Наше измишљотине из новије историје

I ne moze.Nije istina o 2.svetskom ratu takva da napravish "kompromis" izmedju pogleda nacista na rat i onih koji su se protiv njih borili.

jedno je vrednosni sud o krivici ili zaslugama jednih i drugih ali iskustvo svih učasnika je podjednako važno za celovitu sliku o ratnim deševanjima jer su ih svojim (ne)delima oblikovali.
 
Nije to srbo-mitologija to su chinjenice.
Shta mene zabole za ustashke debilizme?
To je josh jedan od nus-produkata komunistichkog ispiranja mozga i mentalne zaostalosti na nivou te Juge koje nikako da se kao nacija otarasimo-da se stalno uporedjujemo sa loshijima od sebe i u "balansiranju"sa njima nalazimo neku kao fol "istinu" i da njihove nebuloze uzimamo u obzir.Zashto?
Niko ne uzima kao argument stav i pogled na rat recimo nekog SS-ovca kao merodavan i nema shta nama zato hrvastki danashnji stav u odnosu na Jugoslaviju da bude mera za bilo shta jer je taj njihov stav je,kao shto im je i drzava : pro-fashistichki i time bezvredan.
A ti nikako da pravilno shvatiš šta ja hoću da kažem. Ali, rekla sam i drugo, ionako vam je sve to samo naknadno pametovanje. Da se Jugoslavija nije raspala, a nije morala, mi sada, jasno, ne bismo ovako razgovarali.
 
Cini mi se da se ovde govori o dve stvari - ratnim i politickim ciljevima sa jedne strane i memoarima, istorijskim zapisima i sl. sa druge.

kroz živote onih koji su ideju pronosili na puškama prelamaju se i ratni i politički ciljevi.

govorim o istoriji wwII kao zbiru istorija onih koji su je stvarali jer ratni i politički ciljevi nisu nezavisni entiteti koji bitišu u nekom apstraktnom svetu niti su izlivani u čistom obliku u glave svakog vojnika već ih je svaki usvajao i interpretirao na svoj način. ili ih nije ni usvajao ali je bio prinuđen da im služi.

naravno, ratni i politički ciljevi su takođe imali svoje istorije samo za njihovo formiranje nisu krivi isključivo oni koji su ih sproveli u konačnom obliku već i inspiratori.
 
jedno je vrednosni sud o krivici ili zaslugama jednih i drugih ali iskustvo svih učasnika je podjednako važno za celovitu sliku o ratnim deševanjima jer su ih svojim (ne)delima oblikovali.

Niko normalan nece uzeti stav jednog SS-ovca recimo da utvrdi da li je bilo moralno ili ne bombardovati nemachke gradove.Nece doci do stava po tom pitanju tako shto ce uvaziti stav saeznika da se tu proizvodilo naoruzanje koje je trebalo da porobi chovechanstvo pa sve to korigovati na zalopojku o civilnim zrtvama.Ista stvar i sa Ustashkim pogledima na Jugu.
 
Ova druga je itekako morala jer je bila jedna izrazito trula tvorevina.
Za prvu nikada necemo saznati jer je ma kakva bila za razliku od druge razbijena spolja a nije se urushila sama od sebe.
Opet ta naknadna pamet. I prva i druga su se raspale - ratom, i izvesnim raznovrsnim dejstvima spolja, i iznutra ( druga, iznutra, valjda je jasno, pre svega "zajedničkim zločinačkim poduhvatom" zlotvora Zlobodana, Budjmana i par "sitnijih"). Dovoljno za razmišljanje.
 
Niko normalan nece uzeti stav jednog SS-ovca recimo da utvrdi da li je bilo moralno ili ne bombardovati nemachke gradove.Nece doci do stava po tom pitanju tako shto ce uvaziti stav saeznika da se tu proizvodilo naoruzanje koje je trebalo da porobi chovechanstvo pa sve to korigovati na zalopojku o civilnim zrtvama.Ista stvar i sa Ustashkim pogledima na Jugu.

ne govorim o vrednosnim stavovima već o iskustvima, procene moralnosti/nemoralnosti su lična svar kao što je i moral lična svtar.

da li je bilo moralno baciti atomske bombe? čiji stav uzeti tu u obzir?
 
