Ne postoji ništa posle smrti

Mislim da Ljuba ima identicnu teoriju


Ljubo ima sličnu definiciju, tj. Ljubo i ja imamo slične definicije, nisu identične. :)
Postoje razlike u iskustvima i shvatanjima i to naše definicije čini za toliko različitim.
Ja rado čitam i šta Ljubo piše iako se ne slažem u svemu što kaže. Eto, čitam čak i
šta ti pišeš iako znam da nisi imao iskustva kojima neposredno možeš biti svjedok
istinitosti Ljubinih ili mojih izlaganja.

Tako i vama želim, ako vam je volja čitajte što pišem (izbor je uvijek vaš) ali ne tražim
da prihvatite moje tvrdnje za istinu iako stojim iza njih. Istina je u vama... a kad je nađete
u sebi (tvrdim da je ista ona koja je otkrivena i u meni, apsolutna) sami ćete znati i koliko
moje definicije dosledno ukazuju na nju. Ja se ne hranim vašim 'podržavanjima' već dajem
ono što znam s ciljem da dajem. Znam da će svako od vas (apsolut u svima vama) u mom
davanju pronaći upravo ono što je njemu na nivou svjesnosti koji ima 'u vama' potrebno.
Neki ćete to koristiti kao inspiraciju i podršku svom istraživanju i pronaći jednu riječ ili
rečenicu koja vibrira tačno onako kako je to vama potrebno da istupite korak dalje prema
istini u sebi. To je moja nagrada, jer kako svesna glista reče, želim da se probudite i da
mi kažete: "E, evo i mene" ... ne da bih ja imao sledbenike već da bi ste vi bili sigurni u
sebe i svoja neposredna iskustva istine. No drugima služim kao razlog za odupiranje,
bijes i drugo...I bijes i odupiranje su ustvari nesvjesni iskorak ka istini u sebi. Iako u ovom
trenu nekome mogu izgledati kao trn u oku, u isto vrijeme sam i razlog da se posveti sebi
i svojim stanovištima.
 
Da sećam se da si jednom izvalio kako je asfalt po kome hodamo samo iluzija stvorena iz intelekta i kad bi skinuli filtere koje nam prave te iluzije koje imamo asfalt bi nestao. Samo je problem kad se prospemo po tom asfaltu onda vidimo da ipak nije hologram ;)

Možda tebi nije ništa kad te zgazi voz, jer si Apsolut bez filtera.


Ti imaš fundamentalan problem neshvatanja prirode i strukture realnosti. Nije za čudo
da pričaš s podsmijehom o nečemu što ti je strano, zar to ljudi ne čine od pamtivijeka.

Recimo da je bila priča o 'asfaltu' i da sam rekao da je asfalt iluzija, čime ti pobijaš i
demantuješ moju tvrdnju da je asfalt iluzija? Znam, već si to rekao u nastavku komentara:
'dokaz da li je asfalt iluzija ili nije je u tvom doživljaju asfalta kad se po njemu prostreš'.

Kad sam je tvrdio da je tvoj doživljaj asfalta nestvaran za tebe?

Ja ne opovrgavam stvarnost doživljaja asfalta za tebe ali opovrgavam ubjeđenje da je asfalt
nešto što postoji kao apsolutno. Asfalt je projekcija tvoje percepcije nečega još uvijek relativnog,
relativnog kolektivno nesvjesnom dijelu razuma čovječanstva, relativnog nesvjesnom razumu
planete zemlje, relativnog nesvjesnom razumu galaksije i td itd... što za nas ovdje nije fokus
razgovora. Dakle, kad kažeš 'asfalt', ti ne samo da si tom nečemu-koje-percipiraš prišio sliku i
druge materijalne kvalitete, već si mu prišio i sva lična i kolektivna iskustva koja si o-tom-nečemu-
što-percipiraš i sada evo prihvataš kao apsoutno, prikupio (stekao) znanja kroz iskustva.

