Ne postoji ništa posle smrti

[KPCTAHK]

Dusa, naravno, u teistickom sklopu, ne postoji. Da postoji, ona bi,hteo ti ili ne, bila ista kao i kod jednodnevne bebe, kao i kod clana akademije SANU, i izlapelog starca od sto godina. Nema razglabanja o centrealnom nevrnom sistemu kao skladistu sivih nasih saznaja i "komandnom" centgru koji regulise nase celokupnog delovanje, jer je u pitanju naucna, a ne teisticka kategorija.

Da, istina, slažem se sa primećenim u vezi sa teološkim aspektom shvatanja ... Zato mi je i mila antička filozofija, iskonska, jedina i prava (sve drugo je slaba interpretacija tog veleumlja), a neprihvatljiva teološka razglabanja ...

 

[JA KOJI JESAM]

Ti mislis da smo mi svi neka vrsta Boga oca apsoluta koji se inkarnira u telo Boga sina?

Možeš ti to nešto zvati kako ti volja , nazivi ne mijenjaju istinu o onome-što-jeste.
Ono-što-jeste (postojanje=biće) sebe doživljava i Bogom i stvorenjima (univerzumom, ljudima idr.)
Kada ima Svijest-o-sebi Bog je.
Kada svojim prisustvom u nečemu stvorenom svjedoči stvorenju, svjedoči to svjesnošću...
a poistovjećenjem sa tim isksutvom doživljava sebe stvorenjem.
Dakle, nit' je Bog to biće nit' je stvorenje biće... postojanje, ono-što-jest=apsolut je biće koje je
i Bog i čovjek. I Bog i stvorenja su njegovi aspekti osvjedočeni njegovim duhom.

Ono je stoga apsolutno, apsolutno je prisutno u svim svojim aspektima.
Bez njegovog prisustva (bez prisustva njegove volje i pažnje) ne postoji niti Bog niti čovjek.

U čemu onda postoje i Bog i stvorenja?
U duhu tog bića (u Svijesti ili svjesnosti).
Bog u njegovoj Svijesti, stvorenja u njegovoj svjesnosti. (Eto, u tvojoj svjesnosti recimo Bog ne postoji,
ne postoji niti u mojoj iako sam uzdigao Svijest o sebi. Sada je Svijest isključena a svjesnost je aktivna).


...
Dakle, JA NE MISLIM da smo mi neka vrsta Boga Oca koji se inkarnira u telo Boga sina. Objasnio sam zašto.
Dakle JA-apsolut sam Bog kada imam Svijest-o-sebi. Iz Svijesti (Jastva) stvaram beskonačnost mogućnosti kroz
manifestacije duša. Duše su ideje sa nepromjenjivim zadatkom i ciljem, s namjerom za samorealizacijom...
Čovjek je stvorenje i nikada ne postaje BOG. Čovjek zauvijek ostaje u domenu svjesnosti.
Ja-čovjek NISAM Bog.
Ja-apsolut jesam... dakle, kada imam Svijest-o-sebi-apsolutu. Tad je moja svjesnost isključena.
Svijest i svjesnost su kao prekidač kojim uključuješ i isključuješ svjetlo u sobi. Kad pritisneš jednu
stranu svjetlo je, kad pritisneš drugu mrak je. Dakle, jedno drugo anuliraju, isključuju ali ipak
ostaje otvoren portal od Svijesti kao svjesnosti kroz koji, intuicijom, u svjesnot unosimo apsolutna
znanja.

Meni je kriostalno jasno zašto aposlut kao čovjek ne može da shvati da je Bog i kako kao takav postoji.
Dodatna zabluda je u korišćenju pojmova. Jedna od osnovnih zabluda koja je negdje u vremenu
prihvaćšena za istinu jeste korišćenje pojma Svijest. Ljudi misle da oni imaju Svijest i to uveliko
otežava shvatanje sebe-Boga. Sama riječ Svijest govori o svemu-što-jest. Svijest je stoga potvrda (znanje)
o svemu-što-jest pri čemu ono 'jest' predstavlja sinonim za nestvorivost, neuništivost i nepromjenjivost
tog svega na što se pojam/znanje odnosi.