Ono sto mi se cini nespornim, i u ovim razgovorima i u drugim, posmatrajuci, razmisljajuci o tim drzavama, tim ljudima, tim procesima jeste da je glavno semioticko obelezje svakog jugoslovenstva - antisrpstvo.

na osnovu čega to tvrdiš? :???:

smatraš da jugoslovenstvo negira srpstvo ili da je u jugoslovenska ideja morala funkcionisati na štetu srpskih interesa?

obe opcije? :think:
 
smatraš da jugoslovenstvo negira srpstvo ili da je u jugoslovenska ideja morala funkcionisati na štetu srpskih interesa?
A jel' smem u međuvremenu i ja? :)
Pravo jugoslovenstvo bilo bi - podjednako za sve. "negiralo" bi, ili, upravo, na pravi način "afirmisalo" - sve. A pravo jugoslovenstvo nije dovoljno postignuto ni u jednoj Jugoslaviji. A, ipak, i pored toga, i svih mana, ponavljam, da nije bilo ratova, i nekih drugih "pripadajućih" im faktora, ne bi se YU ni raspala, i danas ne bismo o tome pričali, već bi bili odavno u EU.
 
Jugoslavija je podrazumevala jednakost svih naroda, a mi smo vazda bili malo jednakiji od drugih :whistling:

Druga Jugoslavija je disala na antisrpstvu, strahu od "velikosrpske hegemonije", "povampirene velikosrpske ideologije", i tako se taj rechnik u Hrvatskoj i Bosni odrzao do danas.
Mnogo manje se govorilo o "velikohrvatstvu", "velikoalbanstvu" i mnogo manje se plashilo drugih nacionalizama. Na pomen "velikosrpske reakcije" skakala je i UDBA i KOS i sve moguce institucije i bacale se u "delatnost". Ta veliko-srb-fobija je i dovela Albanske komuniste u vrh vlasti na Kosovu, i dala zadatak srpskim komunistima da se dokazuju u antisrpstvu....

Uostalom, iako je formiranje prve Jugoslavije sa neke istorijsko-filozofske distance bila glupost (porazeni i pobedjeni zive zajedno u slozi? aha, hoce to :roll:).
Druga tek nije imala izgleda na uspeh, jer je bratstvo&jedinstvo gradjeno na silu, i po partijskoj direktivi. Koljachi i klani u istoj drzavi, posle onakvog genocida u Hrvatskoj nad Srbima.... isto nacionalno bure baruta koje ce se kresivom kad tad upaliti :whistling:
 
A jel' smem u međuvremenu i ja? :)
Pravo jugoslovenstvo bilo bi - podjednako za sve. "negiralo" bi, ili, upravo, na pravi način "afirmisalo" - sve. A pravo jugoslovenstvo nije dovoljno postignuto ni u jednoj Jugoslaviji. A, ipak, i pored toga, i svih mana, ponavljam, da nije bilo ratova, i nekih drugih "pripadajućih" im faktora, ne bi se YU ni raspala, i danas ne bismo o tome pričali, već bi bili odavno u EU.

i ja smatram da je jugoslovenstvo u teoriji negiralo podjednako sve nacionalne identitete i interese, ako je u praksi bilo drugačije za to su krivi oni koji su ga sprovodili a očigledno nisu bili zaista jugosloveni.

inače, ne mislim da je stvaranje jugoslavije bilo dobra ideja ali nisam sigurna da se ne bih zalagala za nju da sam tada rođena, najverovatnije bih.
 
Zato sto je, recimo, jugoslovenstvo nadnacionalna ideologija, i kao takva u direktnom sukobu sa nacionalnim identitetima kao sto je srpstvo. Jugoslovenstvo moze da opstane samo na stetu i na mentalnom i geografskom prostoru srpstva - naravno, i ostalih nacionalnih identiteta, ali pre svega srpstva, jer je Srba bilo najvise.

Ovo su odlicno znali svi veliki proponenti jugoslovenstva, od kralja Aleksandra do Tita, i zbog toga su agresivno suzbijali nacionalne predznake na racun jugoslovenstva. Isto je bilo i u SSSR, a i rezultat je bio isti. Rezultat ce kod takvih eksperimenata uvek biti isti.

da nije bilo ratova, i nekih drugih "pripadajućih" im faktora, ne bi se YU ni raspala, i danas ne bismo o tome pričali, već bi bili odavno u EU.