Na osnovu dimenzionalnih-čulnih iskustava ti sada ovdje neosporno tvrdiš kako asfalt nije
hologram koji projektuješ u svom razumu i svjedočiš njegovoj stvarnosti svojim duhom, svojom
svjesnošću. A da nisi imao čula (neki se rode bez nekog čula, a i to nije bezrazložno), shvatio bi
da taj kvalitet materijalnosti tvoje projektovane stvarnosti za tebe uopšte ne postoji. Roditi se bez
nekog čula je samo jedan način na koji biće pokušava da se odlijepi i otrgne iz kandži uobrazilje
da je svijet 'materijalan' i da je izvor postojanja u meteriji a ne da materija postaje iz Svijesti
apsoluta.

Činjenica da ćeš da se razbiješ o asfalt je takođe fabrikovana iluzija tvog razuma, uobrazilja.
Zašto? Zato što si TI besprostorno, bezvremeno, bestjelesno postojanje/biće koje sebe centrira u
subjektu duše kako bi uz pomoć razuma moglo stvoriti stvarnost subjektivne percepcije iste. Sva
tvoja dimenzionalna iskustva su uslovljena percepcijom iz pozicije subjekta. Nije ni čudo da
postajući poistovijećen sa subjektom saznanja ti više nemaš moć (iako još uvijek imaš sposobnost)
da objekte svoje projektovane percepcije vidiš za ono što jesu-informacije-o- 'stvarima po sebi' u
tvom razumu, već bivajući preokupiran njihovom projekcijom ne daješ sebi mogućnost odvajanja
od subjekta percepcije i stoga projekcije, te objektivnu stvarnost vidiš kao izvor svojih iskustava
umjesto da shvatiš da je to posledica tvog pozicioniranja u subjektu iz kojeg onda projektuješ
percipirani vrijednost onoga što odatle opažaš.

A opet, kao "materijalno biće" kako ti sebe nazivaš, misliš da se opažanje dešava očima, generalno
čulima. Ne shvataš pri tom da su i oči i mozak i tvoje tijelo kao i sve što sebi-subjektu predstavljaš
samo projekcija, tačnije hologramska projekcija tvoje percipirane stvarnosti. Nemaš čulo vida ... ups,
nema slike, nema vizuelnog holograma. Ostaje zvuk, dodir i drugo koji su takođe hologramske
projekcije u tvom razumu.

...
Hajde da ti dam jedan mali primjer koji te možda može navesti da se prema projekciji stvarnosti
postaviš malo drugačije (ne kažem da ću uspjeti):

Postavi čašu ili bilo koji objekat svoje stvarnosti na sto ispred sebe. Približi se tom objektu na distancu
od nekih 30-40 cm. Dobro se koncentriši na objekat. Šta vidiš? Vidiš li oblik čaše? Vidiš. Vidiš li
prozirnost stakla (pod uslovom da je staklena)? Vidiš. Kucni po njenoj površini... osjećaš li njenu
čvrstoću, temperaturu, glatkost, grubost... Osjećaš li? Osjećaš, u redu. Takođe vidiš da je u čaši voda,
vidiš i koliko voda ispunjava tu čašu. Dobro.

Dakle, sve to postoji nepobitno materijalno ispred tebe. Nesumnjivo.
Nesumnjivo?

Da li si ikad kao dijete u igri probao ukrštati oči? Ako jesi i ako si tad uspio sad ćemo to upotrijebiti za
eksperiment druge vrste. Dakle, ponovo se fokusiraj na čašu, fiksiraj svoj pogled i osjeti sve njene
materijalne vrijednosti. Sada, držeći fokus na čaši, ukrsti oči. Budi iskren prema sebi, šta vidiš?

