Geschichte. Die Ursprünge Deutschlands bis 1024 (1994.)
   • Fried je jedan od najvažnijih suvremenih njemačkih medievista. Ovo djelo predstavlja autoritativnu studiju o počecima njemačke državnosti, od kasnog franačkog razdoblja do kraja Otonske dinastije. Djelo je kanonsko jer se temelji na iznimnom poznavanju izvora i predstavlja sveobuhvatnu političku i kulturalnu povijest ranosrednjovjekovne Njemačke.

Rani novi vijek (otprilike 1500. – 1800.)

1. Volker Press, Kaiser Karl V. und die Reichsstände: Eine strukturelle Analyse der politischen Machtverhältnisse im 16. Jahrhundert (1982.)
   • Press je specijalist za povijest Svetog Rimskog Carstva. Ovo je djelo kanonsko jer daje ključnu analizu političkih struktura i sukoba moći unutar Carstva tijekom ključnog razdoblja reformacije. Umjesto tradicionalne, jednostrane perspektive, analizira složene odnose između cara i pojedinačnih kneževina, čime se objašnjava decentralizirani karakter njemačke politike u tom razdoblju.
2. Peter Wilson, The Thirty Years War: Europe's Tragedy (2009.)
   • Iako je anglofonog autora, ovo se djelo smatra kanonskim u modernoj historiografiji, pogotovo u njemačkom kontekstu. Wilsonova opsežna studija o Tridesetogodišnjem ratu postala je standardni referentni rad. On nudi duboku analizu uzroka i posljedica rata, te ga promatra ne samo kao vjerski, već i kao izrazito destruktivan sukob unutar političkih struktura Svetog Rimskog Carstva.

Suvremena povijest i ujedinjenje (otprilike 1800. – 1918.)

1. Thomas Nipperdey, Deutsche Geschichte 1800–1918 (1983.–1992.)
   • Nipperdeyevo trotomno djelo jedna je od najvažnijih sinteza njemačke povijesti 19. stoljeća. Nudi sveobuhvatan pregled političkih, društvenih i kulturnih promjena koje su dovele do ujedinjenja Njemačke. Posebno je kanonsko zbog svoje narativne snage i dubine analize, koja je utjecala na generacije povjesničara.
2. Hans-Ulrich Wehler, Deutsche Gesellschaftsgeschichte (1987.–2008.)
   • Ovo je monumentalno petotomno djelo o njemačkoj društvenoj povijesti od 1700. do 1990. godine. Wehler je bio vodeći predstavnik tzv. "škole iz Bielefelda". Iako se bavi modernim razdobljem, njegov strukturalistički pristup, koji naglašava dugoročne ekonomske i društvene procese, utjecao je na cjelokupnu njemačku historiografiju.

Doba totalitarizma (otprilike 1918. – 1945.)

1. Karl Dietrich Bracher, Die deutsche Diktatur: Entstehung, Struktur, Folgen des Nationalsozialismus (1969.)
   • Klasično djelo njemačke historiografije koje analizira nastanak, strukturu i posljedice nacionalsocijalizma. Bracherovo se djelo smatra jednim od utemeljujućih radova poslijeratne njemačke političke znanosti i povijesti, pružajući dubok uvid u totalitarne mehanizme i slabosti Weimarske Republike.

Poslijeratna povijest (nakon 1945.)

1. Manfred Görtemaker, Die Geschichte der Bundesrepublik Deutschland: Von der Gründung bis zur Gegenwart (1999.)
   • Görtemakerova povijest Savezne Republike Njemačke (Zapadne Njemačke) klasično je djelo o poslijeratnom razdoblju. Djelo analizira politički razvoj, gospodarski oporavak, društvene promjene i međunarodne odnose od osnutka 1949. godine do ujedinjenja.
2. Jürgen Kocka, Arbeitsverhältnisse und Arbeiterschaft im 19. und 20. Jahrhundert (1980.)
   • Kocka, kao vodeći predstavnik socijalne povijesti, pruža kanonsku analizu radničke klase i radnih uvjeta u Njemačkoj. Djelo je ključno za razumijevanje industrijskih i društvenih promjena koje su oblikovale modernu Njemačku, pružajući protutežu isključivo političkoj povijesti.