Da, naravno. U idealnoj basti bi rasle idealne ruze i svi bi smo svirali harfe, ali eto - neki remetilacki faktori uvek pokvare sve te divne, debilne ideje.
 
Jugoslavija je podrazumevala jednakost svih naroda, a mi smo vazda bili malo jednakiji od drugih :whistling:

Druga Jugoslavija je disala na antisrpstvu, strahu od "velikosrpske hegemonije", "povampirene velikosrpske ideologije", i tako se taj rechnik u Hrvatskoj i Bosni odrzao do danas.
Mnogo manje se govorilo o "velikohrvatstvu", "velikoalbanstvu" i mnogo manje se plashilo drugih nacionalizama. Na pomen "velikosrpske reakcije" skakala je i UDBA i KOS i sve moguce institucije i bacale se u "delatnost". Ta veliko-srb-fobija je i dovela Albanske komuniste u vrh vlasti na Kosovu, i dala zadatak srpskim komunistima da se dokazuju u antisrpstvu....

Uostalom, iako je formiranje prve Jugoslavije sa neke istorijsko-filozofske distance bila glupost (porazeni i pobedjeni zive zajedno u slozi? aha, hoce to :roll:).
Druga tek nije imala izgleda na uspeh, jer je bratstvo&jedinstvo gradjeno na silu, i po partijskoj direktivi. Koljachi i klani u istoj drzavi, posle onakvog genocida u Hrvatskoj nad Srbima.... isto nacionalno bure baruta koje ce se kresivom kad tad upaliti :whistling:

A kako gledaš onda na EU gde u istoj "državi" (da tako kažem) treba da žive Nemci i Francuzi, gde se već sada oseća domnacija velikih naroda nad manjim kako u političkom uticaju, tako i u svemu ostalom...

Kako gledaš na prisilan suživot u BiH ili onaj na "multietničkom" KiM odnosno u Makedoniji gde se sve odvija po nacionalnom ključu kojeg su uspostavili SAD i EU (kao i u bivšoj SFRJ gde su ga sprovodili komunisti) ???

Dakle, ako nešto napraviš silom, postoje sile (svetske) koje taj neprirodni eksperiment mogu da održavaju (novcem, vojskom...) ili da ga puste "niz vetar" već kako im odgovara...

Zar ne misliš i da je prva i druga Jugosalvija pravljena sa namerom (od istih tih velikih sila) i da se sa namerom i raspala kada više nije bila potrebna...
 
Poslednja izmena:
i ja smatram da je jugoslovenstvo u teoriji negiralo podjednako sve nacionalne identitete i interese, ako je u praksi bilo drugačije za to su krivi oni koji su ga sprovodili a očigledno nisu bili zaista jugosloveni.

inače, ne mislim da je stvaranje jugoslavije bilo dobra ideja ali nisam sigurna da se ne bih zalagala za nju da sam tada rođena, najverovatnije bih.
Da sam tada živela, i bila na mestu onih koji odlučuju 1918, ja nikako ne bih pravila Jugoslaviju. Ali, kažem, to je malo i naknadna pamet. A, kad je već stvorena, trebalo je to naparaviti mnogo drugačije, od početlka, pa do devedesetih. Moglo se to, niko me ne može ubediti da nije, ali mnogi političari nisu ni umeli, ni hteli da je ljudski naprave. S druge strane, i ta takva prilično "ziljava", opet ponavljam, morala je da se u krvi raspadne, (prethodno uz obilatu propagandu novih režima po republikama krajem devedesetih) što je značilo da bi bez tih faktora na kraju svega opstala i transformisala se u normalnu državu, a onda bi sve išlo mnogo lakše.
 
Zato sto je, recimo, jugoslovenstvo nadnacionalna ideologija, i kao takva u direktnom sukobu sa nacionalnim identitetima kao sto je srpstvo. Jugoslovenstvo moze da opstane samo na stetu i na mentalnom i geografskom prostoru srpstva - naravno, i ostalih nacionalnih identiteta, ali pre svega srpstva, jer je Srba bilo najvise.