Evo ja ću ti reći šta vidiš a ti potvrdi ili demantuj:
Vidiš dvije projekcije cjelovite predstave ispred sebe. Obe te projekcije su transparentne. Prva žrtva
ukrštanja očiju jeste gubitak 'treće dimenzije'. Ono što doživljavaš ispred svojih očiju jesu dvije dvo-
dimenzionalne transparentne projekcije naizgled istog prizora. Zašto naizgled? Zato što nisu iste.
Projekcija lijevog i desnog projektora-oka su neprimijetno različite. Razlikuju se za toliko da kada
fokus svojih projektora-očiju vratiš u jednu fiksnu, sa svrhom određenu zamišljenu tačku, te dvije
projekcije se poklapaju i onda njihova transparentnost dobija i svoje pravo značenje. Transparentnost
omogućava i odobrava prožimanje jedne projekcije kroz drugu pri čemu se u razumu formira 'jedna'
slika koja sad ima iluziju dubine. Ta iluzija dubine je stvorena miješanjem dvije transparentne dvo-
dimenzionalne projekcije tvoje percepcije. Dakle, naš razum ponaosob obrađuje dvije projekcije,
svaku za svako oko, sa za nas neprimijetnim razlikama. Te razlike, kad bi ih pomno prostudirali
prikazuju objekat (čašu) ispred nas sa njene lijeve i sa njene desne strane. Dakle gledajući samo
desnim okom
projektujemo transparentnu sliku percepcije objekta s njegove lijeve strane, dok
gledajući samo lijevim okom vidimo/projekciju desne strane objekta. Da se radi o dvije različite a
ipak veoma slične dvo-dimenmzionalne transparentne projekcije sam sebi to lako možeš dokazati
ukršatnjem očiju. Dakle, ukrštanjem očiju ti pomijeraš onaj fiksni ugao fokusa projektora, određen
u našem razumu, koji je neophodan da naše dvije dvo-dimenzionalne transparentne projekcije
postanu sjedinjene i prožete jedna drugom u zajedničkoj, stopljenoj predstavi predmeta s doživljajem
dubine. Dakle, dubina treće dimenzije je određena perspektivom a perspektiva je stvorena distancom
projektovanog objekta u slici od zamišljene pozicije jednog i drugog oka.

Probaj to pa mi javi koliko je asfalt zaista čvrst, neproziran, stvaran. Prvo probaj s čašom, pa tek onda
izađi na asfalt. Ipak, i bez obzira na eksperiment, NAGLAŠAVAM...

NAGLAŠAVAM: Ne savjetujem ti da staneš ispred kamiona koji dolazi prema tebi, bilo da su ti oči
ukrštene i da ga (kamion) vidiš/projektuješ kao dvo-dimenzionalnu,
transparentnu sliku dva oka
ili kao trodimenzionalno uvjerljivi objekat.
(Dakle, ne sugerišem ti niti ikome ni pod kojim uslovima).

Ono što će se desiti ako se suprotstaviš kamionu bit' će ono što je tvoj razum već zaključao kao jedinu
moguću stvarnost. To znači samo jedno; ubjeđenja upravljaju rezultatima realnosti.


Možda tebi nije ništa kad te zgazi voz, jer si Apsolut bez filtera.

Ono što ne shvataš jeste da bez čula nema tog voza. Nemaš čime da ga načiniš vidljivim, dodirljivim,
postojećim, nemaš čime da ga materijalizuješ. Kad nešto ne postoji kao materijalizovano, objektivisano,
ono na tebe ne može djelovati kao što ti eto sada materija i objekti čine. Zašto? Zato što kao takvi ne
postoje do u tvojoj percepciji koja je u tvom razumu. Bez čula ne možeš projektovati materijalnu stvarnost
voza. Bez čula treće dimenzije NEMA. Bez čula NEMA nikakvih dimenzija. Bez čula razm nije razum, već
Um univerzuma u kojemu, ako si u njemu centriran Ti jesi sve stvari po sebi. Dalje bez aktiviranog Uma
Ti si apsolut, postojanje, biće koje još uvijek ne poznaje nikave stvari po sebi. Ali pošto si sada i ovdje
poistovijećen sa svojom projekcijom u razumu, tvoja stvarnost će biti uslovljena tvojim ubjeđenjima.
Ubjeđenja, to su produkti učvršćene VJERE. Vjera je mehanizam materijalizacije percepcije.