Kao 'čovjek' apsolut ne može razumjeti šta Svijest jeste i kako jest. Razumjeti nešto znači imati to nešto kao
objekat u svom razumu. Misli su objekti u razumu ali kada znanja iz Svijesti budu osviješćena kao objekti u
razumu ona su transformisana i nisu više ono što i kako u Svijesti jesu. Odatle i nemogućnost da se razumiju.
Razumije se njihova percipirana vrijednost ali ne i ona sama po sebi.

 

[hogarius]

Da, istina, slažem se sa primećenim u vezi sa teološkim aspektom shvatanja ... Zato mi je i mila antička filozofija, iskonska, jedina i prava (sve drugo je slaba interpretacija tog veleumlja), a neprihvatljiva teološka razglabanja ...

Drago mi je da se razumemo, ali se mora imati u vidu da su anticki filozofi bili fundamentalni vernici. Tu se i ti i ja razilazimo. Ti pripadas metafizickom pravcu, a ja materijalizmu marksove proveniencije.

 

[KPCTAHK]

Drago mi je da se razumemo, ali se mora imati u vidu da su anticki filozofi bili fundamentalni vernici. Tu se i ti i ja razilazimo. Ti pripadas metafizickom pravcu, a ja materijalizmu marksove proveniencije.

NE, antički filozofi nisu bili opterećeni time - za nih je bog bila misao i samo zdrava misao je imala smisao ... Šteta je, to je nazadovalo ljudsku civilizaciju za dva milenijuma, što su religije pokušale da unište tu misaonost ...

 

[Arianna]

To znaci da nemas dokaza, jer dusa ne postoji. Svest, um, inteligencija, kao produkt naseg centralnog nervnog sistema i gentski zapis, to da, ali to nema ama bas nikakve veze sa crkvoim, tj. bogoom i dusama koje on deli na sve strane. Nekom malo vise,nekome malo manaje, sto bi se reklo - 'ofrlje'.

Naravno dadusha postoji dusha je ceo covek.
Covek je dusha ziva.

 

[.Gogilli.]

Izvinjavam se sto se mesam ali stacu na stranu moga imenjaka i agnostika. Tip je upotrebio malo agresivnije izraze ali to se ponekad desava svima nama. Evo sad cu ja reci isto to ali bez agresivnih izraza.

Uzecu za primer diskutanta "JA KOJI JESAM". On mi kaze jesam li bolestan i odma nudi isceljenje, a ne poznaje me. Ja nemam nikakve probleme u zivotu a duhovno sam vrlo zahtevan i veoma cisto vidim stvari. On je za mene verovatno mislio da sam primitivac koji bi i od Milana Tarota trazio pomoc. On se na suptilan i nesvestan nacin hrani energijom svojih sledbenika, hrani svoju sujetu, a mnogi od njih uzimaju novac.

Na slican nacin funkcionisu religije. Religijama su potrebni zavisni i nesvesni sledbenici. Zataskavana cinjenica je da svako moze sam da se isceli. Ja to jako dobro znam i sam pronalazim sve odgovore u sebi samome i sve duhovno sto mi je potrebno i sto me ispunjava jer se u nama nalaze svi odgovori i sva resenja da izadjemo iz teskih situacija ili samo da se duhovno ispunimo, samo treba da zelimo i treba da to osvestimo. Ono sto je zajednicko agnosticima je da ne znaju ko je i sta tacno Bog, ali to niko ne zna pogotovo oni koji vicu na sva usta da znaju. Tu mogu otici i malo dalje u razmisljanju sto ce izgledati veoma cudno na prvi pogled. Skolskom sistemu i drzavnom sistemu takodje trebaju zavisni i nesvesni sledbenici. Srecom nisu svi sistemi isti, recimo svedski skolski sistem je malo prilagodjeniji pojedincu i njegovoj slobodi i kreativnosti, dok je srpski vise nekako uniformisan i prilagodjen masi a briga ga za pojedinca. Ruku na srce ne postoji idealan sistem ali postoji primitivni i manje primitivni.

