(Ne)upotrebljivost ChatGPT-ja kao izvor informacija

[Harvat]

O jeziku, GPT, da ti zborim

Koja su kanonska moderna djela o povijesti srpskoga jezika. Popis
Kanonska moderna djela o povijesti srpskoga jezika obuhvaćaju radove lingvista i filologa koji su se bavili razvojem jezika, od Vuka Karadžića i njegovih suradnika do suvremenih autora. Iako je nemoguće dati iscrpan popis, sljedeća djela spadaju među najvažnija i najčešće citirana
:

Djela Vuka Karadžića i njegovih suradnika

• Vuk Stefanović Karadžić, Srpski rječnik (1818.): Iako je riječ o rječniku, njegovo objavljivanje označilo je početak standardizacije modernog srpskog jezika. Sadržavao je jezično blago narodnog jezika i štokavskog narječja te je imao kanonski utjecaj na daljnji razvoj.
• Đuro Daničić, Mala srpska gramatika (1850.): Daničić, jedan od ključnih Vukovića, svojim je radom dodatno učvrstio temelje modernog srpskog jezika. Njegova gramatika važan je korak u kodifikaciji.

Djela s kraja 19. i početka 20. stoljeća

• Aleksandar Belić, O jezičkoj geografiji (1905.) i ** Dijalekti istočne i južne Srbije (1905.)**: Aleksandar Belić jedan je od najvažnijih srpskih lingvista 20. stoljeća. Njegovi su radovi ključni za razumijevanje dijalektologije i povijesti srpskog jezika.
• Aleksandar Belić, Istorija srpskog jezika (nedovršeno djelo): Belić je radio na opsežnoj povijesti jezika, što je unatoč svojoj nedovršenosti imalo značajan utjecaj.
• Jovan Skerlić, Istorija nove srpske književnosti (1914.): Iako primarno djelo o književnosti, neizostavno govori i o jezičnim procesima, posebno u kontekstu Vukovih reformi.

Suvremena djela

• Milorad Radovanović, Sprska gramatika (1987.): Temeljni priručnik koji pruža detaljan pregled gramatike srpskog jezika.
• Ranko Bugarski, Jezik u društvu (1986.) i ** Lice i naličje jezika (2001.)**: Radovi Ranka Bugarskog bave se sociolingvistikom i jezičnom politikom, pružajući uvid u društveni kontekst razvoja jezika.
• Ivan Klajn, Gramatika srpskog jezika (2005.): Jedna od najvažnijih modernih gramatika, koja je doživjela više izdanja i služi kao temeljni priručnik u nastavi.
• Pavle Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (1956.): Kapitalno djelo o dijalektologiji, koje je ključno za razumijevanje povijesnog razvoja i rasprostiranja srpskog jezika, u kontekstu šireg dijalektalnog područja.
• Egon Fekete, Pravopis srpskoga jezika (2010.): Noviji pravopis koji nastavlja tradiciju normiranja i kodifikacije jezika.

Ovaj popis uključuje neka od najvažnijih djela koja su oblikovala proučavanje povijesti i strukture srpskog jezika, od romantičarskih reformi do suvremenih sociolingvističkih analiza.
Koja su kanonska moderna djela o povijesti hrvatskoga jezika. Popis
Evo popisa nekih od najvažnijih modernih djela o povijesti hrvatskoga jezika:


Velike sinteze i pregledi

• Milan Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika (1993., 2010.): Kapitalno djelo koje obuhvaća cjelokupnu povijest hrvatskoga jezika od početaka do suvremenoga doba. Smatra se jednim od temeljnih djela za proučavanje povijesti hrvatskoga jezika.
• Dalibor Brozović, Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika (2008.): Još jedan sveobuhvatan rad, pogodan za sve koji žele dublji uvid u razvoj hrvatskoga jezika. Pruža temeljit pregled ključnih razdoblja i jezičnih procesa.
• Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika: filološke škole i stilizacija (2002.): Djelo koje detaljno prikazuje povijesne filološke škole koje su oblikovale hrvatski književni jezik, od ilirizma do moderne kroatistike.
• Skupina autora, Povijest hrvatskoga jezika (2009. – ): Projekt Društva za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica, koji se sastoji od više svezaka. Donosi cjelovit pregled povijesti jezika, s naglaskom na srednji vijek i ranonovovjekovno razdoblje, te obuhvaća sve tri hrvatske narječja.
• Radoslav Katičić, Jezikoslovni ogledi (1971.) i Nekoliko napomena o hrvatskome književnom jeziku (1991.): Ovi i brojni drugi Katičićevi radovi, iako često u formi ogleda ili kraćih studija, predstavljaju temelj današnjega razumijevanja povijesti hrvatskoga jezika i njegove samostalnosti.