Da bi se Vjera obuzdala i iskoristila onako kako je namjerena nepophodno je znanje koje postoji izvan Vjere.
To znanje je uvijek u našoj Svijesti, u Svijesti apsoluta i do njega možemo doći jedino odbacivanjem cjelovite
projekcije, promjenom fokusa sa objekata nazad na sebe-apsolut koji je/smo centriran-i u subjektu. Kroz
subjekat stoga moramo do sebe jer JA subjekta potiče iz Svijesti apsoluta i sobom krije posmatrača koji, kada
svoju volju i pažnju usmjeri u sebe, prema sebi uzdiže Svijest i njenim Jastvom otkriva istinu o sebi.
 
Mali dodatak na prethodni tekst:

Da se radi o projekciji, to jest da su naše oči uistinu objektivisani 'projektori' stvanosti a ne da njima
prihvatamo slike objekata isperd očiju i transformišemo ih u našem 'mozgu' pokazuje činjenica da
ukrštanjem očiju mi vidimo dvije projekcije. Kada bi percepcija dolazila sa predmeta iz prostora
ukrštanjem očiju mi bi smo izgubili fokus i predmet bi nestao. Ovako, ukrštanjem očiju sve postoji
ali je postalo jasno da je to projekcija koja nije centrirana, dakle fokus projektora nije usklađen kako
bi se te dvije dvo-dimenzionalne projekcije srele u istoj tački perspektive.
 
Sad mi je jasno zašto sam bio malo grublji prema tebi.

Pokazao sam tvoj post jednoj osobi, komentar je usledio "prepisano iz starih udzbenika psihofizike" . Psihofizika je ranije zastupala gledište da je svest odvojen od tela i da je to pokušavala dokazati eksperimentima percepcije. Mada to je napušteno zato što različiti doživljaji percepcije jedne iste čaše ne govori u prilog karakteristika te čaše i toga da li ona postoji ili ne nego o različitim pragovima opažanja i doživljaja te čaše. Ljudi su na kraju shvatili da ako odvajaš jedno ideš u krajnost. Materijalno kao i duhovno su delovi Jednoga. Materija je deo Energije.

Ti si predaleko utišao u svemu tome i ako sam dobro razumeo, mene ako udari kamion poginuću a ti nećeš jer si svestan svih svojih projekcija sebe kao Apsoluta.

I u čemu je onda svrha razglabati o svemu tome ako bi i ti poginuo ako te udari kamion?
 
Poslednja izmena:
Sad mi je jasno zašto sam bio malo grublji prema tebi.

Pokazao sam tvoj post jednoj osobi, komentar je usledio "prepisano iz starih udzbenika psihofizike" . Psihofizika je ranije zastupala gledište da je svest odvojen od tela i da je to pokušavala dokazati eksperimentima percepcije. Mada to je napušteno zato što različiti doživljaji percepcije jedne iste čaše ne govori u prilog karakteristika te čaše i toga da li ona postoji ili ne nego o različitim pragovima opažanja i doživljaja te čaše. Ljudi su na kraju shvatili da ako odvajaš jedno ideš u krajnost. Materijalno kao i duhovno su delovi Jednoga. Materija je deo Energije.

Ti si predaleko utišao u svemu tome i ako sam dobro razumeo, mene ako udari kamion poginuću a ti nećeš jer si svestan svih svojih projekcija sebe kao Apsoluta.

I u čemu je onda svrha razglabati o svemu tome ako bi i ti poginuo ako te udari kamion?

Aha, dakle taj “znalac” istine i filozofije je odmah utvrdio da sam plagijator. Haha Pretpostavljam da ti sad još više ništa nije jasno. A da ne ponavljam što sam ti već detaljno obrazložio komentarisat’ ću samo na tvoj iznova priloženi humor.
...
Kažeš ako tebe udari kamion poginut’ ćeš a ako mene udari kamion neću jer sam svjestan svih svojih projekcija kao apsolut. Vidiš, opet nebuloza proizašla iz nedovoljnog strpljenja pri čitanju napisanog i uz to neshvatanje percepcije, projekcije, kao i Vjere kao mehanizma koji je uvijek u igri pri stvaranju stvarnosti.