Da se vratim na duhovno i religiju. Ako zelimo nekome pomoci treba da ga uputimo njemu samom i bogatsvu koji se vec nalazi u njemu samom a ne da ga usmerujemo ka sebi ili drzavnim institucijama u koje spadaju religije. Rekoh pre i ponovicu, covek je kao svemir i sve se vec nalazi u njemu ali nije sve istrazeno. Zato ga treba usmeriti da u sebi nalazi odgovore, jer samo on zna zasto mu se nesto desilo u zivotu a mi ne mozemo da spoznamo sta je druga osoba dozivela. U krajnjem slucaju osoba se moze usmeriti kod strucnjaka neke psihoterapijske metode koja bi malo ubrzala proces samoisceljenja i duhovnog sazrevanja.

Možda isto misliš kao tvoj kolega ali ga nisi ovde isto napisao i razlika je ogromna. Postoji i razlika ko kako doživljava veru. Prost primer da navedem nikada od Boga nisam tražila molim te daj mi ovo ili ono misleći na materijalne stvari, već daj mi snage, razuma ..... da pronadjem pravi put ka rešavanju problema.
Ipak da se vratim na tvog kolegu .... tačno je da ima fundamentalnih vernika pa pogledajmo samo bombaše samoubice koji ubija ljude po meni ne u ime allaha imaš i druge vernike islamske veroispovesti pa ne rade to već to navode kao izgovor da bi tako nešto uradili. Nazvati sve vernike ubicama je teška uvreda i da, stojim iza toga da to ne ide baš tako. Imaš ateiste i agnostike i medju ubicama, lopovima, siledzijama, proizvodjačima oružja i izazivačima rata da bi imali tržište za svoje proizvode .....
To meni ipak ne daje za pravo da sve ateiste i agnostike nazovem ubicama ili potencijalnim ubicama. I ako nisam ni ateista ni agnostik prva ću se kao moderator pobuniti protiv takvog pisanja ti fazoni šta se pronalaziš su izvikana stvar
Sve je stvar u glavi bio ti vernik, ateista, agnostik .....psihopata ima na sve strane to što neko želi jednu odredjenu ciljnu grupu da predstavi ubicama više govori o njemu samom. Ne vidim da bilo ko u zemlji Srbiji od ateista ili agnostika zazire kad ide ulicom jer su tu prisutni vernici ili da izbegava odlaske na slave jer zamisli tek tamo ima dosta vernika ......

 

[gost 422686]

Naravno dadusha postoji dusha je ceo covek.
Covek je dusha ziva.

Postoji. To je tvoja telesna enegrija, tvoje misli, doživljaji i iskustva.

 

[Arianna]

Postoji. To je tvoja telesna enegrija, tvoje misli, doživljaji i iskustva.

Dusa obuhvata i to i telo.

 

[gost 422686]

Dusa obuhvata i to i telo.

Slažem se.

 

[Jasna]

Da, mnogi ne znaju da mogu da budu šta kod oće, samo treba da usmere svetlost (pažnju, svest) u drugom pravcu i da se igraju. Svemir je veliki. A ne kao ovaj tvoj kolega koji samo vrti Ja Jesam, Ja Jesam

A šta da mu radimo kad Jeste? Da ga zamolimo da nas laže da bi nam bilo lakše?

Zenovci umeju da kažu
Dok se ne prosvetliš ni jedna ti knjiga ne može pomoći. Kada se prosvetliš ni jedna
ti knjiga više neće trebati.
Pa tako i sa Simom i njegovim iskustvom. Čitamo i reagujemo nekako, bilo odbijanjem,
oduševljenjem ili ravnodušnošću, ali to je samo naša reakcija i ništa više. Kada budemo
imali to iskustvo onda možemo samo da mu mahnemo i kažemo ''e, evo i mene''.
A on ipak piše. I hvala mu na tome. Jer mogu da posmatram kome ili čemu u meni
to zvuči pretenciozno, šta je to u meni što bi da on sve to kaže malo drugačije ili da
ne kaže ništa?
Ili, mogu da se zapitam, u kom je to pravcu usmerena moja pažnja, ako od svega što
on piše vidim samo ja jesam, ja jesam...

 

[JA KOJI JESAM]

Slažem se.