Ovo su odlicno znali svi veliki proponenti jugoslovenstva, od kralja Aleksandra do Tita, i zbog toga su agresivno suzbijali nacionalne predznake na racun jugoslovenstva. Isto je bilo i u SSSR, a i rezultat je bio isti. Rezultat ce kod takvih eksperimenata uvek biti isti.



Da, naravno. U idealnoj basti bi rasle idealne ruze i svi bi smo svirali harfe, ali eto - neki remetilacki faktori uvek pokvare sve te divne, debilne ideje.

razumem ja tebe, sobzirom na tvoje stavove, ali meni nacionalizam nema mnogo više smisla nego deliti se po društvenim klasama.

svi smo mi oblikovani u odnisu na određenu nacionalnoobeleženu tradiciju ali ne vidim zašto bi to teoretski ljude moralo toliko da razdvaja. praktično, jeste razdvajalo, od predrasida do nepoverenja i paranoje.
 
Jugoslavija kao ideja kad se malo normalno rezonuje je bila jedan veliki idiotizam i podvala.To je sigurno pogurano spolja a priglupi kvazi-intelektualci su je ovde oberuchke prihvatili.
I Rumuni su shirili svoju teritoriju nakon 1.svetskog rata ali nisu pravili neku drzavu novog naziva kada su dobili Transilvaniju nego je sve bila Rumunija.
Nash glavni problem moze se videti i na ovoj temi,potpuna nemogucnost da se prihvati chak i proshlost na pravi,realan nachin nego se ide chak u toliko loshe i netachne interpretacije istorije da ni najveci neprijatelji ne mogu da smisle gore po nashu shtetu.Meni je zao shto ovde izgleda josh uvek nije sazrela svest o chinjenici da je nashe okruzenje vecim delom NEPRIJATELJSKO,de je ouvek tako bilo i da nema nachina niti mogucnosti da mi od vechitih neprijatelja napravimo prijatelje ma shta uradili.To su samo nove lazi da bi nas neprijatelji i dalje yebali u zdrav mozak.Nas i dalje ima najvishe od svih sa kojima smo na zalost ziveli u istoj drzavi,i ako smo Brozovom zaslugom rashtrkani sada u vishe drzava.I dalje zauzimamo najvecu teritoriju.Moramo samo da shvatimo da neprijatelja morash da unishtish jer tako funkcionishe politika i svet,sve ostalo je vec vidjeno i ma koliko na oko zvuchalo humanistichki,samo vodi ponavljanju istorije.
 
Da sam tada živela, i bila na mestu onih koji odlučuju 1918, ja nikako ne bih pravila Jugoslaviju. Ali, kažem, to je malo i naknadna pamet. A, kad je već stvorena, trebalo je to naparaviti mnogo drugačije, od početlka, pa do devedesetih. Moglo se to, niko me ne može ubediti da nije, ali mnogi političari nisu ni umeli, ni hteli da je ljudski naprave. S druge strane, i ta takva prilično "ziljava", opet ponavljam, morala je da se u krvi raspadne, (prethodno uz obilatu propagandu novih režima po republikama krajem devedesetih) što je značilo da bi bez tih faktora na kraju svega opstala i transformisala se u normalnu državu, a onda bi sve išlo mnogo lakše.

samim tim što narodi nisu proizveli dovoljno moćne političke elite koje bi izgradile drugačiju jugoslavniju, verovatno ne bi moglo uspeti. nema mnogo smisla govoriti o nekakvoj alternativnoj istoriji kada se ova realna tako nestrećno okončala.

verujem da bih bila za jugoslaviju zato što sam sklona da detinjasto verujem kako ljudi mogu da prevaziđu razlike ukoliko žele da grade budućnost. očigledno jugosloveni to nisu dovoljno želeli.
 
A kako gledaš onda na EU gde u istoj "državi" (da tako kažem) treba da žive Nemci i Francuzi, gde se već sada oseća domnacija velikih naroda nad manjim kako u političkom uticaju, tako i u svemu ostalom...

Kako gledaš na prisilan suživot u BiH ili onaj na "multietničkom" KiM odnosno u Makedoniji gde se sve odvija po nacionalnom ključu kojeg su uspostavili SAD i EU (kao i bivšoj SFRJ) ???