Ako bih ja htio tebi dokazati (po običaju) da meni kamion ne može ništa, ja bih to učinio sa potpunom aktivnom Savješću i sa svjesnošću o IZBORU.

Kada kažeš, ili ako to ja kažem i prihvatim kao stvarnost, da me kamion UDARIO... ja sam već izabrao stvarnost koja je sama po sebi morala da se manifestuje i materijalizuje onako kako sam je izabrao, percipirao, ovjerio i projektovao.

U toj situaciji je jasno da će kamion ubiti čovjeka... ali ne i biće. Biće će zbog svog nesvjesno stvorenog izbora povući dušu iz tijela i tijelo će ostati “mrtvo” a ono će nužno morati reinkarnirati dušu u novo tijelo sa istim namjetama da bi moglo ispraviti (nesvjesno) počinjenu grešku.

No, poenta davanja primjera nije da dokažem kako ja-čovjek ne mogu biti ugrožen u sudaru sa kamionom, već da su i čovjek i kamion projekcija izbora koji Ja kao biće činim prije manifestacije sudara.

Ja uopšte nemam dilemu kako bih riješio tvoju enigmu, jednostavno da jednostavnije ne može biti: Svjesno biram mogućnosti u skladu sa zakonitostima projekcije. Dakle, to što je tebi pomućen razum i zamišljaš nekakve “božanske intervencije”, meni je kristalno čist i znam da sam u ovom iskustvu svojim izborom, te svjesno nastavljam da biram s čim i kako se odnosim u skladu sa zakonotostima dimenzije i iskustva koje sam sam za sebe stvorio na višem nivou postajanja. U drugim riječima, apsolutno ne postoji mogućnost da me udari kamion sve dok činim svjestan izbor. Da bih mogao održati stanje svjesnosti u kojemu pri izboru znam posledice izbora, ja-apsolut moram ostati BUDAN u čovjeku.


Ostalo zamišljaj kako ti volja.
 
You are waiting for God
because you are waiting for ‘other’.
But he is never showing up.
If you are not looking for God as ‘other’,
then what do you see?
Stop putting God in the ‘other’ place.
And now where is God?
Mind cannot breathe here.
It needs to go to ‘other’,
for the sense of other sustains mind.
Mind cannot see God and live as mind,
therefore mind makes a caricature of him.
Him is not him. Him is not her.
Him is not ‘you’ as you.
If you take yourself to be a person, you also are ‘other’.
Don´t touch ‘other’ and there is no problem.
Don´t touch ‘other’ and there is no time.
There is neither separation nor union in the Truth.
Why should there be union
When separation never happened?
I don´t know who hears my words.
I have been waiting to say them.
Maybe tonight God wants to hear.
Maybe God has been satisfied with the play
of ‘I’ and ‘other’ for a while but tonight he says,
“I have had enough of that game.
There are no ‘others’ now.”
You try and figure out the rest.
Mooji
 
Aha, dakle taj “znalac” istine i filozofije je odmah utvrdio da sam plagijator. Haha Pretpostavljam da ti sad još više ništa nije jasno. A da ne ponavljam što sam ti već detaljno obrazložio komentarisat’ ću samo na tvoj iznova priloženi humor.
...
Kažeš ako tebe udari kamion poginut’ ćeš a ako mene udari kamion neću jer sam svjestan svih svojih projekcija kao apsolut. Vidiš, opet nebuloza proizašla iz nedovoljnog strpljenja pri čitanju napisanog i uz to neshvatanje percepcije, projekcije, kao i Vjere kao mehanizma koji je uvijek u igri pri stvaranju stvarnosti.

Ako bih ja htio tebi dokazati (po običaju) da meni kamion ne može ništa, ja bih to učinio sa potpunom aktivnom Savješću i sa svjesnošću o IZBORU.