Duša je ništa od toga. Sve to je obuhvaćeno duhom. Duša je iskonska namjera za
samorealizacijom. Šta bi to moglo biti? Svako iskustvo je stvoreno iz Jastva Svijesti.
Odatle, jedna duša je sklop dva Ja iz Jastva. Jedno Ja je inicijalno Ja, dakle ono u
kojemu je centrirana volja i pažnja apsoluta, (subjekat) dok je drugo Ja izabrano Ja,
dakle ono što će projekcijom duše u razum postati objekat saznanja apsoluta iz
pozicije subjekta tog odnosa. Duša je stoga sklop najmanje dva Ja i naravno i jedno i
drugo i Ja jesu inicijalni kao i izabrani u tom sklopu. Dakle i jedno i drugo će u razumu
postati subjekti kao i objekti jedno drugom. (Duša je stoga ti ja u sada recimo).

Subjekat naše duše je i moje i tvoje Ja. Simultano jedno drugom smo objekti spoznaje.
Duša je stoga sastavljena od svega što je u odnosu jedno s drugim a manifestacije
duše su osvjedočene duhom. Duh stoga obuhvata sve, dušu-razum-tijelo kao i sve
manifestacije tog trougla i kroz taj trougao.

Duša je iskra koja inicira kretanje pažnje prema onom izabranom Ja. Odatle kretanje,
odatle energija, odatle projekcija tjelesnosti. Odatle Svjesnost-o-postajućem-sebi-
stvorenju.

Kada se duša projektuje u manifestaciju ona se projektuje u razum. Razum dešifruje
njene namjere i stvara adekvatno tijelo koje će koristiapsolutu, biću, da doživi sebe
kroz to tijelo u skladu sa namjerom duše.Dakle, projektovani trougao duša-razum-tijelo
je osnova iskustva duše a to iskustvo apsolut svjedoči svojim duhom; svjesnošću.
Duh ili Svjesnost-o-sebi-stvorenju sobom obuhvata cjelovitu projekciju trenutne stanja
tog trougla zajedno sa manifestacijma i osjećanjima kroz koja se kompletira ciklus
stvaranja.

Zato kada čovjek umre, znak je da je apsolut voljom povukao dušu iz tog trougla, iskra
koja je do tad pokretala mehanizam nestaje iz razum-tijela i ono gubi svrhu i vraća se
zemlji iz koje sunjegovi gradivni elementi i pozajmljeni. Stvorenje, koje je bilo odraz
projekcije trougla u duhu apsoluta, više nije čovjek. Ostaje razum sa memorijom o
čovjeku koji je postajao, dok se memorija o njegovim isksutvima čuva u nesvjesnom
razumu dimenzije. Memorija nije čovjek.

Duša, sa svim preostalim nerealizovanim namjerama, ponovo inkarnira u neki novi
sklop duše-razum-tijela kroz koji će nastaviti plan samorealizacije.
Taj plan je nepromjenjiv, bez obzira koliko inkarnacija je potrebno da se realizuje.
Sve inkarnacije se dešavaju simultano u istom jednom bezvremnom sada.

 

[moca77]

A šta da mu radimo kad Jeste? Da ga zamolimo da nas laže da bi nam bilo lakše?

Zenovci umeju da kažu
Dok se ne prosvetliš ni jedna ti knjiga ne može pomoći. Kada se prosvetliš ni jedna
ti knjiga više neće trebati.
Pa tako i sa Simom i njegovim iskustvom. Čitamo i reagujemo nekako, bilo odbijanjem,
oduševljenjem ili ravnodušnošću, ali to je samo naša reakcija i ništa više. Kada budemo
imali to iskustvo onda možemo samo da mu mahnemo i kažemo ''e, evo i mene''.
A on ipak piše. I hvala mu na tome. Jer mogu da posmatram kome ili čemu u meni
to zvuči pretenciozno, šta je to u meni što bi da on sve to kaže malo drugačije ili da
ne kaže ništa?
Ili, mogu da se zapitam, u kom je to pravcu usmerena moja pažnja, ako od svega što
on piše vidim samo ja jesam, ja jesam...