Dakle, ako nešto napraviš silom, postoje sile (svetske) koje taj neprirodni eksperiment mogu da održavaju (novcem, vojskom...) ili da ga puste "niz vetar" već kako im odgovara...

Zar ne misliš i da je prva i druga Jugosalvija pravljena sa namerom (od istih tih velikih sila) i da se sa namerom i raspala kada više nije bila potrebna...

EU ne forsira fobiju od nacionalizma neke nacije. To bi trebala biti neka vrazija zajednica naroda koja ne negira nacionalne identitete koje obuhvata, i chije chlanstvo u toj zajednici nije na silu i bez referenduma. Da je Tito pitao Srbadiju na referendumu '45.-e "Ocete li s ujacima?", oni koji su chuli od nekog za Jasenovac (a podrazumeva se da ih ne bi ochekivale represalije partizana zbog iskrenosti) bi rekli "Ma teraj ih u p materinu" :whistling:
E a kod nas ce za EU da bude druga pricha, trenutno je vecina za dobovoljni ulazak, shto ce se pitaj-Boga-kako pokazati za nas u narednim decenijama.

Slazem se DraGo da su i tu Jugoslaviju velike sile svojevremeno potapshale po glavi kao novorodjenche frankenshtajna, ali da je globalna situacija tada (u doba formiranja SFRJ), i danas (sa FJRM, KiM i BiH) bila drugachija.
Ta vrazija nepovredljivost granica, gde je Kosovo kao "izuzetak", je samo stvorila nova potencijalna ratna zarishta na Balkanu, kad ustreba da "padne nadvojdoda", a i ne samo na Balkanu.... shirom sveta.
Buducnost ratovanju i ratovima je zagarantovana. Vojne industrije ce se ihahaj josh ziveti i poslovati sa dobitkom. SFRJ ne verujem da je bila tih godina tretirana kao buduce ratno zarishte, mada se svemu iza Govozdene zavese spremao rasplet....
 
Poslednja izmena:
samim tim što narodi nisu proizveli dovoljno moćne političke elite koje bi izgradile drugačiju jugoslavniju, verovatno ne bi moglo uspeti. nema mnogo smisla govoriti o nekakvoj alternativnoj istoriji kada se ova realna tako nestrećno okončala.

verujem da bih bila za jugoslaviju zato što sam sklona da detinjasto verujem kako ljudi mogu da prevaziđu razlike ukoliko žele da grade budućnost. očigledno jugosloveni to nisu dovoljno želeli.
I ovo je malo "izokrenuto", jer, ne proizvode narodi elitu, nego je mnogo više obrnuto. Elite su krive, a narod, ko pita, ikada. A ne govorimo o "alternativnoj istoriji", nego o tome da je, realno, uvek moguće imati više puteva, od kojih se neki odabere, nekad se pokaže ispravan, nekad pogrešan, što opert zavisi od niza faktora i okolnosti. Ne događaju se stvari zato što su se baš tako "morale dogoditi". Uglavnom. I, nema tu "detinjastog verovanja", ima volje i sposobnosti da se nešto učini, ili to nedostaje.
 
I ovo je malo "izokrenuto", jer, ne proizvode narodi elitu, nego je mnogo više obrnuto. Elite su krive, a narod, ko pita, ikada. A ne govorimo o "alternativnoj istoriji", nego o tome da je, realno, uvek moguće imati više puteva, od kojih se neki odabere, nekad se pokaže ispravan, nekad pogrešan, što opert zavisi od niza faktora i okolnosti. Ne događaju se stvari zato što su se baš tako "morale dogoditi". Uglavnom. I, nema tu "detinjastog verovanja", ima volje i sposobnosti da se nešto učini, ili to nedostaje.

nije mi blizak stav da su elite praktično kreatori "naroda" jer su i ti pojedinačni ljudi iz elite proizvod istog naroda i ne mogu od njega napraviti nešto što on nije.

naravno da se ljudima može manipulisati ali onaj koji manipuliše mora delovati u okvirima koje određuje društveno okruženje, što znači da u samom društvu koje je taj narod proizveo ima mesta za takvu politiku više nego za neku drugu. svaljivanje odgovornosti na elite po principu teorije šrafa baš i ne prihvatam, naročito budući da ne verujem u teorije o elitama koje su savršeno proračunato manipulisale narodom. narod mora da dozvoli da mu se desi ono što mu elite učine.