Kada kažeš, ili ako to ja kažem i prihvatim kao stvarnost, da me kamion UDARIO... ja sam već izabrao stvarnost koja je sama po sebi morala da se manifestuje i materijalizuje onako kako sam je izabrao, percipirao, ovjerio i projektovao.

U toj situaciji je jasno da će kamion ubiti čovjeka... ali ne i biće. Biće će zbog svog nesvjesno stvorenog izbora povući dušu iz tijela i tijelo će ostati “mrtvo” a ono će nužno morati reinkarnirati dušu u novo tijelo sa istim namjetama da bi moglo ispraviti (nesvjesno) počinjenu grešku.

No, poenta davanja primjera nije da dokažem kako ja-čovjek ne mogu biti ugrožen u sudaru sa kamionom, već da su i čovjek i kamion projekcija izbora koji Ja kao biće činim prije manifestacije sudara.

Ja uopšte nemam dilemu kako bih riješio tvoju enigmu, jednostavno da jednostavnije ne može biti: Svjesno biram mogućnosti u skladu sa zakonitostima projekcije. Dakle, to što je tebi pomućen razum i zamišljaš nekakve “božanske intervencije”, meni je kristalno čist i znam da sam u ovom iskustvu svojim izborom, te svjesno nastavljam da biram s čim i kako se odnosim u skladu sa zakonotostima dimenzije i iskustva koje sam sam za sebe stvorio na višem nivou postajanja. U drugim riječima, apsolutno ne postoji mogućnost da me udari kamion sve dok činim svjestan izbor. Da bih mogao održati stanje svjesnosti u kojemu pri izboru znam posledice izbora, ja-apsolut moram ostati BUDAN u čovjeku.


Ostalo zamišljaj kako ti volja.
Sad se vraćaš na ono što se može čuti u mnogim organizacijama, što i nije toliko exstremno i što može da se veruje, ko hoće. Tipa Apsolut je još pre inkarnacije izabrao što će mu se desiti u projekciji stoga ako je izabrao da ga kamion ne pregazi tako će i biti ali ako je izabrao da padne sa skele i ugruva se tako će i biti, da iskusi malo ono materijalno. Tako da ti ništa nisi svesniji od mene niti imaš neke super moći veće od bilo kog drugog čoveka. Sve to može da se veruje à ništa od toga ne može da se dokaže.
 
Meni su svi dragi sagovornici.,
ali nijedna teorija nam nije 100% kompletna..
Naravno da mi je stalo do teme i zapazanja svakog sagovornika.,
ali isto tako imao bi i nesto da pitam,
i ne postoji pojedinac na ovome svetu koga ne interesuje..
Hteo sam da pitam da li neko stigao do nekakvih ozbiljnih istrazivanja u ovom pravcu.,i da li bi hteo da to podeli ovde sa nama..
 
Svi nekom nesto dokazuju , svi znaju istinu, ukljucujuci i mene, niko nikog ne slusa i nastavlha da ga ubedjuje u svoju teoriju i svaka rasprava polako pocinje da lici na Aristofanov zablji hor gde niko nikog ne cuje...


Jedno je dokazivati a sasvim drugo je ukazivati. Ja vam ukazujem na ono što je apsolutno i nepobitno... do vas je da to u sebi osvijestite ili pak da dokažete kako je sve to besmisleno. To nije do mene.
 
Sad se vraćaš na ono što se može čuti u mnogim organizacijama, što i nije toliko exstremno i što može da se veruje, ko hoće. Tipa Apsolut je još pre inkarnacije izabrao što će mu se desiti u projekciji stoga ako je izabrao da ga kamion ne pregazi tako će i biti ali ako je izabrao da padne sa skele i ugruva se tako će i biti, da iskusi malo ono materijalno. Tako da ti ništa nisi svesniji od mene niti imaš neke super moći veće od bilo kog drugog čoveka. Sve to može da se veruje à ništa od toga ne može da se dokaže.