Mi smo trodimenzijalna bica i prelaz iz jedne dimenzije u drugu nisam iskusio niti me to interesuje niti smatram da to treba da se radi trenutno, niti smatram da je to lako da se uradi Dobro je malo se informisati ali ako vi stalno visite u drugim dimenzijama onda sta uopste radite ovde u nasoj Ja samo slobodno razmisljam. Idite tamo i ne vracajte se vise ako vam je tamo bolje Cuo sam negde da ti izleti mogu biti opasni, navucete neke svinjarije na sebe Meni je ovde u nasoj dimenziji super, skupljam iskustva, podhranjujem kolektivnu svest tako mi je i dato (iako verujem da to nije samo meni dato nego svima). Vi kao da bezite od svrhe zivljenja koja vam je data ovde i pitanje da li uopste posecujete druge dimenzije ili samo umisljate

Zbog svega toga evo vam jedna poklon slika ispod koji necete naci nigde na netu. Tu je sakupljeno dosta informacija iz raznih organizacija i sve to nabudjeno na jednom posteru (jezik jevrejski i francuski i moze da se uvelica) ali predpostavljam da mnogi nece razumeti tu ilustraciju a ni ja ne baratam svim tim pojmovima. Videcete onu poznatu energetsku "oktavu", videcete i Apsolut koji je ovde pretstavljen kao nesto apstraktno i iz koga esencija kruzi kroz sedam nizih dimenzija drveta zivota. Nasa dimenzija je treca ali samo od prve do trece nam je vidljivo. Interesantno je sto je ovde predstavljeno da i kamenje (kamenje prva dimenzija, bilkje i zivotinje druga) ima primitivnu svest i da u evoluciji i devoluciji esencije i znanja moze nas zadesiti da se nasa svest reinkarnira u kamenje, sve dok ponovo ne krene da evoluira...

Slika

.

 

[JA KOJI JESAM]

Mi smo trodimenzijalna bica

Mi nismo bića. Postoji samo jedno biće i mnoštvo stvorenja koje ono iz sebe za sebe stvara.
Ljudi su stvorenja koja biće za sebe manifestuje kroz razum treće dimenzije. Razum treće
dimenzije je definisan njegovim čulima. Čula nam projektuju iskustvo dimenzije. Razum jeste
dimenzija.

Sve što apsolut treba da učini da bi izašao izvan okvira dimenzije/razuma jeste da se oslobodi
čulnosti. Eto probaj bar zamisliti sebe bez i jednog čula... bez čula nema projekcije, bez projekcije
nema dimenzije. Ipak, i tad TI postojiš ali ne kao trodimenzionalno stvorenje.

 

[moca77]

Mi nismo bića. Postoji samo jedno biće i mnoštvo stvorenja koje ono iz sebe za sebe stvara.
Ljudi su stvorenja koja biće za sebe manifestuje kroz razum treće dimenzije. Razum treće
dimenzije je definisan njegovim čulima. Čula nam projektuju iskustvo dimenzije. Razum jeste
dimenzija.

Sve što apsolut treba da učini da bi izašao izvan okvira dimenzije/razuma jeste da se oslobodi
čulnosti. Eto probaj bar zamisliti sebe bez i jednog čula... bez čula nema projekcije, bez projekcije
nema dimenzije. Ipak, i tad TI postojiš ali ne kao trodimenzionalno stvorenje.

Ova jpeg slika (koja mora da se "downloaduje") tako moze i da se svati jer se radi o Jednoj Jedinoj Esenciji koja kruzi. Zaboravih da kazem da po toj ilustraciji nasa treca dimenzija ulazi malkice u astral pa ako smo svesni dok spavamo mozemo malo to iskusiti ali posle ujutro imamo podocnjake .

A sto se tice zamisljanja mene bez culnosti pitam zasto su nam date oci, usi, usta... Inace nisam dobar u meditaciji ja se samo opustam u prirodi i to mi je dovoljno, nemam potrebe sebi da secem cula.

 

[JA KOJI JESAM]

Vi kao da bezite od svrhe zivljenja koja vam je data ovde i pitanje da li uopste posecujete druge dimenzije ili samo umisljate

Osnovana svrha življenja je životno iskustvo. Životna iskustva se razlikuju
i uslovljena su nivoima svjesnosti. Naši nivoi svjesnosti nisu isti.
To određuje i različit karakter našeg iskustva u sada.

