Naša biblioteka

Tišina – Don DeLilo, Geopoetika, 90 str, 7/10
https://www.geopoetika.com/o-knjizi/1706/tisina

Tišina. Vreme posle gašenja svih ekrana. U svetu. Svet zuri u pogašene ekrane telefona, TV-a, kompjutera... izazvane neznano čime. Zastrašujuće.
Kao što je zastrašujuća i naša oslonjenost na život kroz ekrane.

Šta i kuda dalje? Zaista, šta bismo radili u tom trenutku mi pojedinci, a šta bi se desilo ili dešavalo globalno?
Pokušavam to da zamislim. Ova knjiga mi služi kao podsticaj. Ne smem to da zamislim.
Ipak zamislim, ali se nadam da se to neće desiti.
 
Иначе, оно када смо писали пре неку страну да ли читамо књиге које имамо или које ископамо негде... Од ових других, сасвим случајно на бувљаку нађена, највеће позитивно изненађење је Жена у песку.
Има и филм, син ми слао, али никако да погледам.
Имам ово издање, а да је купим привукле су ме њене груди :lol: савршене за крхку грађу :)
Кад унутра...:heart:
 

Prilozi

  • Zena-u-pesku-Abe-Kobo_slika_O_124366845.jpg
    Zena-u-pesku-Abe-Kobo_slika_O_124366845.jpg
    125,5 KB · Pregleda: 26
Mene je jedna forumašica tako izgrdila i naljutila se, kad sam jednom otkrila nešto više nego što je ona smatrala da je potrebno, iako ja nisam mislila da sam otkrila nešto bitno, da sad jedva nešto smem da napišem.
Utisci o knjizi mogu da se pišu i da se ne kaže apsolutno ništa o njenom sadržaju, posebno da se ne otkrije neki važan element priče. z:)
 
Deca zla, Miodrag Majić, Vulkan, 360 strana. Ja sam slušala audio knjigu, uz slaganje puzzle.

Majić je sudija Apelacionog suda i nije od one većine koja samo klima glavom, pa je više puta bio na meti "savesnih" poslanika i "patriotskih" medija.
Ovaj roman je njegov prvenac u kome je dobro potkačio sudstvo i korumpirane sudije, tužioce i policajce.
Priča je zanimljiva, puna neočekivanih obrta, ali nešto mi je malo smetalo u stilu pisanja. Npr. "utrčala je u stan i Lankomovim korektorom prikrila podočnjake". Uvek navodi koje marke su cigarete, a koje jakna...Pa jel baš bitno što je Lankom. Ne verujem da mu je isti platio da ga reklamira.
I uvek u detalje piše kojom beogradskom ulicom vozi, na kojoj raskrsnici je prosjak, što nikom ko ne poznaje Beograd ništa ne znači, a ni za priču nije bitno. Ali je onda detaljno "podsetio" da je bio rat u Bosni, pa da su formirana dva entiteta.
Naravno, to nije umanjilo zanimljivost romana, samo se bivši agencijski novinar u meni buni protiv opterećivanja teksta nebitnim informacijama. Ponekad zaboravim da romani nisu agencijske vesti.
A sad malo radnje ali ne previše da nekom ne zasmeta:
Ubijen je narodni poslanik, a za ubistvo optužen njegov telohranitelj Dragan. Draganov otac odlazi kod čuvenog advokata Bobića da ga moli da zastupa njegovog sina, a isto ga moli i Ana, zamenica državnog tužioca i njegova bivša ljubavnica, koja je optužila Dragana. Bobić nevoljko prihvata jer ne voli predmete koji imaju veze s politikom, uspeva da oslobodi Dragana zbog nameštanja dokaza, a onda se dešava još jedno ubistvo i pokreće se lavina neočekivanih događaja, obrta i preokreta, kako i biva u dobrim krimićima.
Jer uprkos manama koje sam navela, a koje su ipak lako zanemarive, ovo je jedan solidan krimić.
Ako stignem pročitaću i naredne Majićeve knjige Ostrvo Pelikana i Rudnik (izašao pre dva meseca), da proverim jel malo poboljšao stil.
 
Tišina – Don DeLilo, Geopoetika, 90 str, 7/10
https://www.geopoetika.com/o-knjizi/1706/tisina

Tišina. Vreme posle gašenja svih ekrana. U svetu. Svet zuri u pogašene ekrane telefona, TV-a, kompjutera... izazvane neznano čime. Zastrašujuće.
Kao što je zastrašujuća i naša oslonjenost na život kroz ekrane.