Ja sam apsolut i svjestan sam sebe.
...
Odakle ti ideja da ja nešto moram da kopam po ikakvim organizacijama da bih to znao o sebi??
“Svako” ko pripada bilo kojoj organizaciji a ko je ikada išta saznao o sebi, morao je da se probudi iz sna i da istinu prosvijetli u sebi-apsolutu. Drugačije ne može. Apsolut je jedan, istina o sebi-apsolutu je jedna, apsolutna.
 
A svoj argument za tu tvrdnju nalaziš u Bibliji vjerujem?

Jesi li bar čula kad se kaže da je neko ispustio dušu?
Misliš li da je ta izreka slučajna?
Takođe neko može ispustiti dah, ali duh i tijelo ne može.

Kad apsolut “ispusti dušu”, ispušta je iz tijela , iz projekcije, tako da iskra koja je pokretala tu projekciju tijela nestaje iz nje, centar volje transcendira izvan dimenzije, zajedno sa dušom koja je povučena. Tijelo (elementi) ostaje u kolektivnom razumu i drugi ljudi i ostala dimenzionalna stvorenja ga još uvijek mogu opaziti (kao mrtvo) i mogu ga koristiti za svoje potrebe. Crvi, bakterije, mikrobi za hranu, rodbina i prijatelji umrlog čovjeka za pokop, oplakivanje ili ... dok duša, razum i duh čovjeka koji je bio dok je duša bila prisutna u tom sklopu više nisu u cjelini.

Duša održava smisao cjeline a duh obuhvata i dušu i razum i tijelo u sebi, kao refleksiju trenutnog stanja njihovog odnosa kojom svjedoči o “Čovjeku”.

Duša nije čovjek.
Tijelo nije čovjek.
Razum nije čovjek.
Čovjek je projektovani odnos duše-razum-tijela osvjedočen duhom te projekcije; svjesnošću o sebi-čovjeku.
Biblija je Bozja re.
A Bozja rec je istina.
Tako da ono sto ja iznosim je istina :)

Kada je Bog stvorio coveka rekao je "i covek posta dusha ziva."
Ceo covek je dusha, i telo i duh.
 
Biblija je Bozja re.
A Bozja rec je istina.
Tako da ono sto ja iznosim je istina :)

Kada je Bog stvorio coveka rekao je "i covek posta dusha ziva."
Ceo covek je dusha, i telo i duh.


To što ti iznosiš je nečija istina skrojena za tebe ali ne i tvoja, i svakako ne apsolutna.
Postoje apsolutne istine u Bibliji ali čitava premisa sa Božijim sinom tu ozbiljnost
Biblije baca u sjenku... da ne govorim o Bogu osvetniku i sličnom. Dakle, daleko,
daleko, daleko ......... od apsolutne istine.
 
Biblija je Bozja re.
A Bozja rec je istina.
Tako da ono sto ja iznosim je istina :)

Kada je Bog stvorio coveka rekao je "i covek posta dusha ziva."
Ceo covek je dusha, i telo i duh.
Aha. A pre toga je čovek bio skulptura od prašine. Zapravo, gomilica
prašine, jer se od prašine ni skulptura ne može napraviti. Al nekako
je ta gomilica prašine imala nos, pa je Bog u taj nos nešto dunuo
i eto ga.. čovek koji je sada duša živa..
Gomilica prašine je isto bila čovek, al čovek koji je duša neživa.

Cirkus sa tim vašim bukvalizmom.. :kafa:
 
Aha. A pre toga je čovek bio skulptura od prašine. Zapravo, gomilica
prašine, jer se od prašine ni skulptura ne može napraviti. Al nekako
je ta gomilica prašine imala nos, pa je Bog u taj nos nešto dunuo
i eto ga.. čovek koji je sada duša živa..
Gomilica prašine je isto bila čovek, al čovek koji je duša neživa.

Cirkus sa tim vašim bukvalizmom.. :kafa:
Tako kaze Bog a tebi je to cirkus ok.
Vruj u to svoje kolko hoces, niko te ne vredja nemoj ni ti tudje.
 

Back
Top