to ti je ono ako smo pali bili smo padu skloni ono št nam se dešava, dešava se uvek sa našom saglasnošću.
 
razumem ja tebe, sobzirom na tvoje stavove, ali meni nacionalizam nema mnogo više smisla nego deliti se po društvenim klasama.

svi smo mi oblikovani u odnisu na određenu nacionalnoobeleženu tradiciju ali ne vidim zašto bi to teoretski ljude moralo toliko da razdvaja. praktično, jeste razdvajalo, od predrasida do nepoverenja i paranoje.

Nacionalizam je smislen jer je utemeljen u ljudskoj prirodi. Podele i diskriminacija su sastavni, neizbrisivi deo ljudske psihe, i uvek se iznova manifestuju. "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" nije smislen slogan, ali je smislena ona arapska poslovica "ja protiv mog brata, ja i moj brat protiv mog sela, mi i nase selo protiv celog sveta". Ovo prvo je isprazna ideologija, ovo drugo odraz ljudske stvarnosti, ne samo zbog rascepkanosti vec i zbog sustinske vaznosti razlike i konflikta sa drugim, spoljnim i stranim za svaki identitet.

Nacionalizam je praktican, i na njemu se moze ozidati neka drzavna gradjevina. Internacionalizam, nadnacionalne ideologije itd su neprakticni, i mogu da budu temelj iskljucivo haosu, posle koga opet sledi raspad na sastavne delove. Ovo smo apsolvirali, nadam se.

Nas i dalje ima najvishe od svih sa kojima smo na zalost ziveli u istoj drzavi,i ako smo Brozovom zaslugom rashtrkani sada u vishe drzava

Ovo je bila smisljena politika, ne slucajnost. Srbi su uvek bili kljucni faktor opstanka Jugoslavije. Neka zaokruzenost srpskog nacionalnog korpusa bi bila najdirektniji izazov opstanku jugoslovenskog projekta; srpska rastrkanost bi podstakla srpsku teznju da se zajednica ocuva po svaku cenu, sto je i vidjeno ranih devedesetih.

Opet, jugoslovenstvo je parazit i neprijatelj srpstva.
 
Nacionalizam je smislen jer je utemeljen u ljudskoj prirodi. Podele i diskriminacija su sastavni, neizbrisivi deo ljudske psihe, i uvek se iznova manifestuju. "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" nije smislen slogan, ali je smislena ona arapska poslovica "ja protiv mog brata, ja i moj brat protiv mog sela, mi i nase selo protiv celog sveta". Ovo prvo je isprazna ideologija, ovo drugo odraz ljudske stvarnosti, ne samo zbog rascepkanosti vec i zbog sustinske vaznosti razlike i konflikta sa drugim, spoljnim i stranim za svaki identitet.

Nacionalizam je praktican, i na njemu se moze ozidati neka drzavna gradjevina. Internacionalizam, nadnacionalne ideologije itd su neprakticni, i mogu da budu temelj iskljucivo haosu, posle koga opet sledi raspad na sastavne delove. Ovo smo apsolvirali, nadam se.



Ovo je bila smisljena politika, ne slucajnost. Srbi su uvek bili kljucni faktor opstanka Jugoslavije. Neka zaokruzenost srpskog nacionalnog korpusa bi bila najdirektniji izazov opstanku jugoslovenskog projekta; srpska rastrkanost bi podstakla srpsku teznju da se zajednica ocuva po svaku cenu, sto je i vidjeno ranih devedesetih.

Opet, jugoslovenstvo je parazit i neprijatelj srpstva.

razumem tvoj koncept stvarnosti ali ne mogu da ga prihvatim tako doslovno.

meni nadnacionalne ideologije imaju smisla, naravno ne mogu se primeniti kao prokrustova postelja, ono seći što prelazi, rastezati što ne dostiže.

ne verujem da ćemo se složiti po ovom pitanju mada sutra možda nastavim diskusiju. sada bih ipak na spavanje.

laku noć, lepesnoveželim. :bye:
 

Back
Top