 

[JA KOJI JESAM]

A sto se tice zamisljanja mene bez culnosti pitam zasto su nam date oci, usi, usta... Inace nisam dobar u meditaciji ja se samo opustam u prirodi i to mi je dovoljno, nemam potrebe sebi da secem cula.

Oči nisu čula. Čulo VID-a je u razumu a projekcija percipiranog objekta kroz koji gledamo ono što VIDIMO jesu oči.
Ono u šta gledamo (opažamo) i ono pšto opima vidimo (projekcija opaženog) nisu isto.

Zamišljanje nije meditacija.
Zamišljanje je moć intelekta da stvori slike iz informacija koje su već prisutne u razumu jedinke.
Zamisliti sebe bez čula je isto kao kada zamisliš koliko je 5-5?

Ko govori o sječi čula?
To ti je izgovor kojim pokušavaš da izbjegneš saznanje. Moj primjer je sasvim jasan i svrsishodan.

 

[moca77]

Da sećam se da si jednom izvalio kako je asfalt po kome hodamo samo iluzija stvorena iz intelekta i kad bi skinuli filtere koje nam prave te iluzije koje imamo asfalt bi nestao. Samo je problem kad se prospemo po tom asfaltu onda vidimo da ipak nije hologram

Možda tebi nije ništa kad te zgazi voz, jer si Apsolut bez filtera.

 

[Jasna]

 

[Jasna]

Mi smo trodimenzijalna bica i prelaz iz jedne dimenzije u drugu nisam iskusio niti me to interesuje niti smatram da to treba da se radi trenutno, niti smatram da je to lako da se uradi Dobro je malo se informisati ali ako vi stalno visite u drugim dimenzijama onda sta uopste radite ovde u nasoj Ja samo slobodno razmisljam. Idite tamo i ne vracajte se vise ako vam je tamo bolje Cuo sam negde da ti izleti mogu biti opasni, navucete neke svinjarije na sebe Meni je ovde u nasoj dimenziji super, skupljam iskustva, podhranjujem kolektivnu svest tako mi je i dato (iako verujem da to nije samo meni dato nego svima). Vi kao da bezite od svrhe zivljenja koja vam je data ovde i pitanje da li uopste posecujete druge dimenzije ili samo umisljate

Zbog svega toga evo vam jedna poklon slika ispod koji necete naci nigde na netu.

Slika

Hvala za sliku, mada ništa ne razumem.
Još manje razumem što mi se obraćaš u množini i na kakve si to prelaze u druge dimenzije
temu okrenuo.

 

[moca77]

Hvala za sliku, mada ništa ne razumem.
Još manje razumem što mi se obraćaš u množini i na kakve si to prelaze u druge dimenzije
temu okrenuo.

Pa pomenula si Simu (valjda se radi o Ja Koji Jesam) i njegova iskustva braneci ga, pa sam upotrebio mnozinu. Onda sam se nadovezao da njegova/vasa iskustva setanja kroz dimenzije nisu bas i moja ali sam vam opet u nastavku poslao poster koji ilustruje ta vasa iskustva, cisto onako usput.
Kako si postirala tu sliku ja sam imao pop-up da je datoteka prevelika ?

 

[Jasna]

A kako si postirala tu sliku ja sam imao pop-up da je datoteka prevelika ?

eeeee... provukla sam je kroz neke dimenzije tamo-vamo i eto je...

 

[момоа]

Možeš ti to nešto zvati kako ti volja , nazivi ne mijenjaju istinu o onome-što-jeste.
Ono-što-jeste (postojanje=biće) sebe doživljava i Bogom i stvorenjima (univerzumom, ljudima idr.)
Kada ima Svijest-o-sebi Bog je.
Kada svojim prisustvom u nečemu stvorenom svjedoči stvorenju, svjedoči to svjesnošću...
a poistovjećenjem sa tim isksutvom doživljava sebe stvorenjem.
Dakle, nit' je Bog to biće nit' je stvorenje biće... postojanje, ono-što-jest=apsolut je biće koje je
i Bog i čovjek. I Bog i stvorenja su njegovi aspekti osvjedočeni njegovim duhom.