Djela o fonologiji i dijalektologiji

• Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (1986.): Iako nije strogo povijesno djelo, daje uvid u morfološki razvoj hrvatskoga jezika i njegovu normu.
• Josip Lisac, Dijalektološki i jezičnopovijesni ogledi (2009.): Zbirka radova poznatog hrvatskog dijalektologa, koja osvjetljava povijest hrvatskih narječja i njihove međusobne odnose.
• Ranko Matasović, Kratka poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika (1997.): Djelo koje na jezgrovit način predstavlja gramatički razvoj hrvatskoga jezika u poredbenom slavističkom kontekstu.

Djela o leksikografiji i terminologiji

• Bogoslav Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja (1875.): Jedno od najznačajnijih djela 19. stoljeća koje je postavilo temelje suvremene hrvatske znanstvene i stručne terminologije.
• Marko Samardžija, Leksikologija hrvatskoga jezika (2003.): Iscrpan pregled povijesti i razvoja hrvatskoga leksika, s naglaskom na leksikografsku tradiciju.

Djela o ranijim razdobljima

• Josip Vončina, Jezična baština (1988.): Djelo koje se bavi jezičnom baštinom, posebno glagoljaškom i ranonovovjekovnom.
• Ivo Pranjković, Hrvatski jezik i pisana riječ XVII. stoljeća (2014.): Zbornik radova koji pruža uvid u jezična zbivanja u 17. stoljeću, razdoblju prijelaza prema modernomu jeziku.

Ovaj popis uključuje najvažnije moderne radove koji se bave poviješću hrvatskoga jezika, od sinteza do specifičnih studija o dijalektima, leksiku i ranijim razdobljima.
Izostavio si Ivićeva djela o povijesti srpskog, kao i novije gramatike i rječnike. Popis

U pravu ste, propušteno je spomenuti
Pavla Ivića, jednog od najvažnijih srpskih lingvista 20. stoljeća, kao i neke novije jezične priručnike. Slijedi dopunjen popis kanonskih modernih djela o povijesti srpskog jezika.


Djela Pavla Ivića

• Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1956., 1985.): Kapitalno djelo o dijalektologiji koje je utjecalo na proučavanje srpskog jezika. Pruža detaljan pregled štokavskih govora, analizirajući njihovu strukturu i povijesni razvoj.
• Srpski narod i njegov jezik (1971., 2001.): Jedno od najznačajnijih Ivićevih djela koje se bavi odnosom jezika i nacionalnog identiteta. Pokriva povijest jezika, dijalektologiju i normativne aspekte.
• Pregled istorije srpskog jezika (1998.): Sintetičko djelo koje pruža sveobuhvatan pregled povijesti srpskog jezika, od ranih faza do suvremenog doba.

Novije gramatike i rječnici

• Veliki rječnik SANU: Nastavlja se tradicija temeljitog leksikografskog rada. Iako još u izradi, radi se o kapitalnom djelu Srpske akademije znanosti i umjetnosti.
• Pravopisni rečnik srpskog jezika: sa pravopisno-gramatičkim savetnikom (Milan Šipka, 2010.): Noviji pravopisni rječnik koji služi kao temeljni normativni priručnik.
• Noviji zbornici i studije: U okviru Instituta za srpski jezik SANU i drugih srodnih ustanova redovito se objavljuju zbornici radova, studije i monografije koje osvjetljavaju pojedina pitanja povijesti jezika. Primjerice, projekt Rečnik novih reči u srpskom jeziku bavi se neologizmima.
• Gramatika srpskog jezika (Ljubomir Popović, Živojin Stanojčić): Udžbenik namijenjen učenicima srednjih škola i studentima, koji pruža detaljan i suvremen pregled gramatičke strukture srpskog jezika.

Ovaj dopunjeni popis sada uključuje i ključna djela Pavla Ivića te novije leksikografske i gramatičke priručnike, što daje cjelovitiji pregled kanonskih radova.