Šta i kuda dalje? Zaista, šta bismo radili u tom trenutku mi pojedinci, a šta bi se desilo ili dešavalo globalno?
Pokušavam to da zamislim. Ova knjiga mi služi kao podsticaj. Ne smem to da zamislim.
Ipak zamislim, ali se nadam da se to neće desiti.
Ovo je već neko napisao!? Jer ja se stalno pitam šta će se biti kad se to desi, a skoro sam sigurna da hoće.
 
Šta i kuda dalje? Zaista, šta bismo radili u tom trenutku mi pojedinci, a šta bi se desilo ili dešavalo globalno?
Pokušavam to da zamislim. Ova knjiga mi služi kao podsticaj. Ne smem to da zamislim.
Ipak zamislim, ali se nadam da se to neće desiti.

Ovo baš podseća na Smrt i njene hirove :)
Sta bi bilo kad bi Smrt prestala da odvodi ljude, sta bi sve krenulo nizbrdo, ko i sta bi sve propalo...

Moguće da me je tvoj utisak podsetio bas na Saramaga, jer i trenutno čitam Sva imena.
Meni on veoma leži, prija mi stil, iako mnogi kukaju...
Jednom sam čak prijatelju preporučio Slepilo, i on kupio knjigu i počeo da čita i otišao da je vrati ubrzo... kaže štamparska graška, cela knjiga je bez poglavlja, razmaka, novog reda... :hahaha:


Nego, što ocena samo 7/10?
 
Zasto sedmica? Zato sto sam je sve vreme citala bez ikakvog citalackog zara. Procitala sam je kao da mi je obavezna.

A mozda ce se ispostaviti da je njeno snaznije dejstvo odloženo za kasnije. Videcemo. Ne bi bilo prvi put.

Pamtim da sam i njegovog "Padaca" nekako tegobno citala. Ali ga i danas pamtim iako sam ga citala pre 10-15 godina.
 
Zasto sedmica? Zato sto sam je sve vreme citala bez ikakvog citalackog zara. Procitala sam je kao da mi je obavezna.

A mozda ce se ispostaviti da je njeno snaznije dejstvo odloženo za kasnije. Videcemo. Ne bi bilo prvi put.

Pamtim da sam i njegovog "Padaca" nekako tegobno citala. Ali ga i danas pamtim iako sam ga citala pre 10-15 godina.

Deluje zanimljivo, volim te apokaliptične... iako su već postale kliše. I to sto ima samo 100ak strana znači da je ne bih čitao mesec i po dana... valjda :)

Inače, imam i ja epizode da me jači utisak stigne tek kasnije. Dešava mi se da ocenim neku knjigu sa npr. 3+ ili 4- i da me kasnije nesto podseti na nju i shvatim da mi se u stvari svidela i da je dugo pamtim. Tada otvorim spisak i vidim da sam dao nizu ocenu od one koju bi možda trebalo i podignem je.

Najbolji primer mi je Tatarska pustinja, Dina Bucatija, koja mi je bila ok, ali nista posebno a na momente i dosadna. I onda sam zadnje 2 god više pomislio na nju i shvatio da je se dosta dobro sećam i da je u stvari odlično delo.
Kad god maloumnik reši da zastrašuje krdo ovaca i diže vojsku, policiju, zaracuje oko Kosova... ja se setim tvrdjave u Tatarskoj pustinji, u kojoj su decenijama čekali da veliki neprijatelj napokon napadne!
 
Poslednja izmena:
Najbolji primer mi je Tatarska pustinja, Dina Bucatija, koja mi je bila ok, ali nista posebno a na momente i dosadna. I onda sam zadnje 2 god više pomislio na nju i shvatio da je se dosta dobro sećam i da je u stvari odlično delo.
Kad god maloumnik reši da zastrašuje krdo ovaca i diže vojsku, policiju, zaracuje oko Kosova... ja se setim tvrdjave u Tatarskoj pustinji, u kojoj su decenijama čekali da veliki neprijatelj napokon napadne!
Ovo mi ide na listu za citanje, deluje jako zanimljivo. Potrazicu u biblioteci.
 

Back
Top