Ono je stoga apsolutno, apsolutno je prisutno u svim svojim aspektima.
Bez njegovog prisustva (bez prisustva njegove volje i pažnje) ne postoji niti Bog niti čovjek.

U čemu onda postoje i Bog i stvorenja?
U duhu tog bića (u Svijesti ili svjesnosti).
Bog u njegovoj Svijesti, stvorenja u njegovoj svjesnosti. (Eto, u tvojoj svjesnosti recimo Bog ne postoji,
ne postoji niti u mojoj iako sam uzdigao Svijest o sebi. Sada je Svijest isključena a svjesnost je aktivna).


...
Dakle, JA NE MISLIM da smo mi neka vrsta Boga Oca koji se inkarnira u telo Boga sina. Objasnio sam zašto.
Dakle JA-apsolut sam Bog kada imam Svijest-o-sebi. Iz Svijesti (Jastva) stvaram beskonačnost mogućnosti kroz
manifestacije duša. Duše su ideje sa nepromjenjivim zadatkom i ciljem, s namjerom za samorealizacijom...
Čovjek je stvorenje i nikada ne postaje BOG. Čovjek zauvijek ostaje u domenu svjesnosti.
Ja-čovjek NISAM Bog.
Ja-apsolut jesam... dakle, kada imam Svijest-o-sebi-apsolutu. Tad je moja svjesnost isključena.
Svijest i svjesnost su kao prekidač kojim uključuješ i isključuješ svjetlo u sobi. Kad pritisneš jednu
stranu svjetlo je, kad pritisneš drugu mrak je. Dakle, jedno drugo anuliraju, isključuju ali ipak
ostaje otvoren portal od Svijesti kao svjesnosti kroz koji, intuicijom, u svjesnot unosimo apsolutna
znanja.

Meni je kriostalno jasno zašto aposlut kao čovjek ne može da shvati da je Bog i kako kao takav postoji.
Dodatna zabluda je u korišćenju pojmova. Jedna od osnovnih zabluda koja je negdje u vremenu
prihvaćšena za istinu jeste korišćenje pojma Svijest. Ljudi misle da oni imaju Svijest i to uveliko
otežava shvatanje sebe-Boga. Sama riječ Svijest govori o svemu-što-jest. Svijest je stoga potvrda (znanje)
o svemu-što-jest pri čemu ono 'jest' predstavlja sinonim za nestvorivost, neuništivost i nepromjenjivost
tog svega na što se pojam/znanje odnosi.

Kao 'čovjek' apsolut ne može razumjeti šta Svijest jeste i kako jest. Razumjeti nešto znači imati to nešto kao
objekat u svom razumu. Misli su objekti u razumu ali kada znanja iz Svijesti budu osviješćena kao objekti u
razumu ona su transformisana i nisu više ono što i kako u Svijesti jesu. Odatle i nemogućnost da se razumiju.
Razumije se njihova percipirana vrijednost ali ne i ona sama po sebi.

Mislim da Ljuba ima identicnu teoriju

 

[Jasna]

Pa pomenula si Simu (valjda se radi o Ja Koji Jesam) i njegova iskustva braneci ga, pa sam upotrebio mnozinu. Onda sam se nadovezao da njegova/vasa iskustva setanja kroz dimenzije nisu bas i moja ali sam vam opet u nastavku poslao poster koji ilustruje ta vasa iskustva, cisto onako usput.

Izvinjavam se tebi, a posebno Simi, ako je zvučalo kao da ga branim
ili da su njegova iskustva moja.
Znači meni jednako i ovo što ti pišeš. Interesantno mi je da razumem
iz kog pravca distrakcije dolaze. Volela bih da i ti možeš da ih uočiš
i razumeš.

 

[Arianna]

Duša je ništa od toga. Sve to je obuhvaćeno duhom. Duša je iskonska namjera za
samorealizacijom. Šta bi to moglo biti? Svako iskustvo je stvoreno iz Jastva Svijesti.
Odatle, jedna duša je sklop dva Ja iz Jastva. Jedno Ja je inicijalno Ja, dakle ono u
kojemu je centrirana volja i pažnja apsoluta, (subjekat) dok je drugo Ja izabrano Ja,
dakle ono što će projekcijom duše u razum postati objekat saznanja apsoluta iz
pozicije subjekta tog odnosa. Duša je stoga sklop najmanje dva Ja i naravno i jedno i
drugo i Ja jesu inicijalni kao i izabrani u tom sklopu. Dakle i jedno i drugo će u razumu
postati subjekti kao i objekti jedno drugom. (Duša je stoga ti ja u sada recimo).

Subjekat naše duše je i moje i tvoje Ja. Simultano jedno drugom smo objekti spoznaje.
Duša je stoga sastavljena od svega što je u odnosu jedno s drugim a manifestacije
duše su osvjedočene duhom. Duh stoga obuhvata sve, dušu-razum-tijelo kao i sve
manifestacije tog trougla i kroz taj trougao.

Duša je iskra koja inicira kretanje pažnje prema onom izabranom Ja. Odatle kretanje,
odatle energija, odatle projekcija tjelesnosti. Odatle Svjesnost-o-postajućem-sebi-
stvorenju.

Kada se duša projektuje u manifestaciju ona se projektuje u razum. Razum dešifruje
njene namjere i stvara adekvatno tijelo koje će koristiapsolutu, biću, da doživi sebe
kroz to tijelo u skladu sa namjerom duše.Dakle, projektovani trougao duša-razum-tijelo
je osnova iskustva duše a to iskustvo apsolut svjedoči svojim duhom; svjesnošću.
Duh ili Svjesnost-o-sebi-stvorenju sobom obuhvata cjelovitu projekciju trenutne stanja
tog trougla zajedno sa manifestacijma i osjećanjima kroz koja se kompletira ciklus
stvaranja.

Zato kada čovjek umre, znak je da je apsolut voljom povukao dušu iz tog trougla, iskra
koja je do tad pokretala mehanizam nestaje iz razum-tijela i ono gubi svrhu i vraća se
zemlji iz koje sunjegovi gradivni elementi i pozajmljeni. Stvorenje, koje je bilo odraz
projekcije trougla u duhu apsoluta, više nije čovjek. Ostaje razum sa memorijom o
čovjeku koji je postajao, dok se memorija o njegovim isksutvima čuva u nesvjesnom
razumu dimenzije. Memorija nije čovjek.

Duša, sa svim preostalim nerealizovanim namjerama, ponovo inkarnira u neki novi
sklop duše-razum-tijela kroz koji će nastaviti plan samorealizacije.
Taj plan je nepromjenjiv, bez obzira koliko inkarnacija je potrebno da se realizuje.
Sve inkarnacije se dešavaju simultano u istom jednom bezvremnom sada.

Dusa je sve, obuhvata i duh i telo.

 

[JA KOJI JESAM]

Dusa je sve, obuhvata i duh i telo.

A svoj argument za tu tvrdnju nalaziš u Bibliji vjerujem?

Jesi li bar čula kad se kaže da je neko ispustio dušu?
Misliš li da je ta izreka slučajna?
Takođe neko može ispustiti dah, ali duh i tijelo ne može.

Kad apsolut “ispusti dušu”, ispušta je iz tijela , iz projekcije, tako da iskra koja je pokretala tu projekciju tijela nestaje iz nje, centar volje transcendira izvan dimenzije, zajedno sa dušom koja je povučena. Tijelo (elementi) ostaje u kolektivnom razumu i drugi ljudi i ostala dimenzionalna stvorenja ga još uvijek mogu opaziti (kao mrtvo) i mogu ga koristiti za svoje potrebe. Crvi, bakterije, mikrobi za hranu, rodbina i prijatelji umrlog čovjeka za pokop, oplakivanje ili ... dok duša, razum i duh čovjeka koji je bio dok je duša bila prisutna u tom sklopu više nisu u cjelini.

Duša održava smisao cjeline a duh obuhvata i dušu i razum i tijelo u sebi, kao refleksiju trenutnog stanja njihovog odnosa kojom svjedoči o “Čovjeku”.

Duša nije čovjek.
Tijelo nije čovjek.
Razum nije čovjek.
Čovjek je projektovani odnos duše-razum-tijela osvjedočen duhom te projekcije; svjesnošću o sebi-čovjeku.